Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-364/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Blaženki Glad, u pravnoj stvari tužitelja ENZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Brkiću, odvjetniku u ZOU Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca, protiv 1. tuženika EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Hrvoju Rožmanu, odvjetniku u OD Rožman & Oredić u Karlovcu, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Brkića, odvjetnika u ZOU Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca i punomoćnika 1. i 2. tuženika VN, odvjetnika u OD Rožman & Oredić u Karlovcu, na ročištu za objavu i uručenje presude, 23.siječnja 2026.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se 1. tuženiku EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MNZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljedniku pok. tužiteljice ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate novčani iznos od 15.000,00 EUR uz zateznu kamatu koja teče od 7. travnja 2010., do 30. lipnja 2011., po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MNZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznos od 6.843,75 EUR uz zatezne kamate koje teku od presuđenja 23.siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvotna tužiteljica DN podnijela je tužbu 29.siječnja 2014. protiv 1. tuženika EN i 2. tuženice MN, radi isplate 15.000,00 eura. U tužbi tužiteljica navodi da su stranke dana 06.travnja 2007. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Žaljka Kaića iz [adresa] pod brojem ovjere OV-06430/2007 predmet kojeg je bila nekretnina iz zk ul br [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] u površini od 411 čhv te su se istim ugovorom tuženici obvezali tužiteljici isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000,00 EUR- a.Stranke su istog dana, 06.travnja 2007. zaključile i aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina kojim su precizno utvrdile međusobno obveze i jasno očitovale svoju pravu suglasnu volju i to na način da je utvrđeno da je pravi iznos kupoprodajne cijene 40.000,00 EUR-a.Tužiteljica je izjavom od dana 04.lipnja 2007. koja je ovjerena kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa] dana 20.lipnja 2007. pod brojem ovjere OV- 12031/2007 potvrdila da joj je plaćen iznos od 25.000,00 EUR-a što odgovara iznosu kupoprodajne cijene naznačene u ugovoru od 6.travnja 2007., međutim kako je prava volja stranaka utvrđena u aneksu ugovora i kako je u njemu naznačen pravi iznos kupoprodajne cijene od 40.000,00 EUR-a stoga tužiteljica i nadalje potražuje isplatu razlike cijene u iznosu od 15.000,00 EUR-a.

Tužiteljica je u potpunosti ispunila svoju obvezu prema ugovoru i aneksu ugovora te izdala tabularnu izjavu temeljem koje su se tuženici upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine, no tuženici svoju obvezu nisu ispunili u cijelosti.

Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će nalažiti I. tuženiku EN, i II. tuženici MN, solidarno isplatiti tužiteljici DN novčani iznos od 15.000,00 EUR-a uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 7.travnja 2010. do isplate.

1.1. Tužiteljica DN preminula je 18.rujna 2015., tijekom ovog postupka, te je utvrđen prekid postupka Rješenjem od 30.rujna 2015., a kako je njen sin i nasljednik MNZ zatražio nastavak postupka to je nastavak određen Rješenjem od 7.travnja 2016. sukladno Rješenju o nasljeđivanju, te je MNZ stupio u poziciju tužitelja.

2. I. tuženik EN i II. tužena MN u odgovoru na tužbu navode da su podmirili sve svoje obveze prema tužiteljici iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6.travnja 2007., kao i aneksa tom ugovoru od 6.travnja 2007. , te da je tu činjenicu tužiteljica potvrdila svojim potpisom na potvrdi od 1.listopada 2011., a tu potvrdu potpisala je i njezina kćerka, kao svjedok.

Točno je da je tužiteljica u potpunosti ispunila svoje obveze prema ugovoru i aneksu, ali isto tako su i tuženici sve svoje obveze iz tog pravnog odnosa u potpunosti ispunili, što dokazuje i potvrda od 1.listopada 2011. Tužiteljica i dalje koristi dvorišnu zgradu na predmetnoj čestici tuženika, obrađuje vrt za svoje potrebe na istoj parceli i koristi pravo služnosti puta preko nekretnine tuženika. Tu činjenicu tuženici nikada nisu osporavali i do smrti joj je to pravo zagarantirano.

Tuženici navode da iz priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa stoga tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljici naložiti da tuženicima naknadi parnične troškove.

3. U ovom predmetu donesena je presuda koja je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž1924/2022-2 od 23.svibnja 2024., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem: Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 3-4 spisa), Izjave ( list 5 spisa), Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 6-7 spisa), Prikaza zk. uloška ( list 8 spisa), Potvrde ( list 21 spisa), Smrtovnice (list 30 spisa), Zamolbe (list 32 spisa), Izvatka iz matice rođenih ( list 33 spisa), Rješenja o nasljeđivanju (list 34 spisa), Dopisa ( list 44 spisa), Zahtjeva za opetovani dogovor ( list 45 spisa), Potvrde (list 49,50 spisa), Troškovnika (list 51 spisa), Rješenja (list 58 spisa), Ugovora o darovanju ( list 64-65 spisa), Predugovora o prodaji nekretnina (list 66-68 spisa), Rješenja o izvedenom stanju (list 69-70 spisa), Potvrde (list 71 spisa), Računa (list 72 spisa), Odgovor na opomenu (list 73 spisa), Kopije katastarskog plana (list 74,75 spisa), Računa (list 76 spisa), Rješenja (list 79 spisa), Ugovora u kupoprodaji nekretnina ( list 80-81 spisa), Izjave ( list 82 spisa), Opomene pred tužbu (list 84 spisa), Izvatka iz matice vjenčanih ( list 87 spisa), Bilješke (list 93 spisa), Predugovora o prodaji nekretnina (list 102-103 spisa), Kopija katastarskog plana (list 106,108 spisa), Računa (list 107 spisa), Žalbe (list 109 spisa), Rješenja (list 110 spisa), Izjave (list 113 spisa), Zk. izvatka ( list 118 spisa), Potvrde (list 129 spisa), Izjave ( list 140-142 spisa), Pisanog podneska ( list 163), Izjave (list 165 spisa), Računa (list 166,167,168 i 169 spisa), Rješenja ( list 175 spisa), Predugovora o prodaji nekretnina ( list 176-178 spisa), Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina ( list 179-181 spisa), Izjave ( list 182 spisa), Preslike sobne iskaznice (list 184-187 spisa), Fotografija ( list 191-195 spisa), Odgovor na dopis (list 228-229 spisa), Izjave (list 230 spisa), Zk. izvatka ( list 265 spisa), Potvrde ( list 267 spisa), Kopije katastarskog plana (list 268-270 spisa), Žalbe ( spis 286-291 lista), Zapisnika ( list 292- 297 spisa), Zapisnika o pretrazi stana, ostalih prostorija i osoba ( list 298-299 spisa). Saslušani su svjedoci NN (list 124-125 spisa), UN (list 126-127 spisa), ĐN ( list 127 spisa), JN ( list 135-137 spisa) i FN ( list 153-155 spisa) te tužitelj MNZ ( list 155-156 spisa) i prvotuženik EN ( list 156-158 spisa), kao stranke.

