Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-996/2025-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, zastupan po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 12. prosinca 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VC koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od 10. 10. 2023.g.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 24.02.2023. godine između radnika VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, s danom 17.01.2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 5.955,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. IV. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju VC naknaditi tuženiku DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.649,86 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VC za naknadu troška postupka u iznosu od 2.704,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su 24. veljače 2023. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja, odnosno radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Elektrolux d.o.o., [adresa]. Prema Ugovoru, radnik je počeo s obavljanjem rada 28. ožujka 2023., a prestaje s radnom 27. ožujka 2024. Sukladno članku 49. stavku 1. Zakona o radu, tuženik je prije ustupanja radnika korisniku uručio uputnicu o podacima propisanim zakonom. Međutim, tuženik je 10. listopada 2023. otkazao Ugovor o radu tužitelju. Temeljem članka 133. stavka 1. Zakona o radu, tužitelj je tuženiku uputio Zahtjev za zaštitom prava u zakonskom roku od 15 dana u kojem se tražio da tuženik poništi Odluku o otkazu Ugovora o radu. Tužitelj smatra da je Odluka o otkazu nezakonita jer je Zakonom o radu izrijekom propisano da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, sukladno članku 47 stavku 4. istog Zakona. Tuženik u svojoj odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu navodi da je utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac, ovdje tuženik, mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova. Navedenu tvrdnju tuženik, ni sa čim ne dokazuje, te također navodi da je došlo do "promijenjenih okolnosti" paušalno iznosi te je nejasno koje su to promijenjene okolnosti u poslovanju korisnika. Tužitelj ističe da je poslodavac dužan obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano to očekivati, navesti koje su to okolnosti, a što poslodavac nije učinio u odluci o otkazu ugovora o radu. Slijedom navedenog, nezakonita je odluka o otkazu Ugovora o radu, te tuženik ne navodi obrazloženje niti dokaze koji potkrepljuju njegovu odluku. Obzirom da tuženik nije odgovorio na tužiteljev Zahtjev za zaštitom prava, a koji je uredno zaprimio, tužitelj je u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o radu zahtjeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Slijedom svega navedenog, prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu od 10. listopada 2023., sudski raskinuti Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je zaključen 24. veljače 2023., s danom 17. siječnja 2024., naložiti tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplatiti tužitelju iznos od 5.955,60 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2023. godine, utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na posao na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova sklopljenog dana 24. veljače 2023., odnosno na poslove koji su odgovarajući tužiteljevoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu. U historijatu tužbe tužitelj navodi kako je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova (dalje u tekstu: Ugovor o radu), kao i da je na temelju istog bio upućen na rad kod korisnika Electrolux d.o.o., kao i da mu je tuženik 10. listopada 2023. otkazao Ugovor o radu. Tužitelj smatra kako je Odluka o otkazu nezakonita jer je ZR-om izrijekom propisano da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika, prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz. Tužbeni navodi tužitelja paušalni su, nekonkretni i, ključno, neosnovani. Netočan je navod tužitelja kako je Odluka o otkazu donesena zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom, ovdje tužiteljem, kod korisnika ELECTROLUX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66577083673 (dalje u tekstu: Korisnik). Tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova kod korisnika već iz razloga prestanka potrebe za poslovima kod tuženika. Iz obrazloženja Odluke o otkazu je vidljivo kako je poslodavac, ovdje tuženik, po zaprimanju obavijesti Korisnika kako zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više ne egzistira mogućnost da radnik, ovdje tužitelj, nastavi s obavljanjem poslova radnog mjesta VCI EMA kod Korisnika, donio Odluku temeljem koje je tužitelja oslobodio obveze rada uz pravo na naknadu plaće. Navedena je odluka donesena 18. rujna 2023. i protiv te odluke tužitelj nije podnosio zahtjev za zaštitu prava. Nakon donošenja Odluke o oslobođenju obveze rada od 18. rujna 2023. godine tuženik je izvršio analizu potrebe za poslovima za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu te je i s tužiteljem obavljeno više razgovora, sve radi sagledavanja mogućnosti da se tužitelja za obavljanje istih ili istovrsnih poslova uputi kod drugog korisnika, odnosno, sve sa svrhom da se njegov radni odnos kod tuženika nastavi do dana do kada je Ugovor o radu sklopljen. Tuženik je Odluku o otkazu donio tek nakon provedenih razgovora, kako s tuženikom tako i potencijalnim korisnicima, kao i provedene analize utvrđenja potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta prodajni predstavnik, Sale Out Specialist nakon koje je zaključeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi tuženik mogao uputiti tužitelja radi privremenog obavljanja poslova. Nakon donošenja Odluke kojom je tužitelja oslobodio obveze rada obavljeno je i testiranje te je tužitelj pristupio i razgovoru s jednim korisnikom, ali nije pokazao interes za obavljanje poslova kod drugih korisnika. Stoga, tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom kod Korisnika, nego je ista, zbog promijenjenih okolnosti, donesena kao rezultat brižljive analize potreba za obavljanje poslova za koje je tužitelj sklopio Ugovor o radu i utvrđenja da kod tuženika ne postoji potreba za obavljanjem tih poslova, a što predstavlja opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu. Nadalje, tuženik se protivi sudskom raskidu Ugovora o radu kao i zahtjevu za naknadom štete s osnova sudskog raskida, tijekom postupka ističe kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete radi sudskog raskida, predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Općinski radni sud u Zagrebu je 24. siječnja 2025., donio slijedeću presudu: "I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od 10. 10. 2023.g.

III. Nalaže se tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 5.955,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2024.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. „

4. U povodu žalbe tuženika, Županijski sud u Varaždinu je 7. svibnja 2025., donio rješenje kojim se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1646/2023- 10 od 24. svibnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.1. U obrazloženju rješenja se navodi da se stav prvostupanjskog suda ne može prihvatiti kao pravilan budući je zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

4.2. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova od 10. listopada 2023., proizlazi da se predmetni ugovor otkazuje redovitim otkazom jer je, nakon što je prestala potreba za obavljanjem poslova kod korisnika, poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje poslova drugim korisnicima, da je s radnikom obavljeno više razgovora i razmotrene su sve okolnosti na strani radnika i na strani poslodavca koje bi omogućavale da se radni odnos nastavi do dana kada je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen, da je nakon obavljenih razgovora i analize potrebe za poslovima koje radnik na temelju Ugovora o radu obavlja (prodajni predstavnik, sale out specialist) utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova navedenog radnog mjesta. Iste okolnosti proizlaze i iz iskaza svjedoka BC, koji je istaknuo da je tužitelju poslodavac našao adekvatno radno mjesto, s istom plaćom, sa službenim vozilom, s istim opisom radnog mjesta, za tvrtku Grohe, nakon toga je tužitelj s još jednim radnikom otišao na razgovor u tu tvrtku Grohe, bilo je otvoreno samo jedno radno mjesto u toj tvrtki i djelatnici unutar tvrtke Grohe su se odlučili za ovog drugog radnika, a ne za tužitelja. Nakon toga, nije bilo više nikakvih slobodnih radnih mjesta kod nekih drugih korisnika i tuženik se odlučio donijeti predmetnu odluku o otkazu, pa su osnovani žalbeni navodi tuženika da razlog za otkaz ugovora o radu naveden u odluci o otkazu nije prestanak potrebe za radom tužitelja kod korisnika Electrolux d.o.o., nego prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženika, u kojem slučaju se ne bi radilo o razlozima za otkaz iz članka 47. stavka 4. Zakona o radu.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova (list 4-7 spisa), Uputnice (list 8 spisa), Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 9-10 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava s preslikom povratnice (list 11-14 spisa), obračunskih lista (list 25-30 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 31-34 spisa), dopisa Radničkog vijeća DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o. od 9. listopada 2023. (list 87 spisa), dopisa tuženika od 9. listopada 2023. (list 88 spisa) te druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BC (list 43-44 spisa) i tužitelja (list 44-45 spisa).

6. Na ročištu koje je održano 12. prosinca 2025., a nakon što je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za ponovnim saslušanjem tužitelja te da se od Electroluxa zatraži podatak da li još uvijek postoji radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj i da li je tko bio zaposlen na tom radnom mjestu nakon tužitelja, punomoćnici stranaka su naveli da nema daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu zbog prestanka potrebe za radom radnika, sudski raskid ugovora o radu i isplata naknade štete.

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

10. Člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; dalje: ZR) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je 10. listopada 2023. zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora od 10. listopada 2023. te je 12. listopada 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 16. listopada 2023. (list 13 i 14 spisa). Tuženik nije u daljnjem roku od 15 dana odlučio o zahtjevu tužitelja, stoga je tužitelj pravovremeno 13. studenog 2023. podnio tužbu.

11. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio:

- da su stranke 24. veljače 2023. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o., Zagreb, za razdoblje od 28. ožujka 2023. do 27. ožujka 2024.,

- da je tužitelj ustupljen za obavljanje poslova VCI EMA,

- da je tuženik, nakon što je obaviješten od korisnika da je prestala potreba za radom tužitelja, donio 18. rujna 2023. Odluku da se tužitelj oslobađa od obveze rada kod korisnika, uz pravo na naknadu plaće, a koju odluku tužitelj nije pobijao,

- da je tuženik 10. listopada 2023. otkazao tužitelju ugovor o radu redovitim otkazom i da je u odluci obrazloženo da je poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje poslova drugim korisnicima, da je s radnikom obavljeno više razgovora i razmotrene su sve okolnosti na strani radnika i na strani poslodavca koje bi omogućavale da se radni odnos nastavi do dana kada je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen, da je nakon obavljenih razgovora i analize potrebe za poslovima koje radnik na temelju Ugovora o radu obavlja (prodajni predstavnik, sale out specialist) utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova navedenog radnog mjesta, pa da poslodavac nije imao drugih mogućnosti, nego redovito otkazati ugovor o radu.

12. Tijekom postupka saslušan je svjedok BC (list 43-44 spisa) koji je u svom iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu direktora regije, a da mu je tužitelj poznat, budući je bio njihov djelatnik kao agencijski radnik, temeljem sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, s time da ne zna za koje vremensko razdoblje. Ističe kako je tuženik u spornom razdoblju od svog korisnika Elektrolux d.o.o. dobio obavijest o smanjenju budžeta te kako je kod korisnika došlo do određenih organizacijskih promjena, radi čega će morati smanjiti promotivne aktivnosti te da neće imati potrebu za agencijskim radnicima, a što se odnosilo za buduće radnike, od trenutka kada su im to javili. Ističe kako je tužitelj prethodno sklopio ugovor o radu, i vremensko razdoblje od njegovog sklapanja ugovora o radu do trenutka zaprimanja ove obavijesti bilo je oko 6 mjeseci, a možda i više, te je cijelo to vrijeme tužitelj je bio upućen na rad u Elektrolux d.o.o. Misli da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na godinu dana, a nakon obavijesti koju su zaprimili od Elektroluxa d.o.o., zvali su tužitelja i ostale radnike koji su bili upućeni u Elektrolux d.o.o., na razgovor, objasnili su im situaciju te tuženik nije odmah pokrenuo proceduru otkazivanja Ugovora o radu, već im je nudio nove poslove za druge klijente, odnosno prezentirali su radnicima sve pozicije koje su imali otvorene. Ističe kako tužitelj nije prihvatio niti jedan od tih poslova koje su mu nudili, kao niti ostali radnici koji su bili na razgovoru, pa su nakon toga oslobodili tužitelja i ostale radnike od obveze rada, razdužili su ih sa svom opremom u vidu mobitela, računala i sl., te su suglasno u dogovoru sa tužiteljem ažurirali njegov postojeći životopis. Navodi kako su tužitelj i ostali radnici pristali na situaciju da im tuženik traži posao koji bi im odgovarao, sa plaćom kakvu su imali prema prošlom Ugovoru o radu, te da imaju službeno vozilo. Ističe da je tuženik tužitelju našao takvo adekvatno radno mjesto sa istom plaćom, sa službenim vozilom, sa istim opisom radnog mjesta i to za tvrtku Grohe, nakon čega je tužitelj sa još jednim radnikom otišao na razgovor, međutim budući je bilo otvoreno samo jedno radno mjesto, djelatnici unutar tvrtke Grohe su se odlučili za drugog radnika, a ne za tužitelja, pa se nakon toga tuženik odlučio donijeti predmetu Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

12.1. Sud vjeruje svjedoku jer je iskaz životan i logičan te u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

13. U postupku je saslušan i tužitelj (list 44-45 spisa) koji je u svom iskazu naveo da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme 2022. godine, na vremensko razdoblje od godine dana. Po proteku tog prvog ugovora na određeno vrijeme, ponovno je sklopio drugi ugovor s tuženikom na određeno vrijeme, i to ponovno na jednu godinu, 2023. godine. Ističe kako je i po prvom i po drugom ugovoru o radu na određeno vrijeme s tuženikom, bio upućen na rad kod korisnika Elektrolux d.o.o. te je tamo sukladno prvom ugovoru o radu odradio jednu godinu, a prema drugom ugovoru o radu, radio je od 15. rujna 2023. iako je trebao raditi do ožujka 2024. Tužitelj je naveo da je dobio odluku o otkazu tog ugovora o radu. Ističe kako je bio pozvan od strane g. BC i od strane ĆC na razgovor, nakon kojeg je bio s kolegom upućen na razgovor kod korisnika V, koji su se odlučili za drugog kandidata, te je par dana nakon toga, njemu uručena predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu.

13.1. Sud vjeruje tužitelju u dijelu u kojem je iskaz suglasan s iskazom svjedoka BC te u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

13.2. Svjedok BC i tužitelj su u pogledu bitnih činjenica suglasno iskazivali. Svjedok BC i tužitelj suglasno su iskazali da je došlo do promjena kod korisnika Elektrolux d.o.o. slijedom čega više nije postojala potreba za agencijskim radnicima, među kojima je bio i tužitelj. Obojica su potvrdili da je tužitelj bio pozvan na razgovor kod poslodavca te je upućen na razgovor kod korisnika Grohe, gdje je bio kandidat za novo radno mjesto, ali je odabran drugi kandidat. Nakon što nije bilo moguće osigurati mu drugo odgovarajuće radno mjesto, poslodavac je donio odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

14. Pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sklopili 24.veljače 2023. ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja za privremeno obavljanje poslova kod korisnika ELEKTROLUX d.o.o. Člankom 2. ugovoreno je kako se citirani ugovor sklapa na određeno vrijeme s početkom od 28. ožujka 2023. i trajanjem do 27. ožujka 2024. Ugovoreno je obavljanje poslova Sale Out Specialista.

15. Pregledom i čitanjem Uputnice od 24. veljače 2023. utvrđeno je da se tužitelj ustupa korisniku ELEKTROLUX d.o.o., sa vremenom ustupanja od 28. ožujka 2023. do 27. ožujka 2024., a koji datum predstavlja i datum početka rada kao i datum prestanka rada.

16. Pregledom i čitanjem Odluke tuženika od 18. rujna 2023. utvrđeno je da se tužitelja oslobađa od obveze rada kod korisnika uz pravo na naknadu plaće te citirana odluka vrijedi do opoziva ili drugačije odluke poslodavca odnosno tuženika. Tužitelj protiv prethodno navedene odluke nije podnio zahtjev za zaštitu prava.

17. Pregledom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da je tužitelj 18. rujna 2023. sklopio s poslodavcem Wiip technology d.o.o. predmetni ugovor.

18. Člankom 150. stavkom 1. ZR-a propisano je, da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom 12. istog članka propisano je da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

18.1. Pregledom i čitanjem dopisa od 6. listopada 2023. sud je utvrdio da je tuženik pokrenuo postupak savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu tužitelju te u tu svrhu dostavio radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke, kao i nacrt odluke o otkazu. Radničko vijeće se dopisom od 9. listopada 2023. očitovalo da je suglasno s namjerom otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Na temelju dokumentacija koja je priložena u sudski spis, sud je mišljenja da je tuženik potpuno i pravodobno proveo postupak savjetovanja te da nije bilo nikakvih propusta zbog kojih bi se moglo zaključiti da savjetovanje ne bi bilo provedeno na način kako to traži ZR. Nacrt odluke o otkazu, predstavlja relevantni dokument iz kojeg proizlazi namjeravana odluka poslodavca. ZR ne propisuje izričito formu ni opseg dokumentacije, već zahtijeva da radničko vijeće može sagledati utjecaj odluke na položaj radnika. Budući je iz nacrta odluke i pratećeg dopisa tuženika od 6. listopada 2023. razvidno o kojoj se odluci radi, koji su razlozi i posljedice za radnika, smatra se da je osnovna obveza poslodavca ispunjena. Budući je radničko vijeće dalo svoje očitovanje dopisom od 9. listopada 2023., pretpostavlja se da je imalo mogućnost sagledati odluku i njezin utjecaj. Nedostatak detalja u samoj odluci radničkog vijeća (npr. broj članova, način glasanja, funkcija CC) ne utječe na valjanost provedenog savjetovanja.

19. Člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

20. Člankom 47. stavkom 4. ZR-a propisano je da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

21. Pregledom i čitanje Odluke o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova od 10. listopada 2023., utvrđeno je da se predmetni ugovor otkazuje redovitim otkazom jer je nakon što je prestala potreba za obavljanjem poslova kod korisnika, poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje poslova drugim korisnicima, da je s radnikom obavljeno više razgovora i razmotrene su sve okolnosti na strani radnika i na strani poslodavca koje bi omogućavale da se radni odnos nastavi do dana kada je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen, da je nakon obavljenih razgovora i analize potrebe za poslovima koje radnik na temelju Ugovora o radu obavlja (prodajni predstavnik, sale out specialist) utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova navedenog radnog mjesta. Iste okolnosti proizlaze i iz iskaza svjedoka BC, koji je istaknuo da je tužitelju tuženik našao adekvatno radno mjesto, s istom plaćom, sa službenim vozilom, s istim opisom radnog mjesta, za tvrtku Grohe, nakon toga je tužitelj s još jednim radnikom otišao na razgovor u tu tvrtku Grohe, bilo je otvoreno samo jedno radno mjesto u toj tvrtki i djelatnici unutar tvrtke Grohe su se odlučili za ovog drugog radnika, a ne za tužitelja. Nakon toga, nije bilo više nikakvih slobodnih radnih mjesta kod nekih drugih korisnika i tuženik je odlučio donijeti predmetnu odluku o otkazu.

22. Iz obrazloženja Odluke o otkazu jasno proizlazi da tužitelju nije otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za radom tužitelja kod korisnika (Electrolux d.o.o.), već iz razloga što je prestala potreba za radom radnika kod tuženika. Uzimajući u obzir predmet poslovanja tuženika (agencija za privremeno zapošljavanje) te činjenicu da se ugovor o radu sklapa radi ustupanja radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika, po mišljenju ovog suda razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu temeljem članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a postoje kada prestane potreba za radnikom kod korisnika, a agencija ne može radnika ustupiti drugom korisniku na odgovarajuće radno mjesto. Kako je iz iskaza svjedoka BC sud utvrdio da je prestala potreba za radom tužitelja kod korisnika (Electrolux d.o.o.), da je tuženik tužitelju (i drugim radnicima koji su bili ustupljeni istom korisniku) ponudio nove poslove za druge klijente i prezentirao sve pozicije koje su imali otvorene, da tužitelj nije prihvatio niti jedan od tih poslova te da je slijedom toga tužitelj oslobođen obveze rada, te da je tužitelj upućen na razgovor u tvrtku Grohe s još jednim radnikom, ali da su se djelatnici unutar tvrtke Grohe odlučili za drugog radnika, a ne za tužitelja i da je tuženik tek tada pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu, sud je mišljenja da je tuženik dokazao postoje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju. Dakle, sud je mišljenja da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu dopuštena.

23. Sud je odbio prijedlog punomoćnika tužitelja za dopunskim saslušanjem tužitelja te da se od Electroluxa zatraži podatak da li još uvijek postoji radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj i da li je tko bio zaposlen na tom radnom mjestu nakon tužitelja. Naime, u ovom predmetu je tužitelj saslušan te je iskazivao o svim činjenicama koje su mu bile poznate. Iskaz je jasan i u bitnim činjenicama suglasan s iskazom svjedoka GC te u njegovom iskazu nema nejasnoće, nelogičnosti ili proturječnosti. Punomoćnik tužitelja je bio prisutan na predmetnom ročištu kada je mogao postavljati pitanja stranci te istima dopuniti iskaz tužitelja ako je smatrao da je tužitelj propustio iskazati o nekoj bitnoj činjenici. Kako punomoćnik tužitelja nije imao daljnjih pitanja za tužitelja to ovaj sud smatra da je prijedlog tužitelja protivan načelu ekonomičnosti te usmjeren na odugovlačenjem s postupkom. Prijedlog tužitelja da se od Electroluxa zatraži podatak da li još uvijek postoji radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj i da li je tko bio zaposlen na tom radnom mjestu nakon tužitelja sud nije uzeo u obzir temeljem članka 299. ZPP-a. Naime, prethodni postupak je zaključen 8. srpnja 2024., a tužitelj predlaže izvođenje ovog dokaza u svom podnesku od 9. srpnja 2025.

24. Prema čanku 125. stavku 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Kako je sud utvrdio da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu dopuštena nema osnove da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže da se odrediti sudski raskid i da mu se dosudi naknadu štete.

25. Navodi tužitelj da je poslodavac bio dužan obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano to očekivati, navesti koje su to okolnosti, a što poslodavac nije učinio u odluci o otkazu ugovora o radu, su neosnovani. Naime, odredba koja propisuje da je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima, više ne postoji u važećem ZR-u koji se primjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari.

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa). Tuženiku do podneska od 26. ožujka 2024. pripada pravo na jednokratnu naknadu prema Tbr. 7/2 Tarife, a nakon podneska od 26. ožujka 2024. tužitelju pripada parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora (5.955,60 EUR) za svaku poduzetu radnju u postupku (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2023., poslovni broj Rev-498/2023).

28.1. S obzirom na odredbe Tarife, a u skladu s postavljenim zahtjevom u podnesku od 11. prosinca 2025., tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- zastupanje tuženika u prvostupanjskom postupku do podneska od 26. ožujka 2024. (Tbr. 7/2 Tarife) iznos od 200,00 EUR (koliko je tuženik zatražio za taj dio postupka u kojem je podnio odgovor na tužbu);

- zastupanje na ročištu 8. srpnja 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav žalbe od 10. veljače 2025. (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 250,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR; što bi iznosilo 1.250,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju bi valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (312,50 eura). Dakle, tužitelju bi valjalo priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.562,50 EUR. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,18 EUR. Dakle, tuženiku bi valjalo priznati trošak postupka u sveukupnom iznosu od 1.668,68 EUR. Kako je tuženik u zahtjev zatražio naknadu troška u sveukupnom iznosu od 1.649,86 EUR, to je istome dosuđen zatraženi iznos. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 106,18 EUR jer u spis nije priložen dokaz o uplati sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

30. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte