Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-61/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, kao preuzimatelju ureda odvjetnika Ivice Ureka, Zagreb, Frankopanska 18, protiv tuženika AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 15263066301, [adresa], zastupanog po punomoćniku JZ, dipl. iur, zaposleniku tuženika, radi potraživanja iz radnog odnosa, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 19. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026., kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15263066301, da isplati tužitelju, UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 2.528,21 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 48,18 EUR od dana 15.11.2015. do dana isplate

- 27,33 EUR od dana 15.12.2015. do dana isplate

- 14,85 EUR od dana 15.1.2016. do dana isplate

- 12,59 EUR od dana 15.2.2016. do dana isplate

- 38,53 EUR od dana 15.3.2016 do dana isplate

- 13,78 EUR od dana 15.4.2016. do dana isplate

- 38,75 EUR od dana 15.5.2016. do dana isplate

- 46,01 EUR od dana 15.6.2016. do dana isplate

- 7,79 EUR od dana 15.7.2016. do dana isplate

- 77,63 EUR od dana 15.8.2016. do dana isplate

- 29,65 EUR od dana 15.9.2016. do dana isplate

- 49,92 EUR od dana 15.10.2016. do dana isplate

- 36,45 EUR od dana 15.11.2016. do dana isplate

- 29,16 EUR od dana 15.12.2016. do dana isplate

- 34,49 EUR od dana 15.1.2017. do dana isplate

- 39,70 EUR od dana 15.2.2017. do dana isplate

- 18,39 EUR od dana 15.4.2017. do dana isplate

- 88,72 EUR od dana 15.5.2017. do dana isplate

- 38,28 EUR od dana 15.6.2017. do dana isplate

- 54,60 EUR od dana 15.7.2017. do dana isplate

- 47,49 EUR od dana 15.8.2017. do dana isplate

- 35,42 EUR od dana 15.9.2017. do dana isplate

- 81,46 EUR od dana 15.10.2017. do dana isplate

- 58,51 EUR od dana 15.11.2017. do dana isplate

- 49,95 EUR od dana 15.12.2017. do dana isplate

- 64,30 EUR od dana 15.1.2018. do dana isplate

- 36,06 EUR od dana 15.2.2018. do dana isplate

- 57,62 EUR od dana 15.3.2018. do dana isplate

- 55,70 EUR od dana 15.4.2018. do dana isplate

- 77,78 EUR od dana 15.5.2018. do dana isplate

- 43,34 EUR od dana 15.6.2018. do dana isplate

- 63,29 EUR od dana 15.7.2018. do dana isplate

- 80,00 EUR od dana 15.8.2018. do dana isplate

- 43,37 EUR od dana 15.9.2018. do dana isplate

- 106,06 EUR od dana 15.10.2018 do dana isplate

- 28,15 EUR od dana 15.11.2018. do dana isplate

- 23,05 EUR od dana 15.12.2018. do dana isplate

- 62,43 EUR od dana 15.1.2019. do dana isplate

- 48,22 EUR od dana 15.2.2019. do dana isplate

- 74,42 EUR od dana 15.3.2019. do dana isplate

- 53,49 EUR od dana 15.4.2019. do dana isplate

- 70,13 EUR od dana 15.5.2019. do dana isplate

- 58,56 EUR od dana 15.6.2019. do dana isplate

- 68,11 EUR od dana 15.7.2019. do dana isplate

- 44,18 EUR od dana 15.8.2019. do dana isplate

- 61,29 EUR od dana 15.9.2019. do dana isplate

- 20,08 EUR od dana 15.10.2019. do dana isplate

- 42,01 EUR od dana 15.11.2019. do dana isplate

- 62,08 EUR od dana 15.12.2019. do dana isplate

- 66,03 EUR od dana 15.1.2020. do dana isplate

- 50,95 EUR od dana 15.2.2020. do dana isplate

- 49,70 EUR od dana 15.3.2020. do dana isplate,

po stopi koja se od dana dospijeća pojedinih iznosa do dana 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu u dijelu o kojem već nije pravomoćno odlučeno do bruto iznosa od 6.559,92 EUR, odnosno za isplatu bruto iznosa od 4.031,53 EUR, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi je naveo da je bio djelatnik prednika tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 491/2000 od 27.12.2000., a po statusnim promjenama djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, u razdoblju od 1.4.2015. do 3.8.2020. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27.12.2000. je bio zaposlen na radnom mjestu: vozač autobusa, koji ugovor je otkazao s danom 3.8.2020. Tvrdi da je uslijed organizacije rada u svakom mjesecu u periodu od 1.1.2015. do 3.8.2020. ostvario veliki broj prekovremenih sati kao i velik broj (neisplaćenih) sati rada nedjeljom, rada noću kao i rada praznicima u kojim slučajevima se cijena redovnog sata rada uvećava sukladno Pravilniku o radu. Tvrdi da mu u razdoblju od 1.1.2015. do dana izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tuženik nije isplatio, mjesečne iznose bruto plaće na ime prekovremenih sati, kao niti mjesečne iznose bruto plaće na ime noćnog rada, rada nedjeljom te rada praznicima. Budući da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio bruto plaće po navedenim osnovama, posljedično mu je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naveo je da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom i to isplatnim listama u periodu od 1.1.2015. pa sve do 2.8.2020., Ugovorom o radu od 2015.g. koji mu tuženik nikada nije niti uručio, Pravilnikom o radu te evidencijom o korištenju radnog vremena za period od 1.1.2015. pa do zaključno 2.8.2020., (jednostrane evidencija poslodavca), kao niti svim drugim dokumentima i podacima kojima raspolaže poslodavac, ovdje tuženik, a bez kojih nije moguće utvrditi visinu potraživanja koje mu je tuženik dužan isplatiti. Naveo je da je 25. rujna 2020. uputio dopis tuženiku radi pribave tražene dokumentacije, a sve kako bi mogao odrediti visinu svog potraživanja, međutim tuženik se na navedeni dopis oglušio. Naveo je i da je za određivanje/postavljanje tužbenog zahtjeva nužno i provođenje predloženog financijskog- knjigovodstvenog vještačenja temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije, te da podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b. ZPP-a te predlaže sudu da prvo donese slijedeće kojim se usvaja postavljeni manifestacijski zahtjev te naloži tuženiku da tužitelju dostavi dokumentaciju potrebnu mu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, isplatne liste od 1.1.2015. do 2.8.2020., Ugovor o radu zaključen 2015., Pravilnik o radu, evidenciju o korištenju radnog vremena za period od 1.1.2015. do 02.8.2020. i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovoga postupka, nakon čega će tužitelj po provedenom financijskom vještačenju postaviti određeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu je naveo da ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja prema općim pravilima obveznog prava. Ne osporava da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, ali da tužitelj neistinito tvrdi da je u svakom mjesecu u periodu od 1.1.2015. do 3.8.2020. ostvario veliki broj prekovremenih sati kao i velik broj neisplaćenih sati rada nedjeljom, rada noću kao i rada praznicima u kojim slučajevima se cijena redovnog sata rada uvećava sukladno Pravilniku o radu. Naveo je da tužitelj izbjegava navesti datum kad je navodno izvanredno otkazao ugovor o radu, budući je dopisom od 2.6.2020. obavijestio tuženika da isti otkazuje temeljem članka 115. Zakona o radu, a temeljem takvog otkaza tuženik je tužitelja kao osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odjavio s danom 3.8.2020. kojeg datuma mu je i prestao radni odnos. Tuženik je naveo da zbog nepostojanja međusobnog pravnog odnosa između stranaka nije ispunjena procesna pretpostavka za „manifestacijski“ zahtjev, koji je tužitelj postavio u smislu članka 186.b. stavak 1. ZPP-a. Osporava tvrdnje tužitelja iz tužbe da mu u utuženom razdoblju nije isplatio mjesečne iznose bruto plaće na ime prekovremenih sati, na ime noćnog rada, rada nedjeljom te rada praznicima, te da mu je pogrešno obračunao i isplatio bruto plaće po svim tim osnovama, k tomu da mu je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. U vezi navoda tužitelja da je dana 25. rujna 2020.zatražio od tuženika dokumentaciju koju je pobrojao u predloženom rješenju pri stupnjevanju tužbe, tuženik ukazuje da je tužitelj zatražio samo evidenciju o korištenju radnog vremena za period od 2015. pa zaključno s 2020., a temeljem Ugovora o radu koji je isti zaključio s tuženikom. Postavljeni manifestacijski zahtjev smatra neosnovanim, kao i drugi određeni zahtjev koji je tužitelj postavio temeljem čl. 186.b. st. 2. ZPP-a. Predložio je odbaciti tužbu.

3. Sud je rješenjem poslovni broj: Pr-277/2020-9 od 31. svibnja 2021.prihvatio manifestacijski zahtjev tužitelja te naložio tuženiku da mu dostavi zatraženu dokumentaciju potrebnu mu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, no Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj:Gž R-1519/2021-3 od 15. prosinca 2021. u povodu žalbe tuženika to rješenje ukinuo. Tužitelj je nakon toga u podnesku od 27. siječnja 2022. postavio određeni tužbeni zahtjev kojim je od tuženika zatražio isplatu iznosa od 100.006,24 kuna, a sada 13.273,11 EUR, pa sud o postavljenom manifestacijskom zahtjevu nije trebao ponovo odlučivati.

4. Tuženik je u podnesku od 18. ožujka 2022. naveo da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za utuženo razdoblje od 1.1.2015., s obzirom da je iz Obavijesti tuženika o prenošenju ugovora o radu od 16.3.2015. razvidno da prijenos ugovora nastupa na dan 1.4.2015. od kojeg datuma je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika. Naveo je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 1.4.2015. razvidno iz Prijave o prestanku/početku osiguranja HZMO-u od 30.3.2015. i iz Prijave HZZO-u od 7.4.2015. Osporio je osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

5.Tužitelj je po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju i dopunama nalaza od 17. svibnja 2023. i 7. srpnja 2023. u podnesku od 23. listopada 2023. zatražio isplatu iznosa od 13.444,40 EUR (101.296,80 kn, stranica 599-602 spisa). S obzirom da je vještakinja nakon saslušanja po nalogu suda izradila i Dopunu Nalaza od 27. prosinca 2023., tužitelj je u podnesku od 16. siječnja 2024. osim zahtjeva za isplatu iznosa od 13.444,40 EUR, s zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose naveo je da na temelju čl. 188. st. 2 ZPP-a postavlja je i alternativni tužbeni zahtjev za slučaj da sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev. Tu valja napomenuti da je tužitelj pogrešno naveo da postavlja alternativni tužbeni zahtjev, umjesto ispravno eventualni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj se pozvao na odredbu čl.188.st.2. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da tužitelj može dva ili više tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Iz sudske prakse nedvojbeno proizlazi da se tu radi o eventualnoj kumulaciji zahtjeva po čl.188.st.2. Zakona o parničnom postupku, u kojem slučaju ako sud ne prihvati prvi (glavni) tužbeni zahtjev odlučuje o osnovanosti drugog (eventualnog) zahtjeva. Drugim (eventualnim) tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 6.672,47 EUR, s zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Dakle ovdje se ne radi o koju regulira čl. 327. Zakona o parničnom postupku.

