REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-3975/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐKI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnove preplate uslijed ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, isplatiti tužitelju iznos od 3.597,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a na iznos od:
-23,40 EUR teku od 10.11.2007. do isplate;
-23,33 EUR teku od 10.12.2007. do isplate;
-23,65 EUR teku od 10.01.2008. do isplate;
-23,96 EUR teku od 10.02.2008. do isplate;
-45,92 EUR teku od 10.03.2008. do isplate;
-45,32 EUR teku od 10.04.2008. do isplate;
-44,65 EUR teku od 10.05.2008. do isplate;
-44,65 EUR teku od 10.06.2008. do isplate;
-44,29 EUR teku od 10.07.2008. do isplate;
-44,02 EUR teku od 10.08.2008. do isplate;
-44,22 EUR teku od 10.09.2008. do isplate;
-45,65 EUR teku od 10.10.2008. do isplate;
-47,19 EUR teku od 10.11.2008. do isplate;
-45,74 EUR teku od 10.12.2008. do isplate;
-48,48 EUR teku od 10.01.2009. do isplate;
-48,89 EUR teku od 10.02.2009. do isplate;
-50,23 EUR teku od 10.03.2009. do isplate;
-48,28 EUR teku od 10.04.2009. do isplate;
-48,25 EUR teku od 10.05.2009. do isplate;
-47,90 EUR teku od 10.06.2009. do isplate;
-48,10 EUR teku od 10.07.2009. do isplate;
-63,60 EUR teku od 10.08.2009. do isplate;
-64,06 EUR teku od 10.09.2009. do isplate;
-63,32 EUR teku od 10.10.2009. do isplate;
-63,77 EUR teku od 10.11.2009. do isplate;
-63,85 EUR teku od 10.12.2009. do isplate;
-65,23 EUR teku od 10.01.2010. do isplate;
-66,15 EUR teku od 10.02.2010. do isplate;
-65,80 EUR teku od 10.03.2010. do isplate;
-67,17 EUR teku od 10.04.2010. do isplate;
-67,83 EUR teku od 10.05.2010. do isplate;
-61,49 EUR teku od 10.06.2010. do isplate;
-62,73 EUR teku od 10.07.2010. do isplate;
-61,12 EUR teku od 10.08.2010. do isplate;
-65,81 EUR teku od 10.09.2010. do isplate;
-63,78 EUR teku od 10.10.2010. do isplate;
-64,11 EUR teku od 10.11.2010. do isplate;
-47,24 EUR teku od 10.12.2010. do isplate;
-49,39 EUR teku od 10.01.2011. do isplate;
-47,06 EUR teku od 10.02.2011. do isplate;
-47,75 EUR teku od 10.03.2011. do isplate;
-46,86 EUR teku od 11.04.2011. do isplate;
-48,80 EUR teku od 10.05.2011. do isplate;
-50,61 EUR teku od 10.06.2011. do isplate;
-51,09 EUR teku od 11.07.2011. do isplate;
-48,91 EUR teku od 10.08.2011. do isplate;
-42,84 EUR teku od 10.09.2011. do isplate;
-42,09 EUR teku od 10.10.2011. do isplate;
-42,13 EUR teku od 10.11.2011. do isplate;
-42,14 EUR teku od 10.12.2011. do isplate;
-42,98 EUR teku od 10.01.2012. do isplate;
-43,47 EUR teku od 10.02.2012. do isplate;
-43,53 EUR teku od 10.03.2012. do isplate;
-43,20 EUR teku od 10.04.2012. do isplate;
-43,37 EUR teku od 10.05.2012. do isplate;
-43,73 EUR teku od 10.06.2012. do isplate;
-43,31 EUR teku od 10.07.2012. do isplate;
-43,34 EUR teku od 10.08.2012. do isplate;
-42,62 EUR teku od 10.09.2012. do isplate;
-42,86 EUR teku od 10.10.2012. do isplate;
-43,38 EUR teku od 10.11.2012. do isplate;
-43,22 EUR teku od 10.12.2012. do isplate;
-43,47 EUR teku od 10.01.2013. do isplate;
-42,80 EUR teku od 10.02.2013. do isplate;
-42,61 EUR teku od 10.03.2013. do isplate;
-43,30 EUR teku od 10.04.2013. do isplate;
-42,75 EUR teku od 10.05.2013. do isplate;
-42,47 EUR teku od 10.06.2013. do isplate;
-41,78 EUR teku od 10.07.2013. do isplate;
-42,27 EUR teku od 10.08.2013. do isplate;
-42,58 EUR teku od 10.09.2013. do isplate;
-42,99 EUR teku od 10.10.2013. do isplate;
-43,03 EUR teku od 10.11.2013. do isplate;
-43,27 EUR teku od 10.12.2013. do isplate;
-42,80 EUR teku od 10.01.2014. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, s osnove preplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, iznos od 12.761,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a na iznos od:
-4,88 EUR teku od 10.02.2008. do isplate;