5.U konkretnom slučaju, a s obzirom se radi o potraživanju isplate dijela ugovorene kupoprodajne cijene, za ocjenu prigovora zastare valjalo je primijeniti čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr), prema kojoj odredbi tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prema aneksu kupoprodajnog ugovora koji je zaključen između pok. ZN, kao prodavateljice te tuženih kao kupaca, iznos kupoprodajne cijene od 15.000,00 EUR-a, a čija isplata je predmet ovoga postupka, kupci se obvezuju isplatiti prodavateljici sa počekom od tri godine, a nakon proteka toga roka navedeni iznos će se isplatiti u tri obroka (čl. 4 predugovora na listu 6-7 spisa).

Kako je navedeni aneks zaključen 6. travnja 2007., poček od tri godine istekao bi 6. travnja 2010., tužba je podnijeta 29. siječnja 2014., dakle unutar roka od pet godine, a slijedom čega se prigovor zastare u cijelosti cijeni neosnovanim.

6. Među strankama nije sporno da je između prednice tužitelja pok. ZN i tuženika **.**.2007. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina u kojem je navedeno da DN prodaje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/A u k. o. [katastarska općina] i kuću koja je kao vanknjižno vlasništvo upisana u Pl 437 k. o. [katastarska općina] tuženicima da je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 25.000,00 EUR-a, da je na Ugovoru ovjeren potpis prodavateljice kod javnog bilježnika, da su DN i tuženici isti dan zaključili Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojim je određeno da kupoprodajna cijena za nekretnine iz Ugovora iznosi 40.000,00 EUR-a, da je Ugovor proveden u zemljišnoj knjizi i tuženici stupili u posjed nekretnina, te da su tuženici isplatili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000,00 EUR-a.

7. Među strankama je sporno postoji li obveza tuženika da isplate preostali iznos od 15.000,00 EUR-a koji bi proizlazio iz Aneksa ili ne.

8. Uvidom u dopis ZN naslovljen ZOU Rožman & Oredić ( list 44 spisa) proizlazi da je DN isti potpisala kod javne bilježnice Nine Bubaš Magličić u [adresa] te je javni bilježnik i ovjeri potpis na dopisu 14.listopada 2014. Iz dopisa proizlazi da se DN očituje na navode odgovora na tužbu u ovom predmetu. U dopisu je nadalje navedeno:

"Sredinom prosinca 2006. godine gospođa FN, agent za nekretnine, dovela je CN i MN kao kupce za kuću. Došlo je do neosporavanog dogovora između obje strane. Kuća je prodana i isplaćena. Ja kao prodavatelj na to nemam prigovora, za isplaćenu kuću i malu šupu. Za navedenu kuću i šupu gospodin EN angažirao je mjernika, gospodina E, koji radi u katastru [adresa]. Isti gospodin E je izmjerio površinu zemljišta na kojem se nalazi kuća i mala šupa s time da iza navedene kuće i šupe ostaje još dvorišna zgrada sa odgovarajućim prolazom do ceste, a koji pripada dvorišnoj zgradi, dok kuća koja je kupljena ima svoj posebni ulaz a koji graniči sa vlasništvom gospodina M V Z. Kuću koju je kupio i platio pokušao je zakonski ozakoniti u katastarskom operatu [adresa]. Za to sve može potvrditi agent za nekretnine, gospođa FN kao i gospodin E sa pomoćnicima. Obzirom da mu to nije uspjelo jer katastar nije želio cijepati narečenu česticu stoga je gospodin EN bio primoran ili kupiti kompletnu česticu ili prodati kuću koju su pošteno isplatili. Tom prilikom su EN i MN tražili od mene, ZN, da im ja na kredit dam potpis za postojeću dvorišnu zgradu a koja je sporna za isplatu. Taj ugovor je potpisan 06.04.2007. godine.

Obzirom da nisu imali novce tražili su od mene 5 godina počeka što je na kraju izišlo ugrubo računato da je taj rok izišao 01.listopada 2011. godine. Kako ni tada **.**.2011. EN nije imao novce nego isto kao i 06.04.2007. godine tražio je na kredit da mu potpišem postojeću izjavu obećavši mi usmeno da će se brinuti o mom daljnjem životu, tj. Obećao je usmeni ugovor o doživotnom uzdržavanju čemu je prisustvovala moja kćer NN, rođena ZN. Ja sam tom prilikom kao i moja kćer BN potpisala potvrdu od 01.10.2011. godine. Nadalje, nedugo nakon toga, oko nekoliko mjeseci EN i MN su bankrotirali. Hrane je bilo sve manje a obzirom na učestalo izbivanje MN nije se kuhalo nekoliko tjedana za redom. Nakon svega toga i meni se dogodila nesreća; teško sam oboljela . Kako se sva ta nesreća skupila njihov bankrot i moja bolest, MN i EN su prekinuli brigu o meni što sam ja shvatila kao raskid usmenog ugovora. Nakon svega toga jasno se daje zaključiti o njihovom ponašanju da su otkazali ugovor o doživotnom uzdržavanju dok istodobno mašu aneksom ugovora od 06.04.2007 kao i potvrdom od 01.10.2011. godine, prislanjajući k tome račun ( osobni izračun) od EN, neprofesionalno sastavljen i neiskren koji bi trebao važiti kao dokaz, da je time spornih 15.000,00 eura kao i pripadajuće sporne kamate isplaćene. Naime EN i MN koriste moju imovinu punih 7 godina a zauzvrat su me tih nekoliko mjeseci počastili ručkom što u narodu proizlazi jedno za drugo. Napomenuta isplata i kamate su njegov neisplaćeni dug do dan danas na osnovu kojega i podižem tužbu. Osobni izračun EN prilažem na moje pismo da svatko vidi o čemu se radi jer ono kao takvo je prenapuhano i nelogično, to time jer profesionalna organizacija Sveti Antun u periodu od 24 mjeseca sa svim opisanim radnjama i cijenama koje se spominju u spornom izračunu izlazi oko 25.000,00 kuna dok u osobnom izračunu gospodina EN stoji 72.000,00 kuna što je neprihvatljivo i nelogično.

Slijedom svega jasno proizlazi da nije bilo isplate za zgradu koja je sporna. Stoga sam podigla postojeću tužbu iza koje stojim. "

9. Uvidom u Zahtjev za opetovani dogovor ( list 45 spisa) vidljivo je da je pisan 1.listopada 2011. za isplatu duga od 15.000,00 eura i naslovljen na g. EN, D 43, OIB: [osobni identifikacijski broj], a potpisan od ZN i VNZ. Između ostalog u zahtjevu piše: "Obzirom da mi je novac potreban za uzdržavanje, a kao što i sami vidite cjena u organizaciji sv. Antun mjesečno iznosi 1.160,00 kuna. pošto ja nemam od svoje penzije toliko za izdvojiti, molim da mi isplatite dogovorenu sumu sa kamatama. Očekujem Vas da pristupite u razumnom roku da sklopimo dogovor pred mojom djecom ZNZ i NN."

10. Tužitelj MNZ, sin tužiteljice ZN, u svom iskazu navodi da je bio nazočan sklapanju svih akata, dakle predugovora od 7. prosinca 2006. i kupoprodajnog ugovora od 6. travnja 2007. kao i aneksa kupoprodajnom ugovoru od 6. travnja 2007. time da je konačan odnos između njegove majke kao prodavateljice te tuženika kao kupaca definiran aneksom ugovora, u aneksu je definirana konačna cijena od 40.000,00 EUR time da je tuženik nesporno isplatio 25.000,00 EUR i tu je postupio u skladu s onim što je ugovoreno predugovorom i kupoprodajnim ugovorom ali iznos od 15.000,00 EUR do konačne cijene nije isplatio nikada. Iz kojeg razloga odmah u kupoprodajnom ugovoru nije izražena cijena od 40.000,00 EUR on to ne može znati jer nije pravnik ni administrator koji bi znao te poslove te je za njegovu majku konačan i važeći bio aneks kupoprodajnom ugovoru. Tuženici su u kuću uselili odmah po sklapanju predugovora što je kraj 2006. godine, i tada su koristili i 405 m2 dvorišta kako je to po predugovoru trebalo biti prvotno kupljeno, kada su uselili u kuću, kuća je već bila prazna jer je pok. majka tj. prodavateljica preselila u jednu prostoriju dvorišne zgrade, a tužitelj je preselio u srednju prostoriju koja je nekad bila garaža. Prostorija u koju je majka preselila je oduvijek bila uređena, bila je ožbukana, imala je struju, zidovi su bili okrečeni jedino što je voda bila u dvorištu i nije bilo WC-a nego poljski WC tako da je njoj moja sestra naknadno kupila kemijski WC za unutra. Gotovo do kraja svog života majka je bila potpuno lucidna i pokretna žena koja se mogla brinuti sama o sebi, obilazila ju je i tužiteljeva sestra, a tuženici o njoj nisu vodili brigu. Prema dogovoru majka je trebala ostati živjeti u toj jednoj prostoriji do isplate tog iznosa od 15.000,00 EUR a što se nikada nije dogodilo tako da je majka u toj prostoriji živjela sve do smrti što znači od 2006. do 2014. godine. Što se potvrde o namirenju svih međusobnih potraživanja između njegove majke s jedne strane i tuženih s druge strane tiče, navodi da se na tom aktu nalazi napisano ime njegove sestre, nalazi se njezin rukopis, ali ne njezin potpis. Nikada nije čuo da bi tuženici preuzeli obvezu uzdržavanja njegove majke, dozvoljavam da su ju pozivali u kuću možda i častili, ali sve to vezano uz pitanje isplate preostalog iznosa od 15.000,00 EUR kojega joj nikada nisu isplatili. Napominje da je njegova majka čak dala i kaparu za kupovinu kuće u koju je trebala preseliti nakon što bi u potpunosti bila isplaćena po tuženicima, kaparu je dala iz isplate iznosa od 25.000,00 EUR time da je ostatak trebala dati nakon što bude isplaćena s preostalih 15.000,00 EUR ali do toga nije nikada došlo tako da nije ni uspjela realizirati kupovinu kuće. Tužitelj navodi da je bio na izdržavanju zatvorske kazne i to u razdoblju od 4. listopada 1995. do 31. kolovoza 2003. godine a nakon izlaska iz zatvora doselio je natrag kod majke, ne u kuću nego u te dvije sobe koje je i prije imao nego je otišao u zatvor. Po izlasku iz zatvora živo je od socijalne pomoći, a majka se odlučila na prodaju kuće zato što je došla u financijske problema jer su joj iz Slovenije dopremani vrlo skupi lijekovi za inkontinenciju tako da je jednostavno ostala bez financijski sredstava i to ju je prisililo na prodaju kuće kako bi redovito mogla podmiriti trošak liječenja. Što se darovnog ugovora tiče tužitelj pojašnjava da je on zaključen zato što smo majka, sestra i on bili suvlasnici predmetne nekretnine pa kada je došlo do toga da se nekretnina prodaje sestra i on su majci darovali njihove suvlasne omjere kako bi se pojednostavnio postupak sklapanja kupoprodajnog ugovora odnosno kako bi se kao prodavatelj pojavila samo jedna osoba jer to im je bila mama kojoj su vjerovali.

