Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-127/2020-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević u pravnoj stvari I.tužiteljice HVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljice mlt. HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužiteljice mlt. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj],

IV.tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

V.tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI.tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Vodovod – Osijek d.o.o. Osijek, Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, zastupan po punomoćniku Damiru Zagoršćaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zagoršćak & Partneri iz Osijeka, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025. u nazočnosti VI.tužitelja i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Vodovod - Osijek d.o.o. Osijek, Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, da I.-VI.tužitelju na ime naknade štete zbog pretrpljenih duševnih boli radi smrti bliskog srodnika isplati iznos od 228.992,65 eura (dvjestodvadeset- osamtisućadevetstodevedesetdvaeurašezdesetpetcenti) i to:

-I.tužiteljici BVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 43.798,53 eura (četrdesettritisućesedamstodevedesetosameurapedeset- tricenta),

- II.tužiteljici mlt. HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 eura (četrdesettritisućesedamstodevedesetosameurapedesettricenta),

-III.tužiteljici mlt. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 eura (četrdesettritisućesedamstodevedesetosameurapedesettricenta),

-IV.tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 eura (četrdesettritisućesedamstodevedeset- osameurapedesettricenta),

- V.tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 eura (četrdesettritisućesedamstodevedesetosameurapedesettri centa), te

- VI.tužitelju RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.000,00 eura (desettisućaeura), sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali zahtjev VI.tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu štete u iznosu od 4.931,32 eura (četiritisućedevetstotridesetjedaneurotridesetdvacenta), kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I. do VI.tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose koje teku od dana 19. lipnja 2018. do 20. lipnja 2019., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Vodovod - Osijek d.o.o. Osijek, Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, da I.tužiteljici BVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljici mlt. HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužiteljici mlt. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. BVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV.tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V.tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te VI.tužitelju RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmire prouzročeni parnični trošak u iznosu od 51.840,00 eura (pedesetjednatisućaosamstočetrdeseteura), u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali zahtjev I.-VI.tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.240,00 eura (šesttisućadvjestočetrdeseteura), te na ime naknade za sudske pristojbe po odluci suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 3. srpnja 2020. I.-VI.tužitelji su podnijeli tužbu protiv I.tuženika Vodovod - Osijek d.o.o. Osijek, OIB:43654507669 i II.tuženika Urednost d.o.o. [adresa], OIB:96886957462, radi naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 233.923,97 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 19. lipnja 2018. pa do isplate, na način da I.-V. tužitelj zahtijevaju isplatu iznosa od po 43.798,53 eura svaki, a VI.tužitelj iznos od 14.931,32 eura.

1.1. Tijekom postupka tužitelji su se odrekli tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti u odnosu na II.tuženika Urednost d.o.o. [adresa], slijedom čega je ovaj sud donio djelomičnu presudu na temelju odricanja broj Pn-127/2020-33 od 5. studenog 2024. koja je postala pravomoćna dana 3. siječnja 2025., te se postupak nastavio voditi u odnosu na tuženika Vodovod – Osijek d.o.o. Osijek.

1.2. Naime, tvrtka Urednost d.o.o. [adresa], OIB:96886957462 je temeljem Ugovora o pripajanju od 30. studenog 2024. i Suglasnosti Skupštine društva od 28. studenog 2024. kao i Suglasnosti Skupštine društva kojem se pripaja, dana 30.11.2024. godine, pripojena tvrtki Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, ovdje tuženiku.

1.3. Podneskom od dana 16. veljače 2023. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev u odnosu na valutu, a na ročištu za glavnu raspravu od dana 15. prosinca 2025. na način da se u tužbenom zahtjevu briše „II.tuženik“ i riječ „solidarno“.

1.4. Tužitelji obrazlažu tužbu navodeći da su članovi obitelji i to I.tužiteljica SVU supruga, II.tužiteljica mld. HV i III.tužiteljica mld. BV, kćerke, IV.tužitelj SV i V.tužiteljica ČV, roditelji, te VI.tužitelj RV, brat pokojnog prednika KV, koji je smrtno stradao dana 19. lipnja 2018. obavljajući radne zadatke na [adresa] u [adresa], koja stanica je sastavni dio sustava javne odvodnje u [adresa], kao radnik tuženika Vodovod-Osijek d.o.o., upućen na to gradilište temeljem naloga tuženika, a navedena ozljeda sa smrtnim ishodom je priznata od strane HZZO kao ozljeda na radu tj. sve okolnosti konkretnog slučaja upućuju na opravdanost zaključka da je ozljeda na radu sa smrtnim ishodom nastala za vrijeme rada, a što proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu koju je tuženik ispunio kao poslodavac, te je uzročno posljedično vezana uz obavljanje cjelovitog radnog procesa. Navodi da je Urednost d.o.o. [adresa], bio naručitelj radova koje je u sklopu radnog procesa i svojih radnih zadataka obavljao pokojni KV, te je protiv tvrtke Urednost d.o.o. [adresa], kao naručitelja radova u tijeku kazneni postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem K-741/2020. Budući da su tužitelji osobe iz čl. 1001. Zakona o obveznim odnosima, te kako tuženik odgovora za štetu po načelu uzročnosti, temeljem čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, te kako su se dana 21. lipnja 2019. u mirnom postupku obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, bezuspješno, predlažu da sud usvoji njihov tužbeni zahtjev. Tijekom postupka navode da se tuženik neosnovano poziva na utvrđenja o radnoj osposobljenosti pok. KV te njegovom samoinicijativnom silaženju u okno CS3, a sve te tvrdnje tuženik temelji na provedenom inspekcijskom nadzoru i Zapisniku od 13. srpnja 2018., a koji je nadzor proveden 24 dana nakon nesreće na radu. Budući da je na temelju manjkavog nadzora te neistinitih izjava PV danih u postupku inspekcijskog nadzora protiv tvrtke Urednost d.o.o. pokrenut kazneni postupak okončan donošenjem oslobađajuće presude, tada za štetu nastalu kao posljedicu ozljede na radu temeljem čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, odgovara tuženik po načelu objektivnosti, jer je propustio poduzeti sve mjere zaštite na radu u konkretnom slučaju. Ističu da je u prijavi ozljede na radu koju je sastavio tuženik navedeno da se pok. KV ozljeda na radu sa smrtnom posljedicom dogodila prilikom izvođenja radne operacije čišćenja kanalizacijskog cjevovoda, iako se ozljeda na radu dogodila upravo na crpnoj stanici CS 3, koja stanica je sastavni dio sustava javne odvodnje u [adresa]. Tuženik, kao poslodavac pok. KV, odgovoran je za nastalu štetu, jer nije na propisan način osigurao mjesto rada, a što je bio dužan učiniti vođa posade OV, vozač kamiona kritičnog dana, pa do tragedije ne bi došlo. OV je trebao ograditi mjesto rada, odnosno crpnu stanicu CS3 zaštitnom ogradom kako neovlaštene osobe ne bi mogle pristupiti otvoru šahta, pa pok. KV ne bi morao stradati spašavajući radnika tvrtke Urednost d.o.o. koji nije bio niti obučen, niti ovlašten, a niti je imao propisnu odjeću i obuću za ulazak u otvor crpne stanice CS 3. Pok. KV, kao radnik tuženika, nije stradao zbog toga što je samoinicijativno ili pod utjecajem alkohola obavljao radne zadatke ili zbog toga što na taj radni proces tuženik, kao poslodavac, nije mogao utjecati zbog toga što nije mogao primijeniti odredbe zaštite na radu (zaštitna ograda i propisna oprema koju posjeduje vozilo Vodovoda), već je isključivo poslodavčeva odgovornost za nastalu tragediju, u smislu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev svih tužitelja, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na VI.tužitelja RV, jer isti nije dokazao uvjete propisane čl. 1101. st. 2. ZOO-a. Navodi da pok. KV zaposlen kod njega nije obavljao radne zadatke na crpnoj stanici u [adresa] - čišćenje kanalizacijskog cjevovoda. Navodi da je radnik KV kod tuženika zaposlen od 9.01.1997., prvo na poslovima rukovatelj strojeva za čišćenje kanalizacije‚ te od 1.01.2015. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije u Odjelu održavanja kanalizacijske mreže, RJ Kanalizacijska mreža, PJ Odvodnja, sa opisom poslova utvrđenih Analitičkom procjenom radnog mjesta koja je bila prilogom tom Ugovoru o radu. Prema tome, pok. KV je bio dugogodišnji radnik s iskustvom na poslovima rukovanja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije, koji poslovi se obavljaju na javnim površinama ne silazeći u sustav odvodnje ispod razine tla. Umrli radnik KV nije bio zaposlen na poslovima strojarski održavatelj u Odjelu održavanja crpnih stanica i NUS-a odvodnje, RJ Kanalizacijska mreža, PJ Odvodnja (NKZ 3115), za koje je poslove potrebno položiti stručni ispit za upravljanje i rukovanje energetskim postrojenjima (prvenstveno crpnim stanicama), biti osposobljen za rad na siguran način za strojarskog održavatelja, posjedovati posebna sredstva rada i alate. Tvtrka Urednost d.o.o. je od tuženika naručila radove temeljem dobivenih triju narudžbenica i to: čišćenja priključka odvodnje obitelji H ([adresa] – broj 58/2018, od dana 14.6.2018.), čišćenje sustava javne odvodnje Faza I [adresa]

– [adresa]– broj 59/2018, od dana 18.6.2018. i čišćenje sustava javne odvodnje Faza I [adresa] – [adresa] na dionici od Kalničke do Vratničke, te po potrebi čišćenje ulica koji gravitiraju [adresa] – broj 59/2018, od dana 18.6.2018. - radni nalog s planom 18.6.2018. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije imao nalog niti ugovorio čišćenje crpne stanice CS3 u [adresa] u kojoj je nastradao umrli KV, već isključivo čišćenje sustava javne odvodnje ulica u [adresa], pa osporava tvrdnju tužitelja da je tvrtka Urednost d.o.o. bio naručitelj radova za čišćenje crpne stanice CS3 u [adresa], kao i tvrdnju da je umrli KV obavljao radne zadatke na crpnoj stanici CS3 u [adresa] u sklopu radnog procesa i svojih radnih zadataka. Niti postoji valjano/zakonito uspostavljeni po kazivanju tužitelja „radni proces“ niti je to u opisu poslova/radnog mjesta - „radnim zadacima“ pok. KV u odnosu na predmet stvari u ovom tužbenom zahtjevu. Smatra da ne postoji njegova objektivna odgovornost (niti potpuna niti djelomična). Nesporno je da je pok. KV nemilog dana 19.6.2018. obavljao poslove po nalogu/narudžbenici, te da mu je jedini radni zadatak i posao bio čišćenje ulica u [adresa], na dionici od ulice Kalničke do Vratničke, što je u skladu s čl. 2. Ugovora o radu (njegovom radnom mjestu i radnim zadacima), Pravilnika o radu, Pravilnika o zaštiti na radu, kao i ostalih akata tuženika, da je bio osposobljen i upoznat s opasnostima radnog mjesta u odnosu na odredbe Zakona o zaštite na radu, za rad na siguran način u sklopu svojih radnih zadaka radnog mjesta, da je bio upoznat s propisima u vezi s njegovim radnim odnosom, s organizacijom rada, zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu, u skladu s člankom 8. i 28. Zakona o radu, te da nije imao nalog, niti radni zadatak, niti mu je itko od nadređenih kod tuženika naložio da čisti crpnu stanicu CS3 u [adresa], gdje se dogodio nemili događaj. Smatra da je u odnosu na izvršavanje radnih zadataka po priloženim narudžbenicama u odnosu na pok. UV u cijelosti postupio prema članku 28. Zakona o radu, te je poštivao propise iz radnih odnosa, zbog čega ne postoji njegova odgovornost u odnosu na primjenu odredbi Zakona o radu. Opis stvarnog nemilog događanja na dan 19.6.2018. ogleda se u tome što se radnik pok. KV izvršavajući svoje poslove po prednje navedenim narudžbenicama nalazio u neposrednoj blizini radnika Urednost d.o.o. [adresa], koji su obavljali poslove čišćenja crpne stanice CS3 u [adresa], što ujedno spada u njihovu nadležnost obavljanja takvih poslova, da radnici te trvrke nisu prilikom čišćenja crpne stanice CS3 pristupili izvršavanju poslova na siguran način, niti su imali propisanu opremu, zbog čega je njihov radnik spustivši se u prostor crpne stanice pozivao u pomoć, što su čuli njegovi radnici, a među njima i pok. KV, koji se nalazio njima u neposrednoj blizini, da je pok. KV usprkos svom 22-godišnjem iskustvu u struci na poslovima rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije, svojom slobodnom voljom/odlukom u nakani da pomogne unesrećenom radniku, bez propisane opreme, spustio se u prostor crpne stanice kojom prilikom je preminuo. Stoga smatra da navedena nastala šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan radnih obveza pok. UV, koji tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Nastala šteta nastala je isključivo radnjom pok. UV, njegovom slobodnom voljom, koji je pridonio štetnom događaju. Obzirom na navedeno, sukladno čl. 1067. ZOO-a, tuženik se ima osloboditi odgovornosti na nastalu štetu, odnosno, oslobađa se odgovornosti i u svezi s čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, posebno imajući na umu čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, jer je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika na koje tuženik nije mogao utjecati niti je njene posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poziva se na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Osijek, Služba zaštite na radu od 13.7.2018., koji sadrži okolnosti stradavanja i donosi nekoliko bitnih utvrđenja i to da imenovani radnici nisu osposobljeni za rad na siguran način na mjestu rada u crpnoj stanici i nisu dobili pisane upute za rad u takvim slučajevima, tj. da poslove vezane za crpnu stanicu obavljaju radnici iz Odjela održavanja crpnih stanica, te da kod poslodavca Vodovod-Osijek d.o.o. nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Protivi se visini postavljenih tužbenih zahtjeva, a posebno tijeka zateznih kamata, obzirom da kamate na neimovinsku štetu ne teku od dana nastanka štetnog događaja, već od dana podnošenja tužbe.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao I.tužiteljicu ČVU, V.tužiteljicu ČV i VI.tužitelja RV, te svjedoke PV, GV, ŠV i JV, izvršio uvid i pročitao Izvod iz matične knjige rođenih (list 8. spisa), Izvod iz matične knjige umrlih (list 9. i 16.) , Izvadak iz matice vjenčanih (list 11.-12.), rodni list (list 13. i 14.), vjenčani list (list 15.), presudu Upravnog suda u Osijeku broj Usl-67/2019-13 od 15.05.2019.(list 17.-24.), rješenje HZZO, RU Osijek od 5.09.2018. (list 25.-27.), narudžbenicu br. 59/2018. (list 28., 69., 70., 402.), narudžbenicu br. 58/2018 (list 68.), rješenje ODO u Osijeku broj K-DO-258/2019-2 od 29.03.2019. (list 29.-33.), rješenje ODO u Osijeku broj A-19/2020-2 od 14.01.2020. (list 34.-35.), Zahtjev za naknadu štete od 21.06.2019. (list 36.), analitičku procjenu radnih mjesta (list 52.-56. i 357.-359.), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13.07.2018. (list 57.-67.), radni nalog broj 2018/600-597-600 od 18.06.2018. sa nacrtom mjesta (list 71.-72., 403.-404.), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za KV (list 73.-74. i 334.-335.), optužnicu ODO u Osijeku broj KO-DO- 1684/2020-1 od 14.07.2020. (list 145.-160.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kov-238/2020-10 od 5.10.2020. (list 161. -162.), zapisnik o raspravi u K-741/2020-31 od 29.04.2022.(list 169. -182.), presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-741/2020- 142 od 6.10.2023. (list 215. -301.), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji Vodovod-Osijek d.o.o. sa izmjenama i dopunama (list 336. -356., 360.-362.), obrazac za analizu radnog mjesta po opasnostima i rizicima (list 363. -367.), Izjavu KV od 1.02.2017. (list 368.), Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 369.-370.), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 371.), Uvjerenje o osposobljenosti zaposlenika za pružanje prve pomoći na radnom mjestu (list 372.), Upute za rad na siguran način (list 373. -384.), Izjavu o primanju uputa za rad na siguran način (list 385.), popis radne opreme po radnicima (list 386. -388.), Evidenciju zaduženja zaštitne opreme na dan 7.03.2017. (list 389. -393.), zahtjev za izdavanje materijala: 2017/600-785-249 (list 394.-357.), Prijavu o ozljedi na radu (list 358.-401.), Proces rada i održavanja sustava javne odvodnje kojim upravlja Vodovod- Osijek d.o.o. (list 405.-442.), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za PV (list 443.-444.), Uvjerenje za PV (list 445.), te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu i zaštitu od požara ĆV, dipl. ing. sig. iz Zaboka, pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 4.09.2025. (list 447.-457.), pisano očitovanje vještaka od 20.10.2025. i 24.11.2025. na primjedbe tuženika (list 474.-478., 493.-497.), te saslušao vještaka na ročištu za glavnu raspravu od dana 15.12.2025. godine.

3.1. Sud nije saslušao IV.tuženika SV – oca pok. KV, jer se isti prema navodu njegove supruge, ovdje V.tužiteljice ČV, nalazi u teškom zdravstvenom stanju zbog kojeg nije u mogućnosti pristupiti na sud i dati svoj iskaz.

3.2. Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Romana Lončara (list 84. - 106.) jer taj dokaz nije proveden po ovom sudu, već je izvan ovog postupka izrađen po nalogu tvrtke Urednost d.o.o. [adresa].

4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev I.-VI.tužitelja za naknadom neimovinske štete koju trpe kao posljedicu zbog smrti svoga prednika KV (supruga I.tužiteljice, oca mldb. II. i mld. III.tužiteljice, sina IV. i V.tužitelja, te brata VI.tužitelja) koji je kao zaposlenik tuženika dana 19. lipnja 2018. na Crpnoj stanici CS3 u [adresa], smrtno stradao (od trovanja toksičnim plinovima) prilikom silaska u Crpnu stanicu CS3 u Čepinu, na križanju [adresa] i [adresa].

6. Među strankama nije sporno:

- da su I.-VI.tužitelji sljednici pok. KV,

- da je pok. KV smrtno stradao (gušenje toksičnim plinovima) dana 19.06.2018. prilikom silaska u crpnu stanicu CS3 u [adresa];

- da je pok. KV bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije u Odjelu za održavanja kanalizacijske mreže, RJ kanalizacijska mreža, PJ Odvodnja;

- da je radno mjesto rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije posao s posebnim uvjetima rada;

- da je PV rukovoditelj Odjela za održavanje kanalizacijske mreže, RJ kanalizacijska mreža, PJ Odvodnja;

- da je kod tuženika ustrojen Odjel održavanja crpnih stanica i NUS odvodnje, RJ kanalizacijska mreža, PJ Odvodnja;

- da su spornog dana zaposlenici tuženika - članovi posade KV i IV kao poslužitelji i OV kao vozač, upućeni na obavljanje radnog zadatka u [adresa] temeljem radnog naloga tuženika broj 2018/600-597-600 od 18.06.2018. na kojem je navedeno čišćenja sustava javne odvodnje Faza 1 [adresa];

- da se na predmetnom području u [adresa] nalazi crpna stanica CS3 kao dio sustava javne odvodnje Faza 1 [adresa];

- da je naručitelj radova bila tvrtka Urednost d.o.o. [adresa], a tuženik izvođač radova;

- da je neposredno nadređen u obavljanju radnih zadataka pok. KV i IV, bio OV – vozač posade, a svima nadređen PV kao ruvoditelj Odjela za održavanje kanalizacijske mreže kod tuženika;

- da su toga dana radnici iz tvrtke Urednost d.o.o. [adresa], među kojima i FV, obavljali uobičajene poslove u [adresa] u [adresa] oko kanalizacijskog priključka;

- da je uslijed odštopavanja cjevovoda na kojem su radili radnici tuženika na privremenom gradilištu obavljajući radni zadatak oko čišćenja sustava javne odvodnje Faza 1 [adresa], sav otpad krenuo u crpnu stanicu CS3, te su otvorivši okno crpne stanice utvrdili začepljenje sustava na gruboj metalnoj rešetki u ulazu kanalizacijske cijevi u crpnu stanicu;

- da su radnici tuženika o navedenom problemu na crpnoj stanici CS3, odmah izvijestili nadređenog rukovoditelja PV;

- da su radnici Urednost d.o.o. [adresa], po nalogu svog poslodavca, donijeli kod Crpne stanice CS3 tronožac s lančanom dizalicom;

- da je nakon postavljanja tronošca s lančanom dizalicom kod crpne stanice CS3, nadređen OV napustio područje Crpne stanice CS3 na kojem su ostali radnici IV i KV, te radnici tvrtke Urednost d.o.o. [adresa], koji su donijeli tronožac;

- da je u crpnu stanicu CS3 prvi ušao radnik Urednosti d.o.o. [adresa], FV pokušavajući zakačiti tronožac za rešetku crpne stanice, kojem je pri tome od udisanja otrovnih plonova pozlilo i pao je u kanalizacijsku vodu;

- da je radnik KV sišao u crpnu stanicu CS3 kako bi pomogao radniku CV i tom prilikom smrtno stradao zbog trovanja plinovima;

- da je zbog ulaska u crpnu stanicu CS3 smrtno stradao zbog trovanja plinovima i radnik tuženika IV;

- da KV, niti ostali radnici tuženika spornog dana nisu imali tronožac s vitlom, zaštitnu opremu za sprječavanje rizika od kemijske štetnosti, zaštitne maske za dišne puteve, a niti uređaj za detektiranje štetnih plinova.

7. Među strankama je sporan osnov odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetni događaj, visina naknade štete, te aktivna legitimacija VI.tužitelja RV

- brata pok. KV.

8. Iz iskaza I.tužiteljice HVU proizlazi da je sa pok. KV bila u vezi od 2001. godine, a u braku od 2009. pa sve do tragičnog događaja 19. lipnja 2018.. Imali su skladan brak i dvoje djece, te je u vrijeme nastanka štetnog događaja starija kćerka HV bila 8 godina, a mlađa BV je bila nepunih godinu dana, te se u to vrijeme nalazila na porodiljnom dopustu. Predmetnog dana prije tragedije nazvao ju je pok. suprug oko 10 sati i rekao da se sa ekipom nalazi u [adresa] na čišćenju slivnika ili slično i da kod Crpne stanice čekaju ekipu iz [adresa] da dođe jer je crpna stanica zaštopana, pa da čekaju šta će dalje raditi, ali nije rekao da on mora bilo šta raditi vezano za tu crpnu stanicu. Prekinuo je s njom razgovor govoreći da je upravo stigla ekipa iz [adresa] i nakon 15-20 minuta od njihovog razgovora se desila tragedija. Starija kćerka HV i dan danas ima psihičkih tegoba zbog smrti svoga oca zbog čega u SR Njemačkoj gdje trenutno borave, idu na razgovor kod dječjeg psihologa i ne može ići na grob kod svog oca, te je zbog psihičke traume zbog smrti oca dobila psorijazu. Nakon tragedije je počela raditi kod tuženika te su djeca prije završetka njenog radnog vremena dolazila da se uvjere da će im majka doći kući. Mlađe dijete BV je bila nepunih godinu dana kada se desila tragedija i ne sjeća se toga. Napominje da joj je suprug govorio da je prilikom obavljanja svog posla znao upasti u kanalizaciju i hodati po fekalijama i slično, tako da je svakako ulazio ispod površine u obavljanju svojih poslova, odnosno u šahtove prilikom obavljanja svog posla, jer je njegov posao bio da gura cijev u kanalizacijski otvor radi čega je prilikom obavljanja svog posla nekada bilo nužno da bi mogao gurnuti tu cijev, da uđe u šaht. Nakon tragedije tadašnji direktor tuženika JV joj je ponudio radno mjesto kod tuženika što je prihvatila i tamo radila do 2023. godine. Smatra da joj je tuženik time u svakom slučaju pomogao u odnosu na uštedu vremena jer joj je to radno mjesto bilo bliže kući nego prijašnje radno mjesto, a što joj je bilo bitno zbog djece.

8.1. V.tužiteljica ČV - majka pok. KV, u svom iskazu navodi da su joj od tri sina KV, ĐV i RV, sinovi KV i ĐV smrtno stradali, dok je najmlađi sin RV, ovdje VI.tužitelj. Navodi da je bila jako povezana sa svojim sinom KV, kao i njen suprug SV, ovdje IV.tužitelj, otac pok. KV, te su u vrlo lošem psihičkom stanju nakon predmetne tragedije. Navodi da su prodali kuću u [adresa] kako bi sin KV mogao kupiti kuću i živjeti blizu njih, te su se svakodnevno viđali sa njim i čuvala je djecu pok. KV, odnosno svoje unuke. Navodi da je njen suprug, ovdje IV.tužitelj SV, nakon tragedije psihički jako loše, a inače je teško bolestan i nije u stanju pristupiti na sud i dati svoj iskaz. Pokojni sin KV joj je bio poseban, a sin ĐV koji je poginuo u prometnoj nesreći, također je bio zaposlen kod tuženika.

8.2. Iz iskaza VI.tužitelja RV proizlazi da je brat pok. KV i da je najmlađi brat u obitelji, te su mu oba starija brata poginula. Sa bratom KV je živio zajedno u obitelji do svoje 35 godine, kada je KV 2009. sklopio brak i sa suprugom je određeno vrijeme živio i dalje skupa s njihovom obitelji, a nakon toga je odselio u vlastitu nekretninu. Sa oba brata je bio jako vezan, a pok. KV mu je kao stariji brat bio uzor, te nakon što je isti odselio iz obiteljske kuće, svaki dan su se čuli i viđali na kavi, razgovarali, ali su zajedno i radili u Vodovodu - Osijek d.o.o., odnosno on je bio na radnom mjestu vozača i bio je nadređen svom pok. bratu KV, a dvije godine prije tragedije je prestao raditi kod tuženika. Dakle njih dvoje su radili slupa i provodili zajedno vrijeme i izvan radnog vremena jer su igrali nogomet u istom klubu, jedno drugom su međusobno financijski pomagali i sve drugo što god je trebalo. Kada je KV odselio nakon sklapanja braka, pomogao mu je pri useljenju i obavljanju radova na nekretnini u koju je odselio, te sve drugo što je njegovom bratu KV bilo potrebno.

8.3. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja kanalizacijske mreže. Četiri dana prije spornog događaja utvrđen je problem korisnika sustava javne odvodnje u [adresa] koji se obratio tvrtki Urednost d.o.o. [adresa], da ima problema sa povratom otpadnih voda u svojoj kući, radi čega ga je tvrtka Urednost d.o.o. kontaktirala i izdala narudžbenicu za obavljanje radova na čišćenju kanalizacijskog priključka u [adresa]. Par dana prije tragedije, radnici tuženika su otišli na teren radi otklanjanja navedenog problema i probali odčepiti priključak u cestovnom cjevovodu, utvrdili su da su cestovni šahtovi puni vode, odnosno glavni kolektor je bio pun vode i zbog toga voda nije mogla otjecati. Tada je javio tvrtki Urednost d.o.o. [adresa], da se problem na navedenoj adresi ne može riješiti jer se cestovni cjevovod mora odčepiti, radi čega je tražio novu narudžbenicu od Urednosti d.o.o. i dobio istu za obavljanje radnog zadatka čišćenja cestovnog cjevovoda u [adresa] u [adresa], a koju je odbio jer je ta ulica dugačka, a treba se čistiti samo jedan određeni dio, nakon čega tvrtka Urednost d.o.o. šalje novu narudžbenicu tuženiku radi čišćenja sustava odvodnje na potezu od Kalničke do Vratničke, a predmetna crpna stanica se nalazila na križanju [adresa] i [adresa], te navodi da je predmetna crpna stanica u [adresa] dio sustava javne odvodnje. Radnici tuženika su čistili cjevovode koji su u cesti, dok je predmetna crpna stanica bila 30 metara od mjesta koji su po nalogu trebali čistiti. Tom prilikom se tražilo od poslovođe iz tvrtke Urednost d.o.o. TV da provjeri da li je uzrok začepljenja predmetna crpna stanica, te je isti dan prije spornog događaja izjavio da problem nije u toj crpnoj stanici i da ista nije začepljena i tada ustvari ta tvrtka pušta narudžbenicu tuženiku za čišćenje odvodnih cijevi na potezu od Kalničke do Vratničke ulice. Svjedok pokazuje u spisu skicu na kojoj je vidljivo na kojoj kući je javljen problem koji je opisao radi začepljenja, odnosno povrata otpadnih voda i točan potez na kojem radnici tuženika trebaju obaviti čišćenje u kojim ulicama trebaju obaviti pregled i čišćenje po potrebi, a sukladno radnom nalogu tuženika, koji je otvoren spornog dana. Međutim napominje da se na skici vidi sporna crpna stanica koja se nalazi izvan kruga koji obuhvaća radni nalog u odnosu na čišćenje i eventualno pregled i koja nije obuhvaćena uopće radnim nalogom tuženika. Na teren su poslani KV, IV i OV koji su mu javili da su našli uzrok začepljenja cjevovoda u cesti i da su uspjeli probiti "čep", a tada mu je upravo KV javio da kada je nivo vode počeo opadati da je začepljenje, odnosno sav otpad nakon odštopavanja začepljenog cjevovoda otišao u predmetnu crpnu stanicu i da se rešetka sa crpne stanice treba izvaditi van, jer se ne može taj talog i smeće oprati, odnosno ukloniti sa površine preko rešetke. Nakon toga je javio tvrtki Urednost d.o.o. da je daljnji problem začepljenja upravo na predmetnoj crpnoj stanici CS3 i da treba istu očistiti, međutim nije bilo govora, a niti ikakvog naloga da niti KV, niti bilo tko od zaposlenih kod tuženika, idu čistiti tu crpnu stanicu. Nakon toga su ga nazvali djelatnici iz tvrtke Urednosti d.o.o. ili tuženika, ne može se sjetiti, da su neki ljudi upali u tu crpnu stanicu, nakon čega je otišao na lice mjesta i saznao što se desilo. Navodi da radnici, među kojima je bio i pokojni KV, nisu bili obučeni za rad na crpnoj stanici, niti su bili poslani obaviti radove vezano za tu crpnu stanicu, već kod tuženika ima poseban Odjel za održavanje crpnih stanica, u kojima su radnici posebno obučeni za obavljanje tih poslova i s posebnom radnom opremom. Da je tvrtka Urednost d.o.o. dala poseban radni nalog tuženiku za čišćenje predmetne crpne stanice, tada bi tuženik poslao radnike iz tog drugog Odjela za održavanje crpnih stanica s posebnom opremom i tronošcima za silazak u crpnu stanicu, dok su radnici među kojima je bio i KV, bili podrška na tlu odozgo, radi cijevi koje peru odozgo, ali ne i radi silaska u tu crpnu stanicu. Napominje da pokojni KV nije bio ni obučen, ni kvalificiran za čišćenje crpnih stanica, niti se nalazio u tom Odjelu. Iako je pokojni KV bio iskusan i dugogodišnji radnik tuženika, ne može se izjasniti da li je isti mogao procijeniti svjesno rizik da li može bez opasnosti ući u crpnu stanicu, odnosno išao je pomoći kolegi, a što je ljudski, a ne zna da li je ikada pokojni KV čistio crpne stanice. Spornog dana je bio na radnom mjestu i pripremao se za određeni sastanak. Narudžbenicu broj 59/2018 (list 28. spisa) od 18.06.2018. je dobio nakon saznanja da uzrok začepljenja nije predmetna crpna stanica. Nadalje izjavljuje da radni nalog tuženika od 18.06.2018. (list 71. spisa) je sastavni dio narudžbenice 59/18 od 18.06.2018. i skice (list 72. spisa) u kojima je opisano koje radove radnici tuženika trebaju obaviti. Napominje da je dan prije predmetne narudžbenice broj 59/18 od 18.06.2018. tvrtka Urednost d.o.o. utvrdila da predmetnu crpnu stanicu ne treba čistiti i to je utvrdio poslovođa te tvrtke LV. Napominje da mu tvrtka Urednost d.o.o. nije pustila narudžbenicu za čišćenje predmetne crpne stanice, a niti je bilo jasno tko će ustvari očistiti rešetku na crpnoj stanici, da li radnici tuženika ili Urednosti, stoga nije niti slao poseban Odjel za čišćenje crpnih stanica kod tuženika, jer nije bio niti otvoren radni nalog za to. Od trenutka kada je tvrtki Urednost d.o.o. javljeno da je problem u čišćenju predmetne crpne stanice, više nikakvih povratnih informacija od te tvrtke nije imao. Napominje da je radnicima tuženika rekao da stanu sa strane dok se ne riješi problem sa začepljenjem u crpnoj stanici, te dok se ne riješi tko će čistiti tu rešetku na crpnoj stanici, da li radnici tuženika ili radnici Urednosti. I prethodnih dana i spornog dana vezano za predmetno naručeno čišćenje je kontaktirao u tvrtki Urednost d.o.o. sa svojom suprugom RVU koja je tamo zaposlena, te joj tom prilikom nije rekao da je potrebno da radnici Urednosti na mjesto događaja donesu tronožac. Predmetnu crpnu stanicu su radnici tuženika inače čistili u proljetno i jesensko vrijeme, a sukladno narudžbi Urednosti d.o.o. Pretpostavljao je da će netko ili od tuženika ili od zaposlenih u Urednosti, očistiti spornu rešetku u predmetnoj crpnoj stanici. I da je toga dana tvrtka Urednost javila da predmetnu rešetku na crpnoj stanici očiste radnici tuženika, to opet ne bi mogli obaviti radnici iz Odjela za čišćenje crpnih stanica, jer su toga dana bili na terenu na drugom mjestu.

8.4. Iz iskaza svjedoka JV proizlazi da je u sporno vrijeme bio direktor tuženika, te su ga za vrijeme godišnjeg odmora zvali da dođe na lice mjesta nakon što se tragedija desila. Kada je čuo da su radnici tuženika stradali na predmetnoj crpnoj stanici, bio je iznenađen jer je znao da se ne radi o radnicima koji su osposobljeni za čišćenje crpnih stanica, odnosno za ulaske u šaht, jer je za te poslove postojao poseban Odjel kod tuženika sa radnicima koji su za to bili osposobljeni, za ulaske u šahtove, čišćenje crpnih stanica sa posebnom opremom. Napominje da radnici tuženika nisu bili dužni pomoći radniku u nekoj opasnosti, već se radilo isključivo o moralnosti određenog radnika da pomogne drugom radniku u nevolji. Koliko se sjeća svi radnici koji su radili u odvodnji su imali upute da ne smiju silaziti u šahtove, crpne stanice gdje ima plina bez zaštitnih maski i dregera (detektor plina). Par dana nakon tragedije je u uredu pričao sa policijom i inspektorom zaštite na radu vezano za tu tragediju, a Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 57. - 67. spisa) je sačinjen upravo prilikom razgovora sa inspektorom i taj je zapisnik vlastoručno potpisao.

8.5. Iz iskaza svjedoka ŠV proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao vozač, te je spornog dana bio poslan na teren radi odčepljenja kanalizacije u [adresa] zajedno sa pokojnima KV i IV, te im nitko nije rekao da moraju očistiti ili bilo što raditi vezano za predmetnu crpnu stanicu. Nije bio nazočan kada je pokojni KV sišao u crpnu stanicu, a iz priče zna da su u tu stanicu sišli radnici Urednosti d.o.o. i da im je pok. KV sišao pomoći, a čuo je da zaposlenik Urednosti d.o.o. priča na telefon "pali su, pali su, svi su pali". On nije obučen za čišćenje crpnih stanica i silaske u šahtove, a nije mu poznato da li je za to bio obučen pok. KV, međutim zna da postoji kod tuženika za te poslove poseban Odjel. U sklopu ekipe sa KV i IV nije nikada išao na teren radi čišćenja crpnih stanica, odnosno on je vozač kamiona koji ne ide na teren radi čišćenja crpnih stanica, već je to drugi kamion u tom posebnom Odjelu za te poslove. Kontaktirao je toga dana sa PV koji mu je nadređen i razgovarali su o tome da je KV utvrdio da je problem u začepljenju na rešetki u crpnoj stanici i čekali su da vide šta će se dalje raditi, ali im nitko nije javio da trebaju bilo što raditi vezano za crpnu stanicu, niti su toga dana otišli na teren vezano za crpnu stanicu.

8.6. Iz iskaza svjedokinje GV proizlazi da je zaposlena kod tuženika kao povjerenik zaštite na radu, pa joj je stoga poznato da su pokojni KV i IV bili osposobljeni za rad na vozilu, dok nisu bili osposobljeni za čišćenje crpnih stanica i silaske u šahtove, već su za to osposobljeni kod tuženika radnici koji su i zaposleni u posebnom Odjelu za obavljanje tih poslova. Nema saznanja da je itko od tuženika pokojnima KV i IV, niti bilo kom od radnika dao nalog da obavlja poslove za koje nisu obučeni sukladno Zakonu o zaštitit na radu, i da za te poslove nemaju određenu opremu i sredstva. Kod tuženika postoje opći akti i odluke koji sistematski određuju i propisuju osposobljenost radnika za radno mjesto na kojem je zaposlen, a svaki radnik koji prođe određenu obuku vezano za zaštitu na radu, podaci su uneseni u analitičku procjenu tog radnog mjesta za određenog radnika. Napominje da se procjena rizika ažurira za svako radno mjesto kod tuženika, a ne može se izjasniti koja je procjena rizika bila važeća u 2018. godini. Nema saznanja da li je tuženik u 2018. godini imao izrađen operativni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda za Vodovod Osijek, niti da li i sada takav operativni plan postoji kod tuženika. Napominje da u 2018. godini kod tuženika postoji procjena rizika za sve radnike i za svako radno mjesto i na temelju te procjene rizika se radi analitička procjena rizika.

8.7. Sud iskaze saslušanih svjedoka ŠV, PV, JV i GV, nije cijenio kao vjerodostojne u dijelu koji su u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, a kojim otklanjaju odgovornost tuženika za nastali štetni događaj.

8.8. Čitanjem Prijave o ozljedi na radu (list 399. -400.) sud utvrđuje da je istu potpisao PV u kojoj je navedeno da je KV stradao trovanjem (udisanjem štetnih tvari) na uobičajenom mjestu rada za vrijeme redovitog rada, na križanju [adresa] i [adresa] u Crpnoj stanici, u radnom procesu čišćenja kanalizacijskog cjevovoda, na način da je pokušao pomoći drugom radniku koji je pao u Crpnu stanicu, da je uzrok ozljede poremećaj u procesu proizvodnje, da su tom prilikom korištena osobna zaštitna sredstva, da je radnik osposobljen za rad na siguran način, te da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu.

8.9. Čitanjem Analitičke procjene radnog mjesta rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije (list 54.-56. spisa) sud utvrđuje da se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, da je u opisu poslova i radnih zadataka pok. KV bilo između ostalog i čišćenje objekata sustava javne odvodnje prema nalogu vozača vozila za čišćenje kanalizacije (konkretno ŠV), da pri obavljanju poslova i radnih zadataka istog postoje i opasnosti od bioloških tvari - otpadne vode, opasnosti od požara i eksplozije (plinovi u kanalizaciji), te da radi u uvjetima rada kao što su između ostalog i mikroklimatske i kemijske štetnosti (plinovi od strojeva prilikom rada i plinovi iz kanalizacije), biološke štetnosti (otpadne vode i fekalije), te da je između ostalog pri obavljanju poslova radnik morao imati (od sredstava rada, alata i aparata) i tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje plinova.

8.10. Čitanjem Analitičke procjene radnog mjesta rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije (list 357.-359. spisa) sud utvrđuje da pod sredstvima rada, alatima, aparatima i postrojenjima nisu navedeni i tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje plina.

8.11. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru (list 57. -67. spisa) kojeg je potpisao tadašnji direktor tuženika JV, proizlazi da je sačinjen dana 13. srpnja 2018., da je obavljanje poslova čišćenja kanalizacije posao s posebnim uvjetima rada, da OV obavlja poslove upravljanja i rukovanja vozilom za čišćenje kanalizacije, a da su KV i IV obavljali poslove na posluživanju i rukovanju strojevima na vozilima za čišćenje kanalizacije pri čišćenju sustava javne odvodnje prema nalogu vozača - ŠV koji je nadređen članovima posade, da su kritičnog dana na temelju radnog naloga tuženika obavljali čišćenje sustava javne odvodnje u [adresa] Faza 1, da su javili nadređenom PV da imaju problem jer se krupni otpad zadržao na gruboj rešetki u ulazu kanalizacijske cijevi u crpnu stanicu CS3, da je tom prilikom radnicima Urednost d.o.o. [adresa] (FV, AV i DV), koji su obavljali uobičajene poslove na kanalizacijskom priključku u [adresa], nadređen VV javio da treba pomoći radnicima tuženika na način da im kod crpne stanice CS3 odnesu tronožac sa lančanom dizalicom, a sukladno dojavi zaposlenice Urednost d.o.o. KVU (supruge PV), a što su isti i učinili, da je OV nakon što je vidio radnike Urednost d.o.o. da su postavili tronožac, napustio područje crpne stanice CS3 i otišao kod kolege u obiteljsku kuću preko puta crpne stanice CS3, napustivši kao nadređen radnike KV i IV. Nakon toga radnik Urednost d.o.o. FV se spušta u crpnu stanicu pokušavajući zakvačiti rešetku kukom na lancu lančane dizalice i nakon par sekundi mu pozli i pada u kanalizacijsku vodu u crpnoj stanici, a pokušavajući ga spasiti ulazi u crpnu stanicu KV i pri tome smrtno stradava na način da se truje otrovnim plinovima u crpnoj stanici, kao i radnik IV za kojeg nije utvrđeno da li je prije ili poslije ulaska KV u crpnu stanicu, smrtno stradao također od otrovnih plinova. Nakon toga, na lice mjesta se vraća njihov nadređen OV. U Zapisniku se navodi da poginuli radnici KV i IV nisu bili osposobljeni za rad na siguran način na mjestu rada u crpnoj stanici i nisu dobili upute za rad u takvim slučajevima, već su ušli u crpnu stanicu iz razloga jer su krenuli spašavati nastradalog radnika a ne da bi obavljali poslove u crpnoj stanici. U zapisniku nije navedeno da su radnici tuženika imali zaštitne maske za dišne puteva, a ni uređaj za detektiranje štetnih plinova.

8.12. Čitanjem narudžbenice broj 58/2018 (list 68. spisa) sud utvrđuje da je istu kao naručitelj radova izdala Urednost d.o.o. [adresa] dana 14.06.2018. tuženiku kao isporučitelju radova za čišćenje priključka odvodnje, [adresa].

8.13. Iz narudžbenice broj 59/2018 (list 69. -70. i 402. spisa) proizlazi da jedna glasi za čišćenje sustava javne odvodnje Faza I [adresa] priključka odvodnje, [adresa], a druga na čišćenje sustava javne odvodnje Faza I [adresa] na dionici od Kalničke do Vratničke te po potrebi čišćenje ulica koje gravitiraju [adresa].

8.14. Iz radnog naloga broj 2018/600-597-600 od 18.06.2018. (list 71. -72. i 403.-404. spisa) proizlazi da se odnosi na čišćenje sustava javne odvodnje Faza 1, [adresa], od Kalničke do Vratničke. Na skici je navedeno „čišćenje“, „pregled i čišćenje po potrebi“, na kojoj je ucrtana i crpna stanica CS3.

8.15. Ostalu dokumentaciju u spisu sud nije posebno obrazlagao jer je nesporna između stranaka i obuhvaćena vještačenjem.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara ĆV, dipl. ing. sig. iz Zaboka, od 4. rujna 2025. (list 447.-457.) proizlazi da prilikom osposobljavanja radnika KV, nisu obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti koje proizlaze prilikom obavljanja poslova, sukladno rizicima, opasnostima i štetnostima na radnom mjestu, niti su isti bili u cijelosti obrađeni u Procjeni rizika poslodavca. Navodi da u Analitičkoj procjeni radnih mjesta – Služba ljudskih potencijala (list 56. spisa) za radno mjesto Rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije uz ostala sredstva rada navedeni su i tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje plinova, a koji nisu obrađeni u Procjeni rizika poslodavca, niti je poslodavac dostavio dokaz da je radnik bio osposobljen za korištenje gore navedenim sredstvima rada, te da su mu bila dostupna na korištenje, dok je poslodavac osposobio radnika KV za pružanje prve pomoći na radnom mjestu. Radnik KV je bio upoznat s Uputom za rad na siguran način pri otvaranju /zatvaranju i ulazak u šahtove, iz koje proizlazi da može uči u okno, u kojem se osjeti miris štetnog plina, bez da utvrdi koncentraciju štetnih plinova, ali je pri tome neposredni ovlaštenik trebao biti prisutan prije ulaska da istog nadzire.

9.1. Iz pisanog očitovanja vještaka od 20. listopada 2025. i 24. studenog 2025. na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, vještak navodi da se osposobljavanje radnika za rad na siguran način provodi na način da se radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, da radniku objasni i da radnika osposobi za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada a prema procjeni rizika kojima je izložen na radu i u vezi s radom sukladno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu, te da poslodavac nije obradio sve rizike na radnom mjestu Rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije, točnije nije procijenio rizike na u odnosu na sredstva rada, alate, aparate i postrojenja u „Analitičkoj procjeni radnih mjesta“, koju je izradila Služba ljudskih potencijala, gdje je navedeno da radnik između ostalih sredstva rada koristi i tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje plinova i samim time nije radnika upoznao sa svim rizicima prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu „Rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije“ te ga osposobio za rad na siguran način prema poslovima koje obavlja, sukladno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu i Pravilniku o osposobljavanju iz zaštite na radu, te na temelju procjene rizika poslodavca koja obuhvaća konkretne opasnosti i štetnosti na radnom mjestu, mjere zaštite propisane u procjeni rizika, pravilnu primjenu zaštitnih sredstava, postupke u slučaju nezgode, jer sadržaj i opseg osposobljavanja za rad na siguran način mora biti prilagođen stvarnim rizicima radnog mjesta. Navodi da je poslodavac imao izrađenu Procjenu rizika koju je izradila tvrtka ZIRS d.o.o. Zagreb (list 363.-367. spisa) u kojoj nisu obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti za radno mjesto Rukovatelj strojevima na vozilima za čišćenje kanalizacije. U Procjeni rizika koju je poslodavac dostavio u dopuni dokumentacije za radno mjesto rukovanje strojem za čišćenje kanalizacije (list 363.-367. spisa), nisu detaljno razrađene opasnosti prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada u čl. 3. t. 18. poslovi kod kojih je radnik u toku pretežnog punog radnog vremena izložen fizikalnim ili kemijskim štetnostima, niti opasnosti i štetnosti prema točki 56. Pravilnika (poslovi pri kojima je radnik izložen biološkim agensima), niti su propisane mjere zaštite na radu i osobna zaštitna sredstva koje radnik mora koristiti. Poslodavac je u Analitičkoj procjeni radnih mjesta naveo da radnik koristi sredstva rada i to tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje plinova, koji bi mogli biti povezani s točkom 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, a iste nije obradio u Procjeni rizika, niti je radnika osposobio za rad na siguran način prilikom korištenja istih. Nadalje, poslodavac je osposobio radnika za rad na siguran način za poslove na koje je bio raspoređen ugovorom o radu, točnije za poslove Rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije, a koje je teorijsko i praktično osposobljavanje bilo provedeno dana 02.01.2017. o čemu postoji Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način. Isto tako Izjavom koju je radnik potpisao 1.02.2017. (list 368. spisa) izjavljuje da je dobio usmene i pisane upute za rad na siguran način za radne postupke od strane stručnjaka zaštite na radu NV i ovlaštenika ŽV a iste se odnose na sljedeće poslove: 9. Signalist i vezači tereta, 10. Korištenje zaštitne kacige, 13. Rad na prometnicama, 17. Otvaranje /zatvaranje i ulazak u šahtove/okna, 18. Pronalazak minsko eksplozivnih sredstava, 19. Ozljeda radnika, 20. Rad na otvorenom u uvjetima visokih temperatura, 22. Rukovanjem teretom, 23. Rad sa strojevima i uređajima, 24. Zaštita kože ruku, 44. Rukovanje mosnom i portalnom dizalicom. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak prekoračio zadatak vještačenja, napominje da je predmet vještačenja temeljito razmotrio, točno pobrojio i naveo sve relevantne dokumente u svom nalazu i mišljenju koji se odnose na okolnost osposobljenosti na radu u odnosu na radni status pok. KV, te isto komentirao sa stanovišta struke i zakonodavstva zaštite na radu. Obrađivao je radno mjesto i poslove na koje je bio raspoređen pok. KV u svrhu utvrđivanja osposobljenosti za rad na siguran način; te je pri tome uzeo u obzir sve dokumente koji su mu bili dostupni u spisu i naknadno dostavljeni od strane tuženika na njegov zahtjev, a sve u svrhu utvrđivanja osposobljenosti za rad na siguran način pok. KV. Ponavlja da su u Analitičkoj procjeni radnih mjesta – Služba ljudskih potencijala, (list 54.-56. spisa) za radno mjesto Rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije na strani 56. naznačena Sredstva rada, alati aparati i postrojenja i to Specijalna oprema za čišćenje kanalizacije, Kontrolni instrumenti i upravljačka ploča vozila, Pumpa za vodu – motorna, Ljestve, Tronožac s vitlom i Uređaj za detektiranje plinova.

9.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 15. prosinca 2025. vještak navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja, te očitovanja na primjedbe tuženika. Odgovara da je u nalazu utvrdio način provedbe osposobljenosti radnika za poslove koje je obavljao i zaštite na radu. Na upit je li silazak u crpne stanice i boravak u zatvorenim oknima, radnoj atmosferi s opasnim plinovima dio poslova radnog mjesta rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije koje je obavljao pok. KV, odgovara da u dopuni dokumentacije i to analitičkoj procjeni radnih mjesta Službe ljudskih resursa koju je naknadno tuženik priložio spisu je naznačeno da su uvjeti zdravstvenog stanja navedeni u točki 17. rad na dubini većoj od 3 metra (list 55. spisa), točki 56. izloženost biološkim agensima (list 56. spisa) prema Pravilniku o zaštiti na radu, težak fizički rad točki 16. (list 54. spisa), točki 5. rukovanje dizalicama na mehanizirani pogon (list 54. spisa). Prema uputi za rad na siguran način točki 17. otvaranje i zatvaranje i ulazak u šahtove okna naznačeno je da prije ulaska u okno poklopac ostaviti otvoren kako bi štetni i opasni plinovi izašli pa se time može zaključiti da je radnik bio upoznati i obavljao poslove u oknima. Nalazom i mišljenjem je obuhvaćena analiza osposobljenosti radnika KV, a vještvo se radilo na bazi osposobljenosti radnika za rad na siguran način za posao koji je trebao obavljati. Na mjestu rada neposredni rukovoditelj radnika bio je vozač vozila za čišćenje kanalizacije OV i on je trebao voditi računa da radnik ne ulazi u opasan prostor, u okno. Navodi da je osposobljenost pok. KV procjenjivao temeljem procjene rizika koje su mu bile dostavljene. Procjena rizika je temeljni akt iz područja zaštite na radu u kojem moraju biti obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti s kojima se radnik može susresti na mjestu rada prilikom obavljanja poslova, te je pok. KV imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika pod točkama 5., 6., 16., 17., 18., 56. (list 54.-55. spisa) Pravilnika o posebnim uvjetima rada, a što se odnosi na poslove koje je obavljao kod poslodavca; ali u naknadno dostavljenoj procjeni rizika nije bila naznačena točka 56. koja se odnosi na kemijske štetnosti (izloženost biološkim agensima). Stoga osposobljavanjem pok. KV za poslove koje je obavljao, nisu obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti koje su utvrđene procjenom rizika koje je dostavio poslodavac i osposobljavanje nije u potpunosti provedeno. Naime, u procjeni dobivenoj od poslodavca i dopuni dokumentacije je naznačeno da radnik prilikom obavljanja poslova može po potrebi koristiti tronožac za izvlačenje iz okna i uređaj za detektiranje štetnih plinova, za što ne postoji dokaz da je pokojni KV bio osposobljen, a trebao je biti sukladno analitičkoj procjeni radnih mjesta koju je izradila Služba ljudskih resursa i što je naznačeno u spisu (list 54.-56. spisa). Napominje da nije bio nalog vještačenja tehnoloških opis radnih procesa kod poslodavca, već osposobljenost za rad na siguran način pok. KV prema poslovima koje je obavljao, međutim poslodavac je trebao tehnološkim procesom obuhvatiti sve opasnosti i štetnosti prilikom obavljanja poslova i samim time propisati način izvođenja radova na siguran način te sredstva koja se moraju koristiti u tu svrhu. Poslodavac je dužan radnika upoznati sa svim štetnostima i opasnostima koje mogu nastati prilikom obavljanja poslova. Napominje da Zakon o zaštiti na radu obveze procjene rizika na radu govori da propusti učinjeni u postupku procjene rizika npr. propust uočiti vjerojatnosti nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi s radom, pogrešna procjena štetnosti događaja odnosno procjenjivanje njegove štetne posljedice ne oslobađaju poslodavca obveza u vezi zaštite na radu, a što je naveo u nalazu i mišljenju. Pojašnjava da je u mišljenju pod točkom 4A naveo da je pok. KV bio osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovatelja strojevima na vozilima za čišćenje kanalizacije, ali prilikom osposobljavanja nisu obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti koje proizlaze prilikom obavljana poslova, što znači da je radnik imao papir da je osposobljen, ali nisu obuhvaćene sve opasnosti i štetnosti na mjestu rada za koje je trebao biti osposobljen za poslove koje je pok. KV obavljao. Napominje da nije prekoračio zadatak suda i da se njegov nalaz i mišljenje temelji na dokumentaciji u spisu i na temelju dokumentacije koju je na njegov zahtjev dostavio naknadno tuženik za potrebe izrade nalaza i mišljenja, te iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da pok. KV nije bio osposobljen u potpunosti za obavljanje svih poslova njegovog radnog mjesta. Ne može procijeniti koja je procjena rizika bila važeća u vrijeme nastanka štetnog događaja. Imao je uvid u analitičku procjenu dostavljenu u spisu i naknadno dostavljenu odstrane tuženika za potrebe vještačenja, a koje procjene nisu identične u dijelu uvjeta zdravstvenog stanja, gdje nema točke 18. (rad u nepovoljnoj mikroklimi), te u dijelu režim rada uvjeti rada, mjesta rada i okoline, vrste opasnosti, opasnost od požara i eksplozije, odnosno nema naznačenog dijela - plinovi u kanalizaciji. Dakle, imamo sredstva rada, alate, aparate i postrojenja, tronožac s vitlom, uređaj za detektiranje plinova, koji se nalaze u dokumentaciji u spisu, ali se isti ne nalaze u naknadno dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika.

9.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti kao stručan i sačinjen u skladu s pravilima struke. Sud je posebno cijenio to što je u nalazu i iskazu vještak stručno, određeno i detaljno odgovorio na sva pitanja i zadatke koje mu je postavio sud, te na pitanja stranaka, a na primjedbe tuženika odgovorio je stručno i logično na način da je iznio svoja vlastita saznanja o problematici, a svoj nalaz i mišljenje potkrijepio mjerodavnim propisima i stavovima struke, te iznošenjem notornih činjenica. Zbog toga prigovori tuženika nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja ovog vještaka, pa stoga nije bilo potrebe zatražiti mišljenje drugog vještaka, koji je prijedlog tuženika sud odbio kao neosnovan imajući u vidu primjenu čl. 261. Zakona o parničnom postupku i rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka.

10. Kako je tuženik nesporno pasivno legitimiran, to se njegova odgovornost za nastalu štetu temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017.) prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14.), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

11.1. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, pri čemu se pod općim propisima obveznog prava na koje upućuje ova odredba podrazumijevaju odredbe čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.). Dakle, poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti, može se osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom iz odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima. Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti pri čemu se poslodavac neće moći pozvati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

11.2. Međutim, koje odredbe Zakona o obveznim odnosima dolaze u primjenu ovisi o činjenici je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, što znači da se odgovornost može temeljiti na presumiranoj krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti.

11.3. U konkretnom slučaju radi se o opasnoj djelatnosti (rad u kanalizaciji koji podrazumijeva izloženost opasnim plinovima iz kanalizacije, opasnostima od požara i eksplozije (plinovi u kanalizaciji), mikroklimatskim štetnostima, kemijskim štetnostima- plinovima od strojeva prilikom rada i plinovima iz kanalizacije, biološkim štetnostima – otpadnim vodama i fekalijama, štetnostima od buke i dr. sa lista 55.-56. spisa), stoga valja primijeniti objektivni kriterij uzročnosti odnosno načelo objektivne odgovornosti.

11.4. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

11.5. Dakle, ovdje se uspostavlja pretpostavljena uzročna veza između opasne djelatnosti (rad u kanalizaciji, opasnost od požara, izloženost opasnim plinovima i dr. štetnim tvarima) i nastale štete.

11.6. Prema odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

11.7. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 11. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu na temelju sljedećih općih načela prevencije: 1) izbjegavanja rizika, 2) procjenjivanja rizika, 3) sprječavanja rizika na njihovom izvoru, 4) prilagođavanja rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednoličnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) te ostalih napora s ciljem smanjenja njihovog štetnog učinka na zdravlje, 5) prilagođavanja tehničkom napretku, 6) zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim, 7) razvoja dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša, 8) davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim, 9) odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje radnika, 10) besplatnosti prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike.

12.1. Prema odredbi čl. 44. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima (stavak 1.). Poslodavac je obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost (stavak 2.). Obveze iz stavaka 1. i 2. ovoga članka poslodavac ostvaruje u skladu s procjenom rizika, koju je obvezan usklađivati sa znanstvenim i stručnim spoznajama, odnosno napretkom (stavak 3.).

13. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme („Narodne novine“ broj broj 18/2017.) poslodavac je obvezan osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje.

14. Prema odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/2017.), izvođač imenuje inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova u svojstvu osobe koja vodi građenje, odnosno pojedine radove. Inženjer gradilišta, odnosno voditelj radova odgovoran je izvođaču za provedbu obveza iz članka 54. ovoga Zakona.

14.1. Prema odredbi čl. 133. st. 4. točka 1. Zakona o gradnji, na gradilištu je potrebno predvidjeti i provoditi mjere zaštite na radu te ostale mjere za zaštitu života i zdravlja ljudi u skladu s posebnim propisima.

14.2. Prema odredbi čl. 134. st. 1. Zakona o gradnji, gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište.

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. točka 1., 2., 3. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14.), privremeno gradilište u smislu odredbi ovoga Pravilnika je svako mjesto rada gdje se izvode građevinski i drugi radovi prema posebnom propisu odnosno radovi čiji je nepotpuni popis naveden u Dodatku I. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (1.). Naručitelj je pravna ili fizička osoba u svojstvu investitora, vlasnika građevine, koncesionara ili druge osobe u čije ime se projektira odnosno izvodi građenje (2.); Izvođač je pravna ili fizička osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na gradilištu (3.).

15.1. Prema odredbi čl. 5. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, planom izvođenja radova u skladu s Dodatkom IV. ovoga Pravilnika, čiju izradu osigurava naručitelj, utvrđuju se pravila primjenljiva na određeno gradilište, uzimajući u obzir poslove i aktivnosti koje se obavljaju na gradilištu te plan izvođenja radova sadrži posebne mjere u vezi jedne ili više kategorija posebno opasnih radova navedenih u Dodatku II. ovoga Pravilnika, koji se obavljaju na gradilištu; s tim da se Dodatkom II. definiraju kao posebno opasni radovi pri kopanju, čišćenju ili popravljanju bunara, radovi pod zemljom i u tunelima, radovi s eksplozivom i u prostorima koji su ugroženi eksplozivnom atmosferom; dok je Dodatkom I. taksativno navedeno pod nepotpuni popis građevinskih radova između ostalih i iskopavanje, popravci, izmjene, obnove, odvodnja, redovno održavanje, povremeno i periodično održavanje – bojanje i čišćenje i sl.

15.2. Prema odredbi čl. 6. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, između ostalog je propisano da je pri izvođenju radova na gradilištu potrebno uvažavati i primjenjivati opća načela prevencije propisana Zakonom o zaštiti na radu i to osobito u odnosu na: razmještaj i označavanje površina za skladištenje različitih materijala i tvari, posebno kada se radi o opasnim materijalima i tvarima.

15.3. Prema odredbi čl. 9. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, izvođač obavještava i izvještava radnike i njihove predstavnike na gradilištu, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu, o svim: 1) rizicima za sigurnost i zdravlje pri pojedinim radovima na gradilištu, 2) mjerama zaštite na radu koje je poduzeo ili namjerava poduzeti na gradilištu (stavak 1.) Obavijesti i izvješća moraju biti razumljiva radnicima na koje se odnose (stavak 2.).

16. Cijeneći izvedene dokaze i citirane zakonske odredbe, sud utvrđuje da je prednik I.-VI.tužitelja, pok. KV (radnik) obavljao kod tuženika posao rukovatelja strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije koje je radno mjesto s posebnim uvjetima rada, da je kritičnog dana po nalogu poslodavca (tuženika) obavljao poslove čišćenja kanalizacijske mreže u sustavu javne odvodnje Faza 1 [adresa] i da je predmetna crpna stanica CS3 dio sustava javne odvodnje Faza 1 [adresa], da je KV bio član tročlane posade u kojoj je sa drugim radnikom IV bio poslužitelj, dok im je neposredno nadređen na terenu OV - vozač kamiona, da je KV kao rukovatelj strojeva na vozilima za čišćenje kanalizacije radio u uvjetima rada mikroklimatske štetnosti, kemijske štetnosti (plinovi od strojeva i plinovi iz kanalizacije), biološke štetnosti i dr., a da tom prilikom isti nije imao masku za zaštitu dišnih puteva, a niti je od sredstava rada imao tronožac s vitlom i uređaj za detektiranje štetnih plinova, za čije korištenje pok. KV nije bio niti osposobljen, pa po mišljenju vještaka isti nije bio osposobljen za rad na siguran način sukladno rizicima, opasnostima i štetnostima na svom radnom mjestu. Da su tom prilikom radnici iz tvrtke Urednost d.o.o. [adresa], među kojima je bio i FV, obavljali uobičajene poslove u [adresa] u [adresa] oko kanalizacijskog priključka, da je uslijed odštopavanja cjevovoda u sustavu javne odvodnje na kojem su radili pok. ĐV, IV i OV, sav otpad krenuo u crpnu stanicu CS3, te su radnici tuženika otvorivši okno crpne stanice CS3 utvrdili da je u crpnoj stanici začepljena gruba metalna rešetka od glomaznog otpada, koja se rešetka nije mogla očistiti bez tronošca s vitlom, da su o tome odmah izvijestili nadređenog rukovoditelja Odjela PV, nakon čega su radnici Urednosti d.o.o. [adresa], po nalogu svog poslodavca, a kako bi pomogli radnicima tuženika, donijeli kod crpne stanice CS3 tronožac s lančanom dizalicom, da je nakon postavljanja tronošca s lančanom dizalicom kod crpne stanice, radnicima nadređen OV napustio radnike i otišao kod prijatelja u obiteljsku kuću preko puta crpne stanice CS3, a da prije toga nitko od nadređenih radnike nije upozorio na moguće opasnosti od štetnih plinova u crpnoj stanici, a niti su PV ili OV naredili radnicima da se crpna stanica CS3 ogradi zaštitnom ogradom, obilježi i osigura, niti su radnicima na jasan način naredili zabranu pristupa u crpnu stanicu CS3; iako je pri tome PV kao rukovoditelju Odjela kanalizacijske mreže, bilo poznato da je crpna stanica opasna po život zbog otrovnih plinova i da radnici na licu mjesta nisu obučeni za čišćenje crpne stanice, da nemaju maske za zaštitu dišnih puteva, a ni uređaj za detektiranje štetnih plinova. Ovdje treba posebno naglasiti da nadređenom PV nije bilo poznato da li je radnik KV sposoban procijeniti svjesno rizik da li bez opasnosti može ući u crpnu stanicu, a kako to imenovani svjedok sam navodi u svom iskazu. Dakle, upravo je uslijed izvođenja radova od strane radnika tuženika toga dana, nastao problem na crpnoj stanici CS3, uslijed začepljenja rešetke na istoj i da su upravo zbog rješavanja tog problema s kojim je bio upoznat nadređen PV, radnici tvrtke Urednost d.o.o. nakon dojave tuženika o nastalom problemu na crpnoj stanici (a vjerojatno sukladno dogovoru PV i njegove supruge s kojom je zbog tog problema razgovarao kao zaposlenicom tvrtke Urednost d.o.o., kako to proizlazi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru), dobili nalog od svog poslodavca da pomognu radnicima tuženika kod crpne stanice na način da im odnesu tronožac s vitlom radi odčepljenja rešetke na CS3. Iz navedenog proizlazi da radnicima nadređeni kod tuženika nisu organizirali rad na siguran način, te nisu spriječili nastanak tragedije u kojoj su poginuli uslijed trovanja od toksičnih plinova radnici tuženika, među kojima i KV, te i radnici tvrtke Urednost d.o.o. [adresa], koji toga dana nisu radili na čišćenju crpne stanice, već su se tamo zatekli samo iz razloga jer su dobili nalog da radnicima tuženika pomognu na način da im donesu tronožac s vitlom zbog nastalog začepljenja na rešetki u crpnoj stanici. Naime, nakon napuštanja radnika od strane nadređenog na terenu ŠV, na neosiguranom i neograđenom privremenom gradilištu, bez upozorenja na opasnost od štetnih plinova, bez jasne upute radnicima šta dalje da rade, te bez izdavanje naloga za zabranu pristupa crpnoj stanici radnicima, kako od strane ŠV tako i od strane voditelja Odjela PV, radnik KV je dakle, bez jasne upute šta treba dalje raditi vezano za nastali problem oko začepljenja rešetke na crpnoj stanici, te bez jasne i izričite zabrane pristupa istoj, a ne mogavši svjesno procijeniti rizik o ulasku u crpnu stanicu bez opasnosti, te uzimajući u obzir da nije imao ni zaštitnu masku za dišne puteve, a ni uređaj za detektiranje štetnih plinova, za čije rukovanje nije niti bio obučen (kao niti za rukovanje tronošcem), poginuo od otrovnih plinova u crpnoj stanici pokušavajući spasiti radnika tvrtke Urednost d.o.o., CV, koji je radi pomoći radnicima tuženika, pokušavajući zakačiti tronožac s vitlom na rešetku crpne stanice, pao u kanalizacijsku vodu u crpnoj stanici uslijed udisanja otrovnih plinova, na koju opasnost nije bio upozoren od strane tuženika. Iz istih razloga, prije ili nakon pogibije KV, poginuo je i drugi radnik tuženika IV, također od otrovnih plinova u crpnoj stanici, pokušavajući pomoći već upalim radnicima u crpnoj stanici, bez zaštitne opreme kao i KV. Dakle, nesporno je utvrđeno da je uzrok smrti radnika KV trovanje otrovnim plinovima karakterističnim za kanalizacijske i crpne objekte iz razloga što poslodavac (tuženik) nije organizirao rad na siguran način i time spriječio nastanak tragedije, odnosno ulazak KV u crpnu stanicu. Ne postoje razlozi zbog kojih tuženik (poslodavac) ne bi bio odgovoran, a ni razlozi zbog kojih bi sud zaključio da je pok. KV svojom krivnjom ušao u crpnu stanicu i da je bio svjestan da silazi u prostor u kojem postoji opasnost od trovanja plinovima i da se upravo to i desilo radniku kojeg je išao spašavati, a koji radnik (FV) također nije bio svjestan, ni upozoren na prisutnost štetnih plinova u crpnoj stanici, a KV nije imao ni uređaj za detektiranje plinova, niti je bio niti obučen za korištenje tog uređaja, dakle nije bio obučen za rad na siguran način na svom radnom mjestu, kako je vještak utvrdio. Nije osnovan navod tuženika da pokojnom KV spornog dana na privremenom gradilištu nije naložen rad oko crpne stanice i da je poginuo jer je samoinicijativno išao spašavati drugog radnika. Naime, tuženik je toga dana poslao posadu od tri radnika, među kojima je bio KV i IV, te nadređen im OV, radi čišćenja sustava javne odvodnje Faza 1 [adresa], u sklopu koje je i crpna stanica CS3 i oko koje je crpne stanice i nastao problem pri obavljanju poslova, radi čega je poslodavac, kada je saznao za problem u crpnoj stanici, imao obvezu osigurati i organizirati obavljanje rada na siguran način, te onemogućiti ili kontrolirati pristup opasnom prostoru, odnosno crpnoj stanici CS3, osigurati stalni nadzor nad radnicima, te radnicima dati jasne i precizne upute; ili odmah povući sve radnike sa područja crpne stanice, a ne dogovarati s drugom tvrtkom da se kod crpne stanice donosi tronožac s vitlom, čija je jedina svrha i razlog za postavljanje kod crpne stanice mogla biti otvaranje rešetke i čišćenje crpne stanice, a što su radnici tuženika i tvrtke Urednost d.o.o. [adresa] i pokušali napraviti uslijed navedenih propusta nadređenih. Stoga, da nije bilo propusta tuženika u organizaciji rada toga dana, po mišljenju suda, tragedija se ne bi desila. Naime, organizacija i nadzor rada na siguran način je isključiva obveza poslodavca sukladno Zakonu o zaštiti na radu i drugim mjerodavnim propisima iz zaštite na radu, a što je u konkretnom slučaju izostalo od strane tuženika. U odnosu na navode tuženika da u radnom nalogu ne piše striktno da se posao ima obavljati i na crpnoj stanici CS3, isto ne znači da je obveza poslodavca samo davanje naloga, već i sprječavanje opasnog ponašanja, a pogotovo nakon što je opasnost postala predvidiva nakon utvrđenog problema vezanog za crpnu stanicu CS3 i saznanja o tome nadređenih radnicima na terenu, radi čega je poslodavac tu opasnost morao fizički i organizacijski onemogućiti, a izostanak zabrane, postavljanja ograde i nadzora nad radnicima koji nisu bili obučeni za rad na crpnim stanicama i što je poslodavcu bilo poznato, ne može se tumačiti u korist poslodavca, pa se isti ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivanjem na to da radniku KV nije dao izričit nalog za obavljanje radova na crpnoj stanici i da isti nije niti inače obavljao te poslove. Pored svih navedenih propusta poslodavca, ulazak radnika u crpnu stanicu radi spašavanja drugog radnika predstavlja normalnu i ljudski predvidivu situaciju, koja ne prekida uzročnu vezu između propusta poslodavca i nastale štete. Stoga je u konkretnom slučaju upravo poslodavac odgovaran za nastanak štete prema kriteriju uzročnosti, te tijekom postupka tuženik nije dokazao ekskulpacione razloge koji bi otklonili njegovu odgovornost od nastanka štete. Pok. prednik tužitelja svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, već je riječ o isključivoj odgovornosti tuženika kao poslodavca, te je uzrok nezgode, uslijed koje je došlo do smrtnog stradanja radnika, upravo u propustu tuženika (poslodavca) koji tijekom postupka nije dokazao u čemu bi se sastojao propust radnika (a to sigurno nije pomaganje drugom radniku) ili njegov doprinos nastanku štetnog događaja, već je uzrok nezgode isključivo propust u organizaciji rada na strani tuženika (poslodavca) kako je obrazloženo. Stoga ne postoje pretpostavke iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, a ni čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, jer tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile njegovu odgovornost, a niti da je poduzeo sve potrebne mjere radi sprječavanja štete. Nema mjesta ni primjeni čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, na koju se tuženik poziva, jer ta odredba propisuje što radnik mora činiti da bi radio dužnom pažnjom, ali ne mijenja neupitnu odgovornost poslodavca da mu omogući rad na siguran način.

17. Nadalje, odredba čl. 1046. u vezi čl. 19. i odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu).

17.1. Prema odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema stavak 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

17.2. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Stavkom 2. istog članka je propisano da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

17.3. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama, I.tužiteljica SVU kao supruga pok. prednika KV, mld. II.tužiteljica HV i mld. III.tužiteljica BV, kao kćerke pok. KV, te IV.tužitelj SV i V.tužiteljica ČV, kao roditelji pok. prednika KV, potražuju naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosima od po 43.798,53 eura.

17.4. Iz iskaza I.tužiteljice HVU proizlazi da je bila sa pok. suprugom KV u dugotrajnoj vezi od 2001. godine, a potom u skladnom braku od 2009. pa sve do tragičnog događaja 19. lipnja 2018., da je u braku rođena kćerka HV koja je u vrijeme gubitka oca imala 8 godina, dok je kćerka BV u to vrijeme bila svega nepunih godinu dana, a I.tužiteljica je bila na porodiljnom dopustu u vrijeme tragedije, da zbog gubitka oca kćerka HV i sada ima psihičkih tegoba radi čega ide na razgovore kod dječjeg psihologa, te još uvijek ne može otići na grob svog oca, a zbog preživljene psihičke traume je dobila psorijazu. Iz iskaza V.tužiteljice ČV, majke pok. prednika KV, proizlazi da su joj od tri sina KV, ĐV i RV, sinovi KV i ĐV smrtno stradali, te još jedino ima najmlađeg sina RV, ovdje VI.tužitelja, da je bila jako povezana sa svojim sinom KV, kao i njen suprug SV, ovdje IV.tužitelj, otac pok. KV, te su u vrlo lošem psihičkom stanju nakon predmetne tragedije. Da bi bili blizu svoga sina KV, prodali su kuću u [adresa] kako bi KV mogao kupiti kuću i živjeti blizu njih, svakodnevno su se viđali s njim, te mu je V.tužiteljica čuvala djecu, odnosno svoje unuke. Otac pok. KV, ovdje IV.tužitelj je nakon tragedije psihički jako loše i inače teško bolestan.

17.5. Uzimajući u obzir sve utvrđene relevantne okolnosti odlučne za ocjenu osnovanosti i visinu pravične novčane naknade u odnosu na I. -V. tužitelja, a rukovodeći se Orjentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 29. studenog 2002. (broj Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02), koji su nominalno povišeni za 50% na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-47/2020-5), sud je utvrdio da istima zbog smrti bračnog druga, roditelja, odnosno djeteta, pripadaju zahtijevani iznosi naknade neimovinske štete od po 43.798,53 eura svakom od navedenih I.-V.tužitelja. Ovdje treba napomenuti to da pravična novčana naknada za duševne bolove djeteta (ovdje mld. II.tužiteljice HV i mldb. III.tužiteljice BV) zbog smrti roditelja, predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja - ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao, pa pripada djetetu koje zbog dobi nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja, jer je u pitanju naknada za jedinstveni oblik nematerijalne štete.

18. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na VI.tužitelja RV, brata pok. KV, nije osnovan.

18.1. Iz iskaza VI.tužitelja RV, brata pok. KV, proizlazi da je najmlađi i jedini živ od troje braće u obitelji RV, budući su mu oba starija brata B i KV, poginuli. Sa bratom KV je živio zajedno u obiteljskoj zajednici sve dok KV nakon sklapanja braka sa HVU u 2009. godini, nakon nekog vremena iz kuće obitelji RV, nije odselio sa suprugom u vlastitu nekretninu. Sa oba brata je bio jako vezan, te mu je pok. brat KV kao stariji brat bio uzor, a nakon što je KV odselio iz obiteljske kuće tijekom 2009. i dalje su se svakodnevno viđali na poslu budući su zajedno radili kod istog poslodavca, ovdje tuženika, jer je bratu KV kao vozač u posadi bio nadređen, a radili su skupa sve do 2016. godine, odnosno dvije godine prije tragičnog događaja. Nakon posla su se također družili, svakodnevno razgovarali, jedno drugom pomagali, te zajedno trenirali nogomet u istom klubu.

18.2. Naime, iako između VI.tužitelja RV i pok. brata KV nakon 2009. godine nije postojala trajnija zajednica života u smislu da više nisu zajedno živjeli u istom domaćinstvu; i dalje je postojala snažna emocionalna povezanost braće, koja povezanost proizlazi iz njihovog ranijeg zajedničkog odrastanja i odgoja te razvijene uzajamne ljubavi, brige i pažnje jednog prema drugom, te su zajedno i radili kod istog poslodavca (tuženika) sve do 2016. godine, na kojem je radnom mjestu VI.tužitelj kao vozač bio nadređen svome bratu KV, a skupa su trenirali nogomet u istom klubu, svakodnevno se družili, te pomagali jedno drugom što god je trebalo. Imajući u vidu sve navedeno, po mišljenju ovog suda, među braćom je postojao odnos koji po kvaliteti i kvantiteti i dalje znači trajniju zajednicu života u smislu citirane odredbe, bez obzira što to više nije bila zajednica života unutar istog domaćinstva, obzirom na utvrđene posebne okolnosti koje odstupaju od očekivanog i uobičajenog odnosa među braćom, te ukazuju na postojanje iznimno čvrste emotivne i životne povezanosti među njima koje odudaraju od uobičajenog odnosa braće. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka potvrdio da se pojam trajnije zajednice života ne veže striktno uz zajedničko stanovanje ili financijsku potporu, nego je riječ o široj životnoj i emotivnoj povezanosti, čiji sadržaj ovisi o činjeničnim okolnostima svakog slučaja. Tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 398/2011-2 od 3. listopada 2012. se ističe da „ Prema zaizetoj praksi ovoga suda, trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na zajedničko stanovanje, već može postojati i u slučaju kada ne stanuju u istom stanu ili kući, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge, međusobno se pomažu i sl., što može ukazivati na trajniju zajednicu života, te samim time na ispunjenje pretpostavki iz čl. 201. st. 2. ZOO za dosuđivanje naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe i u tom slučaju.“. Nadalje, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 276/2014-2 od 18. lipnja 2019. se ističe da se trajnijom zajednicom života između brata i sestre ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-x 120/09-2 od 22.04.2009., posl. broj Rev 1694/1997-2 od 21.02.2001.). Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da se pod pojmom „postojanja trajnije zajednice života“, ne smatra formalno življenje u istom prostoru, niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva. Naprotiv, pod tim pojmom podrazumijeva se prije svega postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara, a koja povezanost proizlazi iz njihovog ranijeg zajedničkog odrastanja, odgoja, te razvijene uzajamne ljubavi, brige i pažnje jednog prema drugom.

18.3. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, a obzirom na utvrđene posebne okolnosti, VI.tužitelju RV na ime duševnih boli zbog smrti brata KV, pripada naknada štete u iznosu od 10.000,00 eura.

19. Prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

19.1. Slijedom citirane zakonske odredbe i priloženog Zahtjeva I.-VI.tužitelja za naknadu štete koji je tuženik primio dana 21. lipnja 2019. (list 36. spisa), tužitelji imaju pravo na zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete od navedenog dana kao dana podnošenja pisanog zahtjeva, a ne od dana nastanka štetnog događaja 19. lipnja 2018. kako to oni zahtijevaju, radi čega je iste valjalo odbiti sa zahtjevom za zatezne kamate tekuće od 19. lipnja 2018. pa do 20. lipnja 2019. kao neosnovanim, kao i VI.tužitelja sa preostalim zahtjevom za naknadu štete od 4.931,32 eura, kako je odlučeno kao pod II. i III. izreke.

20. Kako tužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu svog zahtijeva u odnosu na glavnicu koju zahtijeva VI.tužitelj, te u odnosu na sporedno potraživanje na ime zateznih kamata za manji period, to se odluka suda o naknadi troškova temelji na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

21. Tužitelji su podnijeli zahtijev za naknadu troškova u iznosu od 58.080,00 eura sa sudskim pristojbama u nenaznačenom iznosu.

21.1. Sud je tužiteljima dosudio na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 228.992,65 eura.

21.2. Zahtjev tužitelja je osnovan za iznos od 51.840,00 eura, koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 5.169,00 eura (Tbr. 7.t.1. i Tbr. 40.), obrazloženog podneska od 16.02.2023., 31.10.2024., 2.06.2025., 22.10.2025. i 3.12.2025. u iznosima od po 5.169,00 eura (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 40.), te zastupanje na ročištu od 18.05.2021., 17.12.2024., 22.04.2025. i 15.12.2025. u iznosu od po 5.169,00 eura (Tbr. 9.t.1. i Tbr. 40.), a od dana 5.11.2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.t.5. i Tbr. 40.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod IV. izreke.

21.3. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 6.240,00 eura, nije osnovan, jer je sud visinu nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosudio prema dosuđenom iznosu uz primjenu Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok je trošak na ime zastupanja na ročištu od dana 5.11.2024. dosuđen prema Tbr. 9.t.5. i Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, suladno kojem za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova, dakle ukupno 150,00 eura uz primjenu Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu eventualnog troška sudskih pristojbi u neodređenom iznosu, jer sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troška na određen zahtjev stranke sukladno čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku, uz napomenu da sudsku pristojbu na tužbu tužitelji nisu niti podmirili, radi čega je odlučeno kao pod V. izreke presude.

U Osijeku, 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku I.-VI.tužitelja

2.Punomoćniku tuženika