REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-530/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJA ZA MOBILNOST I PROGRAME EUROPSKE UNIJE, Zagreb, Frankopanska 26, OIB: 25385906011, kojeg zastupa punomoćnik Marko Paulinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec u Zagrebu, protiv tuženika UDRUGA K8, Rijeka, (ranije: REGIONALNI INFO-CENTAR ZA MLADE RIJEKA-UMKI), Kružna 8/II, OIB: 53410151274, kojeg zastupa punomoćnik Dino Španjol Varenina, odvjetnik u Rabu, radi isplate 3.825,14 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 3.825,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 875,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate 28.820,50 kuna (3.825,14 EUR) s kamatama. Tužitelj je javna ustanova, osnovana radi upravljanja programima Europske unije. Tuženik je udruga, propisno upisana u Registar udruga Republike Hrvatske, osnovana radi promicanja sudjelovanja mladih u društvu i zajednici. Stranke su 23.8.2018. sklopile Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava broj 2018- 2-HR01-KA125-047573 (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je tužitelj dodijelio tuženiku financijsku potporu za projekt naziva Culturemotion 3.0, u okviru programa Erasmus+. Nakon toga sklopljen je i Dodatak br. 1 Sporazumu. Sastavni dio Ugovora su i Opći uvjeti. Projekt je trebao trajati od 1.12.2018. do 31.8.2019. (čl. I.2.2. Sporazuma). Maksimalan iznos financijske potpore previđen Sporazumom iznosio je EUR 19.880,00 (čl. I.3.1. Sporazuma). Tužitelj je tuženiku 29.8.2018. isplatio predujam u iznosu od HRK 118.007,68 (kunska protuvrijednost iznosa od EUR 15.904,00), što predstavlja 80% maksimalnog iznosa financijske potpore (čl. I.4.2. Sporazuma). Sukladno čl. II.27 Općih uvjeta tužitelj je ovlašten vršiti provjere i revizije vezano za korištenje dodijeljene financijske potpore. Tužitelj je 17.7.2019. izvršio nadzorni posjet kod tuženika te je 2.8.2019. sastavljeno izvješće o praćenju projekta u kojem su utvrđeni propusti i poteškoće u provedbi projekta. Sukladno čl. I.4.4. Sporazuma tuženik je bio u obvezi u roku od 60 dana od isteka projekta (tj. od 31.8.2019.) podnijeti završno izvješće o provedbi projekta. Kako je tuženik to propustio pravovremeno učiniti, 14.11.2019. pozvan je na dostavu završnog izvješća, a nakon što je isto ipak dostavio (15.11.2019.) pozvan je 20.12.2019. dostaviti dodatnu dokumentaciju, s obzirom da su u završnom izvješću bili navedeni različiti podaci od onih koji su bili utvrđeni prilikom nadzornog posjeta. Kako tuženik nije dostavio zatraženu dodatnu dokumentaciju niti je ispunio preporuke iz nadzornog posjeta, analiza završnog izvješća je potvrdila postojanje brojnih nedostataka u provedbi projekta pa je tuženiku u konačnici priznat ukupan iznos financijske potpore od EUR 11.243,00. Kako je uplaćeni predujam iznosio EUR 15.904,00, to je nastala obveza tuženika na povrat razlike od EUR 4.661,00 tj. HRK 34.584,62 (čl. I.4.5. st. 3. Sporazuma). Protiv konačnog iznosa financijske potpore tj. zahtjeva za povrat tuženik nije podnio žalbu. Rok za povrat od 30 dana počeo je teći dostavom zahtjeva za povrat (7.2.2020.) te je istekao 8.3.2020. . Nakon što su tuženiku 26.3.2020. i 22.4.2020. poslani prvi tj. drugi podsjetnik za plaćanje, tuženik se javio e-mail porukama od 15.5.2020. i 28.5.2020. u kojima je potvrdio postojanje svoje obveze na povrat nepriznatog dijela potpore te je zatražio otplatu u 6 jednakih rata. Tužitelj je udovoljio ovoj molbi tuženika te mu omogućio otplatu u 6 jednakih mjesečnih rata počevši s 28.6.2020. te zaključno s 25.11.2020.. Tuženik je, međutim, izvršio uplatu samo prve rate u iznosu od HRK 5.764,12, dok preostalih 5 rata do danas nije platio, iako mu je tužitelj 2.9.2020. poslao još jedan podsjetnik. Prema tome, tuženik do danas nije vratio preostali iznos od HRK 28.820,50. Sukladno čl. I.19. t. 7. Sporazuma u vezi s čl. II.18.1., na isti se primjenjuje pravo Republike Hrvatske. Prema čl. 336. st. 1. ZOO, ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Prema čl. 342. st. 1. ZOO, vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Sporazumom je predviđena obveza tuženika da vrati više uplaćena sredstva tj. nepriznati dio isplaćene potpore. Slijedom navedenog, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika plaćanje iznosa od HRK 28.820,50. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Navodi da tužba ne odgovara navodima. Tuženik je imao poslovnih problema unutar organizacije i vanjske okolnosti. Ni Covid 19 pandemija nije išla u prilog. Tvrdi da je tužitelju predlagao plaćanje duga na 36 rata pa na 12 rata, a tužitelj mu je odobrio samo na 6 rata. Na pripremnom ročištu je naveo da ne osporava osnov već samo visinu.