-13,65 EUR teku od 10.03.2008. do isplate;
-7,14 EUR teku od 10.04.2008. do isplate;
-10,73 EUR teku od 10.10.2008. do isplate;
-27,32 EUR teku od 10.11.2008. do isplate;
-11,69 EUR teku od 10.12.2008. do isplate;
-41,36 EUR teku od 10.01.2009. do isplate;
-45,77 EUR teku od 10.02.2009. do isplate;
-60,31 EUR teku od 10.03.2009. do isplate;
-39,18 EUR teku od 10.04.2009. do isplate;
-38,81 EUR teku od 10.05.2009. do isplate;
-35,07 EUR teku od 10.06.2009. do isplate;
-37,22 EUR teku od 10.07.2009. do isplate;
-31,65 EUR teku od 10.08.2009. do isplate;
-35,39 EUR teku od 10.09.2009. do isplate;
-29,42 EUR teku od 10.10.2009. do isplate;
-33,04 EUR teku od 10.11.2009. do isplate;
-33,70 EUR teku od 10.12.2009. do isplate;
-44,85 EUR teku od 10.01.2010. do isplate;
-52,30 EUR teku od 10.02.2010. do isplate;
-49,47 EUR teku od 10.03.2010. do isplate;
-60,58 EUR teku od 10.04.2010. do isplate;
-65,94 EUR teku od 10.05.2010. do isplate;
-82,11 EUR teku od 10.06.2010. do isplate;
-93,54 EUR teku od 10.07.2010. do isplate;
-78,73 EUR teku od 10.08.2010. do isplate;
-121,91 EUR teku od 10.09.2010. do isplate;
-103,18 EUR teku od 10.10.2010. do isplate;
-106,20 EUR teku od 10.11.2010. do isplate;
-123,53 EUR teku od 10.12.2010. do isplate;
-151,22 EUR teku od 10.01.2011. do isplate;
-121,17 EUR teku od 10.02.2011. do isplate;
-130,15 EUR teku od 10.03.2011. do isplate;
-118,69 EUR teku od 11.04.2011. do isplate;
-143,64 EUR teku od 10.05.2011. do isplate;
-166,86 EUR teku od 10.06.2011. do isplate;
-172,97 EUR teku od 11.07.2011. do isplate;
-273,02 EUR teku od 10.08.2011. do isplate;
-179,06 EUR teku od 10.09.2011. do isplate;
-167,41 EUR teku od 10.10.2011. do isplate;
-168,18 EUR teku od 10.11.2011. do isplate;
-168,22 EUR teku od 10.12.2011. do isplate;
-181,21 EUR teku od 10.01.2012. do isplate;
-188,82 EUR teku od 10.02.2012. do isplate;
-189,78 EUR teku od 10.03.2012. do isplate;
-184,63 EUR teku od 10.04.2012. do isplate;
-187,25 EUR teku od 10.05.2012. do isplate;
-192,87 EUR teku od 10.06.2012. do isplate;
-186,34 EUR teku od 10.07.2012. do isplate;
-186,88 EUR teku od 10.08.2012. do isplate;
-175,65 EUR teku od 10.09.2012. do isplate;
-179,35 EUR teku od 10.10.2012. do isplate;
-187,38 EUR teku od 10.11.2012. do isplate;
-184,91 EUR teku od 10.12.2012. do isplate;
-188,90 EUR teku od 10.01.2013. do isplate;
-178,52 EUR teku od 10.02.2013. do isplate;
-175,55 EUR teku od 10.03.2013. do isplate;
-186,26 EUR teku od 10.04.2013. do isplate;
-177,65 EUR teku od 10.05.2013. do isplate;
-173,41 EUR teku od 10.06.2013. do isplate;
-162,67 EUR teku od 10.07.2013. do isplate;
-170,21 EUR teku od 10.08.2013. do isplate;
-175,09 EUR teku od 10.09.2013. do isplate;
-181,42 EUR teku od 10.10.2013. do isplate;
-181,97 EUR teku od 10.11.2013. do isplate;
-185,74 EUR teku od 10.12.2013. do isplate;
-178,54 EUR teku od 10.01.2014. do isplate;
-188,00 EUR teku od 10.02.2014. do isplate;
-190,84 EUR teku od 10.03.2014. do isplate;
-188,70 EUR teku od 10.04.2015. do isplate;
-184,76 EUR teku od 10.5.2014. do isplate;
-183,99 EUR teku od 10.06.2014. do isplate;
-187,15 EUR teku od 10.07.2014. do isplate;
-192,98 EUR teku od 10.08.2014. do isplate;
-195,11 EUR teku od 10.09.2014. do isplate;
-193,43 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
-199,89 EUR teku od 10.11.2014. do isplate;
-201,60 EUR teku od 10.12.2014. do isplate;
-202,27 EUR teku od 10.01.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.02.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.03.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.04.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.05.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.06.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.07.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.08.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.09.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.10.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.11.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.12.2015. do isplate;
-202,67 EUR teku od 10.01.2016. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, s osnove razlike glavnice, iznos od 3.527,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 14.siječnja 2016.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.675,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 12. lipnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik tužiteljici temeljem Ugovora o kreditu broj 3208921972 od 20. travnja 2007. godine stavio na raspolaganje novčani iznos od 106.418,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a tužiteljica da se obvezala vratiti isti iznos u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja zajedno sa ugovorenom kamatom koja je promjenjiva sukladno odluci banke. Stranke da su dana 11. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak tom Ugovoru o kreditu, istim da je proveden postupak konverzije predmetnog kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, navodi da je istom utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača odnosno tužiteljice. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a kojom je pravomoćno utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Tužiteljica navodi da je iz citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH jasno kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama: u dijelu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika i u dijelu o švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica. Tuženik da je kao davatelj kredita na ime navedenih ništetnih odredbi ugovora neosnovano stekao ukupni iznos od 116.885,97 kn, tužiteljici da je na dan konverzije radi ništetnih odredbi ugovora preostali iznos glavnice bio veći za iznos od 27.999,94 kn u odnosu na glavnicu na isti dan po početnoj kamatnoj stopi i početnom anuitetu u kunama. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 116.885,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama te isplatu iznosa od 27.999,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj postavlja dva kondemnatorna zahtjeva, navodi da su isti u cijelosti neosnovani kako u pogledu pravne osnove, visine izračuna te daljnje razloge koje tužitelj navodi u svojoj tužbi. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata, navodi da se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, s obzirom, da se, u konkretnom slučaju, spor vodi u vezi s pravnim pitanjem, o kojem je odlučio VSRH u oglednom sporu svojim rješenjem br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.g. a iz kojeg proizlazi neosnovanost tužbenih zahtjeva za isplatu na temelju konvertiranih CHF kredita, što je ujedno i tužiteljev slučaj. Navedeno rješenje da je obvezujuće za sudove, pa tuženik tumači ovo rješenje i obrazlaže svoj pravni stav. Navodi da su prema obvezujućem Rješenju VSRH Gos 1/2019-36 sporazumi/dodaci o konverziji sklopljeni u skladu sa ZIDZPK/15, valjani te djeluju/proizvode pravne učinke retroaktivno – str. 4. rješenja VSRH Gos 1/2019, prvi odjeljak s vrha, što da samo po sebi isključuje pravo na traženje isplate zbog navodne preplate. uženik drži da je prethodno opisano rješenje VSRH u oglednom sporu jednoznačno ukazalo na neosnovanost svih tužbenih zahtjeva proizašlih iz konvertiranih CHF kredita pa tako i u ovom konkretnom slučaju. Tek opreza radi, tuženik da u iznosi dodatnu argumentaciju, pa tako navodi da tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Budući se potrošačka svrha ne podrazumijeva, na tužitelju da je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 12. lipnja 2014. godine. Nadalje, navodi da je predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 11. siječnja 2016. godine sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Tuženik ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, na strani banke da postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor. Konverzija kredita da je nastupila: na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, i to nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu, pri čemu da je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15. Tuženik da je bio u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što da je ona i učinio pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa da je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, da je pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Ovaj pravni posao da je uključivao promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tuženik da su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te da su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa da je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj da više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. Novi otplatni plan“ iz čl. 19.c, stavak (1) točka 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio „početno utvrđeni otplatni plan“, da je uključivao „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa“ ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“. Sve tužiteljeve uplate da su uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata da je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Tuženik se poziva, te to i obrazlaže u svom odgovoru na tužbu, na aktualnu sudsku praksu u svezi sa konvertiranim kreditima.
3. Tužitelj svojim podneskom od 2.prosinca 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke dipl.oecc Ines Lozić, tako da isti glasi kao u izreci ove presude. Tuženik je ponovno istaknuo prigovor zastare potraživanja, i po ovom zahtjevu, naveo je da se protivi preinaci tužbe povećanjem zahtjeva. Sud je rješenjem od 9.prosinca 2025.godine dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva, sud drži da je tužiteljica ovlaštena urediti tužbeni zahtjev, pa i povećati isti, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, pa je odluka donesena vezano za zahtjev iz navedenog podneska tužitelja.
4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama vezano za ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi te razlike glavnice po kreditu po izračunu konverzije.
5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208921972 zaključenog između stranaka dana 20.travnja 2007.godine sa cjelokupnom pripadajućom dokumentacijom; Dodatka Ugovoru o kreditu zaključenog dana 11.siječnja 2016.godine sa pripadajućom dokumentacijom; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl.oecc Ines Lozić te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.
6. Stranke su popisale parnični trošak.
7. Zahtjev tužitelja je osnovan.
8. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su dana 20.travnja 2007.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili predmetni Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana. Nadalje, tužitelju je kao korisniku kredita i dužniku po ovom pravnom poslu na raspolaganje od strane tuženika stavljen iznos kredita od 106.418,00 CHF, kredit je odobren na rok od 15 godina, kamatna stopa ugovorena je u iznosu od 4,50% godišnje, kamatna stopa promjenjiva je jednostranom odlukom tuženika. Radi se o namjenskom kreditu za kupnju stana, tužitelj je stan i kupio od sredstava koja su mu iz kredita stavljena na raspolaganje.
9. Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenih iznosa vezano za te dvije odredbe kao i za isplatu razlike glavnice utvrđene u trenutku konverzije, te je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a istaknut je i prigovor zastare. Prigovor radi prebijanja nije istaknut od strane tuženika.
