Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-4262/2018-141

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku iz Novog Marofa, Zagrebačka 2, protiv tuženika TITAN CONSTRUCTA d.o.o., Zagreb, Zeleni trg 6a, OIB: 89116114911, zastupan po punomoćniku Borisu Biliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. iz Splita, Lovretska 25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Borisa Ravića, odvjetnika te punomoćnika tuženika Borisa Bilića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 23. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o je

I/ Nalaže se tuženiku TITAN CONSTRUCTA d.o.o., Zagreb, Zeleni trg 6a, 89116114911, po osnovi neisplaćenog dijela bruto plaća za period od 01.01.2016. pa do 24.05.2017. isplati tužitelju NP, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.968,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 111,14 € od 16.02.2016.god.,

- na iznos od 123,54 € od 16.03.2016.god.,

- na iznos od 113,82 € od 16.04.2016.god.,

- na iznos od 114,83 € od 16.05.2016.god.,

- na iznos od 123,06 € od 16.06.2016.god.,

- na iznos od 122,91 € od 16.07.2016.god.,

- na iznos od 123,54 € od 16.08.2016.god.,

- na iznos od 123,48 € od 16.09.2016.god.,

- na iznos od 123,54 € od 16.10.2016.god.,

- na iznos od 126,01 € od 16.11.2016.god.,

- na iznos od 125,90 € od 16.12.2016.god.,

- na iznos od 126,01 € od 16.01.2017.god.,

- na iznos od 109,28 € od 16.02.2017.god.,

- na iznos od 107,63 € od 16.03.2017.god.,

- na iznos od 109,29 € od 16.04.2017.god.,

- na iznos od 108,56 € od 16.05.2017.god.,

- na iznos od 76,44 € od 16.06.2017.god.,

pa do isplate i to za razdoblje do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. pa do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje od 01.07.2021.god. do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god., do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku TITAN CONSTRUCTA d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Zeleni trg 6a, 89116114911, po osnovi naknade bruto plaće za period od 25.05.2017.god. pa do 31.05.2018.god. isplati tužitelju NP, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.178,72 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 118,28 € od 16.06.2017.god.,

- na iznos od 549,72 € od 16.07.2017.god.,

- na iznos od 544,09 € od 16.08.2017.god.,

- na iznos od 544,33 € od 16.09.2017.god.,

- na iznos od 544,09 kn od 16.10.2017.god.,

- na iznos od 249,26 € od 16.11.2017.god.,

- na iznos od 374,02 € od 16.02.2018.god.,

- na iznos od 151,80 € od 16.03.2018.god.,

- na iznos od 244,48 € od 16.04.2018.god.,

- na iznos od 176,05 € od 16.05.2018.god.,

- na iznos od 184,07 € od 16.06.2018.god.,

- na iznos od 188,05 € od 16.07.2018.god.,

- na iznos od 310,48 € od 16.08.2018.god.,

III/ Nalaže se tuženiku TITAN CONSTRUCTA d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Zeleni trg 6a, 89116114911, da, po osnovi neiskorištenog godišnjeg odmora za 2015.god., 2016. i 2017.god., isplati tužitelju NP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.017,23 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2018.god., pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje od 01.07.2021.god. do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu.

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OP u preostalom dijelu za ukupan iznos od 2.462,07 eura uvećano za zakonske zatezne kamate, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pod točkama I/, II/ i III/ izrijeke.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.518,38 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 23. siječnja 2026., pa do isplate i to po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VI/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.987,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj OP (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 16. srpnja 2018. navodi da je zaposlen kod tuženika TITAN CONSTRUCTA d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu građevinskog radnika – tesara počevši od 10. ožujka 2015. Dana 24. svibnja 2017. tuženik je tužitelju uručio izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelj osporavao u sudskom postupku te je ishodio pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1260/2017 od 21. prosinca 2017. prema kojoj je odluka o izvanrednom otkazu utvrđena nedopuštenom te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad. Povodom pravomoćne presude tužitelj je dopisom od 12. lipnja 2018. zatražio povratak na rad. Tuženik je tužitelja vratio na rad, međutim eksplicitno je odbio isplatiti mu sve naknade plaće za period dok nije radio. Tuženik se prema tužitelju ophodio bahato i ponižavajuće te je stoga tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj. Tužitelj je počevši od 26. lipnja 2018. započeo s radom na radnom mjestu građevinskog radnika – tesara. Tužitelj tužbom potražuje razliku plaća između onih plaća koje je tuženik tužitelju isplaćivao prije odluke o otkazu u odnosu na plaću koju mu je trebao isplaćivati sukladno odredbama Kolektivnog ugovora, nadalje tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme dok nije radio zbog izvanrednog otkaza pa do vraćanja na rad, dodatke na plaću na koje ima pravo prema odredbama Kolektivnog ugovora te naknadu plaće zbog neiskorištenog godišnjeg odmora. Tuženik tužitelju za čitav period radnog odnosa nije isplaćivao plaću koja je tužitelju zajamčena odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, koji je prema odluci ministra proširen na sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva u Republici Hrvatskoj. S obzirom da je tužitelj bio KV građevinski radnik – tesar, imao je pravo na koeficijent od 1,45 te dodatak na staž u visini od 0,5% po godini staža. Iz obračunskih lista proizlazi da je tuženik tužitelju isplaćivao manju plaću od one na koju je tužitelj imao pravo prema odredbama Kolektivnog ugovora. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu plaće za čitav period dok nije radio zbog nezakonitog izvanrednog otkaza i to prema visini koja mu je zajamčena odredbama Kolektivnog ugovora. Isto tako tužitelj prema odredbi čl. 47 Kolektivnog ugovora ima pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te dar u naravi u iznosu od 400,00 kn godišnje, odnosno ukupno 2.200,00 kn godišnje, te stoga tužitelj potražuje za 2016. i 2017. iznos od 4.400,00 kn. Tužitelj radeći kod tuženika nije iskoristio pravo na godišnji odmor, odnosno iskoristio je svega 7 dana godišnjeg odmora, te je stoga tužitelju ostalo neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 73 dana za što tužitelj potražuje naknadu s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 12. listopada 2023. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 10.627,00 eura s naslova razlike plaće za period od 1. siječnja 2016. pa do 24. svibnja 2017., zatim s naslova naknade plaće za period od 25. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2018., te s naslova naknade za neiskorišteni godišnji odmor, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je plaću isplaćivao sukladno ugovoru o radu, Pravilniku o radu i važećem Kolektivnom ugovoru. Tuženik ističe da je tužitelj ostvario rad kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju te za taj period ne može potraživati naknadu plaće. Tužitelj nije KV radnik niti je bio prijavljen kao KV radnik, tužitelj nije u stanju samostalno obavljati bilo kakve radne zadatke, već je kao pomoćni radnik obavljao nižu razinu radnih zadataka. Navodi da je tužitelju 2016. isplaćena jednokratna nagrada, te stoga taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u podnesku od 26. rujna 2018. potvrdio činjenicu da je tužitelju isplaćeno potraživanje koje se odnosi na jednokratni dodatak odnosno dar u naravi za 2016. i 2017. radi čega taj dio tužbenog zahtjeva tužitelj povlači. Tužitelj osporava navode tuženika da je tužitelj isplaćivao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Tužitelj ističe da je prema svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti od 5. srpnja 2018., a koju je tužitelj ishodio na temelju pregleda na koji ga je uputio tuženik, proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad na poslovima u građevinarstvu, dok iz svjedodžbe o razini stručne spreme i ugovora o radu proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu tesara. Navedeno također proizlazi iz presude ovog suda poslovni broj Pr-1260/2017 prema kojoj je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto tesara, a ne pomoćnog radnika. Stoga tužitelj ustraje na tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U postupku su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u potvrdu HZMO-a (str. 7-11 spisa), u dopis poslodavcu (str. 12 spisa), u potvrdu Porezne uprave, IP obrasce i obračunske liste (str. 13-55 spisa), u financijsku karticu (str. 61-64 spisa), u obrazac HZMO-a (str. 69 spisa), u odluku o izvanrednom otkazu (str. 70 spisa), u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti (str. 71 spisa), u uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način (str. 72 spisa), u isplatne liste (str. 73-74, 87-111, 195-200, 248-263 spisa), u potvrde HZMO-a (str. 79-83, 115 spisa), u potvrdu Porezne uprave (str. 122-123 spisa), u evidenciju o radnom vremenu (str. 164-174 spisa), u potvrdu HZZO-a (str. 177-181 spisa), u ugovore o radu (str. 290-295 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještacima Vještak Tkalec d.o.o. sa pisanim nalazom i mišljenjem (str. 141-152 spisa), Centar za financijska vještačenja d.o.o. sa pisanim nalazom i mišljenjem (str. 213-219 spisa), pisanim očitovanjem (str. 245- 246 spisa), usmenim očitovanjem (str. 282-283 spisa), pisanim očitovanjem (str. 336 spisa), pisanom dopunom nalaza i mišljenja (str. 352-353 spisa), te drugom pisanom dopunom nalaza i mišljenja (str. 363-365 spisa), saslušani su svjedoci HP (str. 301-302 spisa), CP (str. 302-303 spisa), DP (str. 303 spisa), BP (str. 349-350 spisa) te tužitelj OP kao parnična stranka (str. 303-304 spisa) te je izvršen uvid u ovosudni predmet Pr-1260/2017 koji se nalazi u priklopu ovog spisa.

5. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz presude ovog suda poslovni broj Pr-1260/2017 od 21. prosinca 2017. da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2017. utvrđena nedopuštenom te je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad na radno mjesto građevinskog radnika – tesara u roku od 8 dana.

7. Uvidom u ugovor o radu od 22. rujna 2016. koji prileži na str. 5-6 spisa Pr-1260/17 je utvrđeno da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu tesar – građevinski radnik. Prema odredbi čl. 11 tog ugovora utvrđena je bruto plaća tužitelja u iznosu od 3.150,00 kn.

8. Među strankama nije sporno da je radni odnos tužitelja kod tuženika u međuvremenu prestao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tužitelj dao tuženiku dana 27. srpnja 2018., a kojeg je tuženik zaprimio 30. srpnja 2018. Ujedno iz odjave HZMO-a proizlazi da je tužitelj odjavljen iz radnog odnosa sa danom 30. srpnja 2018.

9. Uvidom u potvrdu o zaposlenju HZMO-a koja prileži na str. 7-11 spisa je utvrđeno da je tužitelju radni odnos kod tuženika trajao od 10. ožujka 2015. pa sve do 24. svibnja 2017. Nadalje, iz obrasca HZMO-a koji se nalazi na str. 69 spisa proizlazi da je tužitelj ponovno prijavljen u radni odnos počevši od 27. lipnja 2018. pa do 30. srpnja 2018. Također, iz potvrde HZMO-a od 28. siječnja 2019. koja prileži na str. 115 spisa proizlazi da je tužitelj u periodu od 12. listopada 2017. pa do 10. siječnja 2018. bio u radnom odnosu u obrtu za građevinarstvo vl. [obrt], zatim u periodu od 6. veljače 2018. pa do 6. ožujka 2018. u radnom odnosu u trgovačkom društvu Planigrad projekt d.o.o. te u periodu od 20. ožujka 2018. pa do 26. lipnja 2018. u trgovačkom društvu Gutes j.d.o.o.