3. Predmet spora je isplata koja se odnosi na povrat viška isplaćene financijske potpore od 28.820,50 kuna/3.825,14 EUR s kamatama.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku isplatio 15.904,00 EUR predujma financijske potpore prema Sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava broj 2018-2-HR01-KA125-047573 (u daljnjem tekstu: Sporazum) koji su stranke sklopile 23.8.2018.. Nije sporno a proizlazi iz dokumentacije u spisu da je tužitelj dodijelio tuženiku financijsku potporu za projekt naziva Culturemotion 3.0, u okviru programa Erasmus+. Nije sporno da su stranke sklopile i Dodatak br. 1 Sporazumu. Nije sporno da tužitelj ima pravo na povrat jer je isplatio viši predujam od konačno priznatog iznosa financijske potpore (izjava tuženika da ne osporava osnov).

5. Među strankama je sporan iznos financijske potpore koji je tuženik dužan vratiti.

6. Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 80/22), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tužitelj je tuženiku isplatio predujam financijske potpore od 15.904,00 EUR 29.8.2018. koji iznos je tada odgovarao 118.007,68 kuna (izvod na str. 91 spisa). Tužitelj je 7.2.2020. sačinio Obavijest o analizi završnog izvješća i konačnom iznosu financijske potpore za projekt broj 2018-2-HR01-KA125-573 (str. 108 spisa). U tom izvješću je utvrđeno da je utvrđeno da je aktivnost provedena zadovoljavajuće te ocjenjena s ukupno 59/100 bodova. Ukupan odobreni iznos financijske potpore iznosi 11.243,00 EUR. S obzirom da je tužitelj isplatio predujam koji je veći od konačno utvrđenog iznosa potpore, to je tuženik dužan preostali iznos od 4.661,00 EUR vratiti. Protiv konačnog iznosa financijske potpore iz navedene obavijesti tuženik je imao pravo podnijeti žalbu o čemu je obaviješten u pouci o pravnom lijeku (str. 110 spisa). Tuženik nije podnio žalbu.

8. Odredbom čl. I.4.2. Sporazuma (str. 16 spisa) propisano je: namjena pretfinanciranja jest osigurati likvidnost korisnika. Sredstva isplaćena u okviru pretfinanciranja ostaju vlasništvo NA (ovdje tužitelja) do isplate preostalog iznosa.

9. Ovdje preostali iznos nije isplaćen jer je konačnim iznos utvrđene potpore manji od isplaćenog predujma. S obzirom da su sredstva predujma vlasništvo tužitelja, tuženik je dužan zatraženi i više primljeni iznos vratiti.

10. Tužitelj je odobrio plaćanje utvrđenog iznosa od 4.661,00 EUR u 6 rata mjesečno na način da prva rata od 776,84 EUR dospijeva 28.6.2020.. Prema mišljenju suda tuženik je to odobrenje plaćanja na rate prihvatio jer je prvu ratu platio 30.6.2020. (izvod na str. 127 spisa). Ostale rate tuženik nije platio. Stoga je tuženik dužan platiti i preostale rate, za zakonskom zateznom kamatom od dospijeća obveze a to je 9.3.2020.. Dospijeće proizlazi iz Zahtjeva za povrat od 7.2.2020. uz Obavijest o analizi završnog izvješća i konačnom iznosu financijske potpore za projekt broj 2018-2-HR01-KA125-573 (str. 111 spisa). Napominje se da kod odobravanja plaćanja na rate ne radi o obnovi obveze već o olakšanju obveze za dužnika koje nema karakter obnove obveze. U tom odobrenju je navedeno da je tuženik dužan platiti i zatezne kamate i to nakon plaćanja svih 6 rata. Dakle, odobrenjem plaćanja na rate tužitelj nije odustao od zateznih kamata.

11. Slijedom navedenog sud je pozivom na odredbu čl. 336. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te pozivom na sklopljeni Sporazum, prihvatio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa od 3.825,14 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

12. Sud je rješenjem na ročištu 23.12.2025. odlučio da neće provoditi druge dokaze predložene po tuženiku (saslušanje DG, odgovorne osobe tuženika i priklop spisa OS Rijeka K-662/22), iz razloga što su predloženi nepravodobno a s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti pa su stranke dokaze bile dužne predložiti u tužbi i odgovoru na tužbi (čl. 461. a st. 2. ZPP-a). Osim toga, u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Dokumentacija u spisu dostatan je dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta

13. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u ovom parničnom postupku:

- sastav tužbe od 30.12.2020. od 200,00 EUR (Tbr. 7.);

- sastav odgovora na žalbu od 12.1.2023. od 200,00 EUR (Tbr. 10.);

- zastupanje na ročištu 23.12.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.),

- zastupanje na ročištu 28.11.2025. od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2.);

- trošak PDV-a (25%) od 175,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 875,00 EUR.

14. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 875,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

15. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 23. siječnja 2026.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.