10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su suprug i ona prije podizanja predmetnog kredita imali u vlasništvu stan u [adresa], mali stan i nedostatan za njihove obiteljske potrebe, tada da su imali jedno dijete, a nakon toga da su dobili blizance. Dakle, da su imali potrebu kupnje većeg stana tako da prodaju ovaj manji stan. U to vrijeme da je bila zaposlenica jedne strane udruge, gdje radi i danas, suprug da je bio pomorac i tada da nije imao kreditnu sposobnost, tako da je ona morala podići kredit. Navodim da je banka – tuženik njena matična banka, preko njih da je primala plaću. Dakle, za kupnju stana u [adresa] da je trebalo prodati manji stan i podići razliku za kupoprodajnu cijenu u vidu kredita, ovaj stan da je površine 82 m2 i odgovara obiteljskim potrebama. Čitavo vrijeme stan da se koristi za potrebe stanovanja i stan da nikada nisu iznajmljivali i ostvarivali prihod od toga. Navodi da je pristupila u poslovnici banke i navela da joj treba stambeni kredit, da je znala da će to biti kredit vezan za neku valutu, jer tada kunski kredit nije bio u ponudi, službenik banke da joj je preporučio baš ovaj kredit vezan za valutu CHF, kao bolji, povoljniji i sigurniji kredit, naveo da je ova valuta sigurna, to da je prihvatila kao tako kako je kazano, a da nije imala razloga sumnjati u kredit vezan za CHF, jer su prije ovog kredita podigli kod Raiffeisen banke kredit za kupnju automobila vezan za valutu CHF jer je sa tom bankom surađivala autokuća. Navodi da je znala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali da nije znala, da joj to nije rečeno niti je to posebno pitala službenika banke, na koji način bi se mogla mijenjati kamatna stopa. Navodi da ni kod javnog bilježnika nije bilo posebne priče vezano za specifičnost ove vrste kredita, početna rata da je bila nekih 3.500,00 kn, a da je narasla na iznos od 7.000,00 kn. Kada se stvorila zakonska mogućnost konverzije kredita, da je pristupila konverziji, banka da je napravila izračun konverzije i da ga je ona mogla ili prihvatiti ili odbiti, takav kakav je ponuđen. Kod konverzije da je nešto priznato na ime preplate, da su smanjene neke rate, da ne zna točno koliko, a kredit da je otplaćivala trajnim nalogom kod tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, niti kasnije, da nije bila vlasnica nekog trgovačkog društva ili obrta. Navodi da je kredit otplaćen 2019. godine. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužiteljica navodi da je pročitala tekst ugovora o kreditu prije potpisivanja. Navodi da tada nije imala nikakvih nejasnoća u pogledu teksta ugovora niti je od službenika banke tražila nekakvo pojašnjenje ugovornih odredbi. Navodi da je kredit otplatila i otplaćivala isključivo svojim sredstvima.
11. Za navesti je da su prihvaća iskaz tužiteljice kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, iskaz tužiteljice u skladu je sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka. Temeljem svih izvedenih dokaza, te iskaza tužiteljice u svojstvu parnične stranke, sud drži da tužiteljica u ovom pravnom poslu svakako ima status potrošača, radi se o namjenskom, stambenom kreditu, radi rješenja stambenog pitanja tužiteljice i njene obitelji.
12. Prvenstveno je, po pitanju navoda tužiteljice da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na utvrđenje i isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
13. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
14. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
15. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
16. Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
17. Dakle, kako je već navedeno, sud prihvaća iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužiteljica u ovom pravnom poslu, namjenskom stambenom kreditu za kupnju stana za stanovanje, ima status potrošača, a da se sa tužiteljicom kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
18. To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, valjalo držati ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude po pitanju isplate temeljem takvih ugovornih odredbi, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.
19. Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,50%, do konverzije. Dakle, ovaj stav tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,50 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom odnosno koju drži ništetnom.
20. Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je valjalo prihvatiti kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog i temeljem ove odredbe. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
21. Dakle, i temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi jesu li ništetne predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Konverzija i učinak iste nisu se ni bavili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu. Među strankama i nije bilo sporno da je konverzija provedena sukladno tada važećem pozitivnim propisu, matematički i tehnički, međutim, vezano za zahtjev tužitelja, radi se o potpuno drugoj okolnosti.
22. Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 4,50 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015.godine (i početkom 2016.godine), odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.
23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je:
„Ugovor o kreditu je sklopljen dana 20.04.2007. godine, te je isplaćen dana 26.04.2007. godine u iznosu 106.418,00 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,50% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 180 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 01.06.2007., u iznosu od 809,20 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 3.643,77 kn, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o kreditu). Dana 11.01.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, koji navodi da iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. iznosi 36.497,94 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 278.555,12 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je tužitelj na dan 30.09.2015. g. uplatio više sredstava u iznosu od 7.998,80 EUR.
Na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Prometi po kreditu te Pregled promjena kamatnih stopa ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
4,50% godišnje do 01.10.2007.,
5,15% godišnje do 01.02.2008.,
5,80% godišnje do 01.07.2009.,
6,30% godišnje do 01.05.2010.,
6,05% godišnje do 01.11.2010.,
5,50% godišnje do 01.07.2011.,
5,25% godišnje do 01.01.2014.,
3,23% godišnje do dana provođenja konverzije otplate kredita.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 809,20 CHF do 909,08 CHF kao najveći iznos anuiteta.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Temeljem navedenog od 1.1.2014.g. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je korisnik stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.
Temeljem prethodno navedenog, vještak će u nastavku sačiniti usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. U razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu i u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita se daje u Tabeli 1.
Dana 11.01.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, koji navodi da iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. iznosi 36.497,94 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 278.555,12 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je tužitelj na dan 30.09.2015. g. uplatio više sredstava u iznosu od 7.998,80 EUR.
Nadalje, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik zaključno s uplatom tužitelja u siječnju 2016.g. vršio obračun po kreditu u CHF te je dana 14.01.2016.g. započeo s otplatom kredita u EUR. Iz dokumenta Prometi po kreditu/Specifikacija uplata razvidno je da je iskazana glavnica po kreditu u CHF na dan stvarne provedbe konverzije iznosila 54.603,61 CHF, a koji iznos nedospjele glavnice odgovara glavnici nakon dospijeća anuiteta 01.01.2016.g.
Vještak prvotno ističe da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR, a koji bi se točno primijenio na tužitelja te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR, a ne u CHF. Također, vještak nema saznanja da li bi tuženik tužitelju odobrio i pod kojim točno uvjetima kredit bilo u kunama ili EUR na dan odobrenja kredita u CHF, a s obzirom na razlike u inicijalnim iznosima anuiteta primjenom mogućih uvjeta za kredite u EUR i odobrenih uvjeta za kredit u CHF, što sve predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.“
24. Temeljem kvalitetnog i obrazloženog nalaza, sudski vještak Lozić daje svoje zaključno mišljenje te navodi:
„Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak:
Ad 1)
Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 16.359,00 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.597,98 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 12.761,02 EUR.
2. Ukupno je manje plaćen iznos od 353,63 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 278,15 EUR, a zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 75,48 EUR.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 16.005,37 EUR i to:
- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 3.319,83 EUR,
- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 12.685,54 EUR.
Ad 2)
Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 6.388,87 EUR.
Ad 3)
Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 14.01.2016. godine je utvrđena glavnica u iznosu 34.977,19 EUR što primjenjivim tečajem na dan 14.01.2016.g. iznosi 267.806,49 kn (tečaj 7,65660 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 14.01.2016.g. bi prema početnom otplatnom planu bila manja za 3.527,69 EUR. Ukoliko Sud zauzme stav da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u valuti CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, konverzijom i preplatom koju je tuženik priznao po konverziji ne bi došlo do obeštećenja jer je iznos preplate koju je tuženik priznao po konverziji niži od iznosa preplata koje proizlaze iz razlike posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja CHF.
Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. te priznao preplatu tužitelja na dan 14.01.2016. godine u ukupnom iznosu od 8.480,41 EUR.
Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se preplatom priznatom po konverziji umanjuju iznosi preplate (više plaćeno) utvrđeno posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja vezanog za valutu CHF, tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i tečaja iznosio 7.878,59 EUR (utvrđena preplata prema točki 1 Nalaza u iznosu od 16.359,00 EUR umanjena za iznos preplate priznate u konverziji, utvrđene na dan provođenja konverzije, u iznosu od 8.480,41 EUR).
Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu u prethodnoj točki, za vrijeme otplate kredita u CHF pod pretpostavkom da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama temeljem simuliranog otplatnog plana za EUR, polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.“
25. Za ponoviti je da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka uredio svoj tužbeni zahtjev, podneskom od 2.prosinca 2025.godine, tako da potražuje isplatu na ime ukupne preplate uslijed ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika u iznosu od 3.597,98 EUR; isplatu na ime ukupne preplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 12.761,02 EUR; te vezano za sve te odredbe isplatu s osnova razlike glavnice u iznosu od 3.527,69 EUR; sve sa zakonskim zateznim kamatama od izvršene uplate svakog preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate.
26. Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka Lozić kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka Lozić sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja.
27. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:
-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).
28. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
29. Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 12.lipnja 2019.godine), prigovor zastare neosnovan je u odnosu na zahtjeve tužitelja za isplatu svih zatraženih iznosa. U ovom slučaju primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo vještaka Lozić po pitanju preplate s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 12.761,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, istu sud smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ovu navedenu odnosu, do provedene konverzije. Sud je tužitelju dosudio i preplatu s naslova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 3.597,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama; kao i razliku glavnice kod konverzije temeljem svih ovih ništetnih odredbi, jer su takve odredbe generiralne ovu razliku glavnice koja pripada tužitelju, a ne tuženiku, dakle, tužitelju je sud dosudio i ovaj zatraženi iznos od 3.527,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
30. Na dosuđene iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dospijeća tih iznosa, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom dijelu osnovan, pa mu je valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.
31. Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnom stambenog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužitelja po predmetnoj odredbi iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.
32. Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 7.998,80 EUR, međutim, kako za ovaj iznos preplate koja je očito tužitelju kasnije, nakon konverzije, vraćana, tuženik nije izjavio prigovor radi prebijanja, nije podnio niti protutužbu, tako da svoja eventualna prava vezana za ovaj iznos tuženik može pokušati, po svojoj želji, ostvariti na drugi način, ne u ovom postupku. U slučaju drugačijeg stava drugostupanjskog suda po pitanju isplate tužitelju i ove priznate preplate tužitelju od strane tuženika kod konverzije, sudski vještak Lozić u vještvu je iskazala i ovaj priznati iznos preplate.
33. Nadalje, sudski vještak izračunao je i tzv. negativne razlike, za slučaj drugačijeg stava drugostupanjskog suda, radi načela ekonomičnosti postupka, a ovaj sud ih ne prihvaća kod presuđenja, za navesti je da ponovno u tom dijelu tuženik nije uopće, a dakle, niti na vrijeme, u ovom postupku postavio protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja, ne radi se uopće o razlikama za iste mjesece, jer se tzv.pozitivne razlike i tzv.negativne razlike uzajamno u mjesecu isključuju, nije moguće da u istom mjesecu postoje obje vrste razlika, kako sud raspravlja i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, vezano i za iznos i za mjesece preplate po zahtjevu, a takvog zahtjeva tuženika na ime negativnih razlika nema i nije postavljen, to od mjesečnih iznosa u kojima postoji pretplata tužitelja spram tuženika, zaista ne treba odbijati negativne razlike, bez zahtjeva tuženika i za mjesece za koje tužbeni zahtjev uopće nije postavljen.
34. Zahtjev tužitelja na ime razlike glavnice u iznosu od 3.527,69 EUR sa kamatama na ime razlike između glavnice po kreditu u CHF temeljem inicijalnog otplatnog plana uzevši o obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i konverzijom utvrđene nedospjele glavnice, je osnovan, naime, sudski vještak izračunala je ovu razliku glavnice na dan 14.siječnja 2016.godine i ta razlika glavnice temeljem ništetnih odredbi pripada tužitelju, a ista je obračunata tek prilikom konverzije kredita. Tužitelj je ovom razlikom glavnice također doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, pa mu je u obvezi i ovu razliku glavnice sa kamatama isplatiti, upravo kako je ista zatražena.
35. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 3.srpnja 2023.godine, 24.lipnja 2025.godine i 2.prosinca 2024.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 27.lipnja 2025.godine i 9.prosinca 2025.godine; za svaku radnju po 250 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 3.000,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati trošak vještačenja u iznosu od 675,00 EUR, tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.675,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora, pa ovaj trošak pristojbi neće ni imati, a isti ga nije ni zatražio. Tužitelj pristojbu tužbe nije platio pa nije imao ovaj trošak, a sud ga neće niti pozvati na plaćanje pristojbi, niti tužbe, niti presude.
U Splitu, 23. siječnja 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
