Poslovni broj: P-1102/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Rajki Jagmarević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermaerkische bank. d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, oib:23057039320, zastupanog po punomoćnici Evi Habdija, odvjetnici iz Zagreba, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice VĆ, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103000492, od 25. svibnja 2006. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Ivan Adžija, Zaprešić, Baltazara Adama Krčelića 15, broj ovjere: OU- 332-2006 u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK d.d., oib: 23057039320, da tužiteljici AĆ, oib: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.329,80 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznose od: 34,60 EUR od 11.02.08. god., 35,36 EUR od 21.03.08. god., 34,95 EUR od 03.04.08. god., 33,91 EUR od 02.06.08. god., 34,16 eur od 16.07.08. god., 34,16 EUR od 01.07.08. god., 33,70 EUR od 29.08.08. god., 34,06 EUR od 18.09.08. god., 34,34 EUR od 01.10.08. god., 35,84 EUR od 18.11.08. god., 35,05 EUR od 10.12.08. god., 38,05 EUR od 21.01.09. god., 37,92 EUR od 02.03.09. god., 37,43 EUR od 01.04.09. god., 36,78 EUR od 28.05.09. god., 59,99 EUR od 28.05.09. god., 60,11 EUR od 01.06.09. god., 59,09 EUR od 01.07.09. god., 59,51 EUR od 01.08.09. god., 60,25 EUR od 01.09.09. god., 59,53 EUR od 01.10.09. god., 59,46 EUR od 02.11.09. god., 60,32 EUR od 01.12.09. god., 61,00 EUR od 02.01.10. god., 61,90 EUR od 01.02.10. god., 61,69 EUR od 01.03.10. god., 63,23 EUR od 01.04.10. god., 62,90 EUR od 03.05.10. god., 63,27 EUR od 01.06.10. god., 67,38 EUR od 01.07.10. god., 66,47 EUR od 02.08.10. god., 69,92 EUR od 02.09.10. god., 67,52 EUR od 02.10.10. god., 48,95 EUR od 02.11.10. god., 52,10 EUR od 01.12.10. god., 53,70 EUR od 03.01.11. god., 52,26 EUR od 02.02.11. god., 52,78 EUR od 02.03.11. god., 51,42 EUR od 04.04.11. god., 51,98 EUR od 02.05.11. god., 32,22 EUR od 02.06.11. god., 31,77 EUR od 02.07.11. god., 34,22 EUR od 01.08.11. god., 34,43 EUR od 02.09.11. god., 32,28 EUR od 03.10.11. god., 5,42 EUR od 02.11.11. god., 5,41 EUR od 02.12.11. god., 5,48 EUR od 02.01.12. god., 5,56 EUR od 01.03.12. god., 5,56 EUR od 01.03.12. god., 5,51 EUR od 02.04.12. god., 5,56 EUR od 04.06.12. god., 5,53 EUR od 02.07.12. god., 5,53 EUR od 02.08.12. god., 5,50 EUR od 03.09.12. god., 5,44 EUR od 01.10.12. god., 5,53 EUR od 03.12.12. god., 5,53 EUR od 02.01.13. god., 5,43 EUR od 01.02.13. god., 5,43 EUR od 01.02.13. god., 5,49 EUR od 01.03.13. god., 5,49 EUR od 01.03.13. god., 5,51 EUR od 02.04.13. god., 5,38 EUR od 14.05.13. god., 5,37 EUR od 03.06.13. god., 5,34 EUR od 01.07.13. god., 5,38 EUR od 01.08.13. god., 5,51 EUR od 01.10.13. god., 5,46 EUR od 04.11.13. god., 5,48 EUR od 02.12.13. god., 5,48 EUR od 03.01.14. god. i 5,53 EUR od 03.02.14. god., sve do isplate, s time da zakonska zatezna kamata do 1. siječnja 2008. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV.Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja njegove tražbine s osnove razlike u kamati u iznosu od 2.343,37 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: - kn 876,49/€ 116,33 od 04.03.2014. pa do isplate; - kn 873,65/€ 115,95 od 02.04.2014. pa do isplate; - kn 873,65/€ 115,95 od 02.04.2014. pa do isplate; - kn 864,49/€ 114,74 od 04.06.2014. pa do isplate; - kn 866,75/€ 115,04 od 02.07.2014. pa do isplate; - kn 873,68/€ 115,96 od 02.08.2014. pa do isplate; - kn 873,68/€ 115,96 od 02.08.2014. pa do isplate; - kn 880,76/€ 116,9 od 02.09.2014. pa do isplate; - kn 888,8/€ 117,96 od 02.12.2004. pa do isplate; - kn 888,8/€ 117,96 od 02.12.2004. pa do isplate; - kn 888,8/€ 117,96 od 02.12.2004. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 03.03.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 03.03.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.04.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.04.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.06.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.06.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 04.08.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.09.2015. pa do isplate; - kn 889,62/€ 118,07 od 02.09.2015. do isplate, zajedno sa zahtjevom za nadoknadu troškova ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 14. lipnja 2019. tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103000492 dana 25. svibnja 2006. temelj kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit u iznosu od 174.545,12CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, kao i Aneks broj 1 tomu ugovoru dana 21. ožujka 2016. temeljem kojeg joj je konvertirana obveza iz potonjeg ugovora o kredita u valuti CHF u valutu EUR.