11.Prvotuženik EN, u svom iskazu navodi da s obzirom je imao namjeru kupiti kuću obratio se je svjedokinji FN koja je tada imala agenciju za prodaju nekretnina i koja mu je ponudila nekretninu ZN na Orlovcu. Otišli su ju razgledati, kuća je već tada bila prazna, prodavateljica je živjela u jednoj prostoriji dvorišne zgrade dok je tužitelj živio u jednoj dograđenoj prostoriji. Prodavateljica je rekla da ne želi prodati sve nego samo kuću, pripadajuće joj dvorište i nus prostorije i za to je cijena trebala biti i dogovorena je 25.000,00 EUR, a FN je rekla da će ona dalje pokrenuti postupak kako bi se ono što je on kupio rasparceliralo od onoga što je ostalo u vlasništvu ZN odnosno od onoga što ona nije htjela prodati. Nakon što je isplatio 25.000,00 EUR tužitelj je odselio, a prodavateljica je i nadalje ostala živjeti u dvorišnoj zgradi jer ju po toj prvoj varijanti nije niti kupio i tuženik je u kuću uselio 1. travnja 2007. godine. S obzirom se parceliranje čestice nije moglo provesti zato što nije bilo dovoljno površine da bi iz jedne nastale dvije, za njega kao kupca došlo je do problema prijenosa vlasništva jer nije mogao postati samovlasnikom onoga što je kupio što znači niti se upisati kao takav u zemljišne knjige. U konačnici je došlo do dogovora da će on kupiti cijelu nekretninu u cijeloj njenoj površini i sa svim objektima time da bi cijena iznosila 40.000,00 EUR iako je on rekao da on tih novaca nema, te da će taj preostali iznos od 15.000,00 EUR platiti na rate. Pok. DN je i dalje ostala živjeti u toj jednoj prostoriji u kojoj je živjela i do tada i gdje je živjela do svoje smrti. Nikada ga nije opominjala niti upozoravala na konačnu isplatu, a što se tiče pismena nazvanog "zahtjev za opetovani dogovor" od 1. listopada 2011. (list 45 spisa) navodi da tako nešto on nikada nije primio. Pok. DN je živjela u jednoj potpuno neuređenoj on bi ju više nazvao šupom gdje je u jednoj prostoriji i kuhala i obavljala WC, a imala je jednu zasebnu prostoriju u kojoj je spavala. Struja je bila sprovedena ali voda ne tako da je vodu nosila od tuženika, a prvotno su režije plaćali tako da su jedni plaćali struju a jedni ostale, međutim od kako je došlo do sklapanja potvrde da će tuženik o DN preuzeti brigu sve režije plaćao je on. Do sklapanja te potvrde koja je sklopljena 1. listopada 2011. (list 49 spisa), došlo je tako što je pok. počela imati zdravstvenih problema zbog čega je tri tjedna bila u bolnici u Dugoj Resi gdje ju nije posjećivao nitko osim tuženika i njegove supruge. Po izlasku iz bolnice o njoj je nekih pet do šest mjeseci kompletnu brigu vodila njegova supruga time da je to znala i Barina kći koja je čak na neki način bila i sretna što nema tu brigu. Na inicijativu Barine kćeri NN došlo je do sklapanja potvrde time da je tuženik tužitelju rekao da će napraviti takav jedan dokument, međutim njegov odgovor je bio da neka rade što hoće jer njega to nije briga. Kako su supruga i on, tuženik bili spremni DN uzdržavati i voditi o njoj brigu do smrti, nisu ju nikuda imali namjeru iseliti, s Barinom kćeri NN i ZN dogovor je bio da s obzirom da pristajemo voditi brigu o Bari, će se to smatrati isplatom preostalog iznosa od 15.000,00 EUR. Tuženik navodi da stoga smatra da iako 15.000,00 EUR nije isplatio u gotovu novcu da je taj iznos u cijelosti podmirio prema DN i to upravo na način vođenja brige o imenovanoj sve do njezine smrti. Što se tiče sahrane ZN, supruga i on taj trošak nisu podmirili, koliko mu se čini sprovod je platila njezina rodbina iz Australije. Što se tiče toga dijela u kojem je DN živjela do smrti, tuženik je uveo vodu, uredio joj WC, napravio septičku jamu, prekrečio sve, stavio pločice u kuhinju tako da bi sve to bilo podobno za jedan normalan život a ne da više predstavlja spremište. Što se tiče ovoga postupka tuženik tvrdi da je pok. DN podnijela tužbu jer je u to vrijeme još bila živa, ali da ju je na to prisilio tužitelj kojem su trebali novci. Naime, 25.000,00 EUR koje je isplatio DN on je dala tužitelju i on se uopće nije pojavljivao sve dok novce nije potrošio. Tada je počeo konstantno dolaziti i to u alkoholiziranom stanju, stalno ju je "napadao" za ostatak novaca i iz tog razloga je došlo do njezine tužbe. Nakon podnošenja tužbe pokojna se čak i izvinjavala zbog toga te je bila i spremna tužbu povući i tražila je tuženika da ju vozi kako bi to učinila međutim tuženik to nije htio nego je rekao neka ju vozi NN tj. kći jer bi u konačnici moglo ispasti da ju je on na to prisilio. Što se tiče uređivanja prostora u kojem je DN živjela njega je uredio prije nego što je sačinjena potvrda o tome da će o njoj voditi brigu i to zato što je znao kakvi su uvjeti u kojima živi, sve ono što je uredio znao je napraviti sam tako da je to uradio čisto iz dobročinstva i to bez ikakve naknade. Tuženik navodi da između ZN i tuženika i supruge nije nikada sačinjen baš ugovor o doživotnom uzdržavanju jer ih je odvjetnik koji je pisao potvrdu savjetovao da neka to naprave tako, a i sama DN je znala što će biti nakon njezine smrti odnosno da će tužitelj taj i bilo kakav ugovor osporavati. Napominje da nije sporno da 15.000,00 EUR u gotovu novcu nije isplatio nikada ali smatra da je taj iznos podmirio na ove druge načine kako je to obrazložio.

12. Svjedok FN, agent za prodaju nekretnina, u svom iskazu, nakon što joj se predočuje ugovor o kupoprodaji od 6. travnja 2007. navodi da za taj ugovor ne zna i o njemu nema nikakvih saznanja. Jedino što zna je da je zaključen aneks ugovora i nakon što joj se isti daje na uvid navodi da se ispod njenog imena kao svjedoka zaključenja aneksa doista nalazi njen vlastoručni potpis te da je bila dogovorena kupoprodajna cijena od 40.000,00 EUR. Sjeća se da je tuženik trebao isplatiti još 15.000,00 EUR međutim tada tih novaca nije imao te je dogovoren način konačne isplate, a ujedno je dogovoreno da će prodavateljica DN ostati živjeti u jednoj prostoriji dvorišne zgrade koja je bila do garaže, koja je tada već bila uređena za život, a u garaži nalazile su se i tužiteljeve stvari te je tužitelj tu živio sa svojom pretpostavlja suprugom. Kada je i zašto je iselio ona o tome saznanja nema. Što se tiče tuženika on je uselio tek po sklapanju ugovora odnosno ne zna točno kada je uselio, do njegova useljenja prodavateljica je živjela u kući a kako su se oni i kada dogovorili da će ona preseliti u tu jednu prostoriju o tome saznanja nema. Je li pokojna do smrti živjela u toj prostoriji dakle praktički kod tuženika, o tome saznanja nema, a ne sjeća se niti je li prilikom useljavanja prodavateljice u tu jednu prostoriju bilo dogovoreno da će tamo ostati živjeti do smrti, toga se ne sjeća jer o tome saznanja nema. Jednako tako ne može reći tko je o pokojnoj prodavateljici vodio brigu do smrti jer ona tamo ne živi tako da o tome nema saznanja, a s obzirom joj kći živi u blizini svjedokinja pretpostavlja da je ona bila ta koja je vodila brigu o majci, a što se tiče financija pokojna DN je imala svoju mirovinu i u tome dijelu nije ovisila ni o kome. DN je znala reći da joj po tuženiku ostatak novaca nije plaćen, ali da pretpostavlja da će se to riješiti i neće u tome dijelu biti nikakvih problema. Nikada nije spominjala da bi bilo s kime sklapala ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je sama bila po svojoj osobnosti takva da je sve ono što je mogla obavljala sama i mislila je da će tako moći funkcionirati do smrti. Što se tužitelja tiče navodi da je imao saznanja o svemu što njegova majka radi i sklapa sa tuženikom. Što se tiče predugovora od 7. prosinca 2006. te ugovora o darovanju od istog datuma, nakon što joj se predočuju ti akti, navodi da joj nisu poznati.

13. Svjedok NN, kći ZN, sestra ENZ, u svom iskazu navodi da je nju majka jedino pozvala kada je po tuženicima isplaćivan iznos od 25.000,00 EUR, a iznos se odnosio na cijenu za kuću, jednu šupu i dio dvorišta. Još je preostao jedan dio dvorišta na kojem se nalazila dvorišna zgrada ali koja tada nije bila predmet prodaje i ne ulazi u iznosu od 25.000,00 EUR. Nakon nekih godinu dana od kako joj je isplaćen navedeni novac rekla joj je da bi prodala i ostatak dakle i dvorišnu zgradu i preostali dio zemljišta ali da tuženici nemaju novaca te da će ih čekati, a dogovorena cijena je bila 15.000,00 EUR. Kako tuženici nikako nisu majci isplaćivali preostali iznos od 15.000,00 EUR ona sama je svjedokinji rekla da bi im predložila s obzirom da vidi da novaca nema, da bi ju umjesto isplate za dvorišnu zgradu i preostali dio dvorišta, dohranili do smrti s obzirom da ona tamo i živi, savjetovala joj je da neka to i učini jer je očito da novac neće ni imati, a i njoj samoj će biti jednog dana lakše da ne mora bez obzira što nisu daleko, dolaziti k svjedokinji. Majka joj je za par dana rekla da je tuženicima to predložila, da su se oni s tim složili te ju pozvala hoće li kao svjedok potpisati potvrdu, svjedokinja je došla, vidjela da je sastavljena potvrda ali na papiru iz bilježnice što nije papir koji sadrži tekst potvrde koji se nalazi u spisu, tekst nije sadržavao niti prvi odlomak potvrde nego samo drugi o prihvaćanju obaveze o doživotnom uzdržavanju, tekst je bio pisan rukom i ona ga je uz ostale kao svjedok i potpisala. Navodi da to nije potvrda od 1. listopada 2011. niti po izgledu papira, niti po načinu pisanja teksta, a ni po svojem sadržaju jer prvog odlomka u toj potvrdi koju je ona potpisala nije bilo. Original kojega je ona potpisala bio je sastavljen u jednom primjerku i ostao je kod 1. tuženika, a ona je u majčinim dokumentima pronašla samo potvrdu za koju navodi da nije potvrda koju je potpisala. Negdje u trećem ili četvrtom mjesecu 2012.godine majka se počela žaliti na tuženike da ne dobiva jesti, da ne dobiva brigu koju su preuzeli te da neka ona, svjedokinja sa njima porazgovara, a srećom je imala vlastitu mirovinu i bila je do 2014. dovoljno pokretna da si može sama nabaviti hranu iako nije ni svjedokinja dozvolila da bude gladna i prljava. U konačnici je doista i pitala tuženike šta se to zbiva zato što se majka žali i njegov odgovor je bio da su njih dvoje gotovi. Na njen zahtjev da joj napiše što je to potrošio i koliko na nju, dao joj je troškovnik koji nosi datum 1. listopada 2013. (svjedokinja pokazuje izvornik koji je identičan preslici koja prileži spisu) i kada je vidjela iznos rekla je majci da nema što niti tražiti od tuženika zato što je za sve vrijeme pojela i popila odnosno tuženicima prouzročila trošak za vođenje brige od preko 70.000,00 kn. Što se tiče sklapanja i ovjere ugovora o kupoprodaji od 6. travnja 2007. kao i aneksa od istog datuma o tome nema nikakvih saznanja. Što se tiče izjave također od 4. lipnja 2007. kojom DN dozvoljava da se tuženici upišu u zemljišnoj knjizi jer da je u cijelosti primila isplatu kupoprodajne cijene od 25.000,00 EUR o tome svjedokinja također nema saznanja i nekako i sumnja da bi majka to napravila. Kada joj se predočuje izvornik potvrde od 1. listopada 2011. gdje je ona navedena kao svjedok i iz čijeg sadržaja slijedi da stranke suglasno utvrđuje da su sva potraživanja po svim predmetnim ugovorima podmirena, navodi da se radi o njenom rukopisu i njenom potpisu ali joj nije jasno kako je do toga došlo jer jedino što je ona potpisala je potvrdu za koju je navela da ju osporava kao i potvrdu o isplati iznosa od 25.000,00 EUR od strane tuženih. Kako je nastala ova potvrda na kojoj se nalazi vlastoručni potpis ne može objasniti. Nakon što su preuzeli obavezu uzdržavanja majke tuženici su to i činili nekih devet mjeseci od listopada do srpnja sljedeće godine i nosili su joj jesti, prali rublje, svjedokinja pretpostavlja da su to činili iz svojih novaca iako je majka imala mirovinu a nakon srpnja je sve više počela dolaziti k njoj jer ona je gotovo do smrti bila pokretna osoba tako da je i kasnije uz pomoć hodalice mogla doći do svjedokinje, svjedokinja je preuzela brigu o njoj tako da joj je prala rublje, kuhati je mogla sama, a u bolnici je bila svega tjedan dana pije smrti. Što se tiče tužbe majka je stalno govorila da će tuženike tužiti, svjedokinja joj je odgovarala da neka čini kako hoće, a kako je majka stupila u kontakt s odvjetnikom, kako je došla do odvjetnika nema saznanja jer je to dio u koji se nije miješala, ali pretpostavlja da s obzirom se mogla kretati da je to učinila sama. Iznos od 25.000,0 EUR majka je primila u gotovu novcu u uredu FN i tome je svjedokinja bila nazočna i tada je potpisala predugovor jer majka nije bila u tom trenutku samovlasica nekretnine nego je bila suvlasnica sa svjedokinjom i sada tužiteljem, a koliko joj se čini tada je potpisan i darovni ugovor kako bi majka postala samovlasnica i mogla prodati nekretninu. Je li kod potpisivanja ugovora bilo govora da bi trebalo napraviti parcelaciju zemljišta ne zna ali zna kako je majka pričala da je tuženik doveo mjernika radi izmjere i cijepanja dvorišta da bi se znalo što je njegovo a što njeno, međutim nešto se tu nije moglo napraviti ali što točno o tome saznanja nema. Napominje da sve što je potpisala izuzev potvrde koju je potpisala kod tuženika i potvrde za koju se ne sjeća da bi ju potpisala, je potpisala u uredu FN. 2. tužena je vodila brigu o majci i to 1. listopada pa negdje do ožujka ili travnja 2012. kada je otišla. Što se tiče tužitelja on joj je brat i nije s njim ni u kakvoj svađi, nije da se posebno posjećuju jer svatko od njih ima svoj život, jedino se pozdrave kad se vide. Ona jednako tako nije u svađi niti sa tuženicima jer i sad kad su se danas vidjeli normalno su se pozdravili. Svjedokinja navodi da samo priča onako kako je bilo i o onome što ona zna. Ne sjeća se da bi joj majka ikada rekla da je tražila 1. tuženika u dva navrata da ju vozi u grad kako bi povukla tužbu.

14. Iz iskaza svjedoka RN proizlazi da s obzirom je u prijateljskim odnosima s tuženicima dolazio je kod njih nakon što su već uselili u kuću za koju mu je 1. tuženi rekao da ju je kupio od pokojne ZN. Što se tiče dvorišne zgrade ne zna jesu li ju koristili i tuženici ali zna da je u njoj do smrti živjela DN i koliko je vidio i koliko zna je da joj je 2. tužena nosila ručak, jesu li o njoj vodili neku pojačanu brigu ne zna, ali zna da ono što je vidio kada je dolazio obzirom se radilo o jednom dvorištu da su odnosi bili međusobno sasvim u redu. Što se tiče bilo kakvih dokumenata koji su sklapani u vezi kupoprodaje, nije vidio niti o tome ima saznanja. Je li DN bila u bolnici ne zna, jednom prilikom je tamo doveo svoju majku koja je otprilike istih godina i tada je čuo kako njih dvije pričaju i kako joj DN govori da se radi o finim ljudima što se tiče tuženika i da je zahvalna što joj 2. tužena nosi juhu, a NN također nikada nije tamo vidio. Koliko se on sjeća tuženici su vodili brigu o pokojnoj nekih dvije do dvije i pol godine.

15.Svjedok ĐN, u iskazu navodi da s obzirom je s tuženikom prijatelj da ima interes da uspije u postupku i to zato što mu je prijatelj iako je shvatio upozorenje da mora govoriti samo istinu. Sve što zna o konkretnom slučaju svodi se na to da s obzirom je dolazio kod tuženih nakon što su već uselili u kuću koju su kupili su odnosi između njih i pokojne, da su bili dobri, čak odlični, pokojna je s njima bila potpuno zadovoljna, ono što zna je da su joj nosili jelo i po tome pretpostavlja da su postigli nekakav dogovor ali nikakve detalje ne zna tako da o njima ne zna i ne može niti svjedočiti. Nije bio prisutan kod sklapanja ugovora, dogovora oko kupoprodaje, dogovora oko kupoprodajne cijene, nikada nije čuo da bi između njih došlo do problema radi dugovanja tuženih prema pokojnoj jer sve što zna je da su njihovi odnosi bili sasvim u redu sve do njezine smrti. Ne može reći kada su N uselili u kuću jer se ne sjeća niti koliko dugo vremena su tako svi zajedno živjeli u istom dvorištu jedio što zna da je tako bilo do smrti pokojne. Zna također da je podnijela ovu tužbu jer mu je to rekao 1. tuženi, ali njihovi odnosu su konstantno bili dobri a to može reći zato što sam kod tuženika dolazio vrlo često. Što se tiče tužbe on ne zna razlog, ali stalno se aludiralo na to da iza toga stoji njezin sin odnosno sada tužitelj. Onoliko koliko se sjeća, tuženici o pokojnoj su vodili brigu nekih dvije ili tri godine ali ni to ne može tvrditi sa sigurnošću da se radi o toliko vremena, možda je nešto manje, možda nešto više. Inače pokojna je bila vitalna starija osoba, hodala je bez pomagala, viđao ju je da nešto malo radi po okućnici i nije primjećivao na njoj nikakve zdravstvene probleme.

16. Svjedok JN, unuka ZN, kći svjedokinje NN, u iskazu navodi da zna da je baka kuću prodala U međutim za koji iznos novaca o tome nema saznanja, a jednako tako nema neposrednih saznanja niti o tome jesu li joj novci isplaćeni jer to nije vidjela, a baka o tome nikada nije govorila. Nakon prodaje kuće N su u kuću uselili, a baka je preselila u dvorišnu zgradu koja se sastojala od štale, garaže i jedne prostorije, bila je potpuno neuređena, za stanovanje je koristila tu jednu prostoriju u kojoj je bilo samo struje ali ne niti vode niti sanitarnog čvora tako da je vodu uveo tuženik, a također napravio baki i sanitarni čvor iz nekadašnje štale. Po prodaji kuće iz nje je iselio tužitelj koji se preselio negdje drugdje međutim ona sada ne zna točno gdje. To što je baka ostala živjeti u toj dvorišnoj zgradi bilo je po njenoj želji jer je htjela do smrti ostati na svojem tamo gdje je živjela sa suprugom, pa pretpostavlja da se tako dogovorila s tuženikom. I tuženik i njegova supruga su doista vodili brigu o baki i baka je naprosto "oživjela" jer su joj oni kuhali i doista o njoj vodili brigu tako da je kada god bi ona došla k njoj vidjela je da je sasvim drugačija nego što je bila prije, da više nije utučena, da ima redovite obroke, robu je prala sama dok nije imala vode tako što je vodu nosila iz kuće koju je prodala i to joj nitko nije branio, a kasnije je i taj dio brige o njoj preuzela tuženikova supruga. Tuženik je uredio tu dvorišnu zgradu tako da je stavio i fasadu ali već nakon bakine smrti, a baka je neometano unutra mogla živjeti i živjela je sve do svoje smrti time da je bila dosta zdrava osoba tako da od trenutka kada se razbolila pa do smrti nije prošlo dugo vremena. Nakon bakine smrti dvorišnu zgradu je nastavio koristiti tuženik. Je li baka u konačnici prodala i tu dvorišnu zgradu U o tome saznanja nema. Također ne zna je li baka osim što je prodala kuću [adresa], prodala i dio zemljišta i u kojoj površini. Baka je obrađivala vrt dok je mogla, a nakon što više nije mogla vrt je obrađivala tuženikova supruga. Što se tiče sklapanja bilo kakovih ugovora i drugih akata vezanih uz prodaju kuće ona o tome nema saznanja nego jedino što zna je da kada je tužitelj došao sa izdržavanja zatvorske kazne, vratio se kući tj. baki, da su vrlo brzo između njih počele tenzije te da je baka potom došla kod njene mame plačući te rekla da će prodati kuću jer ju tužitelj na to tjera zato što mu trebaju novci, a od mame je tražila da se odrekne bilo kakovih potraživanja vezanih uz kuću. Što se tiče tužitelja ona s njime nije u svađi, kada ga vidi mahne mu radi pozdrava i to je sve. Što se tiče nekakvog eventualnog dogovora između EN i njene bake da će ju oni dohraniti do smrti, ona ne zna je li takav dogovor postojao ali ono što zna je da su ju pomagali do kraja života. Svjedokinja navodi da je tužitelj ubio njenog oca i radi toga je bio u zatvoru, baka je to naravno podnijela jako teško, njena majka se od tada dosta promijenila, koliko ona zna majka komunicira sa tužiteljem ali se sve to svodi na nešto vrlo kratko međutim nikakve detalje ona o tome ne zna. Baka je kuću prodala nakon što je tužitelj već izašao iz zatvora. Dok je bio u zatvoru baka je živjela u kući i tada ona nikada od nje nije čula da ima namjeru prodavati kuću, međutim nakon što je tužitelj izašao iz zatvora počele su tenzije između njega i bake i tada je baka prodala kuću. Koliko dugo su N vodili brigu o baki ne može se točno izjasniti ali sigurno jedno tri ili četiri godine. Što se tiče televizora zna da je baka imala mali radio kojega je uvijek slušala a za televizor misli da ga nije imala.

17. Uvidom u podatke HZMO (list 285 spisa) razvidno je da je DN primala mirovinu i zaštitni dodatak u vrijeme od 2006. do 2015. godine, odnosno do svoje smrti.

