Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1916/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić-Peroš, pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza Cibalae banka d.d. "u stečaju", Osijek, Kardinala Alojzija Stepinca 4, OIB:65720078381, zastupanog po punomoćniku Tomi Ljubičiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 2. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/1 nekretnina upisanih kao:

- k. č. br. [katastarska čestica], označena kao ORANICA, površine 2047 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru;

- k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

I.I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog Suda provesti uknjižbu prava vlasništva tužitelja nad

- k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru, u korist tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

I.II. Nalaže se tuženiku, Stečajna masa iza Cibalae banka d.d. „u stečaju“, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, Osijek, OIB: 65720078381, naknaditi tužitelju, ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelju, ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjižbom prava vlasništva za korist Trgovačkog društva „VES-CID“ d.o.o. Velika Gorica, a koje je provedeno rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru dana 18.08.1997 pod posl.br. Z-2839/1997, na nekretninama:

- upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], označena kao ORANICA, površine 2047 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru;

I.I. Utvrđuje se da je tužitelju, ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjižbom prava vlasništva za korist društva Cibalae banka d.d. – Vinkovci, a koje je provedeno rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru dana 23.12.1997. godine pod posl.br. Z-4672/97, na nekretninama:

I.II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na nekretninama:

- upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru, kakvo je bilo prije provedbe upisa temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru dana 18.08.1997 pod posl.br. Z-2839/1997 te temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru dana 23.12.1997. godine pod posl.br. Z-4672/97, time provesti upis brisanja prava vlasništva CIBALAE BANKA d.d. –VIROVITICA, koje je upisano na predmetnim nekretninama, uz istovremeni ponovni upis prava vlasništva na nekretninama:

I.III. Nalaže se tuženiku, Stečajna masa iza Cibalae banka d.d. „u stečaju“, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, Osijek, OIB: 65720078381, naknaditi tužitelju, ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate, u roku od 15 dana,

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbama od dana 6. rujna 2024. (u spisu P-1916/24 i spojenom spisu P-1918/24) istovjetno navodi kako je u zemljišnim knjigama naslovljenog Suda, Zemljišnoknjižni odjel Zadar, proveden pod posl.br. Z-4672/1997 upis prava vlasništva Cibalae banka d.d. na nekretninama upisanim kao k. č. br. [katastarska čestica], označena kao ORANICA, površine 2047 m2, te k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu naslovljenog Suda, temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, zaključenog u Vinkovcima 22.12.1997. godine, solemniziranog po javnom bilježniku u Vinkovcima Mirodaru Kovač pod brojem OV- 1034/97, nadalje, temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 147/97, zaključenog u Vinkovcima dana 22.12.1997. godine, ovjerenog po javnom bilježniku u Vinkovcima, Mirodaru Kovač pod brojem OV-18888/97, sa trgovačkog društva „Ves-Cid“ d.o.o. iz Velike Gorice u korist Cibalae banka d.d. – Vinkovci. Radi lakše preglednosti cijelog slučaja, tužitelj ukratko navodi kronologiju događaja tj. pravnih radnji koje se prethodile upisu prava vlasništva opisanog. Tužitelj je upisan kao vlasnik nekretnina upisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], označena kao ORANICA, površine 2047 m2, te k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, obje prvo upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pa kasnije u zk. ul. [broj ZK uloška] – k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu naslovljenog Suda temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br. Z-2961/90-Z od dana 28.08.1990. godine, a koje je nekretnine je stekao od svog oca, pok. CD, temeljem Darovnog ugovora od 01.08.1990. godine, ovjerenog kod Sekretarijata za opću upravu Općine Zadar pod Ov. Brojem 9825/90. Tužitelj je predmetne nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) dana 12.04.1996. prodao gosp. MD iz [adresa], za iznos od 550.000,00 kuna te su stranke kao sastavni dio ugovora o kupoprodaji ugovorile i potvrdu o isplati i prijemu kupoprodajne cijene – koja, međutim, nikada nije bila potpisana jer KD nikada nije tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 550.000,00 kuna niti je isti ikada stupio u posjed predmetnih nekretnina. Nakon što ga je tužitelj nekoliko puta pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, u svibnju 1997. godine