2.Tužiteljica navodi da podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, a na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanja ugovornog odnosa bilo jednostrano.

3.Tužiteljica smatra da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne, jer predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, budući da je prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope u pravnom poslu između stranaka tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik promjenjivu kamatnu stopu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

4.Tužiteljica smatra da je dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja i kamatnu stopu, te egzaktne parametre i metodu izračuna takvih parametara, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužiteljici pruži sva odgovarajuća objašnjenja koja bi joj omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti joj bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na nju. Tužiteljica tvrdi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagala sa svim informacijama koje su joj bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Obzirom na navedeno, tužiteljica tvrdi da je zbog rasta kamatne stope koju je jednostrano određivao tuženik preplatila kredit, te da konverzijom kredita u valutu EUR nije u cijelosti obeštećena, pa nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 19. siječnja 2026. konačno postavlja tužbeni zahtjev.

5.U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da potvrđuje navode tužbe vezano uz činjenicu da je između stranaka sklopljen predmetni ugovor o kreditu. Zatim tuženik navodi da se utvrđenja iz "Parnice Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj i protivi se svim navodima vezano uz isticanje ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Što se tiče odredaba ugovora, tvrdi da su sve odredbe, uključujući i one o promjenjivoj kamatnoj stopi, lako uočljive, jasne i razumljive te da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća tužitelj mogao tražiti objašnjenje od djelatnika banke.

6.Tuženik ističe i prigovor zastare i podneskom od 29. studenog 2025. konačno postavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

7.Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103000492 od 25. svibnja 2006., Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103000492 od 21. ožujka 2016., obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatni plan za kredit, obavijesti o kreditu, posebnu ponudu za djelatnike Jadranskog osiguranja d.d., reviziju tuženika od 17. kolovoza 2018., reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD, Informaciju Pojam "valutne klauzule" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, elektronsku korespondenciju FĆ upućenu nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika banke, očitovanje Hrvatske narodne banke na neke CHF činjenice od 7. lipnja 2013., 21. siječnja 2015. i 16. ožujka 2015., priopćenje za javnost Ministarstva financija, metodologiju utvrđivanja promjene kamatne stope na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, pregled prometa po predmetnoj pariji kredita, obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., Letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR-a, saslušao je tužiteljicu, te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po ustanovi vještak Vještak Tkalec d.o.o.

8.Imajući u vidu odredbu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

9.Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103000492 od 25. svibnja 2006., te je utvrdio da su isti sklopili tužiteljica kao korisnik kredita, te tuženik kao banka-kreditor temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici iznos od 174.545,12CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj uz čvrstu valutnu klauzulu (točka 3. i 7.)., kao i u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103000492 od 21. ožujka 2016. temeljem kojeg je tuženik konvertirao tužiteljici obvezu iz potonjeg ugovora o kreditu u CHF u EUR.

10.Nadalje, sud je uvidom u potonji Ugovor o kreditu utvrdio da je u točki 8. ugovorena obveza plaćanja kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva i da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja govora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način njezina obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Time je sud utvrdio sporne dijelove predmetnog Ugovora o kreditu na čiju ništetnost upire tužiteljica.

11.U svom usmenom iskazu tužiteljica je iskazala da je podigla kredit u CHF radi namicanja novčanih sredstava za kupnju stana-obiteljske kuće i da je u tomu času za nju povoljnije bilo uzeti kredit u CHF od kredita u EUR. Ističe da ju bankovni službenici nisu upozorili na značajne promjene tečaja valute CHF i promjene kamatne stope, kao i na mogućnost značajnog porasta rate kredita zbog promjene tečaja valute duga i povećanja kamatne stope, tako da joj je, zbog nagle promjene tečaja i povećanja kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, postalo otežano vraćati kredit zbog čega je kreditor pokrenuo i ovršni postupak i na javnoj dražbi je prodana kuća koju je kupila iz novaca namaknutih predmetnim kreditom. Usto je iskazala da se o odredbama sklopljenog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer se radilo o tipskom obrascu ugovora koji je tuženik već unaprijed pripremio.

12.Dakle, na temelju iskaza tužiteljice, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinitog, jer nije doveden u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni stambeni kredit tužiteljica podigla u osobne nekomercijalne svrhe za kupnju nekretnine kao stambenog prostora, kako stoji i u samom ugovoru, te da se taj ugovor ne odnosi na nikakvu aktivnost iz okvira obrta, trgovačkog društva ili obavljanja neke samostalne profesije, što znači da u konkretnom slučaju tužiteljica nedvojbeno ima status potrošača, a da predmetni ugovor o kreditu podignut samo za privatne svrhe tužiteljice predstavlja potrošački ugovor u smislu pravila iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13). Također je nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, koji sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja.

13.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kao banka u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te da se djelomično odbija žalba tuženika kao banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojima se pak utvrđuje da je tuženik kao banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14.Prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

15.Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16.Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17.Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

18.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog k zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6. st.1. Direktive određuje: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C- 618/10, Banco Espanol de Credito v. AĆH od 14.06.2012. godine, točka 73., utvrđeno je da se članak 6. (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je tako utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njezin sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu s pravnom stečevinom EU.

19.Prema stavu ovoga suda ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenu kamatne stope od strane tuženika u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Naime, ovaj sud se referira, osim na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. iz koje proizlazi da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502.c ZPP- a kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva. Zbog toga je i jednostranim odlukama banke kojima je vršena promjena kamatne stope na način da se o tomu nije pojedinačno pregovaralo došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, te je stoga vezano uz odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ovaj sud našao ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala u skladu s važećim odlukama banke bez pregovaranja s tužiteljicom, što nije dovedeno u razumnu sumnju nijednim materijalnim dokazom provedenim na glavnoj raspravi na koje se poziva tuženik.

20.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je temeljem ništetnog dijela prethodno već citiranih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i u tom ugovoru sadržanih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužiteljice kao potrošača, te smatra osnovanim zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu kamatnu stopu, jer je provedenom konverzijom tuženik uzeo u obzir samo uplate koje je izvršila tužiteljica na ime otplate kredita, ali pritom nije uzeo u obzir iznose preplaćene s osnova pozitivnih razlika radi promjenjive kamatne stope temeljem ništetnih odredaba predmetnog ugovora o kreditu.

21.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prethodno navedene dijelove tih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnim, kao u točki I. izreke presude.

22.Na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je proveo financijsko vještačenje po ustanovi vještaka Vještak Tkalec d.o.o. kojim je konačno utvrđeno da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope po osnovi pozitivnih razlika, to jest, razlike između zaračunatog anuiteta i anuiteta utvrđenog po početno ugovorenoj kamatnoj stopi tuženiku platio ukupno više u iznosu od 2.329,80eur.

23.Stranke nisu imale primjedbi na konačan nalaz i mišljenje vještaka vezano uz njegov računski dio pozitivnih razlika radi promjenjive kamatne stope, niti su tražile usmeno saslušanje vještaka.

24.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je isti dan nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju s dostignućima financijske znanosti. 24a.Što se tiče, pak, provedene konverzije i tvrdnje tuženika da bi već po toj osnovi, s obzirom na tužiteljevo prihvaćanje konverzije, tužbeni zahtjev trebalo odbiti, mišljenje je ovoga suda da je takva tvrdnja tuženika neosnovana. Naime, zakonske odredbe po kojima je izvršena konverzija se odnose na kredite sa valjanom odredbom o plaćanju kamate, a u konkretnom slučaju ona je ništetna, što znači da nije nastala, te da ne dolazi do primjene zakona na kojima se konverzija temelji, jer se konverzija odnosi samo na ugovorne obveze koje proizlaze iz osnovnog ugovora o kreditu, to jest na promjenu valute duga ali ne i na anuliranje ništetnih odredaba, pa stoga sklapanjem i potpisivanjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103000492 od 21. ožujka 2016. nisu anulirani razlozi koji su provocirali ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navedeni je Aneks samo izjednačio položaj korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi ovaj bio da je ugovoreno korištenje kredita u EUR, međutim, odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) nije regulirana pravna sudbina ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je propisano na koji bi se način trebalo to pitanje riješiti, pa je mišljenje ovog suda da sklapanjem citiranog Aneksa broj 1 nije prestala postojati pravna osnova temeljem koje je tuženik dužan tužiteljici isplatiti preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu. Konačno, sklapanjem toga aneksa nije došlo do novacije ugovora u smislu čl. 148. st. 1. ZOO-a jer su odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

25.Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio osnovanim u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se potražuje isplata s osnova promjenjive kamatne stope zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta u iznosu od 2.329,80eur, te je isti iznos dosudio tužiteljici na teret tuženika u smislu čl. 1111. ZOO- a, a s tijekom zatezne kamate kako je utvrđen u financijskom vještvu i to od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, kao u točki II. izreke presude.

26.Nije u pravu tuženik kada zahtijeva da se ukupno preplaćeni iznos mjesečnih anuiteta po zaključenom Ugovoru o kreditu zbog unesene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi umanji za iznos tzv. negativne razlike. Naime, plaćanjem anuiteta po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene tužiteljica nije ništa primila, niti stekla bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji njezina obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Osim toga, tužiteljica kao stranka ugovora nije odgovorna za ništetnost spornih ugovornih odredbi, već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, zbog čega je prigovor tuženika radi prebijanja njegove tražbine u iznosu od 2.343,37eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki IV. izreke.

27.Odluka o plaćanju zateznih kamata i o visini kamatne stope temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO-a i iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02 i 153/04).

28.Na kraju ovaj sud sa sigurnošću zaključuje da nije nastupila zastara konačno utuženog novčanog potraživanja tužiteljice iz razloga jer je podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 prekinulo zastaru. Takva ocjena ovog suda utemeljena je na stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odlukama broj Rev-2245/17, broj Rev-3142/2018 i broj Rev-1404/2018, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od časa pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Konačno, zastara u ovom slučaju nije nastupila niti oslonom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. iz razloga jer je pravna osnova potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove u kojem je zastarni rok 5 godina, kao i oslonom na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovora počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što, dakle, znači da u konkretnom slučaju, u kojem je ništetnost pojedinih odredbi ugovora utvrđena kao glavno pitanje, zastara nije nastupila.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja stranaka putem odvjetnika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave, te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

30.Obzirom da je u ovom sporu uspjela u cijelosti, tužiteljici pripada pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka u cijelosti u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

31.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak sastava podnesaka od 12. rujna 2019., 28. veljače 2020. i 19. siječnja 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak pristupa na ročište 3. ožujka 2020. u iznosu od 62,50eur (Tbr. 9.5. i 46. OT), te trošak pristupa na ročišta od 5. prosinca 2024., 8. prosinca 2025. i 21. siječnja 2026. u iznosu od po 250,00eur za svako ročište (Tbr. 9.1. i 46. OT), što uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00eur, sveukupno iznosi 2.062,50eur, kao u točki III. izreke presude.

31a.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 19. srpnja 2019. jer nije bio potreban za vođenje ove parnice. Tužiteljici nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 16. prosinca 2025., jer na njemu nije bila zastupana po svom punomoćniku odvjetniku.

32.Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da se naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki IV. izreke presude.

33.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude. U Zaprešiću 23.siječnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužiteljici, po pun.,

2. Tuženiku, po pun.