Poslovni broj: P-207/2023-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku, Goranu Devrnji odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović i partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Devrnje, odvjetnika, i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika, dana 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 15079 od 26.07.2005. sklopljenog između tužitelja KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, a koje glase: u dijelu čl. 9.1.: ''Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka i mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka kredita je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita K. Korisnik kredita, koji je potrošač, ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.'' , te u dijelu čl. 5.1.: ''sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF na dan plaćanja''.

II./ Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.750,93 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose i to na iznos od :

5,55 EUR od dana 31.03.2008. do isplate

6,52 EUR od dana 31.10.2008. do isplate

10,48 EUR od dana 30.11.2008. do isplate

1,36 EUR od dana 31.12.2008. do isplate

24,21 EUR od dana 31.01.2009. do isplate

25,98 EUR od dana 28.02.2009. do isplate

16,34 EUR od dana 01.04.2009. do isplate

19,11 EUR od dana 30.04.2009. do isplate

20,00 EUR od dana 01.06.2009. do isplate

15,63 EUR od dana 01.07.2009. do isplate

14,84 EUR od dana 24.09.2009. do isplate

14,66 EUR od dana 31.08.2009. do isplate

15,22 EUR od dana 30.09.2009. do isplate

12,93 EUR od dana 31.10.2009. do isplate

17,54 EUR od dana 30.11.2009. do isplate

6,87 EUR od dana 31.12.2009. do isplate

15,88 EUR od dana 31.01.2010. do isplate

17,69 EUR od dana 25.02.2010. do isplate

19,15 EUR od dana 01.04.2010. do isplate

22,01 EUR od dana 30.04.2010. do isplate

27,30 EUR od dana 30.07.2010. do isplate

30,91 EUR od dana 30.06.2010. do isplate

36,59 EUR od dana 31.07.2010. do isplate

39,85 EUR od dana 01.09.2010. do isplate

44,34 EUR od dana 30.09.2010. do isplate

42,72 EUR od dana 02.11.2010. do isplate

45,22 EUR od dana 01.12.2010. do isplate

57,31 EUR od dana 31.12.2010. do isplate

56,83 EUR od dana 31.01.2011. do isplate

56,20 EUR od dana 28.02.2011. do isplate

62,27 EUR od dana 31.03.2011. do isplate

54,93 EUR od dana 02.05.2011. do isplate

62,10 EUR od dana 31.05.2011. do isplate

73,90 EUR od dana 30.06.2011. do isplate

91,22 EUR od dana 01.08.2011. do isplate

102,88 EUR od dana 31.08.2011. do isplate

81,41 EUR od dana 30.09.2011. do isplate

79,41 EUR od dana 31.10.2011. do isplate

73,83 EUR od dana 30.11.2011. do isplate

79,70 EUR od dana 31.12.2011. do isplate

85,01 EUR od dana 31.01.2012. do isplate

86,15 EUR od dana 01.03.2012. do isplate

83,94 EUR od dana 02.04.2012. do isplate

83,74 EUR od dana 30.04.2012. do isplate

86,19 EUR od dana 31.05.2012. do isplate

86,52 EUR od dana 02.07.2012. do isplate

84,27 EUR od dana 31.07.2012. do isplate

82,88 EUR od dana 31.08.2012. do isplate

78,31 EUR od dana 01.10.2012. do isplate

84,28 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

1.408,78 EUR od dana 05.11.2012. do isplate

sve to do 3 1. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 633,92 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose i to na iznos od:

4,23 EUR od dana 31.08.2007. do isplate

4,20 EUR od dana 01.10.2007. do isplate

4,19 EUR od dana 31.10.2007. do isplate

4,30 EUR od dana 30.11.2007. do isplate

4,22 EUR od dana 31.12.2007. do isplate

4,36 EUR od dana 31.01.2008. do isplate

4,32 EUR od dana 29.02.2008. do isplate

4,46 EUR od dana 31.03.2008. do isplate

4,36 EUR od dana 30.04.2008. do isplate

4,26 EUR od dana 31.05.2008. do isplate

4,30 EUR od dana 30.06.2008. do isplate

4,32 EUR od dana 31.07.2008. do isplate

4,26 EUR od dana 31.08.2008. do isplate

4,33 EUR od dana 30.09.2008. do isplate

4,48 EUR od dana 31.10.2008. do isplate

4,55 EUR od dana 30.11.2008. do isplate

4,39 EUR od dana 31.12.2008. do isplate

4,80 EUR od dana 31.01.2009. do isplate

4,83 EUR od dana 28.02.2009. do isplate

4,65 EUR od dana 01.04.2009. do isplate

4,71 EUR od dana 30.04.2009. do isplate

4,72 EUR od dana 01.06.2009. do isplate

4,64 EUR od dana 01.07.2009. do isplate

6,05 EUR od dana 24.09.2009. do isplate

4,71 EUR od dana 31.08.2009. do isplate

4,16 EUR od dana 30.09.2009. do isplate

4,13 EUR od dana 31.10.2009. do isplate

4,22 EUR od dana 30.11.2009. do isplate

2,38 EUR od dana 31.12.2009. do isplate

14,19 EUR od dana 31.01.2010. do isplate

14,11 EUR od dana 25.02.2010. do isplate

14,01 EUR od dana 01.04.2010. do isplate

13,98 EUR od dana 30.04.2010. do isplate

14,08 EUR od dana 30.07.2010. do isplate

14,08 EUR od dana 30.06.2010. do isplate

14,18 EUR od dana 30.07.2010. do isplate

14,15 EUR od dana 01.09.2010. do isplate

14,17 EUR od dana 30.09.2010. do isplate

13,88 EUR od dana 02.11.2010. do isplate

13,80 EUR od dana 01.12.2010. do isplate

14,18 EUR od dana 31.12.2010. do isplate

13,92 EUR od dana 31.01.2011. do isplate

13,67 EUR od dana 28.02.2011. do isplate

13,73 EUR od dana 31.03.2011. do isplate

13,17 EUR od dana 02.05.2011. do isplate

13,26 EUR od dana 31.05.2011. do isplate

13,54 EUR od dana 30.06.2011. do isplate

14,05 EUR od dana 01.08.2011. do isplate

14,28 EUR od dana 31.08.2011. do isplate

13,12 EUR od dana 30.09.2011. do isplate

6,83 EUR od dana 31.10.2011. do isplate

12,32 EUR od dana 30.11.2011. do isplate

12,30 EUR od dana 31.12.2011. do isplate

12,24 EUR od dana 31.01.2012. do isplate

12,02 EUR od dana 01.03.2012. do isplate

11,68 EUR od dana 02.04.2012. do isplate

10,77 EUR od dana 30.04.2012. do isplate

11,23 EUR od dana 31.05.2012. do isplate

10,96 EUR od dana 02.07.2012. do isplate

10,64 EUR od dana 31.07.2012. do isplate

10,08 EUR od dana 31.08.2012. do isplate

8,06 EUR od dana 01.10.2012. do isplate

9,83 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

75,87 EUR od dana 05.11.2012. do isplate,

sve to do 31. prosinca 2007. po stopi koja se obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 3 1. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 3.937,50 EUR sa zateznom kamatom počev od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva tužitelja u podnesku od 19.06.2025. na iznos od 633,92 EUR i 3.750,93 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužni navodi kako je dana 02.04.2007.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 00256, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.214,27 CHF (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u svrhu financiranja kupnje vozila ŠKODA, OCTAVIA, AMBIENTE 1,6. U članku 9.1. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Ugovorena je početna kamatna stopa od 6,00 %. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope. U članku 5.1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da su određene banke u razdoblju od 2003. g. do 31.12.2008.g. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09.04.2015.g. Rubriciranim presudama sudovi su utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Dodatna okolnost koja je presudna za ocjenu da navedene ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jest činjenica da su iste odredbe u ugovor unijete na inicijativu jedne strane kao sadržaj standardnog ugovora, na koju potrošači, kao i ovdje tužitelj, nisu mogli nikako utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima poslovanja nisu utvrđeni parametri pod kojima će se mijenjati promjenjivu kamatnu stopu niti metoda izračuna tih parametara. Na temelju takvih utvrđenja, rubriciranim presudama, sudovi su utvrdili da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci jedne strane nepoštene, pa prema tome ništetne. Isto tako, u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da su određene banke u razdoblju od 2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dana 03.09.2019.g. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje posl.br. Rev 2221/2018 kojim je odbio revizije tuženika i ostalih banaka protiv drugostupanjske odluke u kolektivnom sporu u dijelu u kojem je utvrđeno da su navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. S obzirom da je ovdje tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nastupao kao trgovac u odnosu na tužitelja koji je potrošač, pravna shvaćanja iz kolektivnih sporova u odnosu na banke kao potrošače primjenjiva su i u ovom slučaju s obzirom na to da je način sklapanja ugovora i ugovaranje valutne klauzule u CHF-u jednak način postupanja koji je prouzrokovao znatnu neravnotežu među ugovornim stranama. Navedeno na konačan način potvrđuje osnovu tužbe u dijelu tražene isplate temeljem ugovorenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Imajući u vidu sve navedeno u točkama I., II. i III. ove tužbe, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 6,00 %. Isto tako, imajući u vidu sve navedeno u točkama I., II. i III. ove tužbe, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju povećavao kamatnu stopu sve do dana konačne otplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana konačne otplate kredita. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti promjena kamatnih stopa i valutne klauzule u švicarskom franku: 1. tužitelj preplatio svaki mjesec do dana prijevremene otplate kredita iznose anuiteta koji su se - zbog povećanja kamatnih stopa nezakonito povećavali u valuti CHF u odnosu na iznose početnog anuiteta - zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita ukupno iznos od 20.573,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tužitelju na dan prijevremene otplate kredita 5.11.2012.g. od strane tuženika nezakonito više obračunat - iznos preostale glavnice u CHF u odnosu na iznos glavnice da nije bilo ništetne promjene kamatnih stopa - iznos preostale glavnice u kunama (prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan konačne otplate kredita) u odnosu na iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita u slučaju kada ne vrijedi valutna klauzula ukupno iznos od 12.358,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 6.11.2012.g. do isplate UKUPNO PREPLATA 1. + 2. = 32.931,91 kn uvećano za zakonske zatezne kamate Tužitelj u prilogu dostavlja svu daljnju dokumentaciju temeljem koje se mogu izračunati iznosi i razdoblja povećanja kamatnih stopa, iznosi povećanih anuiteta, iznosi i razdoblja povećanih anuiteta u kunama. Kako bi se svi činjenični navodi tužitelja temeljem dostavljene dokumentacije utvrdili na potpuno relevantan način tužitelj također predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti: Kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama po mjesecima, tužitelj preplatio tijekom otplate kredita, u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se - od početka otplate do dana konačne otplate. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 6,00 % - od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita. Slijedom navedenog, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 19.06.2025. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od 633,92 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.750,93 EUR sa zateznom kamatom na od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, uz prethodno utvrđenje ništetnim odredbi čl. 5.1. i 9.1 predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je plaćanje vezano za valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako prije upuštanja u raspravljanje o meritumu stvari, tuženik ističe zastare potraživanja i aktivne legitimacije. Tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naime, na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još u studenom 2012. godine, a tužba je podnesena u siječnju 2023. godine, sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, obzirom da tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također, tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. Tuženik ističe i prigovor aktivne legitimacije. I. Usprkos istaknutim prigovorima, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Tuženik ističe kako sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u „švicarcima“ te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Tvrdnje koje sada navodi tuženik smjeraju isključivo k postizanju nepripadajuće materijalne koristi. Svoj izbor, tužitelj sada pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika neopravdano ga prikazujući kao nepoštenog pregovarača. Upravo suprotno, tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Nastavno na tvrdnje tužitelja kako mu je tuženik nametnuo ugovaranje valute u švicarcima, a u kojoj je sklopljen predmetni kredit, očigledno je kako su navodi tužitelja netočni, paušalni i smjeraju za stjecanjem nepripadne koristi, obzirom je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je tuženik 2005. i 2006. godine od ukupnog broja sklopljenih ugovora čak 57,58% sklopio u valutom u eurima. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a FS prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Večernji list od 09.03.2005.g. piše: „HNB ne utječe na tečaj franka, a osim toga, ne obvezuje niti banke na konverziju ovog kredita u drugi u euru ako ta valuta „podivlja“. Vjesnik od 29.04.2005.g. piše: „Treba, kaže, uzeti u obzir da se krediti u eurima općenito smatraju manje rizičnima s obzirom da je Hrvatska „visoko eurizirano tržište“ na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u eurima pa tako u slučaju potrebe i Hrvatska narodna banka svojim intervencijama može imati veći utjecaj na tečaj i stabilnost kune prema euru.“ Novi list od 20.07.2005.g. piše: „Činjenica je, a na to je upozorio i FS, da Hrvatska narodna banka, kao vrhovna monetarna vlast u Hrvatskoj, deviznim intervencijama i drugim instrumentima može utjecati na tečaj kuna/euro jer se vrijednost kune i formira prema euru. Dapače, tečaj se u zadnjih desetak godina kretao u rasponu plus minus 5 posto jer je temeljni cilj HNB-a držati cijene stabilnim, a budući da smo uvozno ovisna ekonomija, svaki poremećaj u tečaju kune prema euru rezultirao bi inflatornim kretanjima na strani ponude. Što se tiče švicarskog franka, a isto je i s američkim dolarom, japanskim jenom, engleskom funtom i bilo kojom drugom ne-euro valutom, domet naše središnje banke je vrlo ograničen jer se tečaj između kune i tih valuta formira posredno – preko eura.“ Jutarnji list od 21.07.2005.g. piše: „Ja sam samo, odgovarajući na pitanje saborskih zastupnika, upozorio da kod kredita u CHF postoji veći tečajni rizik jer središnja banka kontrolira stabilnost eura u odnosu na kunu, ali ne i odnos drugih valuta i kune – ističe FS.“ Dakle, proizlazi da je zadaća HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR-u i time omogući stabilnost cijena, što je javno dostupna činjenica, isto kao što je javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF-u, već da se isti podredno formira preko EUR-a. Tuženik ističe kako su tvrdnje tužitelja promašene i netočne te ukazuje na razliku kredita s valutnom klauzulom u CHF-u sklopljenih prije 2005. godine i nakon. Naime, nije u istoj poziciji osoba koja je kredit u švicarcima podigla prije 2005. godine i osoba koja je isti podigla nakon tog razdoblja. Drugim riječima, do 2005. godine su korisnici kredita mogli tvrditi da su banke ili drugi kreditori tajili informacije kojima su raspolagali o nestabilnosti tečaja CHF koji HNB ne štiti u odnosu na kunu, ali od 2005. se radi o općepoznatoj informaciji o kojoj se govorilo javno u medijima što znači da se korisnici kredita koji su se odlučili za sklapanje ugovora u CHF valuti, ne mogu više pozivati na istu argumentaciju o neznanju, na isti način kao i korisnici kredita koji su ugovore s valutom CHF sklopili u prethodnim razdobljima. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru, kratkoročnom kreditu koji je sklopljen u vremenu kada je pitanje valute CHF već bilo općepoznato, a što proizlazi i iz gore citiranih novinskih članaka, kao i iz transkripata radijskih emisija koje tuženik dostavlja u privitku. Dakle, očito je kako se godinama prije nego što je tužitelj zaključio predmetni ugovor raspravljalo u javnom prostoru o stabilnosti CHF valute i njezinom značaju za korisnike kredita u istoj te je isto tako s navedenim informacijama raspolagao i tužitelj. Tuženik je povrh svega, upravo na traženje klijenata počeo nuditi ugovore u CHF valuti, objašnjavajući svakom kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna te ne može garantirati njezinu stabilnost. Drugim riječima, tužitelj je taj koji je tražio od tuženika financiranje kredita u valuti CHF! Nastavno na prethodnu točku, tužitelj ukazuje sudu na standard dužne pažnje i informiranost „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud EU koji ne podrazumijeva potrošača koji se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Kako tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama tako nema ništetnih odredbi Ugovora, niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. Ne može se od tuženika očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sam nema saznanja, kao što je budući smjer kretanja tečaja, pa s tim u vezi tuženik ističe recentnu praksu Suda EU koji u odluci F (C-186/2016) navodi: „Članak 3. Stavak.1 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procjeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe.“ Međutim, iako niti sam tuženik nije mogao sa sigurnošću iznijeti tvrdnju u kojem će smjeru i do kojeg iznosa rasti tečaj valute, svoje spoznaje o postojanju takvih mogućnosti kretanja švicaraca je iznio ne tamo ovdje tužitelju, nego i svakom klijentu koji se odlučio na korištenje usluga tuženika. Nadalje prema mišljenju nezavisnog odvjetnika u presudi F, osim što je klijent na temelju dobivenih informacija morao biti „u mogućnosti razumjeti da se, u zamjenu za određene financijske pogodnosti (kao što je npr. niska kamatna stopa) obvezuje snositi određenu razinu rizika“, posebno je trebalo voditi računa i o okolnostima koje su mogle nastati nakon zaključenja ugovora. U tom slučaju on je razlikovao situacije u kojima su banci u trenutku sklapanja ugovora bile poznate određene informacije, pa o tome namjerno nije obavijestila korisnika kredita, od situacije u kojoj banka objektivno nije mogla predvidjeti promjene deviznog tečaja do kojih je došlo nakon sklapanja ugovora o kreditu. Iz mišljenja nezavisnog odvjetnika proizlazi da u tom drugom slučaju rizik promjene tečaja ne može biti samo na banci. Nezavisni odvjetnik je stoga smatrao da se ne može nametnuti obveza banci da predvidi i obavijesti potrošača o nepredvidivim kasnijim promjenama deviznog tečaja, kao što su bile one u glavnom postupku i da zbog toga snosi za njih odgovornost. Osim toga, nezavisni odvjetnik upozorio je na primjenu čl. 4. st. 1. Direktive, koja određuje da se nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje tako da se u obzir uzimaju priroda robe i usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi. Sukladno tome, naglašavao je da bi u suprotnom trgovcu bile nametnute nerazmjerne obveze te da bi bilo ugroženo načelo pravne sigurnosti. Nezavisni odvjetnik je pritom ukazao na situaciju kada je za potrošača došlo do povećanja obveze zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon zaključenja ugovora unatoč tome što ne postoji nepoštena ugovorna odredba. Naime, on je smatrao da potonji slučaj nije obuhvaćen zaštitom prema Direktivi te da promjena deviznog tečaja nije okolnost koja ovisi o volji bilo koje od ugovornih stranaka. Pojednostavljeno, nezavisni odvjetnik smatrao je da činjenica da korisnik kredita snosi tečajni rizik, sama po sebi, ne stvara