10. S obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu i tijekom postupka među strankama je sporno prema kojem koeficijentu pripada tužitelju plaća, odnosno naknada plaće u utuženom razdoblju, s obzirom da tuženik tvrdi da je tužitelj obavljao najjednostavnije poslove pomoćnog građevinskog radnika za koje tužitelju pripada pravo na plaću prema koeficijentu 1,00, dok s druge strane tužitelj ističe da je prema pravomoćnoj presudi naloženo tužitelja vratiti na rad na radno mjesto građevinskog radnika – tesara, za koje radno mjesto tužitelju pripada pravo na plaću prema koeficijentu 1,45, a sve sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

11. Na okolnost poslova koje je tužitelj obavljao kod tuženika i plaće, odnosno naknade plaće koja tužitelju ima pripasti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

12. Iz iskaza svjedoka HP proizlazi da je isti radio u jednom periodu kod tuženika na poziciji voditelja projekta. Poznaje tužitelja, zna da je tužitelj radio kod tuženika i to isključivo na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika. Procedura je bila takva da su nakon 30 ili 60 dana donosili ocjenu za novo zaposlene radnike na temelju onoga što su vidjeli i razgovora s voditeljima, te je zaključeno da je tužitelj osoba starije životne dobi, sporijeg rada, problema s vidom, te da isti može obavljati isključivo poslove pomoćnog građevinskog radnika u tesarskim grupama. Utvrđeno je da ne može obavljati samostalne poslove tesara. Voditelj gradilišta bio je DP koji je tužitelju davao radne naloge, odnosno poslovođa CP. U ugovoru o radu naveli su više radnih mjesta i tesara i građevinskog radnika, kako bi pokrili što više pozicija radi inspekcije i zaštite na radu. Ne sjeća se je li tužitelj iskoristio godišnji odmor, ali zna da nije prigovarao plaći niti godišnjem odmoru.

13. Svjedok CP u svom iskazu navodi da je radio na radnom mjestu poslovođe u koje vrijeme je radio i tužitelj koji je isključivo radio kao pomoćni građevinski radnik. Prvo su htjeli provjeriti koje poslove zna raditi te je utvrđeno da nije mogao raditi kao tesar jer je slabo vidio i bio je jako spor, tako da je mogao raditi samo pomoćne poslove. Tužitelju su radne zadatke davali DP i BP te svjedok. Tužitelj je također imao sklonost alkoholu, na što ga je svjedok par puta upozorio. Tesar na gradilištu slaže oplatu, po potrebi rastavlja oplatu, sudjeluje kod betonskih radova. Pomoćni radnik u tom slučaju čisti gradilište, čisti daske od betona i čavala, dodaje daske i ostali materijal za slaganje oplate, rastavlja oplatu. Tužitelj se nije bunio što obavlja manje složene poslove.

14. Svjedok DP u svom iskazu navodi da je radio kao voditelj gradilišta kod tuženika. Sjeća se da je radio i tužitelj, radio je kao pomoćni radnik. Svjedok navodi da je kao voditelj gradilišta vodio četiri gradilišta, nije bio čitavo vrijeme na gradilištu. Moguće je da je radio tesarske poslove sa daskama, ali to su pomoćni poslovi, tesar bi bila osoba koja zna napraviti krovnu konstrukciju i eventualno stepenište, a osobe koje rade sa oplatom nisu tesari u pravom smislu riječi. Tužitelja nije vidio da bi obavljao poslove tesara, ali nije promatrao tužitelja na gradilištu jer to nije bio njegov posao.

15. Svjedok BP u svom iskazu navodi da je bio zaposlenik tuženika u periodu od 2015. do 2019. na radnom mjestu voditelja gradilišta. Sjeća se tužitelja samo po imenu, radio je s njime na gradilištu u [adresa] kada se radilo groblje. Misli da je tužitelj radio na poslovima betoniranja te postavljanja oplata, dakle isti je radio kao tesar što ima veze s postavljanjem oplata. Dodatno je tužitelj radio i pomoćne poslove u smislu prenošenja materijala. Tužitelj nije bio zadužen za obavljanje složenijih poslova koji se odnose na poslove tesara, već za uobičajene poslove tesara. Druge poslove nije obavljao, a njegov iskaz odnosi se na razdoblje od 2017. i o radovima vezanim za groblje u [adresa], a za ostalo se ne može sjetiti.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da je radio sa poslovođom O u [adresa] na poslovima rušenja objekta i tamo nije bilo tesarskih poslova, odnosno bilo ih je malo, a to je radio nakon presude. Inače je radio tesarske poslove kod tuženika čim je došao u firmu, to je radio u Dubrovniku, poslovođa je bio N. Najviše je tesarske poslove radio sa BP u [adresa] te u [adresa]. Radio je poslove oko oplate i šalovanja, najviše je radio poslove šalovanja. Po povratku na radno mjesto po presudi raspoređen je kod CP na poslove u blizini [adresa]. Dobio je isplaćeno samo 2.700,00 kn, i rečeno mu je da mu neće isplaćivati putne troškove i terenski dodatak, radi čega je tužitelj dao izvanredni otkaz. Kod drugih poslodavaca radio je isto poslove tesara, odnosno po potrebi sve druge poslove na gradilištu. Druge poslodavce nije tužio i pristao je na manju plaću, budući da mu je trebalo zaposlenje.

17. Iz iskaza svih svjedoka sud je suglasno utvrdio da je tužitelj obavljao manje složene tesarske radove na gradilištu koji se odnose na oplatu i šalovanje, a što također proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji navodi da je prvenstveno radio poslove oko oplate i šalovanja. Sud je povjerovao iskazima svih svjedoka, budući da su isti u bitnome suglasni jedan drugome te ostalim izvedenim dokazima. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da tužitelj nije obavljao složenije poslove tesara, već pomoćne poslove u grupi tesarskih poslova, a koji se odnose na oplatu i šalovanje.

18. Sukladno odredbi čl. 39 st. 2 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine 115/15) osnovna plaća svake grupe i podgrupe poslove iz tarifnih stavova utvrđuje se na način da se najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove množi sa koeficijentom složenosti za svaku grupu i podgrupu poslova. Nadalje, prema odredbi čl. 39 st. 1 Kolektivnog ugovora u tarifnom dijelu ugovora izvršeno je razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima, a radna mjesta razvrstana su u deset grupa složenosti. Navedenom Kolektivnom ugovoru prileže i tarifni stavovi iz kojih proizlazi to da I grupa poslova podrazumijeva jednostavan rutinski rad koji ne zahtijeva posebno obrazovanje, unutar koje grupe su transportni radnici, čistačice i slično te istima pripada koeficijent složenosti 1,00. U II grupu poslova spadaju manje složeni poslovi i zadatci, odnosno rad za koji su dovoljna pismena uputstva, a u njih spadaju pomoćni PKV građevinski radnici, priučeni radnici svih struka i slično. Za njih je predviđen koeficijent od 1,15. III grupa podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova. U tu grupu spadaju KV građevinski radnici početnici (zidar, tesar, armirač, asfalter) te KV radnici svih struka početnici. Toj grupi pripada koeficijent 1,30. U grupi IV a nalaze se složeniji i raznovrsniji poslovi i zadatci za čije su obavljanje potrebne konzultacije u njihovu izvršavanju. U tu grupu spadaju KV građevinski radnici svih struka (tesar, armirač, zidar i dr.) te im je pridodan koeficijent od 1,45.

19. Nadalje, sukladno odredbi čl. 41 st. 1 Kolektivnog ugovora osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca 0,5%. Prema odredbi čl. 41 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na povećanje osnovne plaće prema st. 1 ovog članka pripada radniku za neprekinuti radni staž kod poslodavca. Nadalje, prema odredbi čl. 41 st. 3 Kolektivnog ugovora neprekinutim stažem se smatra i prethodni staž kod poslodavca ako je prekid staža nastupio uslijed odluke o otkazu ugovora o radu od strane poslodavca.

20. Sukladno odredbi čl. 7 st. 3 Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14) ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. S obzirom da je plaća tužitelja određena odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i sukladno tarifnim stavovima koji čine sastavni dio Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na plaću koja mu je po visini određena odredbama Kolektivnog ugovora, a sve s obzirom na činjenicu da je odlukom ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015. proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce u djelatnosti građevinarstva. Navedena odluka objavljena je u Narodnim novinama broj 134/2015 od 11. prosinca 2015. te se primjenjuje na tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika tuženika.

21. Tužitelj je u spis dostavio uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način od 28. srpnja 2008. iz kojeg proizlazi da je tužitelj osposobljen za obavljanje poslova tesara u Visokoj školi za sigurnost. Isto tako spisu prileži Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 5. srpnja 2018. prema kojoj je tužitelj zdravstveno sposoban obavljati poslove tesara – građevinskog radnika. Ranije je utvrđeno kako je prema pravomoćnoj presudi poslovni broj Pr-1260/2017 naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto građevinskog radnika – tesara, a za isto radno mjesto tužitelj ima zaključen ugovor o radu koji prileži na str. 5-6 spisa Pr-1260/2017. Nadalje, tuženik je u spis dostavio i isplatne liste prema kojima je isplaćivana plaća tužitelju, a iz kojih također proizlazi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto tesara – građevinskog radnika.

22. S obzirom da je sud iz iskaza svjedoka pa i samog tužitelja utvrdio da je tužitelj kod tuženika obavljao manje složene poslove iz grupe tesarskih poslova koji su se odnosili na oplatu i šalovanje, a ujedno je utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za obavljanje posla tesara, te da za to radno mjesto (građevinski radnik – tesar) tužitelj ima zaključen ugovor o radu, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na plaću i naknadu plaće prema koeficijentu 1,30, a sve sukladno tarifnim stavovima iz Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

23. Valja naglasiti da sud nije prihvatio argumentaciju tužitelja da mu pripada pravo na plaću, odnosno naknadu plaće prema koeficijentu 1,45, budući da iz tarifnih stavova proizlazi da taj koeficijent podrazumijeva složenije i raznovrsnije poslove i zadatke za čije su obavljanje potrebne konzultacije u njihovu izvršavanju, a iz dokaza izvedenih u spisu je utvrđeno da tužitelj nije obavljao složenije poslove i zadatke za koje bi trebala konzultacija u njihovom izvršavanju. Stoga je utvrđeno da tužitelju na poziciji tesara – građevinskog radnika pripada pravo na plaću, odnosno naknadu plaće prema koeficijentu 1,30, budući da je to najniža tarifna stavka za poslove građevinskog radnika – tesara. Niži koeficijenti složenosti odnose se na poslove pomoćnih PKV građevinskih radnika i pomoćnih priučenih radnika, za što nije utvrđeno da tužitelj ima zaključen ugovor o radu, odnosno da je obavljao poslove priučenog PKV građevinskog radnika. S obzirom na dokumentaciju dostavljenu u spis vidljivo je da je tužitelj obavljao poslove građevinskog radnika - tesara, za što je osposobljen za rad na siguran način, odnosno za što posjeduje Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti te ugovor o radu.

24. Na okolnost potraživanja tužitelja tijekom postupka je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještacima Vještak Tkalec d.o.o. i Centar za financijska vještačenja d.o.o. Vještaci su izradili više varijanti visine potraživanja tužitelja, ovisno o koeficijentu koji se ima primijeniti, pa je tako Vještak Tkalec d.o.o. u svom nalazu i mišljenju sačinio varijantu izračuna visine potraživanja uz primjenu koeficijenta 1,45, dok je vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. sačinio dvije inačice nalaza i mišljenja, prvu u kojoj je primijenio koeficijent 1,45, te drugu u kojoj je primijenjen koeficijent 1,30.

25. S obzirom na ranije iznesene navode o tome da je sud utvrdio da tužitelj nije obavljao složenije poslove i radne zadatke, te da mu stoga pripada pravo na koeficijent 1,30, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. u kojem je visina potraživanja tužitelja izračunata na temelju koeficijenta 1,30. Iz nalaza i mišljenja vještaka je dalje vidljivo da je isti vještak uzeo u obzir i plaću koju je tužitelj ostvario kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju, te je sačinio izračun potraživanja tužitelja koji je vidljiv u pisanom nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2025. (str. 353 spisa), odnosno u dopunskom vještačenju od 16. svibnja 2025. (str. 363-365 spisa). Iz navedenih pisanih nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 24. svibnja 2017. (izvanredni otkaz) iznosi ukupno 1.968,98 eura, a odnosi se na primjenu koeficijenta 1,30 te uvećanja na staž u visini od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, visina naknade plaće i razlike plaće za period od 25. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2018. iznosi ukupno 4.178,72 eura uz primjenu koeficijenta 1,30 i umanjenje na ime plaća koje je tužitelj ostvario kod drugih poslodavaca, a prema dokumentaciji koja prileži spisu (IP obrasci i dopisi Porezne uprave). Nadalje, sudski vještak je izračunao i visinu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2015., 2016. i 2017. te je utvrđeno da ista iznosi 2.017,23 eura.

26. Pravo tužitelja na isplatu naknade plaće za period dok nije radio temelji se na odredbi čl. 87 st. 3 Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca.

27. Nadalje, u odnosu na visinu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, tužitelj na istu ima pravo sukladno odredbi čl. 61 st. 1 Zakona o radu koja propisuje da u slučaju prestanka ugovora o radu je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Tužitelj bi ostvario pravo na godišnji odmor da je neprekidno bio zaposlen kod tuženika i to za 2015., 2016. i 2017. Tuženik nije dokazao to da bi tužitelj u cijelosti iskoristio godišnji odmor na koji je stekao pravo, te je stoga sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu jer je prema navodima tužitelja istom preostalo 73 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za te tri godine. Sudski vještak je iz isplatnih lista utvrdio koliko dana godišnjeg odmora je tužitelj iskoristio, a za preostalo je sačinio izračun visine naknade za neiskorišteni godišnji odmor uz primjenu koeficijenta 1,30.

28. Slijedom navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i to u dijelu koji se odnosi na razliku plaće, naknadu plaće i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 8.164,93 eura, a sve kako je to detaljno navedeno pod točkama I/, II/ i III/ izrijeke.

29. U preostalom dijelu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je sud utvrdio kako tužitelju ne pripada pravo na razliku plaće i naknada plaće prema koeficijentu 1,45, a sve iz razloga kako je to ranije izneseno.

30. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose. S obzirom da je prema odredbi čl. 92 st. 3 ZR-a propisano da se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate počevši od 16.-og u mjesecu za naknadu plaće koja se odnosi na prethodni mjesec, pa do isplate, a sve kako je to navedeno u izrijeci.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 77%, pri čemu se tužitelju pribraja omjer uspjeha u pogledu osnove u visini od 100%. Primjenom metodologije iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a pri čemu je uzet omjer uspjeha u pogledu osnove od 100%, konačan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 77%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

32. Trošak tužitelja za pojedine radnje uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46) odnosi se na slijedeće: na trošak za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 25. rujna 2018., 21. veljače 2020., 21. svibnja 2020. i 18. lipnja 2021. iznos od 250,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na sedam ročišta iznos od 250,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu od 17. srpnja 2019. iznos od 125,00 eura (Tbr. 9/2), za sastav ostalih podnesaka od 20. listopada 2020., 10. studenoga 2020., 6. srpnja 2021., 30. studenoga 2021., 29. travnja 2022., 14. svibnja 2023., 12. listopada 2023., 28. travnja 2024., 18. ožujka 2025. i 20. svibnja 2025. iznos od iznos od 62,50 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/4) što sveukupno iznosi 3.750,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 630,88 eura za izvedena financijska vještačenja. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.518,38 eura, pri čemu je trošak za izvedena vještačenja uzet u omjeru od 100%, a preostali trošak u omjeru od 77%.

33. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav podneska od 3. srpnja 2019., budući da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice jer je punomoćnik tužitelja navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano 17. srpnja 2019. Isto tako, nije priznat trošak koji se odnosi na ročište za objavu presude, budući da isti nije realiziran. Također, tužitelju je za sve obrazložene podneske koji prelaze četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 62,50 eura za svaki takav podnesak. Konačno, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška koji prelazi omjer uspjeha tužitelja u parnici.

34. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte