Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-3013/2020-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. Split, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Račkoga 6, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužiteljice, zamj. pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 23. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.829,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:

-na iznos od 46,02 EUR od 13.08.2007. godine do isplate,

-na iznos od 45,75 EUR od 21.09.2007. godine do isplate,

-na iznos od 45,29 EUR od 07.10.2007. godine do isplate,

-na iznos od 45,83 EUR od 10.11.2007. godine do isplate,

-na iznos od 45,33 EUR od 12.12.2007. godine do isplate,

-na iznos od 46,41 EUR od 14.01.2008. godine do isplate,

-na iznos od 81,47 EUR od 04.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 82,77 EUR od 03.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 83,78 EUR od 31.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 80,44 EUR od 15.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 81,39 EUR od 13.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 80,78 EUR od 14.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 80,01 EUR od 26.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 80,82 EUR od 11.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 83,24 EUR od 15.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 84,57 EUR od 20.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 83,59 EUR od 01.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 89,79 EUR od 15.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 90,44 EUR od 24.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 87,75 EUR od 16.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 88,38 EUR od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 88,27 EUR od 12.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 87,53 EUR od 24.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 86,93 EUR od 28.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 87,21 EUR od 25.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 87,14 EUR od 25.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 86,46 EUR od 25.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 87,51 EUR od 25.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 88,67 EUR od 25.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 89,76 EUR od 25.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 90,08 EUR od 25.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 92,18 EUR od 25.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 91,53 EUR od 25.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 91,64 EUR od 25.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 95,87 EUR od 25.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 97,12 EUR od 25.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 99,91 EUR od 25.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 100,33 EUR od 25.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 97,95 EUR od 25.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 83,03 EUR od 25.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 88,56 EUR od 11.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 85,38 EUR od 02.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 86,28 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 83,74 EUR od 05.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 85,33 EUR od 03.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 76,81 EUR od 26.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 76,79 EUR od 02.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 79,22 EUR od 14.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 64,19 EUR od 11.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 64,11 EUR od 17.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 65,42 EUR od 21.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 66,46 EUR od 10.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,45 EUR od 09.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 65,95 EUR od 17.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,28 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,61 EUR od 12.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,17 EUR od 11.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,12 EUR od 16.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 68,07 EUR od 16.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 66,03 EUR od 30.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 65,22 EUR od 03.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,29 EUR od 09.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,23 EUR od 27.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 66,43 EUR od 07.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 65,57 EUR od 06.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 65,77 EUR od 19.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 65,38 EUR od 07.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 64,56 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 64,06 EUR od 09.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 64,57 EUR od 08.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 65,46 EUR od 21.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 65,52 EUR od 02.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 66,11 EUR od 31.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 66,11 EUR od 31.12.2013. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 11.833,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:

-na iznos od 1,74 EUR od 16.01.2006. godine do isplate,

-na iznos od 28,59 EUR od 15.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 33,37 EUR od 24.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 13,79 EUR od 16.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 18,33 EUR od 06.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 17,56 EUR od 12.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 12,11 EUR od 24.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,76 EUR od 28.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 9,81 EUR od 25.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 9,31 EUR od 25.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,32 EUR od 25.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 12,01 EUR od 25.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 20,44 EUR od 25.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 28,41 EUR od 25.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 30,76 EUR od 25.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 46,05 EUR od 25.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 41,30 EUR od 25.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 42,10 EUR od 25.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 72,97 EUR od 25.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 82,06 EUR od 25.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 102,39 EUR od 25.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 105,45 EUR od 25.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 88,11 EUR od 25.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 108,27 EUR od 25.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 157,24 EUR od 11.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 129,03 EUR od 02.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 137,02 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 114,57 EUR od 05.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 128,60 EUR od 03.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 169,54 EUR od 26.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 169,29 EUR od 02.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 194,48 EUR od 14.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 172,09 EUR od 11.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 171,12 EUR od 17.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 187,34 EUR od 21.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 200,35 EUR od 10.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 200,20 EUR od 09.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 193,99 EUR od 17.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 198,09 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 202,19 EUR od 12.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 196,74 EUR od 11.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 196,06 EUR od 16.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 220,34 EUR od 16.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 195,02 EUR od 30.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 184,93 EUR od 03..10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 198,16 EUR od 09.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 197,39 EUR od 27.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 199,94 EUR od 07.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 189,28 EUR od 06.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 191,74 EUR od 19.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 186,84 EUR od 07.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 176,68 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 170,44 EUR od 09.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 176,76 EUR od 08.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 187,85 EUR od 21.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 188,59 EUR od 02.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 195,92 EUR od 31.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 196,16 EUR od 30.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 203,94 EUR od 01.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 200,00 EUR od 04.04.2014. godine do isplate,

-na iznos od 196,30 EUR od 02.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 193,43 EUR od 29.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 194,73 EUR od 13.06.2014. godine do isplate,

-na iznos od 197,76 EUR od 04.07.2014. godine do isplate,

-na iznos od 207,17 EUR od 05.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 206,07 EUR od 10.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 212,47 EUR od 30.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 215,44 EUR od 28.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 216,63 EUR od 12.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 03.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 28.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 02.04.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 04.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 25.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 26.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 04.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 216,81 EUR od 02.09.2015. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.737,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica sa tuženikom dana 8. prosinca 2005. godine zaključila Ugovor o kreditu, koji je solemniziran dana 9. prosinca 2005. godine kod javnog bilježnika. Taj Ugovor o kreditu da je kredit za kupnju stambenog objekta, iznos kredita da je 154.000 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, sa rokom povrata u 228 jednakih mjesečnih obroka. Iz odredbe članaka 1, 5, 6 i 7 predmetnog Ugovora da proizlazi kako je ugovorena valuta CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, odnosno kao valuta u kojoj se obračunava interkalarna kamata, kao i kamata na zakašnjela plaćanja, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla tuženik kao banka odnosno trgovac da nije tužiteljicu informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Nadalje, iz odredbe čl. 4 predmetnog Ugovora da je razvidno da je tuženik zadržao sebi pravo da jednostrano mijenja kamatnu stopu bez pristanka tužiteljice kao korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla tuženik nije sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao i Ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što da je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa – načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica navodi da su te citirane ugovorne odredbe ništetne i nepoštene te da ne proizvode nikakve pravne učinke, da je to potvrđeno i sudskom praksom, tužitelj se poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, tužitelj opširno obrazlaže utvrđenja i presuđenja iz tog postupka. Pobijane odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika da su protivne načelu savjesnosti i poštenja i kao takve ništetne, iz razloga što valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, kao bitni elementi ugovora o kreditu, moraju biti određeni ili barem odredivi, te se ne smiju mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija i uvjeta promjene. Izravna posljedica navedenih ništetnih članaka Ugovora, da se očituje u tome da je tužiteljica u razdoblju od 16. siječnja 2006. godine pa sve do 30. travnja 2019. godine svoju predmetnu kreditnu obvezu preplatila u ukupnom iznosu od 116.023,80 kn, taj iznos tuženik da je stekao bez osnove. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 116.023,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te ujedno potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, te predlaže sudu isti odbiti uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka, a ističe i prigovor zastare. Predmetnom tužbom, tužitelj da zahtijeva isplatu temeljem navodno ništetnih pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 9010887462 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 08.prosinca 2005. godine koje se tiču ugovorene valutne klauzule u CHF te promjenjive kamatne stope, i to iznosa od 116.023,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od datuma dospijeća pa sve do isplate. Svoje traženje tužitelj temelji na tvrdnjama da banka nije mogla jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu te da je postupanje prilikom ugovaranja kredita u švicarskim francima (CHF) bilo nepošteno jer korisnik kredita nije upozoren na rizičnost kredita, a koje postupanje da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod P 1401/12, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod PŽ-6632/2017-10, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod Pž-7129-13-4 i dr., utvrđeno nepoštenim i ništetnim. Tako tužitelj osnovu svog traženja vidi u navedenim presudama, te odgovarajućim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Direktivi Vijeća EU 93/13. Tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to uvodno istaknuto, da nije osnovan. Tužitelj i tuženik da su zaista dana 08.prosinca 2005.godine zaključili Ugovor o kreditu broj 9010887462 kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 154.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Odredbom članka 4. da je Ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,35 % godišnje. Međutim, iste stranke da su sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje u tekstu ZID ZPK) zaključile dana 21.03.2016.godine i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010887462 koju činjenicu tužitelj niti ne navodi u tužbi, pogrešno držeći kako ista nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom pravnom sporu. Dakle, tužitelj u svojoj tužbi da polazi od sasvim pogrešnih premisa i to: od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude Trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, ZID ZPK kojim je zakonodavac uredio pitanje konverzije kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da je stupio na snagu 30. rujna 2015.godine. Sukladno navedenom zakonu banka da je bila u obvezi u roku od 45 dana računajući od dana stupanja na snagu zakona, dostaviti potrošaču preporučenom pošiljkom izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c tog Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Korisnik kredita da je s druge strane bio u obvezi u daljnjem roku od 30 dana, na isti način izvijestiti banku o prihvatu predložene konverzije. Dok je za banku ponuda konverzije bila stroga zakonska obveza, za korisnika kredita da je prihvat konverzije bio opcionalan. Odredbe tog zakona da strogo i precizno uređuju način na koji se konverzija provodi s isključivim ciljem da se korisnik predmetnih kredita dovede u isti položaj u kojem bi bio da mu je umjesto kredita u CHF bio odobren kredit u EUR, pa da tako konverzija po slovu zakona obuhvaća sva plaćanja od početka trajanja kredita; obuhvaća promjenu valute ugovora o kreditu iz CHF u EUR ali i preplaćene uplate s naslova ranije ugovorene kamate. Drugim riječima, prvotni kredit u CHF da je prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može biti više nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Konverzijom da se, neovisno o nominaciji sporazuma (novi ugovor, dodatak, sporazum)… raniji Ugovor u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je to bio od početka. Navedeno da podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka trajanja kredita, što da naravno uključuje i sva plaćanja učinjena po osnovi kamata. Tužitelj da ne može ovom tužbom tražiti vraćanje pretplate jer je to pitanje određeno ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim na temelju tog zakona. U protivnome da bi se tužitelju omogućilo ostvarivanje dvostruke koristi na štetu banke. Slijedom navedenog, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru o kreditu, ugovorne strane da ne mogu više jedna od druge bilo što potraživati. Tako da je i na strani tužitelja prestalo postojati bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF. Nadalje, tužitelju da je odredbom članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, a u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK utvrđen iznos pretplate u visini od 6.659,64 EUR-a, te da je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR. Pretplata da se priznala tužitelju na ime budućih anuiteta koji će tek dospijevati po novom otplatnom planu. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je nesporno izvršena konverzija kredita, tužitelj da je i sam prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa uplaćenih sredstava – sve uplate po svim osnovama, koje je do tada izvršio, a što da neminovno uključuje i uplate s osnova kamata i valutne klauzule. Tužitelj da se u svoj tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda iz predmeta vođenog po tužbi udruge Potrošač protiv banaka, između ostalog i ovdje tužene banke, navodeći da je ista presuda obvezujuća, a da je istom utvrđena ništetnost valutne klauzule. Predmetna presuda, a kako je to izrijekom naveo i Vrhovni sud, da se odnosi samo i isključivo na kredite u CHF, kako to ovdje nije slučaj jer se više ne radi o kreditu u CHF, to da je pozivanje na istu sasvim izlišno jer ta presuda nema nikakav učinak na konvertirane ugovore u kojima vrijednost obveze nije vezana uz CHF nego uz EUR.