znatnu neravnotežu u smislu čl. 3. st. 1. Direktive, jer banka kao davatelj kredita nema kontrolu nad stopom deviznog tečaja, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je predmetni Ugovor sklopljen isključivo na njegovu štetu, ali prednosti koje su ostvarene u razdoblju do 2011.g. ne smatra „problematičnima“ jer je kao korisnik kredita u tom razdoblju bio u boljoj poziciji od korisnika kredita koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima ili kunski kredit. Štoviše, tuženik ističe kako je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: ZID ZPK) u čl. 19. st. 3. izrijekom isključio već otplaćene kredite. Naime, razlog isključenja već otplaćenih kredita se očituje u cilju zakonodavca kojim je nastojao otkloniti neravnotežu koja je nastala između ugovornih stranaka, a na štetu potrošača, tj. očigledno je kako je zakonodavac smatrao kako korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli nikakvu štetu, odnosno kako između potrošača i vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača, kao i u konkretnom slučaju između tužitelja i tuženika koji je svoj kredit isplatio u cijelosti prije donošenja ZID ZPK. Slijedom navedenog, a sukladno i pravnoj stečevini EU, sud bi primjenom čl. 2. st. 1. Direktive 93/13/EEZ trebao utvrditi da je zakonodavac izrijekom isključio promjenu određenih zakonskih odredbi na određenu vrstu ugovora te odbiti tužbeni zahtjev s obrazloženjem da osporena ugovorna odredba ne može biti predmet kontrole. Na takvu problematiku upozorava i redovita profesorica na katedri za Građansko procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. AS u svom članku koji je objavljen 05.03.2021.g. na web stranicama Informatora. „Ideja da bi netko tko je slučajno odabrao kredit u CHF-u, sada, petnaestak godina nakon njegova zaključenja, pozivajući se na nepoštenost ugovornih odredbi, zatražio isplatu iznosa koji bi se zakonskim zateznim kamatama trebali multiplicirati i time stekao neočekivanu zaradu, ne čini se prihvatljiv model ponašanja slabije ugovorne strane, kao rezultat znatne neravnoteže koja je postojala na strani potrošača.“ Tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tužitelj se u tužbi poziva na utvrđenja i odluke iz postupka temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač i isto navodi kao dokaz da je tuženik postupao nepošteno pri sklapanju predmetnog ugovora. Tužitelj navodi da je tuženik na potpuno identičan način kao i banke koje su bile obuhvaćene predmetnim postupkom plasirao sporni kredit tužitelja. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze s ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom udruge Potrošač, već uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Kao pravna osoba se u cijelosti razlikuje od banke jer je društvo s ograničenom odgovornošću, a ne dioničko društvo te nema vlastiti kapital, odnosno nema vlastiti novac, što će se detaljnije pojasniti u točki IX. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, obzirom tuženik nije bio stranka u postupku, niti je utvrđeno kako je svojim postupanjem ili propuštanjem tuženik povrijedio zaštićene interese, presude se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj, već protiv točno osam određenih banaka. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tužitelja, meritum presude iz kolektivnog postupka nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Pritom tužitelj nije ničime dokazao sličnost postupanja tuženika s osam točno tuženih banaka, budući da su banke mijenjale kamatnu stopu na štetu korisnika kredita, a u konkretnom je slučaju kamatna stopa tijekom cijelog perioda otplate kredita bila jednaka, odnosno tuženik ju nije mijenjao na štetu tužitelja. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti. Navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema važećoj valuti CHF-a. Dakle, ne samo da se tuženik zaduživao u CHF-u, nego je to činio i putem banke sa sjedištem u [adresa] pa stoga postoji i međunarodni element, a sve na zahtjev i traženje tužitelja. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika te da je u ugovor uglavio niz nepoštenih odredbi. Tužiteljeve tvrdnje su u potpunosti promašene i paušalne te tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time tuženik stekao ikakvu korist. Kako je već i sam tužitelj naveo, predmetni ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjena kamatne stope. Tuženik nije banka, nije dioničko društvo i nema svoj kapital te je bio obveznik plaćanja PDV-a. Do promjene kamatne stope je dolazilo radi zakonskih izmjena Zakona o PDV-u, tj. jer su se stope PDV-a mijenjale na temelju odluke zakonodavca. Naime, kamatna stopa sastoji se od dva dijela - fiksnog i varijabilnog, koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te porezu i drugim davanjima, a koje uopće ne ovise o jednostranoj volji tuženika. Kamatna stopa mijenjana je isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao nikakav utjecaj. Dakle, iznos varijabilnog dijela kamatne stope, koji se mijenjao u skladu s prethodno navedenim, ne predstavlja prihod tuženika. Tuženik pritom ističe kako PDV nije prihod tuženika nego prihod državnog proračuna Republike Hrvatske tako da bilo kakav rast kamate nije bio prihod tuženika, stoga ga tužitelj ne može potraživati od tuženika. Ukoliko tužitelj smatra da je nešto preplatio na osnovu promjene kamatne stope, utoliko bi trebao tužiti Republiku Hrvatsku. Prema čl. 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U Uvjetima ugovora o kreditu, koji je sastavni dio ugovora o kreditu, u čl. 9.1. navedeno je: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita Trgovcu.“ Slijedom iznesenog, predmetni ugovor sadrži sve bitne, zakonom propisane elemente te su odredbe istog ugovora jasne, razumljive, odredive te u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama, stoga nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka. Tuženik dodatno ističe da je odredbom čl. 9.1. Uvjeta o kreditu određeno: „Korisnik kredita ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.“ Stoga je nejasno zašto tužitelj, obzirom na gore spomenute tvrdnje, nije iskoristio pravo koje mu pripada i zahtijevao raskid Ugovora o kreditu zbog promijenjenih uvjeta, nego sad, godinama nakon što je isplatio Ugovor u cijelosti, neosnovano potražuje iznose navodno preplaćenih anuiteta. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u točki II. petita. Uopće je nejasno na koji je točno način tužitelj došao do tog izračuna i zašto uopće smatra da bi mu tuženik trebao navedeni iznos isplatiti. Tuženik predlaže sudu da se utvrdi kao vrijednost predmeta spora iznos koji je utužio tužitelj. Opreza radi, budući da je tužitelj proizvoljno naznačio vrijednost predmeta spora i predložio financijsko – knjigovodstveno vještačenje, tuženik ističe kako je tužitelj bio dužan urediti tužbeni zahtjev odmah. Svrha je financijsko – knjigovodstvenog vještačenja da se, u slučaju da se eventualno utvrdi bilo kakva preplata po predmetnom ugovoru, potvrdi izračun eventualne preplate kako ju je istaknuo tuženik, a ne da vještak određuje vrijednost predmeta spora. Navedeno je dozvoljeno jedino u slučaju iz odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku, što u ovom predmetu nikako nije slučaj. Stoga, tuženik osporava eventualnu namjeru tužitelja za uređenjem tužbenog zahtjeva naknadno, budući da je tužitelj imao svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje je postavio tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu br. 00256 od 02.04.2007. (list 3-5 spisa), plan otplate kredita od 05.04.2007. (list 13-13- 14 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 15-20 spisa), stručni članak od 23.06.2021. (list 34-38 spisa), medijski zapis Hrvatskog radija od 08.07.2005. (list 39 spisa) izvod iz novinskih članaka (list 40-48 spisa), Ugovor o kreditu sklopljen sa drugim klijentima sa planom otplate (list 49-61 spisa), Izjavu ZS od 28.09.2003. (list 67-69 spisa), izvod iz sudske prakse (list 103-108, 122-162, 217-218 spisa), Izjavu ŽS sud nije koristio kao dokaz u predmetnoj pravnoj stvari obzirom je izostala suglasnost tuženika da se ista izjava koristi kao dokaz.

