REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj Psp-12/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, radi smetanja posjeda, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje rješenja 23. siječnja 2026., objavio je i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da je tuženica MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu sjevernog dijela dvorišta u [adresa].č.br. 1051/5 upisana u posjedovni list br. 2041 k. o. [katastarska općina] odnosno prema zemljišnoknjižnom stanju zk.č.br. 2171/283 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 7. srpnja 2025. pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta dovukla i postavila dvije kante za otpad čime je smetala tužitelja u posjedu predmetnog sjevernog dijela dvorišta, pa joj se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni dvije kante za otpad postavljene pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta, zabranjuje joj se svako takvo i slično smetanja posjeda ubuduće te joj se nalaže da plati tužitelju trošak ovog postupka, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II Nalaže se tužitelju JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. srpnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je on suvlasnik i suposjednik stambene zgrade u [adresa] i da je na temelju sporazuma o diobi ostavinske imovine od 2. studenog 2023. u spisu ovog suda poslovni broj O-1158/2021 ta nekretnina realno podijeljena između tužitelja i tuženičinog supruga UF tako da je UF stekao isključivi posjed garaže, a tužitelj isključivi posjed šupe koja se nalazi u nastavku kuće na zapadnoj strani i sjevernog dijela dvorišta (vrta) koji se nalazi iza te šupe. Navodi i da je on na tom dijelu dvorišta sagradio nadstrešnicu koju koristi za parkiranje vozila te da je tuženica 7. srpnja 2025. pod tu nadstrešnicu dovukla i postavila dvije kante za otpad čime je samovlasno smetala tužiteljev posjed te nadstrešnice i tužitelja je potpuno onemogućila da koristi tu nadstrešnicu za parkiranje vozila. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi čin smetanja, naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i da se tuženici zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije i nedostatak animus turbandi. Ističe da su stranke suposjednici zemljišta na kojem je sagrađena kuća, ali da nije postignut konačni dogovor o načinu korištenja dvorišta. Dodaje i da nije točno da tužitelj pod nadstrešnicom parkira vozilo jer on ne posjeduje vozilo i trenutno nema ni vozačku dozvolu. Osporava navod da je ona stavila dvije kante za otpad pod nadstrešnicu i navodi da u tužbi nije navedeno o kakvim se kantama radi što je bitna činjenica jer su to zajedničke kante u koje obje obitelji odlažu otpad. Tuženica navodi i da je prema njenom saznanju tužitelj 7. srpnja 2025. postavio kantu za bio otpad na to mjesto sjevernog dvorišta i da je njen suprug istog dana ujutro izvukao zelenu kantu za miješani komunalni otpad na ulicu radi pražnjenja i oko 9 sati ju je vratio na sjevernu stranu dvorišta pod nadstrešnicu i to pored smeđe kante za bio otpad. Tog dana kad se vratila s posla tuženica je zelenu kantu našla bačenu na otpad šute iza garaže dok je smeđa kanta bila na sjevernom dijelu dvorišta i ona je tada zelenu kantu spustila s te hrpe šute i vratila je na mjesto na sjevernom dijelu dvorišta. Ističe da time što je vratila jednu kantu za otpad ispod nadstrešnice ona nije počinila nikakve radnje smetanja, oduzimanja ili uznemiravanja posjeda niti je imala takvu namjeru. Dodaje da se uopće ne radi o smetanju posjeda i da se tužitelj obijesno parniči. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (str. 5), prijepis posjedovnog lista (str. 6), zapisnik od 2. studenog 2023. iz predmeta ovog suda poslovni broj O- 1158/2022 (str. 7, 8) potvrdu policije (str. 9), pregledao fotografije (str. 10-13, 21-23) i saslušani su svjedoci ĆF i UF kao i stranke. Sud nije provodio očevid jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

4. Na temelju tako provedenog postupka, savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Kako je predmet ove parnice smetanje posjeda, u skladu s čl. 441 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) raspravljanje je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.

6. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da su predmet spora zelena kanta za miješani otpad i smeđa kanta za bio otpad i da su te kante zajedničke i za obitelj tužitelja i obitelj tuženika. Među strankama nije sporno da su suposjednici nekretnine koja se nalazi u [adresa]. Sporna je pasivna legitimacija i predstavlja li utuženi čin uopće smetanja posjeda. Nije sporno da je tuženica stavila zelenu kantu pod nadstrešnicu dok je sporno je li ona tamo stavila i smeđu kantu.

7. Prema zapisniku od 2. studenog 2023. iz predmeta ovog suda poslovni broj O-1158/2021 (str. 7, 8) svjedok UF koristi garažu koja se nalazi na južnom dijelu dvorišta i južni dio vrta koji se nalazi iza nje, a tužitelj koristi šupu koja se nalazi u nastavku kuće na zapadnoj strani i sjeverni dio vrta koji se nalazi iza te šupe, a na tom zapisniku UF je dao suglasnost tužitelju da nadogradi i rekonstruira šupu do ukupne površine od 20 m[2] dok je tužitelj izjavio da UF ne osporava pravo posjeda garaže. Iz navedenog proizlazi da postoji dogovor o vršenju suposjeda nekretnine na način da tužitelj samostalno posjeduje nadstrešnicu. To je potvrdio i svjedok UF, tužiteljev brat i suprug tuženice, u svom iskazu jer je izjavio da bi prema njihovom dogovoru o podjeli dvorišta tužitelj trebao dobiti tu nadstrešnicu dok je tuženica rekla da se ona i njen suprug pridržavaju sporazuma o korištenju dvorišta i da nisu koristili tu nadstrešnicu nakon što je postignut taj sporazum. Slijedom navedenog, predmetna nadstrešnica je, iako su stranke suposjednici cijele nekretnine, dio dvorišta na kojem posjed imaju tužitelj i njegova obitelj, a ne tuženica i njena obitelj pa se u odnosu na tu nadstrešnicu eventualno smetanje ocjenjuje kao smetanje posjeda, a ne suposjeda.

8. U tužbi je tužitelj naveo da je time što je tuženica stavila dvije kante za otpad pod tu nadstrešnicu njega u potpunosti onemogućila da koristi nadstrešnicu za parkiranje vozila, a u odgovoru na tužbu tuženica navodi da tužitelj uopće nema vozilo. Tužiteljeva supruga ĆF je na ročištu 16. prosinca 2025. iskazala da ona i suprug ne koriste tu nadstrešnicu već godinu i pol jer nemaju automobil, ali da im jednom mjesečno u posjet dođe zet koji bi parkirao svoje vozilo pod nadstrešnicu, no da njegov automobil ne može tamo stati od kanti. Svjedok UF je iskazao da tu nadstrešnicu sad nitko ne koristi i da je tužitelj parkirao vozilo, kad ga je imao, pod tu nadstrešnicu s tim da tužitelj nema automobil već 5 ili 6 godina. Tužitelj je iskazao da nadstrešnicu ne koristi za parkiranje otkad nema auto i da ne zna koliko dugo ga već nema, možda dvije, tri ili četiri godine i da će ga možda opet imati te da njegov zet ne može parkirati svoj mali Peugeot pod tu nadstrešnicu kad se tamo nalaze te kante. Tuženica je iskazala da nadstrešnicu ne koristi nitko i da je i ona tamo parkirala vozilo Hyundai Elantra koje je veće od Peugeota te da nadstrešnica nije tako uska i da se kante mogu pomaknuti.

9. Utuženi čin smetanja posjeda se odnosi na postavljanje dvije kante za otpad ispod nadstrešnice. Svjedokinja ĆF iskazala da je vidjela kako njen suprug tužitelj vraća te kante u vrt gdje se nalazi šuta i da ih je nakon toga tuženica odvukla ispod nadstrešnice, svjedok UF je iskazao da je tog dana ujutro smeđa kanta bila ispod nadstrešnice i da je on tada zelenu kantu smjestio isto ispod nadstrešnice. Tužitelj je iskazao da je UF zelenu kantu stavio iza pregrade na dnu nadstrešnice gdje se već nalazila smeđa kanta koju je on tamo stavio i da je on tada zelenu kantu odveo na dio vrta gdje je bila šuta, a smeđu nije jer mu je bila potrebna zbog rezanja trstike i da je sa svoje terase vidio kako je tuženica zelenu i smeđu kantu dovela ispod nadstrešnice i fotografirala ih. Tuženica je iskazala da je ona tog dana kad se vratila s posla zelenu kantu našla na šuti iza garaže i da ju je dovukla ispod nadstrešnice gdje se već nalazila smeđa kanta i da ih je tada fotografirala. Iz iskaza tužitelja, tuženice i svjedokinje ĆF, koji su u tom dijelu suglasni, proizlazi da je tuženica zelenu kantu stavila pod nadstrešnicu dok je sporno tko je tamo stavio smeđu kantu jer iz iskaza tuženice i njenog supruga proizlazi da je smeđa kanta tamo bila od ranije, a prema iskazima tužitelja i njegove supruge tuženica je i tu smeđu kantu smjestila pod nadstrešnicu.

10. Prema čl. 21 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) smetanje posjeda postoji kad nekoga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo. Postavljanje jedne ili dvije kante za otpad pod nadstrešnicu nije oduzimanje posjeda nadstrešnice, a prema ocjeni ovog suda nije ni uznemiravanje u posjedu. Naime, time što bi tuženica, kako to tvrdi tužitelj u tužbi, smjestila dvije kante za otpad pod nadstrešnicu koju koristi tuženik nije došlo do ugrožavanja tužiteljeve faktične vlasti na tom dijelu nekretnine na takav način da bi se to moglo smatrati uznemiravanjem posjeda. Suprotno navodima tužbe, sud je utvrdio da tužitelj već godinama ne koristi tu nadstrešnicu za parkiranje automobila jer ga ne posjeduje, što je u svojem iskazu potvrdio i sam tužitelj, pa on svoj posjed te nadstrešnice ne izvršava parkiranjem vozila pod nju. Stoga, time što bi dvije kante za otpad bile smještene pod nadstrešnicu nije došlo do ograničenja faktične vlasti tužitelja u odnosu na objekt posjedovanja tj. na nadstrešnicu i sjeverni dio dvorišta. Na fotografijama koje je tužitelj dostavio u spis vidljivo je da te dvije kante zauzimaju neznatni dio površine ispod nadstrešnice, pogotovo uzimajući u obzir da tužitelj nadstrešnicu ne koristi za parkiranje vozila. Ovdje je potrebno istaknuti da su sporne kante za otpad zajedničke tako da pripadaju i tužitelju i on je ovlašten njima se koristiti, a kako je vidljivo na fotografijama, kante imaju kotače tako da ih tužitelj lako može maknuti s mjesta gdje se trenutno nalaze što također pridonosi zaključku suda da time što su kante smještene ispod nadstrešnice nije došlo do takvog zadiranja u tužiteljevu faktičnu vlast nad tim dijelom nekretnine da bi se moglo smatrati da se radi o uznemiravanju njegovog posjeda.

11. Budući da je utvrdio da utuženi čin ne predstavlja smetanje posjeda, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 16. prosinca 2025. Njen trošak obuhvaća jednokratnu nagradu za zastupanje u postupku radi smetanja posjeda u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT) čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 eura. Ukupni parnični trošak tuženice iznosi 625,00 eura pa je tužitelju naloženo da joj namiri parnični trošak u tom iznosu.

U Sesvetama 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu i uručenje odluke. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Irena Mesiček

2. odvjetnik Srećko Novak-Perjanec