6. Sud je 16. travnja 2024. donio presudu i rješenje poslovni broj Pr-277/2020-102 kojom je naložio tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće iznos od 6.559,92 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke). Odlukom sadržanom pod točkom II. i III. izreke je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 112,55 eura, s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama i u dijelu za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos od 6.559,92 eura bruto iz točke I. izreke, a odlukom sadržanom pod točkom IV. izreke je odlučeno o troškovima postupka. Nadalje je sud rješenjem utvrdio da je tužba u podnesku tužitelja od 16. siječnja 2024. u kojem je postavljen alternativni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.672,47 eura povučena za iznos od 6.600,64 eura. Iz obrazloženja navedene odluke, a stajališta ovoga suda proizlazi da je sud odlučivao o drugom (eventualnom) tužbenom zahtjevu, iz čega proizlazi da je sud smatrao da je prvi (glavni) tužbeni zahtjev neosnovan, iako ga izrijekom nije odbio kao neosnovanog. Prijedloga za donošenje dopunske presude nije bilo. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik te je rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj GžR-109/2024-2 od 17. lipnja 2024. prihvaćena žalba tuženika i ukinuta točka I. i IV. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-277/2020- 102 od 16. travnja 2024. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Puli proizlazi da je osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te da tužitelj kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. Međutim, u odnosu na obračun predmetnih dodataka, iz danog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, proizlazi da je vještak izvršio izračun, sukladno uputi suda, za prekovremeni rad za utuženo razdoblje tako da je osnovnu plaću najprije uvećao za sve dodatke koje prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača, te da je na tako dobiveni iznos obračunao prekovremeni rad i da u skladu s time, korigirao je izračune dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknade plaća. - Tabela 2 dopune nalaza i mišljenja broj 4. od 27. prosinca 2023. Nadalje je drugostupanjski sud naveo da je vještak analizom obračunskih listi plaće od 08/15 do 08/20 i evidencija radnog vremena od 01/19 do 07/20 utvrdio da je tuženik tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa u razdoblju od 08/15 do 02/20 isplaćivao propisane ili ugovorene dodatke na plaću radnika (dodaci, povećanja plaće 5%, stimulacija za kvalitetu rada), prikazane u Tabeli 2., koji dodaci, korekcije i stimulacije iako su bili isplaćivani mjesečno, po pojedinim razdobljima, u jednom ili u više navrata, nisu uračunati u iznos osnovne plaće za redovan rad kao osnovica za obračun prekovremenog rada te dodataka na plaću za rad noću, nedjeljom i dane blagdana. Temeljem dostupne dokumentacije utvrđeno je da je u analiziranom razdoblju tuženik tužitelju isplaćivao uvećanje plaće za prekovremeni rad 50% i dodatke po nalogu (003 - Dodaci po nalogu) i to za rad noću (35%), nedjeljom (35%) i dane blagdana (50%), međutim na osnovnu plaću od 2.580,00 kuna (1.200,00 x 2,15) i vrijednost bruto satnice za redovan rad od 14,83 kuna (2.580,00 / 174). Tom dopunom nalaza u Tabeli 3. izračunata je osnovna plaća radnog mjesta tužitelja uvećana za dodatke koje je tuženik isplaćivao po mjesecima u analiziranom razdoblju i to uvećana za propisane ili ugovorene dodatke na plaću radnika: 033-Dodatak plaći, 075 - Dodatak po odluci Uprave, 061-Stimulacija za kvalitetu rada, 078- Dodatak za stacionar, 072 - Dodatak za katni autobus, b. Korekcije plaće, Stimulacije 070-,Dodatak do osnovice 079 - Povećanje plaće 5% 132 - Korekcija plaće II 133 - Stimulacija. Na temelju osnovne plaće radnog mjesta tužitelja uvećane za navedene dodatke izračunata je vrijednost bruto satnice po mjesecu rada kao osnovica za obračun prekovremenog rada i dodataka na plaću za rad noću, nedjeljom i dane blagdana. Drugostupanjski sud je nadalje naveo da u odnosu na mjerodavno materijalno pravo, treba navesti da odredbom članka 48. Kolektivnog ugovora tuženika od 19. prosinca 2002., te Izmjena i dopuna od 8. kolovoza 2003 osnovna plaća radnog mjesta predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova i radnih zadataka, te stalnog mjesečnog dodatka. Osnovna plaća radnika za složenije poslove utvrđuje se tako da se osnovica za obračun od 1.200,00 kuna množi pripadajućim koeficijentom iz Tarifnog priloga i dodaje 600,00 kuna dodatka plaći (članak 50.). Iz definicije osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi da se osnovna plaća obračunava množenjem osnovice sa koeficijentom i stalnog mjesečnog dodatka, te nije u pravu žalitelj kada navodi da stalni mjesečni dodatak ne čini osnovnu plaću, jer je takvo tumačenje žalitelja suprotno članku 48. Kolektivnog ugovora koji jasno definira kako se formira osnovna plaća. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da se pri obračunu utuženih dodataka svaki dodatak obračunava na osnovnu plaću zbog čega vještak u nalazu na kojem je prvostupanjski sud utemeljio presudu nije pravilno obračunavao utužene dodatke s osnovicom uvećanom za dodatke ( povećanja plaće 5%, stimulacije za kvalitetu rada, korekcije plaće, odnosno uvećanje osnovne plaće za dodatke prikazane u Tabeli 2.) zbog čega opravdano tuženik osporava izračun angažiranog financijskog vještaka. Drugostupanjski sud je nadalje naveo da je stoga sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio vještaku da utužena potraživanja tužitelja obračuna na temelju osnovne plaće uvećane za sve dodatke, umjesto samo na temelju osnovne plaće koja se utvrđuje umnoškom koeficijenta i osnovice, i uz uvećanje za dodatak (400,00 / 600,00 kuna), te da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja s obzirom na u tom rješenju izraženi pravni stav. Županijski sud u Puli je naveo i da je neosnovana žalba tuženika protiv rješenja kojim je odbijeno izuzeće uredovne sutkinje, jer pravni stav, procesnopravni ili materijalnopravni, pa bio on i pogrešan nije razlogom za izuzeće suca.

7. U ponovljenom postupku tužitelj je predlagao da se izvrši dopuna vještačenja sukladno uputi županijskog suda po Kseniji Kekez i to u dvije varijante – prva prema uputi koju je dao županijski sud, a druga na način da vještakinja napravi izračun osnovne plaće za radno mjesto tužitelja uzimajući u obzir druge izvore prava kojima su uređena materijalna prava tužitelja. Tuženik je isticao da je prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem deplasiran iz razloga koji su detaljno obrazloženi u podnesku od 28. svibnja 2025. Naglasio je da je izračun vještakinje u tabeli 22. na stranici 31. i 32. dopune 3. Nalaza i mišljenja sačinjen temeljem sveukupne dokumentacije i kolektivnog ugovora, što je potvrdila vještakinja u svom očitovanju od 11.8.2023. Naveo je da je iz ukidne odluke višeg suda u točki 15. iste jasno i nedvosmisleno utvrđeno mjerodavno pravo, a to je kolektivni ugovor te da ne postoji niti je moguća bilo kakva druga varijanta izračuna utužene tražbine tužitelja i predložio je odbiti prijedlog. Sud je pozvao stalnu sudsku vještakinju Kseniju Kekez radi očitovanja je li ista već dostavila obračun utuženih dodataka u skladu s uputom drugostupanjskog suda izraženom u rješenju poslovni broj GžR-109/2024-2.

8. U ponovljenom dokaznom postupku saslušana je stalna sudska vještakinja Ksenija Kekez i dosada izvedeni dokazi su obnovljeni čitanjem, odnosno pročitana je dokumentacija u spisu: Ugovor o radu i Aneks ugovora o radu (stranice 6-8 spisa), Obavijest o prenošenju Ugovora o radu na novog poslodavca (stranica 9 spisa), Otkaz Ugovora o radu (stranica 10), Odjava HZMO (stranica 11 spisa), Zamolba za dostavu dokumentacije (stranica 12 spisa), Potpisna lista po jedinicama (stranice 23-34 spisa), Sporazum o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i ovlasti radničkog vijeća (stranice 35-36 spisa), Obavijest poslodavcu (stranice 37-38 spisa), Zamolba za dostavu dokumentacije (stranica 39 spisa), Potpisna lista za prosinac 2015. (stranice 40-45 spisa), Potpisna lista za 4. mjesec 2020. (stranica 52 spisa), Obračuni isplaćene plaće (stranice 58-70 spisa), Dokumentacija uz podnesak tuženika u omotnici (stranice 115-323 spisa), Podnesak vještakinje od 19.1.2023. (stranica 345 spisa), Popis vozača (stranica 357 spisa), Odluke tuženika od 16.6.2015., od 10.10.2018., od 11.7.2017., od 9.10.2017., od 14.4.2020. (stranice 358-363 spisa), Popis radnih mjesta s pripadajućim tarifnim vrednovanjem (stranice 364-365 spisa), Nalaz i mišljenje vještakinje Ksenije Kekez od veljače 2023. (stranice 368-390 spisa), Podnesak vještakinje od 9. veljače 2023. (stranice 391-395 spisa), Evidencija o korištenju radnog vremena za ŽZ (stranica 408 spisa), Obračuni plaća (stranice 409-414 spisa), Kolektivni ugovor od prosinca 2022. (stranice 415-441 spisa), Popis radnih mjesta s pripadajućim tarifnim vrednovanjem (stranice 442-443 spisa), Očitovanje vještakinje od 3. travnja 2023. (stranice 450-454 spisa), Kolektivni ugovor od prosinca 2022. te izmjene i dopune (stranice 461-491 spisa), Sporazum od 6. ožujka 2015. (stranice 492-493 spisa), Obračuni plaće (494-497 spisa), Putni radni listovi (stranice 498-501 spisa), Dopuna 2 Nalaza i mišljenja (stranica 507-522 spisa), Dopuna Nalaza i mišljenja 3 (stranice 537-571 spisa), Očitovanje vještakinje od 11. kolovoza 2023. (stranice 587-589 spisa), Očitovanje vještakinje od 6. listopada 2023. (stranice 593- 598 spisa), Dopuna Nalaza i mišljenja 4 (stranice 624-637 spisa), Očitovanje vještakinje od 16. veljače 2024. (stranice 662-665 spisa) te iskaz tužitelja. Odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem novog vještačenja, s obzirom da je na temelju iskaza stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez utvrđeno da je u Dopuni 3. nalaza od 7. srpnja 2023., tabela 22 izračunala razliku bruto plaće po satnici utvrđenoj dopunom 2. nalaza od 17. svibnja 2023. za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, državne blagdane i naknadu plaće u iznosu od ukupno 19.591,03 kune, odnosno 2.600,18 eura, a koji izračun bi prema stajalištu suda, s obzirom na očitovanje stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez bio u skladu s uputom Županijskog suda u Puli izraženom u odluci poslovni broj Gž R-109/2024-2 od 17. lipnja 2024.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2015. do mjeseca veljače 2020., i to na ime dodatka za odrađeni prekovremeni rad, dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdan/neradni dan, u dijelu o kojem već nije pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj Pr-277/20-102, odnosno zahtjev tužitelja za isplatu 6.559,92 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

10. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu vozača autobusa. Sporno je je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2015. do kolovoza 2020., i to na ime dodatka za odrađeni prekovremeni rad, dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor te naknada za bolovanje, godišnji odmor i blagdan/neradni dan. Tuženik zapravo osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a istaknuo je i prigovor zastare. Bilo je sporno jesu li ispunjenje procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe. U ovoj fazi postupka sud ocjenjuje da više nije aktualan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika s obzirom da je utuženo razdoblje o kojem još nije pravomoćno odlučeno u ovoj fazi postupka nakon 1.4.2025. od kojeg datuma je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu o kojem već nije pravomoćno odlučeno djelomično osnovan.

12. Čitanjem dokumentacije u spisu sud je utvrdio:

-iz Ugovora o radu od 27.12.2000. i Aneksa tog Ugovora od 4.6.2001. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika da, plaća tužitelja nije ugovorena u određenom iznosu, već je čl. 11. Ugovora određeno da će se radniku isplaćivati mjesečna plaća utvrđena Tarifom vrednovanja radnih mjesta primjenom utvrđene vrijednosti (koeficijenta) u visini od 2,15 te da će se dodaci na plaću i naknada plaće za godišnji odmor radnika primjenjivati u skladu s Pravilnikom o radu,

-da su osnovna plaća i dodaci na plaću radnika te i dodaci za radno mjesto vozača autobusa regulirani internim aktima i odlukama tuženika i to Pravilnikom o radu Autobusni prijevoz d.o.o. od 26.05.15. s izmjenama i dopunama, Kolektivnim ugovorom Autobusni promet d.d. od 19.12.02. s izmjenama i dopunama i Odlukama Uprave društva Autobusni prijevoz d.o.o. (Tabela 1.)

-čitanjem obračunskih listi plaće od mjeseca kolovoza 2015. do mjeseca kolovoza 2020. da je tuženik tužitelju isplaćivao propisane ili ugovorene dodatke na plaću radnika (dodaci, povećanja plaće 5%, stimulacija za kvalitetu rada), Korekcije plaće II i Stimulacije.

13. Tužitelj u tužbi i svom stranačkom iskazu tvrdi da je dok je bio zaposlen kod tuženika kao vozač u vremenu od 2015. do 2018. ostvario veliki broj prekovremenih sati, koji mi nisu pravilno obračunati i plaćeni, da su prekovremeni sati bili obračunati manje nego za redovan rad, oko 5,70 kuna po satu, a trebali su biti obračunati i plaćeni više nego redovan rad, odnosno 50% više nego redovan rad, da je u vremenu od 2019. pa nadalje do kraja utuženog razdoblja, također radio prekovremeno, da mu prekovremeni sati nisu pravilno iskazani niti u obračunima plaće za razdoblje od 2019. pa nadalje koje je također obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, jer je u tom vremenu radio prosječno 20-30 sati prekovremeno mjesečno, a iskazano je manje.

14. Stalna sudska vještakinja Ksenija Kekez je izradila nalaz i četiri Dopune nalaza i mišljenja. Prvim nije izračunala razliku po osnovu dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdan/neradni dan budući da joj rješenjem o određivanju vještačenja od 19. prosinca 2022. to nije bilo naloženo. Prema prvom izračunu sadržanom u nalazu od 7. veljače 2023. plaća tužitelja za ostvareni prekovremene sate je trebala iznositi 103.789,68 kuna, a obračunato mu je i isplaćeno 20.581,31 kuna, pa proizlazi da neplaćena razlika po tom osnovu iznosi 83.208,37 kuna, odnosno 11.043,65 EUR. U povodu primjedbi tuženika, a nakon što je isti dostavio relevantnu dokumentaciju, vještakinja je izradila dopunu nalaza od 7. veljače 2023. sadržanu u podnesku od 9. veljače 2023., u kojoj zaključno navodi da je tuženik u prilogu podneska od 6.2.2023., dostavio svoje interne akte, Odluku br. 336/2015 od 16.6.2015., Odluku br. 661/2017 od 11.7.2017., Odluku br. 960/2018 od 9.10.2018., Odluku br. 926/2018 od 10.10. 2018. i Odluku br. 927/2018 od 10.10.2018. kojima su regulirane isplate propisanih ili ugovorenih dodataka na plaću (dodaci po odluci Uprave, povećanje plaće 5%, korekcije plaće), da po njezinom mišljenju dostavljene Odluke koje reguliraju isplatu propisanih dodataka na plaću i koje reguliraju korekcije plaće do iznosa utvrđene bruto plaće te Odluka br. 131/2020 od 14.04.2020. o isplati umanjene plaće odnosno naknade plaće radi očuvanja radnih mjesta koja regulira iznos plaće od ožujka 2020. godine, ne utječu na način izračuna vrijednosti sata rada i obračun prekovremenih sati pojašnjen i prikazan u nalazu vještaka od 07.02.2023., Točki 5. i 8. nalaza. Nakon toga je vještakinja izradila Dopunu 2. nalaza i mišljenja 17. svibnja 2023. uzevši pri tom u obzir i po tuženiku naknadno dostavljenu dokumentaciju uz podneske od 13.03.2023. i 28.04.2023. i to: obračunske liste plaće tužitelja za mjesec listopad 2015., srpanj 2016., travanj 2017., srpanj 2018., studeni 2019. i siječanj 2020. s ručno evidentiranim izračunima iznosa plaće za sate rada, evidenciju o korištenju radnog vremena za studeni 2019., Kolektivni ugovor AUTOBUSNI PROMET d.d. [adresa] od 19.12.2002. godine Kolektivni ugovor AUTOBUSNI PROMET d.d. [adresa] od 19.12.2002. u primjeni od 01.01.2003., Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora AUTOBUSNI PROMET d.d. [adresa] od 08.08.2003. u primjeni od 01.07.2003., Sporazum između društva AUTOBUSNI PROMET d.d. [adresa] „u stečaju“ i društva AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o. od 06.03.2015., dokumentaciju obračuna i isplate plaće za mjesec studeni 2019. - Obračun isplaćene plaće s ručno evidentiranim izračunom iznosa plaće za sate rada, Evidencija o korištenju radnog vremena, Evidencija dana i sati, Putni radni listovi za datum 03.11., 08.11., 10.11., 15.11. i 22.11.2019. Prema toj Dopuni 2. nalaza i mišljenja proizlazi da ako bi se za obračun prekovremenih sati rada tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost koristio iznos osnovne plaće u bruto iznosu od 3.180,00 kn, odnosno vrijednosti sata rada proizašle kao kvocijent osnovne plaće i mjesečnog fonda sati, za 2.776,08 prekovremenih sati rada tužitelja proizašao bi obračun prekovremenih sati po punoj vrijednosti sata u iznosu od 50.974,13 kn i dodatak na osnovnu plaću za prekovremeni rad po 50% vrijednosti sata u iznosu od 25.487,07 kn, čime bi proizašao obračun prekovremenih sati u iznosu od ukupno 76.461,20 kn/ 10.148,15 EUR, te ako bi se od na taj način obračunatih prekovremenih sati oduzeo iznos obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati po tuženiku u iznosu od 61.743,88 kn/ 8.194,82 EUR, proizašla bi razlika manje isplaćene bruto plaće s osnove manje obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 14.717,32 kn/ 1.953,33 EUR. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem od 8. svibnja 2023. vještakinji dan zadatak da izračuna razliku između bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je trebao biti isplaćen tužitelju prema evidenciji o radnom vremenu i bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je isplaćen sukladno utvrđenoj prosječnoj plaći tužitelja, koja uključuje i neplaćene iznose s osnova prekovremenog rada (utvrđenih vještačenjem od 7.2.2023.) te eventualno neplaćene iznose s osnova noćnog rada, rad nedjeljom i rad državnim praznicima, izračuna razliku između naknada plaće koja je isplaćena i naknada plaće koja je trebala biti isplaćena tužitelju, sve u utuženom periodu odnosno od siječnja 2015. do zaključno s kolovozom 2020. Prema Dopuni 3. nalaza i mišljenja od 7. srpnja 2023., koja sadrži izračun razlike plaće za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima, bruto plaća/naknada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2015. do veljače 2020. bila bi veća za 19.591,03 kn odnosno 2.600,18 € od čega s osnove prekovremenog rada u iznosu od 14.717,32 kn odnosno 1.953,33 €, s osnove manje isplaćenog bruto iznosa za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana/neradni dan u iznosu od 2.348,62 kn odnosno 311,71 € te s osnove manje isplaćenih naknada plaće u iznosu od 2.525,09 kn odnosno 335,14 €. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je vještakinja saslušana na ročištu održanom 28. studenoga 2023. na kojem je usmeno izložila nalaz i naknadno dostavljene dopune nalaza te da je sud na temelju njezinog iskaza zaključio da nalazom od 7. veljače 2023. dopunjenim s tri dopune nisu obuhvaćeni svi relevantni elementi za izračun razlike plaće po osnovu dodataka za prekovremeni rad, rad noću i rad na dane blagdana i neradne dane, što se odrazilo i na izračun naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i bolovanja, odnosno da je nalaz izrađen na temelju nepotpune dokumentacije, jer tuženik do izrade tog nalaza nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju, a ne sadrži niti izračun razlike bruto plaće i naknade plaća između bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je trebao biti isplaćen tužitelju prema evidenciji o radnom vremenu i bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je isplaćen sukladno utvrđenoj prosječnoj plaći tužitelja, koja uključuje i neplaćene iznose s osnova prekovremenog rada te eventualno neplaćene iznose s osnova noćnog rada, rad nedjeljom i rad državnim praznicima. Nadalje proizlazi da su dopuna 2. i 3. nalaza i mišljenja izrađene na temelju potpune dokumentacije koju je tuženik tijekom postupka dostavio (Kolektivni ugovor, izmjene istoga, mjerodavne interne akte i Odluke Uprave tuženika) te sadrže i izračun razlike plaće i naknada plaće po osnovu rad nedjeljom i rada na dane državnih praznika, ali da iz iskaza vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću obračunala na osnovnu plaću, ne uključivši u izračun druge dodatke, na koje su prema mjerodavnim internim aktima tuženika koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju imali pravo vozači autobusa, pa i tužitelj budući da je bio zaposlen na tom radnom mjestu te da je stoga je raspravnim rješenjem od 28. studenoga 2023. dodatno naloženo vještakinji da izradi izračun razlike bruto plaće i naknada plaća na način da se osnovna plaću najprije uveća za sve dodatke koji prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača, na tako dobiveni iznos obračuna prekovremeni rad te je u skladu s tim korigirala izračun dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaća. Prema toj Dopuni 4. nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2023. proizlazilo je da manje isplaćena bruto plaća/naknada tužitelja iznosi 50.273,71 kn/ 6.672,47 €, od čega se 39.932,46 kn/ 5.299,95 € odnosi na plaću za prekovremeni rad, 3.400,48 kn/ 451,32 € na dodatke za rad noću, nedjeljom i dane blagdana te 6.940,77 kn/ 921,20 € na naknade plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdane i iz obrazloženja presude poslovni broj Pr-277/2020-102 od 16. travnja 2024. proizlazi da je sud Dopunu 4 nalaza i mišljenja prihvatio kao mjerodavnu za donošenje odluke u sporu.

15. U ponovljenom postupku saslušana je stalna sudska vještakinja Ksenija Kekez na ročištu održanom 19. studenoga 2025 i iz iskaza stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez proizlazi da je u dopuni 3 nalaza i mišljenja od 7. srpnja 2023., tabela 22., izračunala razliku bruto plaće po satnici utvrđenoj dopunom 2 nalaza od 17. svibnja 2023. za prekovremeni rad, noćni rad, nedjelju, državne blagdane i naknadu plaće u iznosu od ukupno 19.591,03 kune, odnosno 2.600,18 EUR. Na upit tužitelja čime je uvjetovana razlika u izračunima konkretno u izračunu osnovne plaće odgovorila je da da je ugovorom o radu osnovna plaća za puno radno vrijeme i za uobičajeni učinak na poslovima vozača autobusa utvrđena tarifom radnih mjesta u društvu primjenom koeficijenta od 2,15 i dodaci na plaću i naknada plaće u skladu s Pravilnikom o radu. Pravilnikom o radu od 26.5.2015. utvrđuje se da osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti iz tarifnog priloga odnosno 2,15, a Izmjenom i dopunom Pravilnika od 1.1.2016. osnovna plaća za puno radno vrijeme i uobičajeni učinak na radnom mjestu i zadacima radnog mjesta određuje u svakom pojedinačnom ugovoru o radu, dok je Kolektivnim ugovorom iz prosinca 2022. utvrđeno da je osnovna plaća umnožak osnovice i koeficijenta složenosti te stalnog mjesečnog dodatka od 400,00 kn, a Izmjenom i dopunom Kolektivnog ugovora u primjeni od 1. srpnja 2003. osnovna plaća utvrđuje se množenjem osnovice od 1.200,00 kn i pripadajućeg koeficijenta iz tarifnog priloga 2,15 i dodavanjem 600,00 kn dodatka. Na upit tužitelja može li napraviti izračun na način da osnovnu plaću obračuna prema Pravilniku o radu iz 2015. a kasnije izmjenama iz 2016. a koji bi eventualno bio drugačiji ili različit od Kolektivnog ugovora čl.48. a sadržanog u tabeli 22. treće dopune nalaza i mišljenja odgovorila je da nije u mogućnosti izračunati na taj način jer ugovorom o radu plaća nije bila utvrđena u točno određenom iznosu, već je bila utvrđena na način da je osnovna plaća obračunata kao umnožak osnovice i koeficijenta uvećana za različite dodatke po posebnim odlukama tuženika. Na pitanje je li napravila izračun za cjelokupno potraživanje tužitelja imajući u vidu obračun osnovne plaće utvrđene odlukama poslodavca iz 2015. do 2020. odgovorila je da je djelom takav izračun izvršen u dopuni 4. U dopuni 4. tabela 3. uzeta je u obzir osnovna plaća radnog mjesta u iznosu od 3.180,00 kn i dodaci i to dodatak po odluci uprave, stimulacija za kvalitetu rada, dodatak do osnovice, dodatak za stacionar, povećanje plaće 5%, dodatak za katni autobus, korekcija plaće i stimulacija plaće. Na taj način osnovna plaća uvećana je za dodatke u koloni 15 i utvrđena bruto satnica tako da je osnovna plaća uvećana za te dodatke podijeljena sa mjesečnim fondom sati. U toj varijanti razlika prekovremenih sati iznosi 39.932,46 kuna, razlika dodataka za noć, nedjelja i blagdan u iznosu 3.400,48 kn i razlika plaće za sate godišnjeg odmora, bolovanja i blagdana u iznosu od 6.940,77 kn, odnosno sveukupno razlika plaće od 50.273,71 kn. Na upit tuženika da li izračun na obračunskim listama plaće odgovara Kolektivnom ugovoru odgovorila je da da. Vidljiv je jednak iznos satnice za cijelo razdoblje bez dodatka od 600,00 kn. Dodatak od 600,00 kn je vidljiv i iskazan je, ali nije ušao u obračun osnovne plaće. Podatke o dodacima isčitala iz dopune 4 nalaza. Radilo se o različitim dodacima na mjesečnoj razini, neki su isplaćivani redovno mjesečno, a neki povremeno. Iz 3. dopune nalaza i mišljenja dostavljene 7.7.2023. proizlazi da razlika naknade plaće po satnici prema Kolektivnom ugovoru (dopuna 2. nalaza od 17.5.2023.) ako se bruto plaća/naknada tužitelja poveća za iznos od 17.065,94 kune i to s osnove prekovremenog rada za 14.717,32 kune (utvrđeno dopunom 2. nalaza od 17.5.2023.) i s osnove neplaćenog bruto iznosa za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana/neradni dan za 2.348,62 kune (tabela 9.), proizlazi razlika između isplaćenih i obračunatih naknada u iznosu od 2.525,09 kuna, odnosno 335,14 eura (tabela 13.): - s osnove manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora (824 sata) u iznosu od 1.601,24 kune, odnosno 212,52 eura, - s osnove manje isplaćene naknade za bolovanja (168 sati) u iznosu od 200,97 kuna, odnosno 26,67 eura, - s osnove manje isplaćene naknade za državni blagdan/neradni dan (336 sati) u iznosu od 722,88 kuna, odnosno 95,95 eura. Slijedom navedenoga, po svim navedenim osnovama, bruto plaća/naknada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2015. do veljače 2020. bi bila veća za 19.591,03 kune, odnosno 2.600,18 eura od čega: - s osnove prekovremenog rada u iznosu od 14.717,32 kuna, odnosno 1.953,33 eura, - s osnove manje isplaćenog bruto iznosa za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana/neradni dan u iznosu od 2.348,62 kuna, odnosno 311,71 euro, - s osnove manje isplaćenih naknada plaće u iznosu od 2.525,09 kuna, odnosno 335,14 eura. Navedenu razliku plaće/naknade plaće prikazala u tabeli 22. po mjesecima u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

16.S obzirom na obrazloženje drugostupanjskog suda u ukidnoj odluci poslovni broj GžR-108/2024-2 od 17. lipnja 2024. i očitovanje stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez sud je prihvatio njezin izračun prikazan u tabeli 22. Dopune 3. nalaza i mišljenja, jer je ocijenio da je isti izrađen u skladu s uputom drugostupanjskog suda, odnosno na način da je pravilno primijenjeno materijalno pravo na način da je visina potraživanja tužitelja obračunata na temelju osnovne plaće koja se utvrđuje umnoškom koeficijenta i osnovice, i uz uvećanje za dodatak (400,00 / 600,00 kuna), a sve u skladu s definicijom osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora tuženika od 19. prosinca 2002. te Izmjenama i dopunama od 8. kolovoza 2003. iz koje proizlazi da se osnovna plaća množenjem osnovice sa koeficijentom i stalnog mjesečnog dodatka. Nadalje, valja reći da je prema čl. 90. Zakona o radu ( NN broj 93/14, 127/17, 98/19) plaća, u smislu tog Zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka, ostalih primitaka. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. tog Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Prema čl. 94. st. 1. tog Zakona za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Prema st. 4. i 5. tog Zakona ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na način iz stavaka 1. i 3. tog članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće. Pod primjerenim povećanjem plaće smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja. Člankom 94. Zakona o radu (NN 93/14), koji se primjenjivao od 7.8.2014. do 29.12.2022., budući da se od 30.12.2022. primjenjuje odredba čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22) kojom je izmijenjen čl. 94. Zakona o radu na način da je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %, je bilo propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Prema čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prema 133. st 3. Zakona o radu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz zaštitu prava iz st. 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Tuženik je neosnovano prigovarao da nisu ostvarene procesne pretpostavke za vođenje ovog spora jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa iz razloga što se takav zahtjev prema čl. 133. st. 3. Zakona o radu ne mora podnositi poslodavcu kad radnik zahtjeva naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja kao što je ovdje slučaj. Člankom 433. a st.1. Zakona o parničnom postupku propisano je da kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, kao što je to ovdje slučaj, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

17. Iz rezultata ponovljenog dokaznog postupka, proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju plaće i naknade plaće tužitelja nije pravilno, u skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu i internim aktima tužitelja obračunao i isplatio plaću tužitelja za ostvarene sate prekovremenog rada, noćnog rada, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da je neradni dan, slijedom čega mu nisu pravilno obračunate niti naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju mu je trebao isplatiti da je pravilno obračunata uz primjenu definicije osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora iz koje proizlazi da se osnovna plaća obračunava množenjem osnovice sa koeficijentom i stalnog mjesečnog dodatka sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 2.528,39 EUR koji se odnosi na isplatu bruto razlike plaće za razdoblje od listopada 2015. do zaključno s veljačom 2020. i to u mjesečnim iznosima razlike bruto plaće/naknade plaće navedenim u tabeli 22. Dopune 3. nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez ( stranica 568-569 spisa), s obzirom da je sud ocijenio da je taj izračun izrađen u skladu s uputom drugostupanjskog suda, na način da je visina potraživanja tužitelja obračunata na temelju osnovne plaće koja se utvrđuje umnoškom koeficijenta i osnovice, i uz uvećanje za dodatak (400,00 / 600,00 kuna), a sve u skladu s definicijom osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora tuženika od 19. prosinca 2002. te Izmjenama i dopunama od 8. kolovoza 2003. iz koje proizlazi da se osnovna plaća množenjem osnovice sa koeficijentom i stalnog mjesečnog dodatka. Valja ponoviti da iz izračuna stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez prikazanog po mjesecima u tabeli 22. Dopune 3. nalaza i mišljenja (stranica 568-569 spisa), proizlazi da bi po svim utuženim osnovama bruto razlika plaće-naknada tužitelja u razdoblju u od kolovoza 2015. do uključujući veljaču 2020. bila 2.600,18 EUR, što umanjeno za razliku bruto plaće/naknade plaće za kolovoz 2015. u iznosu od 43,27 EUR i rujan 2015. u iznosu od 28,70 EUR iznosi 2.528,39 EUR. Vezano za razliku plaće/naknade plaće koja se odnosi na kolovoz i rujan 2015. valja reći da je sud u tom dijelu prigovor zastare ocijenio osnovanim, s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. studenoga 2020., a potraživanja iz radnog odnosa sukladno čl.139. Zakona o radu zastarijevaju za pet godina. Odluka o zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće/ naknade plaće temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Tužitelj je već odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće/naknade plaće. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj je tijekom postupka postavio glavni i eventualni tužbeni zahtjev. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije uspio s glavnim tužbenim zahtjevom već samo djelomično s eventualnim tužbenim zahtjevom i to u pogledu visine sa oko 38%. Dakle, tužitelj je u pogledu visine eventualnog tužbenog zahtjeva uspio u manjem dijelu. Razmatrajući cjelokupni uspjeh tužitelja u sporu, odnosno cjelokupni uspjeh stranaka u sporu u pogledu osnove i visina sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

U Varaždinu 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-KIarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, odnosno sukladno čl. 106.a st. 5. ZPP-a, od dana dostave ili objave i uručenja presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Tužitelju po preuzimatelju ureda punomoćnika Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženiku AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., [adresa]

3. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin, Graberje 1 – nakon pravomoćnosti