REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1833/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja IN iz [adresa], Magistralni put 34, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula -Pola, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/25-01/3688, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 15. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/25-01/3688, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 15. rujna 2025. u točki 1. izreke protjeran je ovdje tužitelj, državljanin BiH, rođen **.**.1976. u [adresa] u BiH s prebivalištem u [adresa], stranac na boravku u Italiji, posjeduje putovnicu Bosne i Hercegovine serijskog broja B2733572, u točki 2. izreke rješenja, tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jedne godine, koja se računa od prvog dana od dana dostave upozorenja, dok je u točki 3. izreke rješenja određeno, da protiv rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/3688, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 15. rujna 2025. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 24. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da negira počinjenje prekršaja, kao i kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, odmah nakon terećenja za počinjenje prekršaja, a čije navodno počinjenje datira iz 2024. Ističe da niti prekršaj koji mu se stavlja na teret, a niti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, nisu pravomoćno dovršeni postupci, pa se ne može raditi o terminu „počinjenja“ dok predmeti nisu pravomoćno dovršeni, zbog čega smatra da je donošenje rješenja o protjerivanju preuranjeno, jer nema dokaza o stvarnoj opasnosti za sigurnost društva, a kako je to propisano člankom 189. Zakona o strancima ( „Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 115/22 i 40/25, u nastavku teksta: ZS).

3. Ukazuje da protjerivanje mora biti proporcionalna mjera u odnosu na težinu djela i okolnosti počinitelja, a ako se radi o pravomoćno dovršenim postupcima, primjena najstrože mjere zabrane ulaska u RH nije proporcionalna, s obzirom da postupak nije još ni proveden. U svezi s tim navodi, da tužitelj u Hrvatskoj ima nekretnine i prijavljeno boravište, što znači da ima reguliran boravak u EU-u, a protjerivanje iz Republike Hrvatske prije pravomoćnog utvrđivanja prekršaja i kaznenog djela koje mu se stavljaju na teret, da bi upućivalo na diskriminatorno ograničenje prava na slobodu kretanja i kršilo bi se načelo slobode kretanja u skladu s međunarodnim standardima.

4. Naposljetku, tužitelj je naveo da, niti njemu, a niti njegovoj supruzi nikako nije u cilju narušavati javni red i mir, jer su vlasnici nekretnine u Republici Hrvatskoj te tužitelj iznajmljuje nekretninu i bavi se turizmom, a da se incident s policijom dogodio ispred obiteljske kuće čiji je tužitelj vlasnik i gdje iznajmljuje 10 (deset) apartmana turistima, zbog čega niti njegovoj supruzi, a niti njemu nije cilj narušavati javni red i mir niti ulaziti u sukobe. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika, uz nadoknadu troška upravnoga spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 31. listopada 2025. odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku obrazloženja presude biti detaljnije obrazloženo, naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno na temelju članka 193. stavak 1. ZS-a u svezi s člankom 189. stavak 1. točka 3. i članka 189. stavak 1. točka 5. ZS-a i članka 96. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U ovom upravnom sporu 15. siječnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) pa je opunomoćeniku tužitelja u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, kao i kod predloženih dokaznih prijedloga koji se odnose na saslušanje tužitelja i svjedoka, supruge ČN, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi u tužbi, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje upravnog spora, kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, dok je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Uvidom u dokumentaciju koja koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je 12. rujna 2025. u 21,55 sati u Medulinu prilikom postupanja policijskih službenika radi nesuglasica u prometu, tužitelj narušavao javni red i mir te se unatoč upozorenjima policijskih službenika nije smirio, već je nastavio s protupravnim ponašanjem, a radi počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 47/89, 55/89 službeni list SFRJ 83/89 te „Narodne novine“ broj 47/90, 55/91, 29/94, 114/22 i 47/23) tužitelju je uručen Prekršajni nalog serijskog broja [serijski broj] od 15. rujna 2025. kojim se istome izriče novčana kazna u iznosu od 450,00 EUR s troškovima prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 EUR, koji je postao pravomoćan 24. rujna 2025., a izvršan 3. listopada 2025. i koji prekršajni nalog tužitelj do dana pisanja odgovora na tužbu nije izvršio te nije platio novčanu kaznu, a kako to proizlazi iz odgovora na tužbu tuženika.

8. Nastavno, utvrđeno je, da je tužitelj prilikom smještaja u službeno vozilo, iz istog pokušao izaći, odbacivši policijskog službenika koji se nalazio pored njega radi sprečavanja bijega, a kojom prilikom je počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi opisano u članku 13. i 14. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, u nastavku teksta KZ-a) te je podnesena kaznena prijava nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu Pula- Pola i u redovitom tijeku postupka je, a nad tužiteljem je provedeno kriminalističko istraživanje radi osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela teške krađe opisano u članku 229. stavak 1. KZ-a te je utvrđena osnovana sumnja kriminalističkim istraživanjem u počinjenje 3 (tri) kaznena djela teške krađe koje su se dogodile 5. srpnja 2024. u kampu „Arena grand Kažela“ u Medulinu, a u svezi čega je također podnesena kaznena prijava nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola redovnim putem.

9. Utvrđeno je, da je tužitelj u svezi navedenih činjenica saslušan na zapisnik pred tuženikom 15. rujna 2025., kojom prilikom je naveo, da je u Republiku Hrvatsku došao 12. rujna 2025. u popodnevnim satima sa suprugom, da su doputovali iz Italije na vikend koji su namjeravali provesti u vlastitoj kući, a nakon vikenda 14. rujna 2025. namjeravali su povratak u Italiju radi djece i njihovog odlaska u školu.

10. Istaknuo je, da je svjestan situacije u kojoj se nalazi i zbog čega se postupa prema njemu, da živi u [adresa] od 2010., da je prijavljen u iznajmljenom stanu na adresi [adresa], da je suvlasnik firme koja se bavi turizmom, ima dovoljno novaca za uzdržavanje sebe i obitelji te je imao namjeru prijaviti svoj boravak, što je i učinio 15. rujna 2025., nakon čega je zapisnik vlastoručno potpisao, navodeći da nema nikakve primjedbe na istog i nakon čega je tuženik donio ovdje osporavano rješenje 15. rujna 2025., a koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Odredbom članka 189. stavak 1. točka 3. i 5. ZS-a propisano je, da se rješenjem o protjerivanju može protjerati državljanin treće zemlje koji počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propise iz područja tehničkih i drugih poreznih davanja i počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

13. Odredbom članka 192. stavak 5. ZS-a propisano je, da se rješenjem o protjerivanju stranca određuje zabrana ulaska i boravka, koja ne može biti kraća od 3 (tri) mjeseca, a niti duža od 20 godina.

14. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je donošenje ovdje osporavanog rješenja tuženika preuranjeno, jer niti prekršaj koji se stavlja tužitelju na teret, kao niti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret nisu pravomoćno dovršeni postupci, zbog čega se ne može govoriti o terminu „počinjenja“, dok predmeti nisu pravomoćno dovršeni, ukazuje se tužitelju, da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i one koja prileži spisu predmeta upravnog postupka proizlazi, da je tužitelju radi počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mjera uručen Prekršajni nalog, serijskog broja [serijski broj] od 15. rujna 2025. kojim je tužitelju za navedeno prekršajno djelo izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 EUR s troškovima prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 EUR, koji je postao pravomoćan 24. rujna 2025. i izvršan 3. listopada 2025., a koji nalog tužitelj do danas nije izvršio., dok je kaznena prijava za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi opisano člankom 314. Kaznenog zakona u redovnom postupku pred nadležnim Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola i koje se progoni po službenoj dužnosti, a kako je i sam tuženik naveo u odgovoru na tužbu.

15. Također, nije sporno da je sukladno članku 199. stavak 1. ZS-a tužitelju donijeto Upozorenje o odlasku u državu članicu Europskog gospodarskog prostora, KLASA: 216-04/25-01/3688, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 15. rujna 2025. kojim je istom određen rok od 7 (sedam) dana za napuštanje Republike Hrvatske, računajući od dana izdavanja upozorenja te odlaska u državu članicu EGP-a, odnosno Republiku Italiju, u kojoj ima odobrenje boravka.

16. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da protjerivanje mora biti proporcionalno mjeri u odnosu na težinu djela i okolnosti počinitelja, a da se u konkretnom slučaju ne radi o proporcionalnoj mjeri, jer je tužitelju data najstroža mjera- zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku, ukazuje se tužitelju, da je odredbom članka 24. stavak 1. točka 5. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, broj 136/21) propisano, da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 189. ZS-a odrediti u trajanju od 3 (tri) mjeseca do 2 godine u ostalim slučajevima, te sukladno članku 192. stavak 5. ZS-a, tuženik je odlučio u skladu s individualnom procjenom i u skladu s pravilom razmjernosti, a prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, uzete su u obzir činjenica da tužitelj posjeduje putnu ispravu važeću za povratak u državu prebivališta [adresa], da nije socijalno, gospodarski i kulturno integriran u Republici Hrvatskoj, da nema rodbinske veze u Republici Hrvatskoj, da posjeduje nekretninu u općini Medulin, a također je pri određivanju trajanja zabrane, u okviru zakonom propisanog raspona razmotrena svrhovitost trajanja zabrane, što uključuje i razmatranje razmjernosti tog dijela odluke u kontekstu konvencijskog načela razmjernosti te članka 6. stavka 2. ZUP-a pa je tuženik u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, slobodnom ocjenom u okviru zakonom propisanom rasponu, tužitelju izrekao zabranu ulaska i boravka u trajanju 1 godine, koja je i po mišljenju ovog Suda opravdana i utemeljena.

17. Na navode tužitelja iz tužbe u kojima ističe da bi protjerivanje iz Republike Hrvatske prije pravomoćnog potvrđivanja prekršaja i kaznenog djela upućivalo na diskriminatorno ograničavanje prava na slobodu kretanja tužitelja i kršilo bi se načelo slobode kretanja u skladu s međunarodnim standardima, valja odgovoriti tužitelju, da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Pročišćeni tekst MU“ 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u nastavku teksta Konvencija) ne jamči pravo stranaca na ulazak i boravak u određenoj državi, a sukladno članku 8. Konvencije, država je ovlaštena u smislu međunarodnog prava iz svojih ugovornih obveza kontrolirati ulazak i boravak stranaca na svom teritoriju radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mjera sprečavanja nereda i zločina.

18. Slijedom svega navedenog, tužbeni navodi tužitelja, kao i navodi tužitelja izneseni i ponovljeni na ročištu za raspravu održanim pred ovim Sudom 15. siječnja 2026. ukazuju se neosnovanim iz razloga pobliže iznesenih u ovoj presudi pa suprotno navodima tužitelja iz tužbe proizlazi, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo (gore citirane odredbe čl. 189. i 192. ZS-a), a pri tome nije počinjena niti jedna povreda odredba upravnog postupka iz članka 8., 9., 30., 47., 52. i 98. ZUP-a, a kako je to razvidno iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka, jer je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenjeno i materijalno pravo te je tužitelju dana mogućnost izjašnjavanja na okolnost odlučnih činjenica bitnih za rješavanje ove upravne stvari kada je saslušan na zapisnik kod tuženika 15. rujna 2025., dok je rješenje u cijelosti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. stavak 5. ZUP-a.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao izreci presude.

U Rijeci, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja, Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli, Ciscuttijeva 15

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Pula -Pola, Pula, Trg Republike 1