Obzirom da su konverzijom stranke trajno i potpuno uredile svoj odnos, da su slobodnom voljom, a na način propisan zakonom izvršile konverziju kojom je tužitelju već priznata pretplata koja obuhvaća kako plaćanja učinjena po osnovi valutne klauzule tako i s naslova kamatne stope, to da je jasno da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja koji se tiče tražene isplate odnosno vraćanja. U protivnome, na strani tužitelja da bi imali dvostruku naplatu – jednu na temelju konverzije i drugu temeljem presude, a sve na štetu tuženika. Tuženik se nadalje u odgovoru na tužbu opširno referira na predmetne odredbe temeljnog Ugovora o kreditu, te svoj stav obrazlaže. Što se tiče prigovora zastare, tuženik se poziva na odredbu čl. 215. ZOO- a, te navodi da tražbina po osnovi stjecanja bez osnove – a to bi bila svota koju je tužitelj isplatio banci na temelju ugovornih odredbi ugovora sklopljenog 2005. godine

– korisnik kredita može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu i tada počinje teći petogodišnji zastarni rok. Ovo stoga što za stjecanje bez osnove nije propisan neki drugi zastarni rok pa da u primjenu dolazi opći zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. Prema tome na iznose anuiteta (a ukoliko sud ne bi usvojio istaknuti prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja) da vrijedi trogodišnji zastarni rok, a ne opće propisani petogodišnji rok, pa tuženik ovim podneskom podredno ističe i prigovor zastare u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do dana 04. travnja 2009. godine, dakle, prije isteka roka od tri godine do dana 04. travnja 2012.godine, a sve pozivom na naprijed citiranu odredbu čl. 226. i u vezi s čl. 245. ZOO-a.

3. Tužitelj svojim podneskom od 25.rujna 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke dipl.oecc Ines Lozić, tako da isti glasi kao u izreci ove presude. Tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Sud je rješenjem od 9.prosinca 2025.godine dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva, sud drži da je tužitelj ovlašten urediti tužbeni zahtjev, pa i povećati isti, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, dakle preinaka tužbe ima u ovom slučaju značaj uređenja tužbenog zahtjeva nakon vještačenja, na što je tužitelj ovlašten, sud je to dopustio pa je odluka donesena vezano za zahtjev iz navedenog podneska tužitelja.

4. Predmet ovog spora predstavlja za isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama vezano za ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 9010887462 zaključenog između stranaka dana 8.prosinca 2005.godine sa cjelokupnom pripadajućom dokumentacijom; Dodatka Ugovoru o kreditu zaključenog dana 21.ožujka 2016.godine sa pripadajućom dokumentacijom; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl.oecc Ines Lozić te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su dana 8.prosinca 2005.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili predmetni Ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta. Nadalje, tužitelju je kao korisniku kredita i dužniku po ovom pravnom poslu na raspolaganje od strane tuženika stavljen iznos kredita od 154.000,00 CHF, kredit je odobren na rok od 228 mjeseci, kamatna stopa ugovorena je u iznosu od 4,35% godišnje, kamatna stopa promjenjiva je jednostranom odlukom tuženika. Radi se o namjenskom kreditu za kupnju stambenog objekta, nije sporno da je tužitelj i kupio objekt od sredstava koja su mu iz kredita stavljena na raspolaganje.

9. Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenih iznosa vezano za te dvije odredbe, te je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a istaknut je i prigovor zastare. Prigovor radi prebijanja nije istaknut od strane tuženika.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u vrijeme podizanja ugovora o kreditu zajedno sa svojim suprugom bila u podstanarima, da je bila klijentica banke – tuženika, primala plaću preko tuženika, kako su suprug i ona imali potrebu kupnje nekretnine isključivo za potrebe stanovanja, a tada još nisu našli odgovarajući stan, to da je sa službenicom banke tuženika razgovarala informativno o kreditu, da joj je ponuđen s njene strane kredit vezan za valutu švicarski franak kao najpovoljniji kredit, te najpovoljniji kredit i u odnosu na ono što nude druge banke. U to vrijeme da se ovaj kredit reklamirao i kroz medije kao povoljan, suprug i ona da su pronašli stan za kupnju i odlučili se na podizanje ovog kredita, službenicu banke da je pitala informaciju vezano za najbolji rok otplate, a ista da joj je izračunala, s obzirom na visinu plaće, kredit na 19 godina otplate. I u odnosu na eurski kredit kod tuženika, ovaj kredit da je bio povoljniji i da je imao najmanju mjesečnu ratu, početna rata da je bila 4.800,00 kn. Navodi da nije imala nekih posebnih pitanja niti da joj je bilo što drugo posebno pojašnjavano u pogledu ove vrste kredita, pa tako ni kod javnog bilježnika. Navodi da je pristupila podizanju ovog kredita, a kroz vrijeme otplate da je maksimalno narasla rata na 6.700,00 kn. Navodi da nije bila vlasnica niti firme niti obrta, stan u [adresa] da je površine 63 m2 i čitavo vrijeme da se koristi isključivo za obiteljsko stanovanje i da nije nikada iznajmljivan. Kada se stvorila zakonska mogućnost konverzije kredita da je pristupila konverziji, banka da je napravila izračun konverzije i da je ona to mogla ili odbiti ili prihvatiti, da je prihvatila konverziju i nakon toga da joj je je priznata preplata od strane banke vraćana kroz smanjivanje mjesečne rate nakon konverzije. Kredit da je otplaćivala skidanjem sa tekućeg računa kod tuženika, to da je bio trajni nalog otvoren kod tuženika. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, tužiteljica navodi da je završila srednju školu u zanimanju hotelijersko turistički tehničar, a nakon toga fakultet u Dubrovniku i diplomirala na smjeru turizam i vanjska trgovina. Navodi da radi u pomorskoj agenciji u Splitu. Navodi da nije čitala detaljno dodatak ugovora o kreditu kod konverzije kredita, jer je bila toliko opterećena ratom kredita i visinom rate da je pristupila konverziji kao privremenom rješenju. Navodi da ni tada nije imala novca da bi u potpunosti otplatila kredit, da je naknadno kredit otplatila, baš nedavno u 12. mjesecu 2024. godine. Tekst temeljnog ugovora o kreditu da je pročitala letimično.

11. Za navesti je da su prihvaća iskaz tužiteljice kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, iskaz tužiteljice u skladu je sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka. Temeljem svih izvedenih dokaza, te iskaza tužiteljice u svojstvu parnične stranke, sud drži da tužiteljica u ovom pravnom poslu svakako ima status potrošača, radi se o namjenskom, stambenom kreditu, radi rješenja stambenog pitanja tužiteljice i njene obitelji.

12. Prvenstveno je, po pitanju navoda tužiteljice da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

13. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

14. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

15. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

17. Dakle, kako je već navedeno, sud prihvaća iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužiteljica u ovom pravnom poslu, namjenskom stambenom kreditu za kupnju stana za stanovanje, ima status potrošača, a da se sa tužiteljicom kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

18. To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, valjalo držati ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude po pitanju isplate temeljem takvih ugovornih odredbi, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.

19. Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,35%, do konverzije. Dakle, ovaj stav tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,35 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom odnosno koju drži ništetnom.

20. Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je valjalo prihvatiti kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog i temeljem ove odredbe. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

21. Dakle, i temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi jesu li ništetne predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Konverzija i učinak iste nisu se ni bavili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu. Među strankama i nije bilo sporno da je konverzija provedena sukladno tada važećem pozitivnim propisu, matematički i tehnički, međutim, vezano za zahtjev tužitelja, radi se o potpuno drugoj okolnosti.

22. Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 4,35 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015.godine (i početkom 2016.godine), odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi:

„Ugovor o kreditu je sklopljen dana 08.12.2005. godine, te je isplaćen dana 23.12.2005. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,35% godišnje. Otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 228 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31.01.2006.g., u iznosu od 993,74 CHF, što je na dan isplate kredita iznosilo 4.716,42 kn, te sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu.

Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o kreditu). Dana 21.03.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. u iznosu 61.731,75 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015.g. iznosi 471.476,24 kn (tečaj 7,6375 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru kojim je provedena konverzija je utvrđen preplaćeni iznos tužitelja na 30.09.2015. godine u iznosu 6.659,64 EUR.

Na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Knjigovodstvenu karticu te Plan otplate ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

4,35% godišnje do 31.07.2007.,

5,35% godišnje do 31.01.2008.,

6,10% godišnje do 31.10.2010.,

5,75% godišnje do 30.04.2011.,

5,50% godišnje do 31.07.2011.,

5,25% godišnje do 31.12.2013.,

3,23% godišnje do dana izračuna konverzije kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 993,74 CHF do 1.130,05 CHF kao najvećeg iznosa.

Temeljem navedenog od 01.01.2014.g. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

Temeljem prethodno navedenog, vještak će u nastavku sačiniti usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. U razdoblju od početka otplate kredita do izračuna konverzije kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom.

Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.

Nadalje, Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, stupio na snagu 26.01.2015.g., se navodi da: za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.

S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.

Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu i u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita se daje u Tabeli 1.

Izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1, zatim u nastavku se u Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije EUR u HRK (1 EUR = 7,534500 HRK).Dana 21.03.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. u iznosu 61.731,75 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015.g. iznosi 471.476,24 kn (tečaj 7,6375 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru kojim je provedena konverzija je utvrđen preplaćeni iznos tužitelja na 30.09.2015. godine u iznosu 6.659,64 EUR. Vještak prvotno ističe da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR a koji bi se točno primijenio na tužitelja te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR, a ne u CHF. Također, vještak nema saznanja da li bi tuženik tužitelju odobrio i pod kojim točno uvjetima kredit bilo u kunama ili EUR na dan odobrenja kredita u CHF, a s obzirom na razlike u inicijalnim iznosima anuiteta primjenom mogućih uvjeta za kredite u EUR i odobrenih uvjeta za kredit u CHF, što sve predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da je tuženik izvršio izračun konverzije kao da je kredit prilikom ugovaranja ugovoren u EUR s kamatnom stopom 5,70%. Simulirani otplatni plan za kredit u EUR iskazuje da bi moguće tužitelju bila početna kamatna stopa za kredit u EUR 5,70% (veća od kamatne stope za kredit u CHF) te da bi u tom slučaju početni anuitet za kredit u EUR iznosio 712,18 EUR što primjenom tečaja za EUR na dan isplate kredita, iznosi 5.255,89 kn. S obzirom da je početni anuitet za kredit u CHF preračunato u kune iznosio 4.716,42 kn to bi značilo da bi početni anuitet za kredit u EUR bio za 11,44% veći od iznosa anuiteta, preračunato u kune, koji je tužitelj početno imao za kredit u CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je izračun konverzije temeljio na pretpostavci, poštujući prethodno navedene odredbe, da se inicijalno isplaćen iznos glavnice u kunama nije odnosio na kredit u CHF već na kredit u EUR kao i da se uplate koje je tužitelj realizirao nisu odnosile na kredit u CHF ni po tečaju CHF, već je pretpostavka da je cijelo vrijeme bio na snazi kredit u EUR te da su se i uplate tužitelja izvršene u kunama odnosile na kredit u EUR prema simuliranim uvjetima, prema simuliranom otplatnom planu koji bi se prema tuženiku primijenio na tužitelja i prema važećem tečaju za EUR na dan plaćanja. Stoga je tuženik sve uplate po kreditu u CHF, koje je tužitelj uplaćivao u kunama, preračunavao u EUR kao da su se uplate odnosile za anuitete po simuliranom kreditu u EUR. Nastavno na prethodno navedeno, tuženik je prilikom izračuna konverzije primijenio odredbe čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju. Naime, sve iznose uplaćene u kunama je preračunao po primjenjivim tečajevima za EUR te utvrdio pretplatu po konverziji, koja prema Dodatku Ugovora o kreditu iznosi 50.863,00 kn što primjenom tečaja EUR na dan 30.09.2015. godine daje iznos od 6.659,64 EUR, kako je prethodno u Nalazu i obrazloženo. Za iznos tako utvrđene preplate su prema Dodatku ugovora, nakon provedene konverzije, umanjene obveze plaćanja tužitelja po kreditu u EUR nakon konverzije. Slijedom navedenog, izračun i način izračuna preplate tuženika se ne odnose na preplate po kreditu u CHF posljedično na rast kamatne stope i tečaja za otplatu CHF već na više plaćeno po simuliranom kreditu u EUR.“

24. Temeljem opsežno i kvalitetnog nalaza sudski vještak Lozić daje svoje zaključno mišljenje:

„Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.

Ad 1)

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije iznose 17.662,94 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 5.829,36 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 11.833,58 EUR.

- Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 1.345,50 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 422,51 EUR, te je manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 922,99 EUR.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 16.317,44 EUR i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 5.406,85 EUR,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 10.910,59 EUR.

Ad 2)

Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije dana 30.09.2015.g. iznose 7.151,63 EUR. Ad 3)

Izračunom konverzije je utvrđena glavnica u iznosu 61.731,75 EUR što je u tom trenutku iznosilo 471.476,24 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 30.09.2015.g. bi prema početnom otplatnom planu bila manja za 5.455,08 EUR.

Ukoliko Sud zauzme stav da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u valuti CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, konverzijom i preplatom koju je tuženik priznao po konverziji ne bi došlo do obeštećenja jer je iznos preplate koju je tuženik priznao po konverziji niži od iznosa preplata koje proizlaze iz razlike posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja CHF.

Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. te priznao preplatu tužitelja na dan 30.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 6.659,64 EUR.

Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se preplatom priznatom po konverziji umanjuju iznosi preplate (više plaćeno) utvrđeno posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja vezanog za valutu CHF, tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i tečaja iznosio 11.003,30 EUR (utvrđena preplata prema točki 1 Nalaza u iznosu od 17.662,94 EUR umanjena za iznos konačnog salda preplate priznate u konverziji, utvrđene na dan 30.09.2015. godine sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu u iznosu od 6.659,64 EUR). Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu u prethodnoj točki, za vrijeme otplate kredita u CHF pod pretpostavkom da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama temeljem simuliranog otplatnog plana za EUR, polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.“

25. Za ponoviti je da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka uredio svoj tužbeni zahtjev, podneskom od 25.rujna 2025.godine, tako da potražuje isplatu na ime ukupne preplate uslijed ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika u iznosu od 5.829,36 EUR; isplatu na ime ukupne preplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 11.833,58 EUR; sve sa zakonskim zateznim kamatama od izvršene uplate svakog preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate.

26. Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka Lozić kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka Lozić sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja.

27. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

28. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

29. Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 12.lipnja 2019.godine), prigovor zastare neosnovan je u odnosu na zahtjeve tužitelja za isplatu svih zatraženih iznosa. U ovom slučaju primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo vještaka Lozić po pitanju preplate s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 11.833,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, istu sud smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ovu navedenu odnosu, do provedene konverzije. Sud je tužitelju dosudio i preplatu s naslova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 5.829,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

30. Na dosuđene iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dospijeća tih iznosa, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom dijelu osnovan, pa mu je valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.

31. Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnom stambenog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužitelja po predmetnoj odredbi iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.

32. Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 6.659,64 EUR, međutim, kako za ovaj iznos preplate koja je očito tužitelju kasnije, nakon konverzije, vraćana u obrocima, tuženik nije izjavio prigovor radi prebijanja, nije podnio niti protutužbu, tako da svoja eventualna prava vezana za ovaj iznos tuženik može pokušati, po svojoj želji, ostvariti na drugi način, ne u ovom postupku. U slučaju drugačijeg stava drugostupanjskog suda po pitanju isplate tužitelju i ove priznate preplate tužitelju od strane tuženika kod konverzije, sudski vještak Lozić u vještvu je iskazala i ovaj priznati iznos preplate, kao što je iskazala i ukupan iznos zateznih kamata na ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunato za razdoblje do dana izračuna konverzije kredita (7.151,63 EUR).

33. Nadalje, sudski vještak izračunao je i tzv. negativne razlike, za slučaj drugačijeg stava drugostupanjskog suda, radi načela ekonomičnosti postupka, a ovaj sud ih ne prihvaća kod presuđenja, za navesti je da ponovno u tom dijelu tuženik nije uopće, a dakle, niti na vrijeme, u ovom postupku postavio protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja, ne radi se uopće o razlikama za iste mjesece, jer se tzv.pozitivne razlike i tzv.negativne razlike uzajamno u mjesecu isključuju, nije moguće da u istom mjesecu postoje obje vrste razlika, kako sud raspravlja i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, vezano i za iznos i za mjesece preplate po zahtjevu, a takvog zahtjeva tuženika na ime negativnih razlika nema i nije postavljen, to od mjesečnih iznosa u kojima postoji pretplata tužitelja spram tuženika, zaista ne treba odbijati negativne razlike, bez zahtjeva tuženika i za mjesece za koje tužbeni zahtjev uopće nije postavljen.

34. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 8.veljače 2024.godine, 29.kolovoza 2024.godine i 25.rujna 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 27.lipnja 2025.godine i 9.prosinca 2025.godine; za svaku radnju po 250 bodova; zastupanja na ročištu od dana 8.veljače 2024.godine 125 bodova (50%); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 3.250,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati trošak PDV-a od 25% u iznosu od 812,50 EUR i vještačenja u iznosu od 675,00 EUR, tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od ukupno 4.737,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora, pa ovaj trošak pristojbi neće ni imati, a isti ga nije ni zatražio, niti je pristojbu tužbe platio nakon podnošenja tužbe.

U Splitu, 23. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte