Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Kzd-27/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu za mladež Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vlatke Rož, u kaznenom predmetu protiv opt. IK, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici poslovni broj KOz-DO-19/2025-1 od 11. lipnja 2025., nakon provedene i zaključene javne rasprave 23. siječnja 2026., sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) u prisutnosti zamjenice ODO u Virovitici VK, opt. IK, branitelja opt. – odvj.Tee Cabadaj Cafuta, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Opt. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i PK rođen **.**.1985. u [adresa], R [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prometni tehničar, završena srednja škola, zaposlen u vlastitom obrtu za uređenje interijera, soboslikar, fasader, mjesečni prihod po osnovi rada u obrtu 2.500,00 eura, oženjen, supruga zaposlena s mjesečnim prihodom od 1.400,00 eura, otac dvoje djece u dobi od 1 mjeseca i 8 godina, vlasnik kombi vozila marke „Mercedes Sprinter“, god. proizvodnje 2014., bez čina, neodlikovan, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je:

dana 8. listopada 2023., oko 20:40 sati u [adresa], u ljutnji jer mu je dijete HK (rođen **.**.2009.) prethodno pokucao na roletu prozora, a pristajući da ga tjelesno ozlijedi izašao iz kuće te dijete HK koje se vozilo ulicom na biciklu, objema rukama uhvatio u predjelu prsa, nakon čega je isti pao s bicikla, a zatim ga odvukao u svoje dvorište gdje ga je otvorenim dlanom udario u lice, kao i rukama ga uhvatio u predjelu ovratnika te stezao, uslijed čega je dijete HK zadobio oguljotine kože vrata, natučenje i kontuzijsko žarište lijeve podlaktice, natučenje lijevog koljena te manji krvni podljevi lijevog koljena, natučenje lijeve bočne kosti i krvni podljev u području lijeve bočne kosti, ranu razderotinu lijevog stopala, odnosno tjelesne ozljede,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11.

pa se na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 optuženik IK

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku IK se izriče

uvjetna osuda

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik IK neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 optuženiku IK nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka o čemu će se odlučiti donošenjem zasebnog rješenja.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 optuženiku se nalaže plaćanje nagrade opunomoćenika žrtve – odvj. Ozrena Korušeca u Bjelovaru, u iznosu od 419,00 eura (slovima: četiristo devetnaest eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KOz-DO-19/2025-1 od 11. lipnja 2025.. ODO u Virovitici stavilo je na teret opt. IK počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik poriče počinjenje kaznenog djela opisanog u optužnici.

3. U dokaznom postupku ispitani su z.z. žrtve ĐK (168-169), svjedoci AK (170), SK (173-175), IKE (175-176), GK (176-177), TK (179-180), EK (181), ŽK (181-182), mlljt. UK (187-189), sudskomedicinski vještak Andrina Kopjar, dr.med. (189-190), optuženik (190), pročitana je bolnička prijava Opće bolnice Virovitica (18), zapisnik o ispitivanju žrtve mlljt. HK kod Županijskog suda u Bjelovaru od 14.2.2024. (65-67), reproducirana je DVD snimka ispitivanja mlljt. HK od 14.2.2024. (68), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐK od 12.3.2024. (75-77) i od 22.4.2023. (88-90), zapisnik o ispitivanju svjedoka IKE od 22.4.2023. (91-94), razgledan je karton pacijenta HK (95-98, omotnica list 99), pročitana je medicinska dokumentacija Opće bolnice Virovitica za mlljt. HK (108-109), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Andrine Kopjar, dr.med. od 13.9.2024. (111-113), zapisnik o ispitivanju svjedoka AK kod ODO u Virovitici od 7.4.2025. (1030-132) i od 8.5.2025. (144-145), zapisnik o ispitivanju svjedoka EK kod ODO u Virovitici od 25.4.2025. (135-136), pročitana je službena zabilješka PU virovitičko podravske od 5.5.2025. (140-141), službena zabilješka HZSR PU Virovitica od 13.5.2025. o ispitivanju mlljt. UK (147), pročitan je zapisnik PU virovitičko podravske o ispitivanju osumnjičenika IK od 7.11.2023. (10-13), reproducirana je DVD snimka ispitivanja osumnjičenika od 7.11.2023. (16), pročitan je zapisnik PU virovitičko podravske o ispitivanju okrivljenika IK od 18.3.2025. (124-127), reproducirana je DVD snimka ispitivanja okrivljenika od 18.3.2025. (128), pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za opt. (48), izvod iz KE za opt. (46).

4. Uvažavajući sadržaj nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka od strane suda precizirane su u činjeničnom opisu optužnice tjelesne ozljede koje je zadobio mlljt. HK.

5. Nije sporno da je mlljt. HK **.**.2023. vozeći se biciklom pokucao na roletu prozora obiteljske kuće optuženika na adresi [adresa]. Navedeno proizlazi iz iskaza mlljt. ČK, optuženika, zapažanja svjedoka AK, mlljt. UK.