18. Sud napominje da su tuženici u odgovoru na tužbu od 11.lipnja 2014. tvrdili da su podmirili sve svoje obveze prema tužiteljici iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6.travnja 2007., kao i aneksa tom ugovoru od 6.travnja 2007., te da je tu činjenicu tužiteljica potvrdila svojim potpisom na potvrdi od 1.listopada 2011., a tu potvrdu da je potpisala i njezina kćerka, kao svjedok.

Nadalje tuženici su potvrdili točnim da je tužiteljica u potpunosti ispunila svoje obveze prema ugovoru i aneksu, ali isto tako da su i tuženici sve svoje obveze iz tog pravnog odnosa u potpunosti ispunili, što dokazuje i potvrda od 1.listopada 2011. Nadalje, da tužiteljica i dalje koristi dvorišnu zgradu na predmetnoj čestici tuženika, obrađuje vrt za svoje potrebe na istoj parceli i koristi pravo služnosti puta preko nekretnine tuženika. Tu činjenicu tuženici nikada nisu osporavali i do smrti joj je to pravo zagarantirano.

19. Dakle, proizlazi da je tužiteljica na dan pisanja odgovora na tužbu 11.lipnja 2014. još bila u snazi i obrađivala vrt za svoje potrebe.

20. Iz iskaza tuženika EN proizlazi da tuženici nisu DN isplatili 15.000,00 eura u novcu kao kupoprodajnu cijenu.

21. Tijekom postupka tuženik EN potvrđuje da je izdao troškovnik za razdoblje od 1.listopada 2011. do 1.listopada 2013. (list 51 spisa) kojim opravdava prema navodima tuženika, preostali iznos od 15.000,00 eura ( u kunama).

22. Temeljem rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da tuženici nisu platili u novcu tužiteljici DN ostatak kupoprodajne cijene od 15.000,00 eura u dogovorenom roku, da je dijelom iznosa od 25.000,00 eura DN kaparala drvenu kućicu koju je namjeravala kupiti s ostatkom od 15.000,00 eura kad joj bude isplaćeno a kako nije primila novce prodavatelj je prodao kuću i kapara joj je vraćena, da je DN planirala ići u dom Sveti Antun ali je trebala platiti 1.160,00 kuna mjesečno i navela je u Zahtjevu za opetovani dogovor od 01.10.2011. (list 45 spisa) da ona ne može od svoje mirovine toliko izdvojiti mjesečno i moli da joj u razumnom roku plate, da je dogovoreno s tuženicima prilikom sklapanja aneksa ugovora ( svjedok FN) da će DN ostati živjeti u jednoj prostoriji dvorišne zgrade koja je već bila uređena za život do konačne isplate od 15.000,00 eura, da su tuženici nakon što su pali u zakašnjenje pružali uzdržavanje DN prema iskazu svjedokinje NN od 1.listopada 2011. do ožujka ili travnja 2012. kada je drugo tužena otišla, a prema iskazu tuženika odnosno troškovniku od 1.listopada 2011. do 1.listopada 2013., dok ostali svjedoci tvrde i više od dvije godine odnosno 3 do 4 godine (JN).

23.U konkretnom slučaju, u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora i aneksa tužiteljica DN i tuženici dogovorili su cijenu nekretnine u visini od 40.000,00 EUR, od koje su tuženici dosad isplatili 25.000,00 EUR. Sukladno općim pravilima o obvezama, kupac je dužan platiti preostali dio cijene (čl. 466. st. 1. ZOO "Narodne Novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., - ugovorom o kupoprodaji kupac se obvezuje platiti ugovorenu cijenu i primiti stvar).

24. Tuženici svoj dug ne mogu umanjiti navodnom usmenom „izmjenom“ ugovora o kupoprodaji u ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer su zakonom propisani oblikovni uvjeti za valjanost takvog ugovora:

- Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

-Ugovor koji ne ispunjava ove formalne uvjete je ništetan (čl. 580. st. 3. i 2. ZOO). (čl. 580., st. 2. i 3., Zakon o obveznim odnosima)

25. Ni usmena izjava ni naknadno izvršavanje obveza (u obliku povremenog donošenja hrane, pranja veša i slično) ne mogu nadomjestiti propisani pisani i ovjereni oblik. Vrhovni sud je to jasno potvrdio: „ugovor o doživotnom uzdržavanju […] strogo je formalan ugovor koji zahtijeva pismenu formu i ovjeru suca. Takav ugovor ne može se konvalidirati čak ni ako su obveze izvršene.

26. Budući da tuženici ne raspolažu valjanim pisanim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, nemaju pravnu osnovu za umanjenje preostale kupoprodajne cijene, a svjedoci koji potvrđuju tek „povremeno donošenje hrane“ nisu dostatni da se izvan propisanih forma usmeni dogovor smatra valjanim ugovorom.

27. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 15.000,00 EUR valjalo prihvatiti, kao osnovan. Tuženici su obvezani nadoknaditi navedeni iznos tužitelju, uz zatražene zatezne kamate kao i troškove parničnog postupka. Stopa zatezne kamate dosuđena je primjenom članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

28. Odluku o troškovima sud je donio temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati kao nužni i osnovani troškovi i to za: sastav tužbe u iznosu 500,00 eura, zastupanje na ročištu 21.lipnja 2016. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 21. rujna 2016. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 5. prosinca 2016. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 31.ožujka 2021. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 19.siječnja 2022. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 9.ožujka 2022. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 10.svibnja 2022. u iznosu od 500,00 eura, sastav žalbe od 20.rujna 2022. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 12.veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 15.travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 16.prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura i PDV 25%, odnosno 1.368,75 eura, što ukupno iznosi 6.843,75 eura.

28.1. Tuženici su u cijelosti izgubili spor, stoga je naloženo tuženicima platiti tužitelju ukupno 6.843,75 eura.

29. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30 stavak 2. Ovršnog zakona ( "NN" 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.) po stopi iz članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima.

30. S obzirom na sve navedeno riješeno je kao u izreci.

U Ogulinu 23. siječnja 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Vladimir Brkić, odvjetnik u ZOU Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca

2. VN, odvjetnik u OD Rožman & Oredić u Karlovcu