4. Nadalje, sud je proveo financijsko vještačenje po dipl. oec. CS (list 77-89 spisa), pisanom dopunom vještva (list 171-179, 199-204 spisa), te usmenim saslušanjem vještaka (list 226-227 spisa), kao i saslušanjem tužitelja (list 72 i 167-168 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Sud je uvidom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdio da je tuženik kao predmet poslovanja u Sudskom registru registrirao između ostalog kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova.

7. Među strankama nesporno da su dana 01.07.20085. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu 00256 temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 27.214,27 CHF za kupnju vozila Škodas Octavia, Ambiente 4,6 prema prodajnom tečaju za devize RBA banke d.d. Zagreb važećim da dan plaćanja za kupnju vozila (čl. II.) uz ugovornu kamatu od 6,00 % i realnu godišnju kamatnu stopu od 7,07%, plativ u 84 mjesečnih anuiteta, uz mjesečni anuitet od 395,44 CHF, troškove zaključenja ugovora od 920,29 EUR, ukupne troškove ugovora od 33.216,96 CHF, a sve sukladno odredbama Uvjeta Ugovora koji su sastavni dio Ugovora o kreditu (čl. III.).

8. Točkom 5.1. Ugovora ugovoreno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. Zagreb, za CHF, vrijedećem na dan plaćanja, dok točkom 9.1. Ugovora ugovoreno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit.

9. Visina obroka kredita je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita Trgovcu. Korisnik kredita, koji je potrošač, ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.

10. U ovom postupku tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 5.1., i 9.1 predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je plaćanje vezano za valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu , te kao takve ne proizvode pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj stani od trenutka sklapanja ugovora, te ima li tužitelj pravo na isplatu zahtijevanih novčanih iznosa na ime razlika koje proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora za razdoblje od 31.03.2008. do 05.11.2012., te razlike koja proizlazi iz ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banka za razdoblje od 30.04.2007. do 05.11.2012. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja.

11. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da on nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača tzv. Udruge Franak koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, pa stoga smatra da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutne nikakve veze sa tuženikom iz razloga što on nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, ali isto tako i iz razloga što on nije banka.

12. Nadalje u odnosu na ništavost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potrebno je navesti da iako predmetni Ugovor sklopljen između stranaka nosi naziv "Ugovor o kreditu", prema čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio da se ne radi o Ugovoru o kreditu jer u skladu s navedenom odredbom davatelj kredita može biti samo banka, što tuženik nedvojbeno nije, već se radi o ugovoru o potrošačkom zajmu.

13. Vezano za odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, ističe se da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima pa time ni pravo osobe da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja ništetnosti odredbe sklopljenog ugovora i za vraćanje primljenog po osnovi te odredbe ugovora.

14. Osnovana je tvrdnja da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer tuženik nije jedna od banaka (tuženika) iz predmetnog kolektivnog spora, no, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je ocijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

15. Nesporno je da tuženik nije banka, ali je trgovačko društvo koje se bavi financiranjem i to putem zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje"), što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužiteljica potrošač te se u konkretnom slučaju na njihov odnos primjenjuje kako ZOO, tako i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP). Također tuženik kao pravna osoba registrirana za poslove davanja zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje, ….") komunicira s bankama, a uostalom i osnovala ga je banka tj. Porsche Bank Aktiengesellschaft, Austrija, i s bankom ima ustaljenu komunikaciju u svom redovnom poslovanju, za razliku od tužitelja koji je fizička osoba, koja svakako nema toliko iskustva, kontakata, znanja i saznanja u financijskom smislu. Odredbom čl. 59. ZZP propisano je kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. tog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

17. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća tužitelj navodi kako je predmetni ugovor zaključio u poslovnici tuženika na Žitnjaku, a temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od cca 27.000,00 CHF za kupnju vozila. U cijelosti je otplatio predmetni kredit. U auto kući mu je ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji. Pročitao je ugovor prije potpisivanja, shvatio je odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke no nije očekivao takav skok anuiteta. Prvotno mu je rata iznosila 1.800,00 kn, a kasnije 2.700,00 kn. Nije mogao pregovarati o pojedinoj odredbi ugovora. Nitko mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora kao niti javni bilježnik. To je bio unaprijed pripremljeni ugovor u koji su bili uneseni njegovi osobni podaci, iznos kredita, kamatna stopa, rok otplate. Nitko mu nije objasnio niti parametre promjene kamatne stope, kao niti rizike valutne klauzule. Ne sjeća se da li sam zaprimao obavijesti o promjeni kamatne stope. Vozilo je koristio isključivo u privatne svrhe. Nije bio vlasnik obrta niti tvrtke. Ne sjeća da li je i koliki rok dobio za potpis ugovora. Nije mu poznato da se tečajevi stranih valuta inače mijenjaju. Nije imao mogućnost da mijenja pojedine odredbe ugovora. Nije se niti interesirao da li postoji mogućnost promjene pojedine odredbe.

19. Navedenim iskazu sud osobito vjeruje u dijelu u kojim je tužitelj opisao sklapanje ugovora na način na koji potrošač pristupa sklapanju ugovora, a ne razumije materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati.

20. Tuženik nije doveo u sumnju činjenicu da je tužitelj potrošač te je iz njegovog logičnog i životnog iskaza utvrđeno da je potrošač jer mu je kredit isplaćen za kupnju vozila, dok je iz priložene dokumentacije razvidno da je kredit plaćao upravo tužitelj, pa je stoga neosnivan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu.

21. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je da je predmetni Ugovor o potrošačkom zajmu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF kao i promjenjive kamatne stope nisu bile dovoljno jasne. I tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate zajma kao i načinu izračuna promjenjive kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da izabere hoće li pristati na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Stoga je sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

22. Radi razlike između stvarno naplaćenog CHF i tečaja kakav je bio na dan isplate kredita tužitelju i razlike između prvotno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala prema odlukama banke sud je iz vještva dipl. oec. Mariju Tkalecu iz kojeg proizlazi kako je tužitelj je kao korisnik kredita sa tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu br. 00256 (list 1-12 spisa) kojim je ugovoreno, između ostalog, ugovoreno: Svrha ugovora - financiranje troškova kupnje vozila. Iznos kredita: kunska protuvrijednost iznosa od 27.214,27 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja ugovora. Kamatna stopa/ visina i broj mjesečnih obroka kredita/ trajanje ugovora/ troškovi: o Broj mjesečnih obroka: 84; Mjesečni obrok kredita: 395,44 CHF; Ukupni iznos svih mjesečnih obroka: 33.216,96 CHF; Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a):

920,29 CHF; Ukupni troškovi Ugovora: 33.216,96 CHF. Godišnja stopa ugovorene kamate: 6,00%; Efektivna kamatna stopa na kredit: 7,007%; Plaćanje: Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Pravodobnom se smatra samo ona uplata, koja je na žiro-računu Davatelja kredita proknjižena na dan dospijeća, inače prileži kašnjenje. Ako je korisnik kredita potrošač, tada će se uplata, pod uvjetom da je proknjižena na žiro-račun, smatrati pravodobnom, ako je Korisnik kredita najkasnije na dan dospijeća pravnoj osobi ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa dao kasnije neopozvani nalog za isto plaćanje, odnosno za provedbu iste uplate. (Uvjeti ugovora o kreditu: točka 5.) Povrat kredita: Ako ugovor počne teći 15. dana u mjesecu, tada prvi i svi slijedeći mjesečni obroci kredita dospijevaju posljednjeg dana istog i svakog slijedećeg mjeseca, odnosno počne li Ugovor teći poslije 15. dana u mjesecu, tada prvi i svi slijedeći mjesečni obroci kredita dospijevaju 16. dana u slijedećem mjesecu, kao i svakog slijedećeg mjeseca do isteka Ugovora. Korisnik kredita je obavezan kredit uvećan za ugovorene kamate Davatelju kredita vratiti sukladno odredbama ugovora. Kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka primjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. Dospijeće, kao i visina mjesečnih obroka kredita vidljivi su iz otplatnog plana, kojeg Davatelj kredita dostavlja Korisniku kredita nakon isplate kredita K. Korisnik kredita je obavezan mjesečne obroke kredita plaćati sukladno odredbama tč. 6.1. ovih uvjeta, otplatnom planu koji predstavlja sastavni dio Ugovora, kao i svim ostalim odredbama Ugovora i bez posebnih pisanih obavijesti Davatelja kredita. Ako korisnik kredita za trajanja Ugovora odluči ostatak glavnice platiti odjednom. Davatelj kredita preostali iznos neotplaćenog kredita neće uključiti ugovorene kamate na obroke, koje nisu dospjele di trenutka prijevremenog povrata. (Uvjeti ugovora o kreditu: točka 5.). Uplate na ime svakog od zaračunatih obroka vidljive su iz konto kartice predmetnog kredita (list 15-19 spisa). Tužitelj je u spis dostavio Plan otplate uz Ugovor o kreditu br: 00256 (list 13-14) iz kojeg su vidljivi obroci utvrđeni po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i PDV-u na kamatu od 22% godišnje, kao i da je kredit isplaćen 05.04.2007. godine. Prodajni tečaj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF na dan isplate kredita (05.04.2007. godine) je 1 CHF = 4,595452 kn. Obzirom da se PDV na kamatu od 01.08.2009. godine promijenio sa stope od 22% na 23%, u nastavku se utvrđuju ispravni obroci za razdoblje od 01.08.2009. do 31.12.2009. godine (za 29. -33. obrok). PDV na kamatu ukinut je sa 31.12.2009. godine, pa daljnju korekciju obroka iz početnog otplatnog plana nije potrebno izraditi jer je neto obrok (obrok bez PDV-a) vidljiv iz početnog otplatnog plana. Prema Konto kartici predmetnog kredita (list 15-19 spisa), proizlazi da je tužitelj predmetni kredit prijevremeno otplatio 05.11.2012. godine. Obveza na ime konačne otplate kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi vidljiva je iz Plana otplate uz Ugovor o kreditu br. 00256, te ista iznosi 6.429,81 CHF. Redovna kamata za razdoblje od dospijeća zadnjeg obroka prije konačne otplate kredita, odnosno 67.Obroka dospijeća 31.10.2012. godine, pa do konačne otplate kredita 05.11.2012. godine, tj. za 5 dana iznosi: 6.429,81 CHF x 6,00% : 365 dana x 5 dana = 5,28 CHF. Prema tome, obveza kod konačne otplate kredita utvrđena po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 6.435,09 CHF (6.429,81 CHF na ime glavnice i 5,28 CHF na ime redovne kamate). Iz navedenog proizlazi da su obveze na ime predmetnog kredita utvrđene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule: Od 30.04.2007. do 31.07.2009. godine bruto obroci naznačeni u otplatnom planu tuženika (list 13-14 spisa) konvertirani u kune po tečaju na dan isplate kredita. Od 01.08.2009. do 31.12.2009. godine obroci utvrđeni po vještaku na stranici 3 nalaza konvertirani u kune po tečaju na dan isplate kredita Od 01.01.2010. godine do 31.10.2012. godine neto obroci naznačeni u otplatnom planu tuženika (list 13-14 spisa) konvertirani u kune po tečaju na dan isplate kredita. Sa 05.11.2012. godine na ime konačne otplate kredita ukupno 6.435,09 CHF konvertirano u kune po tečaju na dan isplate kredita. Na temelju navedenog i prema zadatku vještaku, u prilogu nalazu (stranica 1-2) daje se Tablica 1. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime mjesečnih obroka i obroka utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita (obroka bez valutne klauzule). Iz Tablice 1., proizlazi slijedeće: Ukupna obveza na ime obroka bez valutne klauzule iznosi 149.600,39 kn. Ukupno je plaćeno na ime otplate obroka 182.545,13 kn. Prema tome, radi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF, ukupno je više plaćeno na ime obroka 32.944,74 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 4.372,52 EUR. Ukupne samo „negativne“ razlike iznose 307,19 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 40,77 EUR. Ukupne samo „pozitivne“ razlike iznose 33.251,93 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 4.413,29 EU. Na temelju podataka iz nalaza, mišljenja sam da ako je po predmetnom kreditu ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli: Ukupna obveza na ime obroka iznosi 149.600,39 kn. Ukupno je plaćeno na ime otplate obroka 182.545,13 kn. Prema tome, radi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF, ukupno je više plaćeno na ime obroka 32.944,74 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 4.372,52 EUR specificirano na stranici 4-5 nalaza. Ukupne samo „negativne“ razlike iznose 307,19 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 40,77 EUR specificirano na stranici 5 nalaza. Ukupne samo „pozitivne“ razlike iznose 33.251,93 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 4.413,29 EUR specificirano na stranici 5-7 nalaza.

23. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 02.05.2024. tuženik navodi kako osporava nalaz i mišljenje vještaka u dijelu 1. rate iz razloga što je vještak u tom dijelu nalaza usporedio čisti iznos prve rate u valuti CHF s ukupnom uplatom u kunama, a koji iznos u kunama sadržava i interkalarne kamate te time proizlazi prevelika razlika koja nije uvjetovana razlikama u tečaju.

24. U pisanoj dopuni vještva od 21.02.2025. vještak je razdvojio utužene iznos po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te naveo kako osnovni nalaz i mišljenje od 21.03.2024. godine izrađen je prema zadatku vještaku i tužbenom zahtjevu, odnosno u istome je su utvrđeni više plaćeni iznosi radi ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF (zajedno). Nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja, a prema novom zadatku vještaku, potrebno je razdvojiti iznose koji se odnose na valutnu klauzulu od iznosa koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Na temelju podataka i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja, prvo će se utvrditi više plaćeni iznosi radi valutne klauzule, i to na način da se od plaćenog iznosa na ime obroka utvrđenog po početno ugovorenoj stopi i tečaju na dan plaćanja oduzme početno ugovoreni obrok utvrđeno po tečaju na dan isplate. Nadalje, više plaćeni iznosi radi promjenjive kamatne stope utvrdit će se da se od utvrđenih razlika nastalih radi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule oduzmu više plaćeni iznosi samo radi valutne klauzule. Na temelju navedenog, u prilogu nalazu (stranica 1-3) daje se Tablica 1. Razdvojeni izračun razlike radi promjenjive kamatne stope i razlike radi valutne klauzule. U svom mišljenju navodi kako Ukupne razlike radi promjenjive kamatne stope iznose 5.291,83 kn, odnosno protuvrijednost od 702,35 EUR (specificirano na stranici 2-3 nalaza). Ukupne razlike radi valutne klauzule iznose: a) Samo pozitivne razlike, ukupno 28.261,40 kn, odnosno protuvrijednost od 3.750,93 EUR (specificirano na stranici 3-4 nalaza). b) Samo negativne razlike, ukupno -608,49 kn, odnosno protuvrijednost od -80,76 EUR (specificirano na stranici 4-5 nalaza) 25. U podnesku od 12.03.2025. tuženik je naveo kako osporava predmetni Dopunski nalaz u dijelu prve rate jer je vještak u tom dijelu Nalaza usporedio s jedne strane bruto obrok u valuti CHF, koji ne sadrži interkalarnu kamatu u valuti CHF, s kunskim iznosom od 2.323,11 HRK s druge strane, a koji iznos uključuje i interkalarnu kamatu. Iz takvog izračuna proizlazi prevelika razlika koja nije uvjetovana razlikama u tečaju, odnosno takva razlika nije utvrđena samo prema tečaju valute CHF, već je to razlika prema tečaju valute CHF i interkalarne kamate.

26. U pisanoj dopuni vještva od 16.06.2025. vještak je naveo kako tuženik podneskom od 12.03.2025. godine prigovara utvrđenoj razlici u prvoj rati. Obzirom da iz podneska tuženika proizlazi da je interkalarna kamata sadržana u prvoj rati, dopunjujem nalaz i mišljenje na način da razdvajam obvezu na ime interkalarne kamate i prvog obroka, te po istima utvrđujem razliku. Nakon proučavanja podneska tuženika i dopunskog nalaza i mišljenja, navodi kako na temelju podataka i izračuna iz dopunskog nalaza i mišljenja, razdvaja se obveza na ime interkalarne kamate i prvog obroka, te se utvrđuje razlike, odnosno više plaćeni iznosi radi valutne klauzule, i to na način da se od plaćenog iznosa na ime obroka utvrđenog po početno ugovorenoj stopi i tečaju na dan plaćanja oduzme početno ugovoreni obrok utvrđeno po tečaju na dan isplate. Prema tome, ovom dopunom se mijenja samo prvi red tablice jer se prvi obrok razdvaja na interkalarnu kamatu i prvi obrok, a preostali izračuni su isti kao i u dopunskom nalazu. U prilogu nalazu (stranica 1-3) daje se Tablica 1. Razdvojeni izračun razlike radi promjenjive kamatne stope i razlike radi valutne klauzule, a uvažavajući prigovor tuženika u pogledu prvog obroka. Iz Tablice 1., proizlazi slijedeće: 1. Ukupne razlike radi promjenjive kamatne stope iznose 4.776,29 kn, odnosno protuvrijednost od 633,92 EUR. U ovom izračunu nema negativnih razlika. Samo pozitivne razlike ukupno 28.261,40 kn, odnosno protuvrijednost od 3.750,93 EUR. Samo negativne razlike ukupno -611,27 kn, odnosno protuvrijednost od -81,13 EU. Dakle Na temelju podataka iz osnovnog nalaza i ove dopune, mišljenja je da ukupne razlike radi promjenjive kamatne stope iznose 4.776,29 kn, odnosno protuvrijednost od 633,92 EUR (specificirano na stranici 2-3 nalaza). Ukupne razlike radi valutne klauzule iznose: a) Samo pozitivne razlike, ukupno 28.261,40 kn, odnosno protuvrijednost od 3.750,93 EUR (specificirano na stranici 3-4 nalaza). b) Samo negativne razlike, ukupno -611,27 kn, odnosno protuvrijednost od -81,13 EUR (specificirano na stranici 4-5 nalaza).

27. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 18.06.2025. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod druge dopune nalaz i mišljenja od 16.6.2025. , a u kojoj dopuni su razdvojeni više plaćeni iznosi radi valutne klauzule promjenjive kamatne stope, te je uzeta u obzir primjedba tuženika u pogledu prvog obroka i ista je korigirana.

28. Vještak je jasno naveo temeljem koje dokumentacije je izvršio izračun uz jasnu naznaku i tablični prikaz svakog pojedinog iznosa plaćenog anuiteta, kamatne stope, tečaja obračuna te formule izračuna, te je ovaj sud u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Marija Tkaleca, te sve njegove pisane dopune i usmeno očitovanje kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima struke imenovanog vještaka, a temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu, imajući u vidu da je vještak argumentirano otklonio sve prigovore tuženika, te je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava jasno naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga (dakle nije tražio novi izračun niti uplatio predujam).

29. U odnosu za pitanje uračunavanja tzv. negativnih razlika manje plaćenih iznosa rata od početno ugovorenih i to prebijanjem, ističe se da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja. Naime, kada je tuženik, kao jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora nakon sklapanja ugovora, anuitete obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora te na dan korištenja, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti I tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja.

30. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika zaključujući ugovore koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o zajmu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je I tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom na to da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.

31. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio I tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos.

32. Pritom se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023. u kojoj je VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o zajmu u CHF.

33. U konkretnom slučaju, navedeno do okončanja ovog postupka I tuženik nije učinio, odnosno nije određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj. Dakle, U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate.

34. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.

35. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

36. S obzirom na to da je I tuženik utužene iznose primio u odnosu na ugovorne odredbe koja su utvrđene ništetnima, na temelju citirane odredbe ZOO-a, dužan ih je vratiti tužitelju. Ugovaranjem prodajnog tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta te promjenjive kamatne stope, I tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

37. U odnosu na povećanje zahtjeva tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa te sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. st. 2. ZPP kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.), slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Osim toga

38. Prigovor zastare nije osnovan jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka Ugovora, kako je navedeno u točki I izreke presude. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora koji počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti (isti je stav zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020).

39. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je usvojio konačno postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja preciziran u podnesku od 06.07.2024. u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa na ime povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kune tijekom razdoblja otplate kredita za razdoblje od 31.03.2008. do 05.11.2012. u iznosu od 3.750,93 EUR, te u odnosu na razlike po osnovi promjenjive kamatne stope za razdoblje od 30.04.2007. do 05.11.2012. u iznosu od 702,35 EUR, te je primjenom odredbe čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, dalje: ZOO) odlučeno kao pod točkom II i III. izreke presude.

40. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u smislu čl. 1165. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

41. Ponavlja se da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

42. Budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti u odnosu, to je tuženik u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 07.03.2023., 08.04.2024., 27.02.2025., 07.07.2025., 200,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 07.06.2024. 50,00 EUR za pristup na ročište 18.12.2023., 10.07.2024., 08.10.2024., 21.01.2025., 17.03.2025., 18.06.2025., 17.09.2025. 200,00 EUR, za svako ročište, za ročište za objavu presude 100,00 EUR ukupno 2.750,00 EUR uvećano za 25% PDV- a u iznosu od 687,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), kao i trošak nužnog financijskog vještačenja, dopune istog u iznosu od 500,00 EUR, time da mu nije dosuđen trošak podneska od 08.10.2024. i 19.06.2025. obzirom je sadržaj istih tužitelj mogao iznijeti na ročištima koji su održani 08.10.2024. i 18.06.2025., dakle isti dan ili dan prije dostavljenih podnesaka, a za koja ročišta je tužitelju dosuđen puni iznos naknade, i time ne stvarati dodatni trošak sastava navedenih podnesaka. Isto tako tužitelju je za sastav podnesaka od 07.06.2024. priznato 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. tarife, a sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer u istom tužitelj ne iznosi nikakve nove dokaze i činjenice, već upućuje na sudsku praksu bez iznošenja novih činjenica i dokaza i dodatnih novih obrazloženja. Nadalje tužitelju nije dosuđen niti trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je kao potrošač oslobođen plaćanja iste prema Zakonu o zaštiti potrošača.

44. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 19.06.2025. u ukupnom iznosu od 4.384,85 EUR.

45. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.937,50 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV i V.

46. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 23. siječnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, dana 23. siječnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.