6. Nije sporno da je optuženik zaustavio mlljt. HK nakon izvršenog kucanja na roleti prozora.

7. Spornim se određuje da li je optuženik postupajući prema žrtvi – mlljt. HK istome nanio tjelesne ozljede.

8. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik opisuje da je uznemiravanje lupanjem po roleti prozora trajalo 6-7 mjeseci zbog čega se njegovo dijete bojalo, strahovalo otići na WC, bojalo se ostati samo u kući misleći da su lopovi, plakalo i zbog toga je odlučio utvrditi tko provodi lupanje po roleti. Uočio je kroz prozor da se vozaju dječaci, spustio se dolje u dvorište, čuo da je netko bio do prozora, izašao na ulicu i po prilaženju mlljt. uhvatio ga za duksericu, zadržao do dvorišta da ne može pobjeći i rekao ženi da nazove policiju. U njegovom postupanju nije bilo zadavanja udaraca, povlačenja po podu niti bilo kakvog nasilja. Uz kuću se nalazi nogostup i time je prozor dnevnog boravka bio dostupan za ostvarivanje kontakta. Pretpostavlja da je dječak bio maloljetan iako je dosta visok, poput njega. Poznavao je dječakovog oca i imali su dobar odnos. Dječak nije pao, možda mu je bicikl pao na noge, a on ga samo pridržavao za duksu. Tek kada je bio u dvorištu rekao je supruzi da nazove policiju. Slijedeći dan mlljt. i njegov otac došli su se ispričati. Otac mlljt. rekao da zna kako je to neugodno, da je njegov sin nagovoren od društva i da se to više neće dogoditi. Kada se pojavio na ulici, dječaci koji su bili kod kružnog toka su se razbježali. Susjeda AK javila da je vidjela dječaka koji to čini, opisujući i izgled njegove odjeće. Dječaka je uhvatio za duksu, i to u blizini grla, a ne za prsa, bicikl pao, zadržao za duksu da ne pobjegne i nije vikao. Dječak se nije opirao. Ne bi zvao policiju da je bilo što napravio. Dječak nije imao vidljive ozljede i po dolasku policije nije se žalio na bilo kakve ozljede. Supruga bila uz njega i niti njoj se nije žalio. Dječak se udaljio po odlasku policije.

8.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženik se očitovao da ostaje kod ranijih konstatacija izjašnjavajući se da ne želi odgovarati na pitanja suda i stranaka.

9. Iskazujući na dokaznom ročištu mlljt. HK navodi da nije poznavao optuženika. Našao se s prijateljima (UK, V) kod osnovne škole i uz njih mlađe bila su i dvojica nešto starijih dječaka koji su rekli da bi trebalo izvršiti kucanje po prozoru nečije kuće, uputili njega da to učini, uz obrazloženje da su oni već bili, a da jedino on nije i da će za takvu radnju dobiti 2 eura. Izvršio je kucanje po roleti prozora optuženikove kuće koja je pokazana kao kuća na kojoj treba pokucati. Nakon izvršenog kucanja je pobjegao, a kada je u 2. navratu pokušao pokucati izašao je čovjek iz ograde i bacio ga s bicikla, odvukao u šupu, opalio šamar, držao ispod vrata i stiskao te su tako čekali dolazak policije. Uočio da je supruga od ovog čovjeka bila na mobitelu i zvala policiju. Policija došla i pitala što se dogodilo, rekao tko je bio s njim, malo su popričali. Imao ozljede oko vrata u vidu linije nastalu od držanja za jaknu, kao i ozljedu kod lakta, struka, koljena i stopala. Njegovi prijatelji pobjegli i nisu vidjeli cijeli događaj. Nalazio se u šoku te se po udaljavanju od navedene kuće našao s prijateljem UK i potom otišao kući. Roditeljima je pričao po dolasku kući. U trenutku kada je prišao optuženik, on je bio na biciklu ispred kuće. Optuženik ga uhvatio za prsa, bacio s bicikla, odvukao u šupu i lupio dlanom, držao za jaknu, a to mu je smetalo za disanje, što je napomenuo optuženiku koji rekao da ga boli briga. Upitan je od optuženika koliko puta je to radio, da ima sreće što ga nije još više istukao, da će doći policija. Opisuje da je šupa ustvari natkriveni prostor uz kuću tj. prostor nadstrešnice. Prozori na kući bili su na visini od 1,5 m. Po dolasku kući rekao roditeljima što se dogodilo i da će doći policija, opisao da ga je optuženik lupio po licu i tada nije spominjao druge ozljede. Slijedeći dan išao se ispričati da izvuče pouku iz svega toga.

9.1. Z.z. žrtve ĐK navodi da se sin HK pojavio u kući 8.listopada 2023. oko 21,45 sati i rekao da će imati određenu situaciju, da treba nešto reći i da mogu očekivati dolazak policije jer je on kucao na prozor jedne kuće, a prethodno se nalazio u društvu drugih mladića. Opisao je da ga je čovjek iz navedene kuće uhvatio i odgurnuo, uslijed čega je pao na nogostup i bicikl na njega, tako da je zadobio ozljedu lakta, kuka i noge da bi potom bio odvučen u dvorište gdje je udaren otvorenim dlanom ruke po licu, uz istovremeno držanje za ovratnik, stezanje za jaknu ili majicu, uslijed čega je HK teško disao i zadobio ozljedu na vratu. Po izlasku optuženikove supruge ona pokušavala spriječiti daljnji napad na HK i optuženik tada smanjuje intenzitet. Po dolasku kući navedene večeri nije ukazivao da ima određene ozljede, a kao roditelji nastojali su kod sina postići da zna razlikovati dobro od lošeg. Slijedećeg dana po povratku sina HK iz škole otišli su do optuženika radi pružanja isprike i optuženik je rekao da prihvaća ispriku, ali da bez obzira na upućenu ispriku slijedi dolazak policije i sve ostalo što će biti kasnije. Ostao je iznenađen ovakvom konstatacijom optuženika i po dolasku kući sin HK je rekao da navedena osoba nije rekla što je njemu učinio i da stoga ima potrebu pokazati što se njemu stvarno dogodilo. Pokazao je ozljede na lijevoj strani tijela počev od vrata, uz osvrt da ga je ova osoba uhvatila za jaknu i podigla zbog čega je došlo do zarezivanja na vratu. Sin HK napomenuo je da je ovoj osobi rekao kako je astmatičar i da ne može disati, na što je ova osoba odgovorila „boli me k….“ . Uočio je kod sina ozljede u predjelu lakta, boka, kuka, koljena, gležnja što bi upućivalo na određeni intenzitet ozljede. Nakon pokazivanja ozljeda sin HK odlazi u svoju sobu i poslije određenog boravka radi otklanjanja sumnji da nisu nastali kakvi prijelomi otišli su u Opću bolnicu Virovitica gdje je nakon pregleda utvrđeno da nema prijeloma, uz opis ozljeda zbog čega je bolnica podnijela bolničku prijavu. Opisujući događaj sin HK je naznačio da je prolazeći biciklom pored optuženikove kuće pokucao po roleti prozora i nastavio vožnju da bi prilikom drugog dolaska do prozora njega sačekao optuženik, skočio iz žbunja, gurnuo ga tako da je pao s bicikla, a bicikl na njega, zatim uhvatio za odjeću sina HK i odvukao u dvorište, zatvorio vrata, što su vidjeli njegovi prijatelji. Navedeni događaj utjecao je na promjenu ponašanja sina HK tako da su se pojavile govorne poteškoće poput mucanja i trebalo mu je više vremena kada bi htio nešto izreći, što upućuje da nije imao dovoljno koncentracije, spavao je s uključenim svjetlom. Kako optuženik stanuje u blizini škole sin je morao svakodnevno prolaziti pored njegove kuće i strahujući da bi mu de nešto moglo dogoditi predlagao je pribavljanje „pepper“ spreja. Prema uputi psihologa trebao je odlaziti u šetnju, u šumu, a prilikom jednog izlaska do virovitičkih ribnjaka rekao da ne može dalje nastaviti i trebalo mu je 30-tak minuta da se smiri. Navedene večeri sin HK imao je dugačke hlače, majicu, jaknu s dugim rukavima. Misli da je nakon dolaska policijskih službenika sin došao kući. Nisu gledali njegovu odjeću radi utvrđivanja ima li oštećenja jer nisu imali saznanja da bi on doživio kakvu traumu, pad. Saznanje o nastalim ozljedama sina HK za njih je predstavljalo šok. Ozljeda u predjelu vrata sastojala se od jedne „štrafe“ dužine 6-7 cm, crvenila i nedostatka kože koje se kasnije pretvorilo u krastu. Ova ozljeda uočena je prilikom pokazivanja od sina HK, a ranije se nije zagledao niti primijetio ovu ozljedu vrata sve dok sin nije pokazao. Prema njegovim spoznajama policiju je pozvala optuženikova supruga koja se obraćala suprugu da se treba smiriti. Prema navodima sina proizlazilo je da je njega optuženik držeći za odjeću ispod vrata odvodio i do susjede. Mišljenja je da je ozljeda vrata nastala uslijed hvatanja za jaknu, okretanja jakne u predjelu vrata i podizanja, a po navodima sina proizlazi da je njega optuženik nakon odvođenja u dvorište udario otvorenim dlanom ruke u predjelu lica.

10. Svjedok IKE opisuje dolazak kući sina HK **.**.2023. oko 22,00 sati uz isticanje da je imao situaciju u kojoj je kucao po prozoru jedne kuće i da mogu očekivati dolazak policije, a da je do toga došlo jer je pokleknuo nagovaranju od drugih dječaka. Prilikom iznošenja što je učinio rekao je da mu je muka te je odlazio na WC, a zatim nastavio pričati. Nastoje odgajati sina na ispravan način i stoga su odlučili da slijedeći dan posjete optuženika radi pružanja isprike. Po povratku kući rekao je da mu je svega dosta, djelovao je uplašeno, otišao u sobu i po njenom odlasku za njim, pokazao ozljede tako da je vidjela da je njegova lijeva strana tijela plava u predjelu kuka, lakta, ramena, ogrebotinu u predjelu gležnja. Kako je navedena ogrebotina krvarila pitala je sina za način nastanka i on se očitovao da je to posljedica vučenja do dvorišta. U jednom trenutku pokazao je vrat spuštajući majicu i vidjela je u predjelu vrata „crtice“ od odjeće (majice-jakne). Napomenuo je da ga je optuženik cijelo vrijeme držao za majicu ispod vrata i to unatoč toga što je govorio optuženiku da ne može disati te se ispričavao, na što je optuženik odgovorio da ga boli briga. Opisivao je da je nakon obaranja podignut u zrak, bačen na tlo i vučen u dvorište, gdje ga je optuženik ošamario. Izvodio ga je iz dvorišta i dovukao do susjede koja je potvrdila da je on bio i kod prvog kucanja po prozoru. Slijedeći dan sin sa ocem odlazi do Opće bolnice Virovitica radi provjere ima li ozbiljnije ozljede. Pravi pakao nastao je nakon toga jer je kod sina bila konstantna mučnina, jako se bojao, spavao je uz upaljeno svjetlo i predlagao pribavljanje spreja za samoobranu, bojao se susreta u gradu s ovom osobom i kada je do toga došlo , izbjegavao izlaske u grad. Nakon razgovora s psihologom zaključili su da sin osjeća krivnju zbog lupanja po prozoru navedene kuće, a psiholog je upućivao da ne treba osjećati krivnju jer nije prihvatljiv brutalan napad druge osobe. Po preporuci psihologa, a zbog osjećaja straha sin je upućivan na šetnje koje nije mogao u cijelosti odraditi. Tijekom večeri 8. listopada 2023. sin je opisivao da je njega optuženik bacio s bicikla, uveo u dvorište i potom ošamario. Njima je kao roditeljima bilo čudno da ne znaju ništa što se dogodilo, a optuženik nije nazivao iako je sin djelatnicima policije rekao svoj identitet. Ne zna da li je sin iste večeri ili slijedeći dan napomenuo da je nakon odlaska s mjesta događaja susreo jednog od prijatelja koji su se prethodno razbježali. Kako se njihova kuća nalazi u blizini osnovne škole, sin je uglavnom pješke odlazio do škole. Navedene večeri (8.listopada 2023.) uočila je crvenilo kod sina HK na jednoj strani obraza, a sin je pojasnio da to potječe od pljuske zadobivene od optuženika. Tada nije ništa primijetila u predjelu njegovog vrata niti je sin govorio o ozljedi vrata. Nakon ispitivanja provedenog u Bjelovaru, sin HK je razjasnio da je pri ispitivanju spominjao šupu iako se radilo o natkrivenom dvorištu tako da se krivo izrazio definirajući taj prostor šupom. Nakon izjave dane u Bjelovaru sin HK je rekao „mama ne mogu više o tome pričati“. Policijski službenici došli su do njih prvi put po proteku dva tjedna od navedenog događaja, iako su bili u stalnom iščekivanju jer je sin pri dolasku kući 8. listopada 2023. rekao da mogu očekivati policiju, ističući da je njemu i navedena osoba naglasila „doći će ti policija“.

11. Iskazujući kao svjedok SK navodi da su se u više navrata događale situacije u kojima je netko lupao po prozoru njihove kuće. Tijekom večeri 8. listopada 2023. susjeda AK nazvala je supruga i rekla zna li da je opet došlo do lupanja po prozoru, opisujući izgled njegove odjeće. Suprug je kroz prozor vidio da se dječaci muvaju oko kuće i tada je naglasio ukoliko uhvati navedenog dječaka da ona treba nazvati policiju. Nadvirila je kroz prozor i vidjela da je suprug uhvatio za majicu dječaka da ne pobjegne te zadržavao i njoj napomenuo glasnim tonom – vikanjem „ SK zovi policiju“. Uzela je mobitel, izašla iz kuće i nazvala djelatnike PP Virovitica. Kada je izašla iz kuće zatekla je supruga i dječaka unutar njihova dvorišta tj. nekih 1 m od ograde, čija je visina oko 160 cm. Uočila je da suprug drži dječaka rukom u predjelu grudi, pri čemu se dječak nije opirao, surađivao je. Budući da je dječak višlji od supruga proizlazi da nije mogao dječaka povlačiti tj. dovući u dvorište. Navedeni dječak mogao je vidjeti odnosno čuti da mobitelom naziva policiju. U trenutku izlaska iz kuće mala ogradna vrata nisu bila zatvorena. Kada su se pojavili pol. službenici njih troje bilo je u dvorištu. Gledajući kroz prozor nije vidjela kako je dječak stao s biciklom, niti kako je suprug uhvatio dječaka za majicu. Registrirala je trenutak u kojem je dječak stajao na nogostupu, njegov bicikl između nogu, a suprugova ruka na majici dječaka u predjelu grudi. Primijetila je da dječak niti u jednom trenutku nije iskazivao namjeru bježanja niti bilo kakvog opiranja tako da je sišao s bicikla. S obzirom na položaj prozora nije mogla vidjeti način kretanja supruga i dječaka prema dvorištu, ali je po izlasku iz kuće zatekla supruga i dječaka u dvorištu, dok je bicikl ostao na nogostupu ispod prozora. Vidjela je da je dječak spustio bicikl pored prozora. Suprug niti u jednom trenutku nije odlazio u kuću nakon njenog izlaska i ne vidi razlog da bi se vraćao u kuću s obzirom da je ona odmah nazvala djelatnike policije, kao što je suprug zatražio. Dječak se nije žalio da ima kakve ozljede. Suprug i dječak nisu se nalazili u mraku jer postoji ulična rasvjeta, a u dvorištu senzor koji uključuje rasvjetu pri kretanju osoba. Dječak je imao duksericu. Kod dječaka nije uočila bilo kakve vidljive ozljede poput crvenila u predjelu vrata. Njihovo dvorište gotovo u cijelosti je natkriveno nadstrešnicom koja je na nekih 2 m od ograde. Drvarnica koja bi se mogla nazvati šupom nalazi se na 20-tak m od ograde. Suprug i dječak bili su na nekih 1 m od nadstrešnice i nisu odlazili do drvarnice – šupe. Pretpostavlja da se dječak uputio kući biciklom nakon što su pol. službenici uzeli njegove osobne podatke. Pri udaljavanju dječak se vozio biciklom. Pol. službenici pojavili su se kroz nekih 5 minuta. Promatrajući kroz prozor uočila je da je suprug bio sučelice - izravno u odnosu na dječaka tj. ispred bicikla tako da ga je uhvatio za duksericu u predjelu grudi, ali ne zna da li s jednom ili dvije ruke. Dječak je bio u raskoračenom stavu i bicikl između njegovih nogu. Dječak je rukama pridržavao upravljač bicikla da bi potom sišao s bicikla, a bicikl ostao na nogostupu pri čemu je prilikom spuštanja bicikla dječak morao doći u pognuti položaj tako da se i suprug saginjao jer niti u jednom trenutku nije pustio svoju ruku sa dukserice dječaka. Smatra da bi dječak možda i pobjegao da ga suprug nije pridržavao za duksericu. Kod njihovog djeteta bila je uplašenost i uvijek bi se rasplakalo kada je dolazilo do lupanja po prozoru.

12. Mlljt. UK navodi da je u prijateljskim odnosima s HK, polaze istu školi i druže se često. Nalazeći se zajedno s HK, P i dva – tri nešto starija dječaka na raskrižju ulica, u blizini igrališta OŠ „Ivane Brlić Mažuranić“ u [adresa] sjeća se da je netko od starijih predložio kucanje po roleti prozora jedne kuće koja je i pokazana. Stariji dječak predložio je da to učini HK, uz nagradu od 2 eura. HK se uputio biciklom prema pokazanoj kući dok su oni ostali na udaljenosti oko 30 m. HK je pokucao po roleti prozora, a misli da je u kretanju biciklom obavio ovu radnju, da bi po povratku stariji dječak napomenuo da kucanje nije bilo dovoljno jako te je HK upućen da još jednom pokuca, što on čini tako da se zaustavlja biciklom i jače je pokucao po roleti prozora pri čemu je bio oslonjen na obje noge na nogostupu, a bicikl se nalazio između njegovih nogu. Registrirao je osobu koja se po otvaranju ulaznih vrata uputila HK koji je tada bio u naprijed opisanom položaju i kada se dosta približila oni su napustili mjesto gdje su stajali. Promatrajući iz daljine rekao bi da je došlo do kontakta HK i ove osobe. Po proteku 30 minuta do 1 sata mobitelom ga nazvao HK i predložio da se nađu kako bi ispričao što se dogodilo. Susreo se s HK kod pruge i tada je HK pristupio s biciklom, spominjao fizički kontakt, odvođenje u dvorište prihvaćanjem za vrat, da je zadobio šamar. Pregledom fotografija koje je HK mobitelom poslao slijedećeg dana uočio je vidljive modrice oko vrata, ali se ne sjeća preciznije na kojem dijelu vrata, zatim modrice u donjem dijelu leđa. U razgovoru kod pruge nije uočio bilo kakve vidljive ozljede kod HK, koji je pričao s određenom dozom adrenalina. Ne sjeća se kakvu je odjeću nosio HK, a dozvoljava da je nosio i kratku majicu, u što nije posve siguran. Razgovarajući kod pruge HK je opisivao da su došli djelatnici policije i da je to bila određena procedura, ne opisujući što su radili pol. službenici. Tada je HK ukratko opisao što se dogodilo, govoreći da je bačen sa bicikla, uhvaćen za vrat i odvučen u dvorište gdje je zadobio šamar. Ne zna i ne sjeća se da li se HK predmetnog dana žalio da ga što boli. Ne raspolaže saznanjima da bi se HK predmetne večeri družio s drugim osobama jer su nakon udaljavanja od pruge zajedno krenuli kući. Poznavajući HK od djetinjstva primijetio je da on nije osoba koja bi bila nespretna u upravljanju biciklom i stoga nije registrirao njegove padove s bicikla. Neposredno nakon ovog događaja HK se normalno ponašao, a kasnije se povukao u sebe i jedno vrijeme nije izlazio u grad. U vrijeme događaja HK mogao je imati tjelesnu visinu od 175 cm.

12.1. Iskaz mlljt. UK u bitnome ne odstupa od njegovih navoda iznijetih u HZSR, PU Virovitica jer se daje istovjetan prikaz dinamike događaja, sadržan u tome da je mlljt. HK odlazio u dva navrata pokucati po roleti prozora i to prvi put nešto slabije, a drugi put jače i tada osoba koja je čekala iza ograde izlazi iz dvorišta i potom odvodi u dvorište dok je on s drugim dječacima pobjegao. Navedene večeri se vidio s mlljt. HK, ali nisu detaljnije razgovarali, da bi mu slijedeći dan opisivao hvatanje za vrat, gušenje i šamaranje. Na pokazanim fotografijama vidio je modrice na tijelu mlljt. ČK.

13. Iskazujući kao svjedok AK navodi da je raspolagala saznanjima da susjeda IK netko mjesecima uznemirava lupanjem po roletama i u večernjim satima 8. listopada 2023. pušila je na prozoru te uočila grupu dječaka koji su bili ispred njegove kuće i nešto razgovarali. Odlučila je nazvati susjeda IK i reći da je netko kod prozora. Poslije se povukla sa prozora, otišla u dvorište kroz 2-3 minute i po dolasku na vanjsku ogradu – kapiju uočila jednog dječaka i IK da stoje ispred njegove kuće, a bicikl je bio odložen na travnatoj površini. Po prilaženju IK i navedenom dječaku pojavila se Mirkova supruga SK. Čula je obraćanje IK prema dječaku upitom zašto to radi jer da time uznemirava njegovu obitelj. IK i dječak bili su u fizičkom kontaktu tako da je njega IK pridržavao u predjelu ramena, ali ne može pouzdano potvrditi da li je dječak na sebi imao jaknu, trenirku ili duksu. Mirkova supruga nazvala je djelatnike policije , a po njihovom dolasku uputila se svojoj kući. Prema izgledu lica dječak je bio vidljivo uplašen, a kod njega nije uočila bilo kakve ozljede, niti je vidjela da bi IK nanosio ozljede ovom dječaku. Na mjestu događaja uključena je ulična rasvjeta. Prema njenim saznanjima IK ranije nije imao problema sa djecom.

14. Policijski službenici PP Virovitica GK i TK suglasno navode da su od strane šefa smjene upućeni do [adresa] odnosno OŠ „Ivane Brlić Mažuranić“ u [adresa]. Po dolasku pred kuću obitelji IK zatekli su dječaka i na nekih 2 m od njega IK, a u njegovoj blizini suprugu KK. Nakon što je pojašnjeno da je ova osoba zatečena u kucanju po prozoru, pristupili su provjeri identiteta osobe koja je djelovala uplašeno naglašavajući da je samo u jednom navratu pokucao i da to više neće činiti. Upitan da li je sve u redu, potvrdno je odgovorio, zatim sjeo na bicikl i otišao. Budući da se mlljt. očitovao da nema nikakvih problema i ozljeda nije vršen njegov vizuelni pregled. S obzirom da se radilo o mlljt. osobi nisu mogli dalje postupati bez prisutnosti roditelja. Kod dječaka nisu vidjeli bilo kakve ozljede. SK zahtijevala je da se ništa ne evidentira u pogledu njihova izlaska vozilom i prolaska pored njene kuće jer je smatrala da će sam nailazak djelovati na osobe koje su lupale po prozoru.

15. Pol. službenik TK očitovao se da je mlljt. bio odjeven u majicu kratkih rukava, a na ulici je bila dobra ulična rasvjeta. Po povratku u postaju nije sačinjavano izvješće jer se kroz radni nalog opiše događaj, kada se radi o lakšem prekršaju. Obratio se mlljt. da će u slučaju potrebe u kasnijem postupanju možda uslijediti kontaktiranje pol. službenika koji se bave mlljt. delikvencijom.

16. Pol. službenik ŽK navodi da je radna kolegica iz PP Virovitica uputila dojavu na službeni broj PP Virovitica i opisala situaciju da je zatečena mlljt. osoba navodno u radnji kucanja po prozoru njihove kuće i na osnovu takve dojave nazvao je ophodnju u gradu te uputio da se provozaju prema ulici gdje prebiva obitelj SK. U kasnijem kontaktu s šefom ophodnje ŠK doznaje da nisu utvrđeni elementi prekršaja odnosno kaznenog djela i da kod mlljt. osobe nema vidljivih ozljeda i uznemirenosti. Na osnovu takvih informacija procijenili su da se ovaj predmet ne evidentira u informacijski sustav.

17. Pol. službenik EK opisuje da je nakon zaprimanja bolničke prijave za dijete HK uslijedilo postupanje djelatnika PU virovitičko podravske jer to nisu mogli učiniti djelatnici PP Virovitica s obzirom da se suprug djelatnice PP Virovitica KK dovodio u vezu s ozljeđivanjem mlađe osobe.

18. Sudskomedicinski vještak Andrina Kopjar dr.med. u nalazu i mišljenju konstatira da su pregledom kod mlljt. HK utvrđene manje oguljotine (laceracije) kože vrata, što predstavlja tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati djelovanjem noktiju od strane druge osobe prilikom hvatanja ovratnika šakama. Natučenje i kontuzijsko žarište lijeve podlaktice, natučenje lijevog koljena te manji krvni podljevi lijevog koljena, natučenje lijeve bočne kosti i krvni podljev u području lijeve bočne kosti čini cjelinu i predstavljaju tjelesnu ozljedu. Rana razderotina lijevog stopala predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljede lijeve podlaktice, lijevog koljena, lijeve bočne kosti, lijevog stopala mogle su nastati prilikom pada s bicikla.

18.1. Nadopunjujući nalaz i mišljenje sudskomedicinski vještak Andrina Kopjar dr.med. navodi da oguljotine kože vrata predstavljaju tzv. nespecifičnu mehaničku ozljedu tj. ozljedu na temelju čijeg izgleda nije moguće govoriti o sredstvu kojim su nastale, tako da su oguljotine mogle nastati i povlačenjem po vratu bilo kojeg tupotvrdog sredstva te tako i dijelova bicikla. Budući da su ozljede podlaktice, koljena, bočne kosti, stopala locirane sve na lijevoj strani tijela, mogle su nastati već jednim padom s bicikla. Opis ozljede vrata u medicinskoj dokumentaciji („na vratu vidljive manje krustice nastale iza manjih laceracija") ne upućuje na točnu lokalizaciju ozljede vrata i nisu opisani eventualni krvni podljevi. Krvni podljevi kod ostalih ozljeda i rana razderotina na stopalu dovode do osjećaja boli, koja nije intenzivna da bi onemogućavala osobe u normalnom hodu. Ne može se isključiti da bi ozljeda stopala zbog bolova mogla izazvati teže hodanje. Ogrebotina kože vrata vidljiva je u slučaju da nije pokrivena odjećom u kratkom vremenu (5-10 minuta nakon ozljeđivanja). Krvni podljevi na tijelu postaju vidljivi 20-ak minuta nakon ozljeđivanja, a što ovisi o lokalizaciji krvnih podljeva na tijelu, građi i strukturi ozlijeđenog područja pa tako npr. krvni podljevi mogu biti vidljivi i puno kasnije, ali tada se radi obično o dubljim ozljedama (npr. nakon prijeloma vrata bedrene kosti krvni podljev ostaje na kožni vidljiv i 24 h nakon ozljede). Uzimajući u obzir podatke iz sudskog spisa kao i ozljede koje su utvrđene kod HK ne može se isključiti da je isti zadobio ozljede na način kao što proizlazi iz stanja spisa tj. da je optuženik uhvatio oštećenika za ovratnik odjeće, te ga srušio s bicikla. Isto tako ozljede kod oštećenika mogle su nastati na način da je stajao s biciklom između nogu i potom gurnut na tlo. Jednako tako ozljede kod oštećenika mogle su nastati i padom s bicikla u slučaju da ga je vozio i pao. Nije moralo biti razlike u intenzitetu udarca o tlo kod oba ova načina zadobivanja ozljeda.

19. Analizirajući provedeni dokazni postupak proizlazi da je iskaz žrtve mlljt. HK potkrijepljen navodima njegovih roditelja – ĐK i IKE te mlljt. UK kao i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem.

20. Iz medicinske dokumentacije za mlljt. HK proizlazi da je u kontaktu s liječnicima ostao dosljedan u pogledu opisivanja načina ozljeđivanja (napadnut, srušen s bicikla i udaren), a kod liječnika obiteljske medicine opisuje se i njegova uznemirenost, osjećaj mučnine kod razmišljanja o događaju, izostanak iz škole, o kojim navodima su se očitovali i roditelji maloljetnika.

21. Prije svega ne vidi se motiv na strani žrtve mlljt. HK da neistinito tereti optuženika jer se uopće nisu poznavali, a niti je između roditelja mlljt. i optuženika bilo nešto sporno od ranije.

22. Okolnost da mlljt. HK nije po dolasku kući u potpunosti upoznao roditelje s nastalim ozljedama već da je to učinjeno slijedećeg dana po povratku od optuženika gdje je istome pružena isprika, nakon čega je uslijedio odlazak liječniku, ne umanjuje vjerodostojnost navoda mlljt. HK.

23. Podrobnije opisivanje događaja od strane mlljt. HK uslijedilo je po povratku od optuženika gdje je očito ovom maloljetniku zasmetala optuženikova konstatacija u kojoj je uz prihvaćanje isprike naznačio da će ipak uslijediti policijsko postupanje i obrada, a da pri tome nije spomenuo svoje postupke prema maloljetniku.

24. Opis ozljeda od strane maloljetnikovih roditelja potkrijepljen je medicinskom dokumentacijom na osnovu koje je sudsko medicinski vještak utvrdio da su opisane tjelesne ozljede mogle nastati upravo na način opisan u optužnici tj. aktivnostima koje je poduzeo optuženik.

25. Navodi pol. službenika da u kontaktu s mlljt. HK nisu uočili bilo kakve ozljede niti da je on ukazivao na njihovo postojanje te isticanje optuženika i njegove supruge da nije bilo ozljeda, što potvrđuje i mljt. UK koji se predmetne večeri susreo s mlljt. HK ne umanjuju vjerodostojnost navoda mlljt. žrtve HK jer opisane ozljede u medicinskoj dokumentaciji nisu nastale djelovanjem neke druge osobe odnosno na drugom mjestu. Naime, mlljt. UK ne opisuje mlljt. HK kao osobu sklonu padovima s bicikla dok njegovo postupanje nakon događaja gdje se nakon kraćeg druženja s mlljt. UK uputio kući, a sljedeći dan u dopodnevnim satima boravio u školi potvrđuje da se nije ozlijedio pod nekim drugim okolnostima.

26. Pozivanje mljt. UK od strane mlljt. HK da se susretnu još iste večeri i to nakon udaljavanja od optuženikove kuće upućuje da je mlljt. HK događaj kod optuženika doživio šokantnim, stresnim i da je imao potrebu ispričati što se dogodilo, kod čega je primjetno da su policijski službenici kao i AK uočili kod mlljt. izraženu uplašenost koja je očito utjecala da na upit policijskih službenika „da li je sve uredu“ potvrdno odgovori.

27. Optuženikova obrana bi upućivala da je njegov prvenstveni interes bio zateći osobu koja više mjeseci uznemirava njegovu obitelj i to prije svega dijete niske životne dobi tako da je nakon uočavanja i zaustavljanja maloljetnika istog pridržavao kako kaže da ne pobjegne, sve do dolaska pol. službenika.

28. U takvom nastojanju prikazuje se da se mlljt. HK nije opirao i kako tvrdi optuženikova supruga „surađivao je“ pri čemu je otvoreno pitanje iz kojih razloga je optuženik odvodio mlljt. u dvorište koje je po zapažanju mlljt. bilo ustvari odvlačenje jer je to pridržavanje moglo biti i na ulici, ispred kuće.

29. Znakovito je da mlljt. HK opisuje kako je upravo u prostoru dvorišta ispod nadstrešnice zadobio udarac otvorenim dlanom ruke, a nakon isticanja optuženiku da ne može disati jer je astmatičar, uslijedilo je optuženikovo obraćanje „da ga boli briga i da može biti sretan što ga nije i snažnije udario“. Činjenica da je mlljt. HK opisivao šupu kao prostor koji se nalazi do optuženikove ograde, a da se u stvarnosti radi o nadstrešnici ne čini takav iskaz neuvjerljivim jer je vidljivo i kod samog iznošenja pojedinosti o prostoru da mljlt. ne uspijeva upotrijebiti pravi izraz za takav prostor.

30. S obzirom da su kod mlljt. ČK sve utvrđene ozljede bile na lijevoj strani tijela tada je prihvatljiv stav sudskomedicinskog vještaka da su takve ozljede mogle nastati padom s bicikla na tu stranu tijela i upravo iznenadno pojavljivanje optuženika pri izlasku iz dvorišta s namjerom da se uhvati i zadrži mlljt. dovelo je do toga da je hvatajući za prsa mlljt. uzrokovao njegov pad s bicikla.

31. Okolnost da optuženik i njegova supruga SK poriču pad oštećenika pri čemu optuženikova supruga opisuje da se optuženik morao i sagnuti kada se saginjao mlljt. prilikom spuštanja bicikla na tlo jer ga je držao za odjeću ispod vrata, kao i zapažanja AK koja se pojavila na ulici kada je opt. pridržavao maloljetnika, a bicikl bio na travi dok se mlljt. UK udaljio u trenutku približavanja optuženika oštećeniku koji je bio raskoračen s biciklom između nogu, ne čini neuvjerljivim iskaz oštećenika da je uslijed zahvata optuženika pao s bicikla.

32. Isticanje oštećenika da je optuženik njega odvodio i na pokazivanje susjedi kako bi potvrdila da je upravo on ona osoba koju je ona vidjela s prozora da lupa po roletama optuženikova prozora ima životni smisao jer bi proizlazilo da se optuženik pored telefonske obavijesti AK da je u pripremi ponovno pristupanje njegovu prozoru nastojao uvjeriti kod susjede da je to navedena osoba. Navedeno bi upućivalo da AK ne iznošenjem ovih pojedinosti nastoji olakšati procesni položaj optuženika.

33. Pojedinosti iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka oko razvijanja vidljivih ozljeda te tako isticanje da bi laceracija u predjelu vrata bila vidljiva već 5-10 minuta od zahvata te krvni podljevi 20-tak minuta nakon ozljeđivanja, potrebno je sagledati da je ozljeda vrata po mišljenju vještaka mogla nastati i uslijed kontakta noktima pri pridržavanju odjeće ispod grla, što u kontekstu optuženikove tvrdnje da ga je držao ispod grla te zapažanja roditelja o „liniji“ ispod vrata potvrđuje da je optuženikova aktivnost dovela do ozljeđivanja mlljt. Isticanje vještaka da bi ozljeda vrata mogla nastati i pri bilo kojem kontaktu tog dijela tijela s tupotvrdim predmetom uključujući i dijelove bicikla, potvrda je stava sudskomedicinskog vještaka da se radi o nespecifičnoj ozljedi koja može imati različiti uzrok nastanka, ali je kod toga potrebno istaknuti da se i ova opisana ozljeda kao i ozljeda gležnja uklapa u dinamiku događaja kako je prikazuje mlljt. oštećenik i da vrijeme pojavljivanja krvnih podljeva ovisi o građi i strukturi ozlijeđenog područja.

34. Tvrdnja pol. službenika GK da su postupali po preporuci šefa smjene u PP Virovitica u smislu preventivnog prolaska policijskim vozilom u blizini kuće pol. službenice KK u suprotnosti je s njenim iskazom jer ona opisuje da nakon što je suprug uhvatio i zadržao mlljt. te glasnim tonom vikao „ SK zovi policiju“ ona naziva šefa smjene.

35. Pored navedenog SK opisuje da su se mlljt. HK, optuženik i ona nalazili u dvorištu u trenutku dolaska policijskih službenika koji navode da su po dolasku ove tri osobe zatekli na ulici.

36. Prihvaćajući navode mlljt. HK i njegovih roditelja koji se nisu posebno zagledavali u njegov fizički izgled po povratku kući u večernjim satima sve do slijedećeg dana kada je mlljt. opisao način ozljeđivanja koji kao takav prihvaća i sudskomedicinski vještak, proizlazi da nije prihvatljiva optuženikova obrana u kojoj tvrdi da mlljt. HK nije pao, da mu nije zadavao udarac, niti ga povlačio odnosno poduzimao bilo kakvu radnju nasilja prema njemu.

37. Uzimajući u obzir činjenice da je mlljt. HK u vrijeme inkriminiranog događaja imao 14 godina i da je bio polaznik obližnje osnovne škole za kojeg je događaj bio šokantan te se manifestirao u dužem periodu tako da je mlljt. izbjegavao izlaske, osjećao strah i od mogućeg susreta s optuženikom jer stanuju u blizini, predlagao pribavljanje spreja za samoobranu, a prema navodima oca imao i govorne poteškoće – mucanje te da nije mogao ispoštivati preporuku liječnika da se kreće po šumi, vidljivo je da se predmetni događaj odrazio i na njegov osjećaj sigurnosti, povjerenja, stabilnosti. Isticanje mlljt. HK da boluje od astme u situaciji gdje je optuženik prema njemu primijenio čvrst zahvat držanjem odjeće ispod grla upućuje da je zbog nastale nelagode mlljt. i signalizirao optuženiku da ne može disati, što potvrđuje da se mlljt. osjećao nezaštićeno jer u blizini nije bilo druge odrasle osobe koja bi ga zaštitila. U takvim okolnostima očigledno da je dob žrtve u konkretnom događaju uzrok njezine posebne ranjivosti, a što je optuženiku bilo poznato.

38. Postupajući na način opisan u izreci presude optuženik je neizravnom namjerom počinio kazneno djelo tjelesne ozljede prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi tako što iako je bio svjestan da poduzimanjem radnji iz izreke presude može uzrokovati tjelesno ozljeđivanje djeteta HK, na to je pristao, čime je ostvario obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

39. Odlučujući o vrsti kazne sankcije kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to kroz utjecanje na optuženika da ne počini novo kazneno djelo, shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja, ocijenjeno je da će se izricanjem uvjetne osude odvratiti optuženika od činjenja kaznenih djela i utjecati na njega da buduće ponašanje uskladi s društvenim normama.

40. Uzimajući u obzir dosadašnju neosuđivanost optuženika kao i da je njegovo postupanje bilo reakcija na mladenački nestašluk, a u izostanku otegotnih okolnosti, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine uz rok provjeravanja od 2 godine, koji rok se ocjenjuje dostatnim za korigiranje optuženikovih postupaka.

41. Donošenjem osuđujuće presude optuženikova obveza je podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 o čijoj visini će se odlučiti donošenjem zasebnog rješenja.

42. Na strani optuženika je sukladno čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 obveza da sudu podmiri nagradu i nužne izdatke opunomoćenika žrtve – odvj. Ozrena Korušeca u Bjelovaru, u iznosu 419,00 eura koji se odnose na zastupanje na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Bjelovaru 14.veljače 2024. te na raspravama kod Općinskog suda u Virovitici 21. listopada 2025., 13. studenoga 2025. i 16. prosinca 2025. (svako ročište po 17,5 bodova – Tbr.4.toč.1.al.1. i toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN – 138/2023) uz čl. 2. Pravilnika o visini nagrade za rad odvjetnika prilikom obrana po službenoj dužnosti, obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta žrtve kaznenog djela (NN 22/22), odnosno ukupno 70 bodova tj. 140,00 eura uz pripadajući pdv u visini 35,00 eura. Za trošak izbivanja zbog putovanja na raspravu 21. listopada 2025. i 16. prosinca 2025. na relaciji [adresa] priznaje se po 70,00 eura (2 započeta sata), a za stvarni trošak putovanja za pristup na raspravu osobnim automobilom dana 21. listopada 2025. i 16. prosinca 2025. naknada u visini od po 52,00 eura (65x2x0,40 eura).

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 23. siječnja 2026.

Sudac za mladež:

Ilija Samardžija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj KOz-DO-19/2025

2. opt. IK, [adresa]

3. branitelj opt. – odvj. Tea Cabadaj Cafuta, Virovitica, Masarykova br.3

4. z.z.ošt. ĐK, [adresa],

5. opunomoćenik ošt. – odvj. Ozren Korušec, Bjelovar, A.K.Miošića 32