tužitelju je pristupio tzv. poznanik gosp. KD, UD iz [adresa], i ponudio tužitelju da, umjesto primitka kupoprodajne cijene od strane gosp. MD, prihvati pozajmicu na iznos od 291.245 DEM (koji iznos je na tadašnji dan otprilike odgovarao iznosu od 1.039.000,00 kuna), što tužitelj, naravno, nije prihvatio te je shvatio da se nikada neće naplatiti od gosp. MD. Stoga je tužitelj raskinuo predmetni kupoprodajni ugovor sačinjen sa gosp. MD te je za njega cijela ta priča sa kupoprodajom bila završena. Gosp. KD je, zbog dužeg izbivanja iz Republike Hrvatske, ovlastio UD iz [adresa], da u njegovo ime i za njegov račun sklapa pravne poslove vezane uz nekoliko nekretnina, uključujući i tužiteljeve (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koja punomoć je ovjerena u Beču 22.04.1997. godine kod javnog bilježnika Dr. Wolganga Hausera te je potom njen prijepis ovjeren po javnom bilježniku Bošku Jurišiću iz Splita dana 14.07.1997. godine pod posl.br. OV- 2040/97, a naknadno i po javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] dana 18.08.1997. godine pod posl.br. OV-3762/97. Tužitelj ukazuje da je tako sastavljena i potpisana punomoć nevaljana budući da su na njoj navedeni pogrešni osobni podaci opunomoćitelja. Naime, naveden je pogrešan JMBG opunomoćitelja „0712995303202“ umjesto ispravnog JMBG „0712955303202“, a što je „promaklo“ svim prethodno troje navedenim javnim bilježnicima. Na temelju takve nevaljane punomoći, UD sklopio je kupoprodajni ugovor kojim je prodao tužiteljeve nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) trgovačkom društvu VES-CID d.o.o., Ulica kneza Mislava 25, Velika Gorica, a koje društvo je bilo zastupano po direktoru TD. Potpis prodavatelja na predmetnom kupoprodajnom ugovoru ovjeren je od strane javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina dana 07.06.1997. pod posl. br. Ov-1562/97 iako je UD zastupao prodavatelja (gosp. MD) na temelju nevaljane punomoći te unatoč tome što je isti potpisao ugovor u svojstvu direktora društva MsM Poduzeće za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu na veliko i malo – igre na sreću, Split, Slanice 14, Šine, a koje društvo svakako nije bilo ovlašteno za zastupanje gosp. MD. Trgovačko društvo VES-CID d.o.o., Ulica kneza Mislava 25, Velika Gorica na temelju prethodno opisanog kupoprodajnog ugovora zatražilo je od Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru provedbu uknjižbe prava vlasništva nad tužiteljevim nekretninama (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a što je nadležni sud i proveo unatoč nizu nepravilnosti (gosp. MD nije uopće bio vlasnik predmetnih nekretnina u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 07.06.1997. godine; punomoćnik gosp. MD imao je nevaljanu punomoć za njegovo zastupanje; predmetni ugovor o kupoprodaji od 07.06.1997. potpisan je osobe neovlaštene za zastupanje tobožnjeg prodavatelja tj. potpisan je od strane direktora društva Z; prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 07.06.1997. nije izvršen prilog „potvrde o isplati kupoprodajne cijene“ koja je navodno bila isplaćena prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužitelja i gosp. MD; tužitelj je jedini posjednik predmetnih nekretnina čitavo vrijeme – od 1990. godine do danas). Nadalje, nakon što je društvo VES-CID d.o.o. podnijelo prijedlog za provedbu uknjižbe prava vlasništva nad tužiteljevim nekretninama, Općinskom sudu u Zadru poslana je požurnica od strane tadašnje TRGOVAČKE BANKE d.d. kojim se Sud moli za hitno postupanje u radu tj. za hitnom provedbu upisa vlasništva predmetnih nekretnina na društvo VES-CID d.o.o., što je ubrzo i bilo provedeno. Ubrzo nakon što je društvo VES- CID d.o.o. upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik tužiteljevih nekretnina, isto je zapalo u velike financijske probleme te je na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, zaključenog u Vinkovcima 22.12.1997. godine, solemniziranog po javnom bilježniku u Vinkovcima Mirodaru Kovač pod brojem OV- 1034/97, nadalje, temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 147/97, zaključenog u Vinkovcima dana 22.12.1997. godine, ovjerenog po javnom bilježniku u Vinkovcima, Mirodaru Kovač pod brojem OV-18888/97, uknjižen prijenos prava vlasništva sa trgovačkog društva „Ves-Cid“ d.o.o. iz Velike Gorice u korist Cibalae banka d.d. – Vinkovci. Tužitelj ističe kako nitko od navedenih (fizičkih i pravnih osoba) ni u jednom trenutku proteklih 30ak godina nije stupio u posjed predmetnih nekretnina, već je isti isključivi posjednik svo ovo vrijeme. Tužitelj također ističe kako nikada nije zaprimio pismeno kojim bi bio obaviješten o promjenama upisa u vlastovnici za predmetne nekretnine te je saznao da je kao vlasnik istih uknjižena CIBALAE BANKA d.d. – VINKOVCI prije nekoliko dana kada je slučajno obavješten o oglasu stečajnog upravitelja tuženika u kojem je navedeno da se prodaje tužiteljeva kuća u kojoj on živi posljednjih 30ak godina. S obzirom na sve navedene okolnosti odnosno s obzirom na:

- raskid kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužitelja i gosp. MD radi neisplate kupoprodajne cijene, - ponudu uzimanja zajma u skoro dvostruko većem iznosu umjesto primitka isplate kupoprodajne cijene od strane gosp. MD, - nevaljanu punomoć gosp. MD UD, - potpis neovlaštene osobe na kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između gosp. MD i trgovačkog društva Ves-Cid d.o.o., - požurivanje u radu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru od stranke direktora navedene banke, - provedbu uknjižbe prava vlasništva unatoč navedenim nepravilnostima i nedostatku potrebne dokumentacije, - isključivi posjed tužitelja svo vrijeme te činjenicu da tužitelju nije izvršena dostava nijednog od navedenih pismena o promjeni upisa vlasništva nad predmetnim nekretninama, dolazimo do zaključka da su, od raskida kupoprodajnog ugovora s gosp. MD pa nadalje, svi pravni poslovi vezani uz predmetne tužiteljeve nekretnine fiktivni te su za cilj imali isključivo nezakonito stjecanje veće imovinske koristi tj. izvlačenje novca od banaka. U odnosu tužbeni zahtjev navodi da obzirom da je tužitelj raskinuo kupoprodajni ugovor sklopljen s gosp. MD te s obzirom na to je tužitelj isključivi posjednik predmetnih nekretnina svo vrijeme (tj. od 1990. godine pa do danas), to tužitelj smatra kako su ispunjeni svi zakonski uvjeti propisani za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Zaključno, tužitelj naglašava kako je isti pošteni posjednik nekretnina (upisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], označena kao ORANICA, površine 2047 m2, te k. č. br. [katastarska čestica], označena kao DVORIŠTE, površine 220 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru) od 01.08.1990. godine pa do danas, odnosno, tužitelj je u neprekidnom poštenom posjedu istih nekretnina više od 34 godine. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodi da smatra kako ostvaruje pravo na zaštitu svog prava vlasništva predmetnih nekretnina, koje je povrijeđeno daljnjim upisom prava vlasništva (prvo na trgovačko društvo Ves-Cid d.o.o., a potom i na CIBALAE BANKU d.d. – VINKOVCI) sukladno čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te ističe kako i sam tužitelj priznaje da je dana 12. travnja 1996. prodao predmetne nekretnine MD za iznos od tadašnjih 550.000,00 kn te da je sastavni dio tog Ugovora o kupoprodaji, koji ugovor je tužitelj potpisao i na kojemu je ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod br. OV-2536/96, bila i potvrda o isplati i prijemu kupoprodajne cijene, kao i da je u čl. II. ugovora bila sadržana odredba kojom je utvrđeno da je kupac isplatio prodavatelju cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. Isto tako sastavni dio predmetnog Ugovora o kupoprodaji bila je i izričita dozvola, sadržana u čl. III. Ugovora, kojom je tužitelj ovlastio MD da se isti bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja može na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama upisati kao vlasnik. U tom smislu, a protivno stavu tužitelja, niti iz samih navoda u tužbi, a niti iz dostavljenih priloga ne proizlazi činjenica da bi taj Ugovor o kupoprodaji bio raskinut s obzirom da tužitelj i KD nikada nisu sastavili pisani sporazum o raskidu ugovora, niti je tužitelj prethodno pokrenuto postupak u kojem bi zahtijevao da prvostupanjski sud utvrđujućom presudom utvrdi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji raskinut, a što bi svakako bilo u interesu tužitelja (da je Ugovor uistinu bio raskinut) s obzirom da je tim ugovorom o kupoprodaji tužitelj ovlastio g. MD da se može upisati kao vlasnik na predmetnim nekretninama tužitelja. U prilog navedenom ide i činjenica da je KD, premda se nikada nije upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, opunomoćio g. UD da kao njegov punomoćnik proda te nekretnine i to temeljem punomoći ovjerene kod javnog bilježnika Dr. Wolfganga Hausera u Beču dana 22. travnja 1997., dakle nakon proteka više od godinu dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora. Pri tome su apsolutno bespredmetni prigovori tužitelja da bi navedena punomoć bila nevaljana zbog omaške u broju JMBAG-a opunomoćitelja, posebice uzimajući u obzir da se navedeni JMBG broj samo navodi na kraju dokumenta kod potpisa opunomoćitelja, dok su svi relevantni podaci za opunomoćitelja utvrđeni od strane javnog bilježnika uvidom u identifikacijske dokumente MD. U tom smislu i sam tužitelj u tužbi ističe da su na temelju navedene punomoći, naknadno, izrađeni ovjereni prijepisi iste od strane javnog bilježnika Vere Marčine iz [adresa] i javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina pri čemu niti jedan javni bilježnik nije smatrao takvu punomoć spornom, slijedom čega se jasno da zaključiti kako se onda radi o punomoći koja je u cijelosti pravno valjana. Isto tako u cijelosti su bespredmetni navodi tužitelja da bi ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina od 07. lipnja 1997., sklopljen između MD (zastupanog po punomoćniku) i trgovačkog društva „VES CID d.o.o.“ bio nevaljan zbog toga što je punomoćnik UD prilikom potpisivanja ugovora na isti omaškomstavio pečat svog trgovačkog društva jer je iz samog ugovora o kupoprodaji evidentno da je kao stranka ugovora, prodavatelj, naveden KD kojeg zastupa punomoćnik UD, dok je isto tako i na samom mjestu potpisa naznačeno da za prodavatelja potpisuje UD pa u tom smislu nema mjesta bilo kakvoj argumentaciji da bi predmetni kupoprodajni ugovor potpisao UD u svojstvu direktora društva MsM, već je sasvim suprotno UD potpisao navedeni Ugovor u kupoprodaji u svojstvu fizičke osobe, a što je u konačnici i vidljivo iz samog teksta ovjere ugovora od strane javnog bilježnika Boška Jurišića pod poslovnim br. OV- 1562/97. Dakle, slijedom navedenog proizlazi da je trgovačko društvo „VES-CID d.o.o.“ na temelju Ugovora o kupoprodaji od 12. travnja 1996. sklopljenog između tužitelja i MD, te na temelju Ugovora o kupoprodaji od 07. lipnja 1997. sklopljenog između UD, kao punomoćnika MD, i društva „VES- CID d.o.o.“, na temelju ranije spomenute punomoći ovjerene u Beču dana 22. travnja 1997., dokazalo neprekinuti i valjani pravni slijed za upis svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama na temelju čl. 46. Zakona o zemljišnim knjigama (ranije čl. 41 ZZK) koji propisuje da ako su zemljište ili neko knjižno pravo preneseni izvanknjižno na više osoba uzastopno, posljednji stjecatelj može zahtijevati da se knjižni prijenos provede neposredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe pa je slijedom navedenog pravilno zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru upisao trgovačko društvo „VES-CID d.o.o.“ kao vlasnika na predmetnim nekretninama. U tom smislu, a s obzirom na dokazani pravni slijed, za istaknuti je da trgovačko društvo „VES-CID d.o.o.“ nije imalo nikakvog razloga posumnjati da MD ne bi pripadalo pravo na raspolaganje predmetnim nekretninama (ako bi tome uopće i bilo tako), dok isto tako, opreza radi, tuženik ističe da čak i ako bi bili nevaljani raniji knjižni upisi zbog omaške korištenja žiga na Ugovoru o kupoprodaji od 07. lipnja 1997. ili pak zbog pogrešnog broja JMBG opunomoćitelja na punomoći ovjerenoj dana 22. travnja 1997. u Beču, to bi tužitelj prvo prethodno morao zahtijevati da sud u parničnom postupku utvrdi nevaljanost takve punomoći, odnosno ništetnost takvih ugovora, a što u ovom slučaju tužitelj evidentno nije učinio niti zahtijevao. Naknadno je tuženik (točnije CIBALAE BANKA d.d.) sklopio s trgovačkim društvom „VES-CID d.o.o.“, tadašnjim knjižnim vlasnikom predmetnih nekretnina, sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na istima, a koji sporazum je zaključen u Vinkovcima 22. prosinca 1997. i solemniziran po javnom bilježniku Mirodar Kovač u Vinkovcima, br. Ov-1034/97, te se tuženik na temelju tog sporazuma i Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 147/97, zaključenog u Vinkovcima 22. prosinca 1997., ovjerenog po javnom bilježniku u Vinkovcima, Mirodaru Kovač, br. OV-18888/97, upisao kao vlasnik na predmetnim nekretninama upisom zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru prvo pod rednim br. 3. - Z-4672/97, a potom pod rednim br. 6. Dakle, iz navedenog je evidentno da je u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine tuženik postupao s dobrom vjerom i povjerenjem u zemljišne knjige sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) koji propisuje kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, s tim da je stjecatelj (ovdje tuženik) bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a pri čemu se nedostatak vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Isto tako čl. 123. ZV-a propisuje da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti, pri čemu st. 2. propisuje prekluzivne rokove unutar kojih se takva tužba mora podnijeti. Nadalje, tuženik ističe kako su navodi iz Ad IV) tužbe u cijelosti činjenično i pravno neutemeljeni. Naime, Ugovorom o kupoprodaji od 12. travnja 1996. u čl. V. navedeno je da kupac KD stupa u posjed predmetnih nekretnina protekom 90 dana od potpisa Ugovora, dok je Ugovorom o kupoprodaji od 07. lipnja 1997. u čl. 4. dana ovlast kupcu trgovačkom društvu „VES- CID d.o.o.“ da stupi u posjed predmetnih nekretnina. U tom smislu tuženik ističe da je sklapanjem oba navedena kupoprodajna ugovora preneseno pravo posjeda na kupce, ali isto tako i da sukladno ZV-u za postojanje prava posjeda nije niti bitno da netko „fizički“ bude u nekretnini, već je sukladno zakonskoj odredbi iz čl. 10. ZV-a potrebno samo da osoba ima faktičnu vlast glede neke stvari, a što su u ovom slučaju u odnosu na predmetne nekretnine nedvojbeno imali i KD i trgovačko društvo „VES- CID d.o.o.“, a sada i tuženik.Tuženik u odnosu na navode iz Ad V) tužbe želi istaknuti da sukladno priloženoj dokumentaciji uz tužbu proizlazi da je od svih nabrojanih pravnih poslova jedino raskid Ugovora o kupoprodaji od 12. travnja 1996. između MD i ZD fiktivan, odnosno kako isti nije sastavljen niti u pisanom obliku, a niti je utvrđen sudskom odlukom te da u tom smislu, barem za sada, proizlazi da tužitelj neosnovano želi steći vlasništvo na predmetnim nekretninama na kojima se prvo kao vlasnik upisalo trgovačko društvo „VES-CID d.o.o.“ tako da je dokazalo zakoniti i neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog vlasništva, a nakon toga tuženik na temelju valjanog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na istima koji je sklopio s trgovačkim društvom „VES-CID d.o.o.“ kao tadašnjim knjižnim vlasnikom predmetnih nekretnina. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja iz Ad VI) tužbe, tužitelj ovim putem ističe kako se u konkretnom slučaju ne može raditi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću s obzirom da tužitelj nije pošteni posjednik predmetnih nekretnina. U tom smislu sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 12. travnja 1996. tužitelj je predao posjed predmetnih nekretnina (nakon proteka 90 dana od dana npotpisa ugovora) MD te je od tog trenutka tužitelj mogao znati da mu pravo na posjed više ne pripada, a naročito kad se uzme u obzir da za predmetni Ugovor o kupoprodaji nema niti pisanog sporazumnog raskida ugovora niti sudske odluke kojom bi bio utvrđen raskid tog Ugovora o kupoprodaji. Dodatno, tuženik ističe da čak i kada bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama od strane tužitelja dosjelošću, to se isti ni tada ne bi mogao upisati kao vlasnik, a niti bi tuženik bio dužan takav upis trpjeti, s obzirom da bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju nekretnina na temelju zakona, a čl. 130. st. 2. ZV-a jasno propisuje da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano te se u tom smislu ponovno ističe da je tuženik u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na temelju pravno valjanog sporazuma koji je sklopio s tadašnjim knjižnim vlasnikom predmetnih nekretnina. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovane te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od presuđenja pa sve do isplate. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodi da je tužba u tome dijelu podnesena nakon proteka prekluzivnih rokova iz čl. 150. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o zemljošnim knjigama, dok isto tako, unatoč tome što se radi o brisovnoj tužbi tužitelj u svom tužbenom zahtjevu pod niti jednom točkom ne zahtijeva upis brisanja nevaljanih upisa u zemljišnim knjigama pa bi i slijedom navedenog tužbu u ovoj pravnoj stvari trebalo odbaciti. Nadalje, navodi da čl. 150. st. 2. ZZK-a propisuje da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim – ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu; odnosno – ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. U kontekstu navedenog, a uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena tek početkom rujna 2024. godini i kojom tužbom se osporavaju raniji knjižni upisi iz 1997. godine to je evidentno da tužitelj nema pravo na zaštitu sukladno čl. 150. ZZK-a s obzirom da nije ispunio niti jednu od pretpostavki iz čl. 150. st. st. 2. pa je u odnosu na ostvarenje njegovog prava, čak i kada bi ga tužitelj imao, nastupila prekluzija.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao izvod iz popisnog lista (l.s. 7, 97), zk izvadak (l.s. 9, 98), punomoć (l.s. 10-12, 116-118), prijedlog (l.s. 13,112), kupoprodajni ugovor (l.s. 14-16, 113-115), ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 17- 19), darovni ugovor (l.s. 20-21,106-107), rješenje Z-2961/90 (l.s. 22,108), povijest upisa zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 23-25, 30-33, 109-111, 119-122), ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju prijenosom vlasništva (l.s. 26-28, 99-102), molba banke (l.s. 2, 105), te je saslušan tužitelj i svjedok KD (l.s. 153-157).

4. Dana 26. kolovoza 2025. ovaj je sud donio rješenjem kojim su spojeni postupci koji su se vodili pod posl. brojem P-1916/2024 i posl. brojem P-1918/2024, između istih stranaka te se postupak nastavio voditi pod brojem P-1916/24. Tužitelj je podneskom od dana 11. prosinca 2024., obzirom na postavljeni prijedlog za spajanjem postupaka koji su se vodili pod prednje navedenim brojevima uredio tužbeni zahtjev te istaknuo eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (podredni, ranije tužbeni zahtjev iz spisa P- 1918/2024). Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik u izreci opisanih nekretnina koje da je stekao dosjelošću kao i nalaganje tuženiku da trpi upis tužitelja kao vlasnika na tim nekretninama. Predmet spora eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je i zahtjev tužitelja za utvrđenjem da mu je uknjižbom prava vlasništva na prednike tuženika povrijeđeno pravo vlasništva na tim nekretninama uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tužitelja.

5. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

6. Među strankama je sporno je li Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 12. travnja 1996. zaključen između stranaka raskinut zbog neisplate kupoprodajne cijene odnosno je li kupoprodajna cijena uopće isplaćena, je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću i je li upisom prednika tuženika povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

7. Temeljem izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan JD, a da je kao vlasnik predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Cibalae banka d.d. (l.s.9),

- da su tužitelj kao prodavatelj i KD kao kupac dana 12. travnja 1996. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, dalje Ugovor (l.s.17-19) i to k. č. br. [katastarska čestica] veličine 2.047 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] veličine 220 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno građevinsko zemljšte sa objektima i to tenis igralište, rekreacijsko ugostiteljski objekt (nedovršen) i pomoćni objekt za iznos od 550.000,00 kuna (150.000,00 DEM) te je čl. II. navedeno da je kupac isplatio prodavatelju cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, u čl. V. je navedeno da će kupac stupiti u posjed nekretnina u roku od 90 dana od potpisivanja ugovora, da porez snosi prodavatelj (čl.VI.) te da sastavni dio Ugovora čini potvrda o isplati i prijmu novca,

- da je tužitelj postao vlasnik predmetnih nekretnina darovanjem od LD temeljem Ugovora od 1. kolovoza 1990. (l.s.20),

- da je KD temeljem punomoći od dana 22. travnja 1997. (l.s.8) ovlastio UD iz [adresa], da u njegovo ime i za njegov račun zaključi kupoprodajne ugovore, zastupa ga u postupku razreza poreza na promet nekretninama, u postupku uknjižbe, te u svim ostalim postupcima vezanim uz nabrojane nekretnina, među kojima i k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojih je postao vlasnik temeljem Ugovotra o kupoprodaji od 12. travnja 1997., a koje su predmet ovoga spora dok je punomoć ovjerena u Beču 22. travnja 1997. godine kod javnog bilježnika Dr. Wolganga Hausera te je potom prijepis ovjeren po javnom bilježniku Bošku Jurišiću iz Splita dana 14. srpnja.1997. pod posl.br. OV-2040/97, a potom i po javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] dana 18. kolovoza 1997. godine pod posl.br. OV-3762/97.,

- da je temeljem prethodno navedene punomoći, UD sklopio kupoprodajni ugovor kojim je prodao nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] trgovačkom društvu VES-CID d.o.o., Velika Gorica (l.s.14), a koje društvo je bilo zastupano po direktoru TD te je potpis prodavatelja na predmetnom kupoprodajnom ugovoru ovjeren od strane javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina dana 07. lipnja 1997. pod posl. br. Ov-1562/97 te da je UD zastupao prodavatelja (gosp. MD) na temelju punomoći, dok je potpisu navedeno uz potpis punomoćnika UD kao prodavatelja i da je prodavatelj društvo MsM Poduzeće za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu na veliko i malo – igre na sreću, Split,

- da je dana 10. ožujka 1998. pod brojem Ov-2207/98 kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba ovjeren potpis ZD kao zajmoprimca i fiducijarnog dužnika te "Zadar", poduzeću za građenje, projektiranje i obrtničke radove kao fiducijarnog dužnika, zastupanog po direktoru ZD na Ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju prijenosom vlasništva zaključenim sa HD kao zajmodavcem i fiducijarnim vjerovnikom, a prema kojem Ugovoru je zajmodavac zajmoprimcu dao zajam od 291.245 DEM,

- da je Trgovačko društvo VES-CID d.o.o., na temelju zaključenog kupoprodajnog ugovora zatražilo od Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, Općinskog suda u Zadru provedbu uknjižbe prava vlasništva nad nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.13), a što je nadležni sud i proveo,

- da je Cibalae Banka d.d. sklopila sa trgovačkim društvom „VES-CID d.o.o. sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a koji sporazum je zaključen u Vinkovcima 22. prosinca 1997. i solemniziran po javnom bilježniku Mirodar Kovač u Vinkovcima, br. Ov-1034/97, te se tuženik na temelju tog sporazuma i Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 147/97, zaključenog u Vinkovcima 22. prosinca 1997., ovjerenog po javnom bilježniku u Vinkovcima, Mirodaru Kovač, br. OV-18888/97, upisao kao vlasnik na predmetnim nekretninama upisom zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru.

8. Saslušan kao svjedok KD je naveo da je od tužitelja 1996. temeljem kupoprodajnog ugovora kupio nekretnine koje su predmet ovog spora jer se htio baviti turizmom te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 550.000,00 kuna međutim on taj iznos da nije nikada platio tužitelju. Točno je da je u travnju 1997. ĐD dao punomoć kojom ga je ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun zaključi kupoprodajne ugovore, zastupa ga u postupku razreza poreza na promet nekretnina i u postupku uknjižbe za nekretnine navedene u kupoprodajnom ugovoru zaključenom sa ovdje tužiteljem, a sve iz razloga jer je mislio da je njegov bivši partner FD isplatio ovdje tužitelja za taj iznos od 550.000,00 kuna. Jedine informacije koje ima u svezi ovih nekretnina odnosno zadnje informacije su iz 1997. godine kada ga je nazvao ZD i rekao mu da ga je nazvao UD u svezi plaćanja tih nekretnina i tada mu je ZD rekao da je ugovor o kupoprodaji koji su njih dvoje zaključili raskinut i to je za njega bila završena priča. On se u to vrijeme odselio u Austriju i imao obiteljskih problema, nekoliko puta je o tome razgovarao s UD međutim nijem imao volje to rješavati i digao je ruke od svega toga. Kasnije je indirektno čuo da je UD davao nekakav zalog i da to nije dobro završilo. On da nije imao nikakve veze sa firmom Ves-Cid d.o.o., a niti je kasnije imao saznanja u svezi bilo čega što se dogodilo, a UD nije tužio zbog poduzetih radnji koje je poduzimao u njegovo ime i za njegov račun temeljem punomoći koje mu je izdao. ZD da ga nije 1996. godine tražio nikakvu pozajmicu, već je on od njega tek 15ak godina kasnije tražio da mu posudi neke novce, simbolično nešto. Tek kasnije, misli da UD tada nije bio živ, mu je ZD pričao o tome da se banka upisala kao vlasnik ovih nekretnina, i da tu ima problema i da će to pokušati riješiti tužbama. ZD mu je negdje u svibnju ili lipnju 1997., a nakon je UD dao punomoć u svezi nekretnina iz kupoprodajnog ugovora, javio da je ugovor o kupoprodaji raskinut. On se nakon nekih 15ak dana otkada ga je nazvao ZD, u svibnju ili lipnju 1997., čuo sa UD te mu rekao da je ugovor raskinut u odnosu na predmetne nekretnine te da pokuša skupiti ugovoreni iznos pa da ipak isplati ZD. UD mu se nije javio sigurno nekih mjesec dana poslije toga i on je smatrao da nema ništa. Sigurno 10ak godina nakon 1997. nije ništa čuo o tome te je tada čuo da se nešto zakompliciralo. Nije upoznat s time da UD nudio ZD zajam od oko 290.000 eura. Navodi i da UD nije živ i da je umro prije 4-5 godina, a da UD sa njegovom punomoći nije rješavao nikakve njegove poslove. Ne zna tko je u posjedu tih nekretnina koje su bile predmet ugovora o kupoprodaji ali on da nikad nije stupio uz posjed tih nekretnina te ne zna je li platio porez na promet tih nekretnina. Naveo je i da je točno da je sa tužiteljem zaključio kupoprodajni ugovor u travnju 1996., a misli da sastavni dio tog ugovora nije bila potvrda o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni jer da on taj ugovor nije isplatio. Točno je da je nakon godine dana ovlastio UD da tu nekretninu proda firmi Ves- Cid d.o.o. Nije mu poznato da je 1997. u lipnju zaključen ugovor između UD i društva Ves-Cid d.o.o.

9. Tužitelj je u svome iskazu pred ovim sudom naveo da je 1996. bio u financijskim problemima te mu je trebala pozajmica od 150.000,00 tadašnjih maraka, a neki poznanici da su ga uputili na MD, da bi mu on mogao pozajmiti taj iznos. Postigao je s njim dogovor, međutim on je tražio da kao osiguranje zaključe ugovor o kupoprodaji nekretnina i to ovih nekretnina koje su predmet spora. On je na to pristao, potpisao je ugovor o kupoprodaji nekretnina međutim KD mu nikada nije isplatio dogovoreni iznos od 150.000,00 maraka. Obzirom da je bio u privatnim problemima nakon saznanja da se kao vlasnik tih njegovih nekretnina upisala pravna osoba Ves-Cid d.o.o., do podnošenja ove tužbe nije ništa poduzimao jer to jednostavno nije bilo došlo na red. Jedne prigode 1997. godine mu je poslao fax prijatelj od MD te mu je isti ponudio pozajmicu od 200.000,00 maraka kao prijatelj MD, a zvao se UD, a sve u svezi ovog kupoprodajnog ugovora. On na to nije pristao niti je uzeo taj novac, a iza toga da se čuo sa MD i telefonskim putem mu rekao da smatra da je ovaj ugovor o kupoprodaji raskinut i da neće s njime poslovati dalje. Od toga trenutka je smatrao da je ugovor o kupoprodaji raskinut i tako je rekao MD. Nekoliko godina kasnije je sreo MD pa mu je on rekao da je UD temeljem njegove punomoći i ugovora o kupoprodaji kao založni dužnik založio jednu od ovih njegovih nekretnina. MD je to prikazano da je samo fiktivno i on nije znao nikakve posebne detalje. Kasnije je UD umro i ta je priča u tom smislu ostala nedefinirana. MD je istražio cijelu povijest događanja i utvrđeno je da je u konačnici upisana Cibalia banka u stečaju te da je Cibalia banka firmi Ves-Cid isplatio 1.300,000.00 kuna. Analizom dokumentacije je utvrđeno da su se dogodile određene nezakonitosti na ovome sudu u toj dokumentaciji. On je to izgradio prije 1990. godine te da je u posjedu te nekretnine i to u neprekidnom posjedu od darovanja do danas, a na tome terenu ima svoje 3 garaže u kojima drži svoje stvari dok u drugom objektu drži neke svoje stvari i u blizini ima jedan pansion. Nikada nitko osim njega nije bio u posjedu tih nekretnina te mu je jedan prijatelj javio da se prodaje ovo njegovo zemljište javnom dražbom te je on tada ustao sa ovom tužbom. Sve to da je bilo godinu dvije prije podnošenje ove tužbe. U ugovoru je navedeno da mu je kupac isplatio 550.000,00 kuna ali je navedeno da je i potvrda o isplati sastavni dio tog ugovora ali potvrda nikada da nije napisana dok je to napisano kao formalnost. KD da je u jednom poslu pred ovim sudom u stečaju GT Zadra tražio da se upiše kao vlasnik garaža koje se nalaze na ovim nekretninama međutim sud ga je odbio jer nije imao potvrdu o isplaćenoj prodajnoj cijeni. U odnosu na jedan stan u [adresa] u kojem je bila ista situacija kao s ovim nekretninama, KD je dao izjavu da nije platio kupoprodajnu cijenu za taj stan i stan je vraćen u njegovo vlasništvo. Garaže koje su na predmetnim česticama da su u stanju kakvom su bile i 1990., a za sve izgrađeno na predmetnim nekretninama je bio ishodovao lokacijsku dozvolu.

10. Analizirajući iskaze svjedoka MD i tužitelja te dovodeći ih u svezu sa materijalnim dokazima u spisu, ovaj sud je našao iste kontradiktornima, neuvjerljivima te usmjerenim isključivo uspjehu tužitelja u ovome parničnom postupku.

10.1. Naime, ovaj sud je saslušao tužitelja koji je u bitnome naveo da mu je u 1996. KD pozajmio 150.000,00 DEM, da je KD tražio da kao osiguranje zaključe ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su predmet spora, ugovor da su zaključili ali da mu KD nikada nije isplatio ugovoreni iznos. Svjedok KD je pak naveo da je od tužitelja 1996. kupio nekretnine koje su predmet ovog spora jer se htio baviti turizmom te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 550.000,00 kuna, da on taj iznos nije nikada platio tužitelju, niti je ušao u posjed tih nekretnina kao i da ga ZD nije 1996. tražio nikakvu pozajmicu, a kako tvrdi tužitelj u ovome postupku.

10.2. Prema tome, tužitelj i svjedok potpuno suprotno iskazuju u svezi motiva i razloga zaključenja ugovora kao i u svezi plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene obzirom da tužitelj navodi da mu kupoprodajna cijena nije plaćena iako je u Ugovoru navedeno da mu je kupac isplatio 550.000,00 kuna i da je potvrda o isplati sastavni dio toga ugovora ali potvrda da nikada nije napisana dok je svjedok KD naveo da misli da sastavni dio tog ugovora nije bila potvrda o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni jer da on taj ugovor nije isplatio ali je mislio da ga je isplatio njegov bivši partner FD. Nadalje, kako je naveo svjedok KD, zadnje informacije koje ima u svezi ovih nekretnina su iz 1997,. kada ga je nazvao ZD svibnju ili lipnju 1997. i rekao mu da ga je nazvao UD (koji da je umro prije 4-5 godina) u svezi plaćanja tih nekretnina i tada da mu je ZD rekao da je ugovor o kupoprodaji koji su njih dvoje zaključili raskinut, a da je on o tome nakon 15 dana obavijestio UD. Ovakve iskaze tužitelja i posebno svjedoka koji misli da je njegov partner isplazio kupoprodajnu cijenu za preko 2.200 m2 zemljišta, a temeljem Ugovora koji je on potpisao, ovaj sud nalazi usmjerenim isključivo uspjehu tužitelja te ovaj sud zaključuje da niti tužitelj niti svjedok ne iskazuju istinito.

10.3. Navode tužitelja da zbog privatnih problema od trenutka kada je saznao da su se treće osobe upisale kao vlasnik njegovih nekretnina (upisane su od 1997.) pa do podnošenja ove tužbe u rujnu 2024., nije ništa poduzimao kao i u svezi činjenice da mu kupac KD nije platio kupoprodajnu cijenu (kojeg je u Ugovoru ovlastio da se može upisati kao vlasnik u zemljišnim knjigama) osim što mu je rekao usmeno da je Ugovor raskinut ovaj sud također nije našao životnima niti logičnima. Naime, ovaj sud smatra da bi svaki prosječan čovjek radi zaštite svoje imovine u slučaju neplaćanja kupoprodajne cijene poduzeo i druge korake radi provjere je li izvršen upis na kupca koji nije platio ugovorenu cijenu, a ne da bi mu samo usmeno rekao da je Ugovor raskinut i time smatrao dugi niz godina bez ikakve provjere da je zenljišnoknjižno stanje nepromijenjeno.

10.4. Tužitelj je naveo i da mu je 1997. prijatelj od MD, UD ponudio pozajmicu od 200.000,00 maraka, a sve u svezi ovog kupoprodajnog ugovora ali da on na to nije pristao. Međutim uvidom u Ugovor o zajmu i sporazumu o osiguranju prijenosom vlasništva zaključenim sa HD kao zajmodavcem i fiducijarnim vjerovnikom dana 10. ožujka 1998. ovaj sud utvrđuje da je tužitelj potpisao taj ugovor i ovjerio potpis kod javnog bilježnika kao zajmoprimac i fiducijarni dužnik, iako iz spisa nije razvidno je li isti realiziran obzirom da nedostaje potpis UD pa je stoga iskaz tužitelja i u tome dijelu neistinit jer je isti kao zajmoprimac takav ugovor potpisao.

10.5. Navode tužitelja da se nakon toga razgovora sa HD čuo sa MD i telefonskim putem mu rekao da smatra da je Ugovor o kupoprodaji raskinut i da neće s njime poslovati dalje pa da je od toga trenutka smatrao da je ugovor o kupoprodaji raskinut, ovaj sud je našao neuvjerljivim i neživotnim i nelogičnim, a iz razloga kako je prethodno pod 10.3. ovog obrazloženja navedeno.

10.6. Nadalje, navode tužitelja da je nekoliko godina od kada je raskinuo Ugovor o kupoprodaji sa MD sreo MD koji mu je rekao da je UD temeljem njegove punomoći i ugovora o kupoprodaji kao založni dužnik založio jednu od nekretnina tužitelja, a da isti nije ništa poduzeo da zaštiti svoje nekretnine u idućih najmanje 24 godine (ako se uzme u obzir da je saznao za to nekoliko godina od 19696.) ovaj je sud našao neživotnim i nelogičnim, a posebno kada se uzme u obzir da tužitelj nije bio neuka osoba, obzirom da je bio i direktor firme te je prema mišljenju ovoga suda zasigurno imao znanja o tome što treba učiniti u takvoj situaciji, a ne čekati dugi niz godina da bi zaštitio svoje vlasništvo i to tek nakon što mu je " je jedan prijatelj javio da se prodaje ovo njegovo zemljište javnom dražbom" pokrenuti ovaj parnični postupak.

10.7. Posebno je za naglasiti u ovome postupku da su tužitelj i tuženik u Ugovoru od dana 12. travnja 1996. jasno naveli, a što je tužitelj nesporno potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod br. OV-2536/96: da je kupac isplatio prodavatelju cjelokupan iznos kupoprodajne cijene te da je sastavni dio tog Ugovora potvrda o isplati i prijemu novca, dok u ovome postupku tvrde suprotno. Obzirom na sadržaj zaključenog Ugovora, ovaj je sud sve navode tužitelja i svjedoka MD, obzirom na sadržaj zaključenog Ugovora našao iskonstruiranima, a posebno kada se uzme vremenski razmak od zaključenja Ugovora do podnošenja ove tužbe/i u trajanju od 28 godina.

11. Stoga, obzirom na sve prednje navedeno te izvedene dokaze, a u odnosu na dio tužbenog zahtjev u kojem tužitelj tvrdi da je Ugovor usmeno raskinut pa da je on, obzirom da je u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina vlasništvo stekao dosjelošću, ovaj sud je takav zahtjev našao neosnovanim.

12.1. Naime, odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjeda kvaliteta je posjeda potrebna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer posjed mora imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajati zakonom određeno vrijeme. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza ne slijedi utvrđenje da je tužitelj uopće u posjedu predmetnih nekretnina jer isti, osim što to tvrdi, nije predložio niti jedan dokaz iz kojega bi sud utvrdio da je tužitelj zaista u posjedu predmetnih nekretnina dok upis u posjedovni list sa lista 7 spisa u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sam za sebe ne znači i da je tužitelj predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

12.2. Ovaj sud smatra, da je tužitelj od trenutka kada je potpisao Ugovor sa Nikolom MD, u kojem je svojim potpisom potvrdio da je primio kupoprodajnu cijenu, znao i morao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnine, jer ih je prodao dok ovaj sud navode tužitelja da je usmeno raskinuo Ugovor u svibnju 1997. godine našao usmjernim isključivo u smjeru uspjeha u ovome postupku. Prema tome, obzirom da tužitelj nije dokazao da je posjednik predmetnih nekretnina, a prema mišljenju ovoga suda je imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (prvo je prodao predmetne nekretnine i ovlastio kupca da se upiše kao vlasnik, pa mu je KD nekoliko godina nakon 1996. rekao da je UD temeljem njegove punomoći i ugovora o kupoprodaji kao založni dužnik založio jednu od ovih njegovih nekretnina) to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kako je navedeno pod I. izreke presude.

13. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u kojem tužitelj navodi da je upisom prednika tuženika povrijeđeno njegovo vlasništva, ovaj sud je isti našao također neosnovanim. Naime, tužitelj se poziva na čl. 150. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024, dalje ZZK) koja se odnosi na brisovnu tužbu iako tužitelj ne traži upis brisanja nevaljanih upisa u zemljišnim knjigama već utvrđenje da je povrijeđeno pravo tužitelja uz uspostavu prijašnjeg stanja. Odredbom čl. 150. st.2. propisano je da brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. Stoga, obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. rujna 2024., kojom tužbom se osporavaju raniji knjižni upisi iz 1997. godine to je evidentno da tužitelj nema pravo na zaštitu sukladno čl. 150. ZZK- a s obzirom da nije ispunio niti jednu od pretpostavki iz čl. 150. st. st. 2. pa je u odnosu na ostvarenje njegovog prava, nastupila prekluzija.

13.1. Također, iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je na temelju valjane punomoći izdane od strane MD UD sklopio kupoprodajni ugovor kojim je prodao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] trgovačkom društvu VES-CID d.o.o., dana 07. lipnja 1997. dok okolnost da je u potpisu stavljen i pečat društva MsM Poduzeće za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu na veliko i malo – igre na sreću, Split, pokraj potpisa UD ovaj sud nije našao kao razlogom da zaključeni Ugovor temeljem valjane punomoći (neovisno o pogrešci u jednom broju) ne bi bio valjan. Nakon što se je društvo VES-CID d.o.o. upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik kupljenih nekretnina na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, zaključenog u Vinkovcima 22. prosinca 1997. godine, temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu od dana 22.prosinca 1997. uknjižen prijenos prava vlasništva sa trgovačkog društva „Ves-Cid“ d.o.o. iz Velike Gorice u korist Cibalae banka d.d. – Vinkovci.

13.2. U zemljišnim knjigama u odnosu predmetne nekretnine nije bila upisana nikakva zabilježba iz koje bi se moglo zaključiti da prilikom prijenosa vlasništva nekretnine ne pripadaju otuđivatelju pa stoga ovaj sud zaključuje da su prednici tuženika, a i sam tuženik u trenutku sklapanja Ugovora i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine postupali s dobrom vjerom i povjerenjem u zemljišne knjige sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZVDSP) koji propisuje kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, s tim da je stjecatelj (ovdje tuženik) bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a pri čemu se nedostatak vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

13.3. Nadalje, tako čl. 123. ZVDSP propisuje da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti, pri čemu st. 2. propisuje prekluzivne rokove unutar kojih se takva tužba mora podnijeti.

14. Također, navode tužitelja da je potpis neovlaštene osobe na kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između gosp. MD i trgovačkog društva Ves-Cid d.o.o., da je provedena uknjižba prava vlasništva unatoč nepravilnostima i nedostatku potrebne dokumentacije, da tužitelju nije izvršena dostava nijednog od navedenih pismena o promjeni upisa vlasništva nad predmetnim nekretninama, pa da su svi pravni poslovi vezani uz predmetne tužiteljeve nekretnine fiktivni te su za cilj imali isključivo nezakonito stjecanje veće imovinske koristi izvlačenje novca od banaka ovaj sud nije našao dokazanima i osnovanima, a sve kako je prethodno i opisano.

15. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost činjeničnih navoda u tužbi, tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je valjalo odbiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tuženika po punomoćniku valjalo istom priznati i to za sastav odgovora ma tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1.), te za zastupanje na ročištima od dana 16. travnja 2025., 18. srpnja 2025., 26. kolovoza 2025. i 2. prosinca 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1.), što sveukupno uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR.

U Zadru, 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

Tužitelju, po punomoćniku,

Tuženiku, po punomočniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte