Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-2215/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika KB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika – protutužitelja ZB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vinku Ljubičiću, odvjetniku u OD Ljubičić – Vroljak & partneri d.o.o. Split i Leonu Zrniću, odvjetniku u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbe čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika KB u cijelosti, koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ZB dipl.ing.građ., OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju KB, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.853,54 EUR koji odgovara iznosu u valuti plaćanja u vrijeme nastanka obveze na plaćanje iskazano u tadašnjoj valuti 21.500,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno niže navedene iznose kako slijedi:

- na iznos od 10.000,00 HRK, koji odgovara iznosu od 1.327,22 EUR, skupa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni kunski iznos teku od 21. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. na iznos od 1.327,22 EUR, sukladno odredbi članka 02. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/2022 ), kojim je izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ), se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koje teku od 01. siječnja 2023. do konačne ( potpune ) isplate,

- na iznos od 11.500,oo HRK, koji odgovara iznosu od 1.526,31 EUR, skupa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni kunski iznos teku od 04. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. na iznos od 1.526,31 EUR, sukladno odredbi članka 02. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/2022 ), kojim je izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ), se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koje teku od 01. siječnja 2023. do konačne ( potpune ) isplate.

2. Nalaže se tuženiku ZB dipl.ing.građ., OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju KB, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade troškova parničnog postupka iznos utvrđen prvostupanjskom presudom skupa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi, sukladno odredbi članka 02. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/2022 ), kojim je izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ), se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne ( potpune ) isplate.“.

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja ZB, a koji glasi:

" Nalaže se tužitelju – protutuženiku KB , OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku – protutužitelju ZB OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.566,93 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja protutužbe tj. od dana 15. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku KB, OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana naknadi tuženiku – protutužitelju ZB OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 3.432,14 € sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2019. KB ustao je tužbom protiv ZB navodeći da se u mjesecu lipnju 2018. obratio narečenom sa zahtjevom za izradom vještačkog nalaza i mišljenja, a u svezi pretrpljene štete tijekom izgradnje zgrade u [adresa]. ZB pristao je izraditi vještački nalaz, a on mu je ponudio 43.000,00 kuna kao cijenu koštanja tog vještačenja. Istom prilikom, naveo je dalje KB, dogovoreno je da ZB isplati odmah polovinu dogovorenog iznosa slijedom čega mu je 21. lipnja 2018. na račun uplatio 10.000,00 kuna, a 11.500,00 kuna mu je uplatio 04. srpnja 2018. Ostatak iznosa u visini od 21.500,00 kuna trebalo je ZB biti isplaćeno kada u potpunosti izradi vještački nalaz i mišljenje, a najkasnije do kraja srpnja 2018. U tužbi je također navedeno da je ZB predao KB dvije uplatnice i to jednu na iznos od 10.000,00 kuna, a drugu na iznos od 11.500,00 kuna, na koje je neistinito upisana svrha doznake "povrat pozajmice". Premda ga je pozivao da vrati novac Ajduk tako nije postupio već je nasuprot tome dostavio dopis da on nije bio angažiran za vještački nalaz i mišljenje već da stručno sagleda stanje radova i iskoordinira učesnike u izgradnji s ciljem dovršetka građevine, da je ugovorena cijena rada od 43.000,00 kuna uvećano za PDV na način da se 50% plati avansno, a 50% nakon odrađene prve polovice angažmana, da je posao odrađen, a da avans nije uplaćen kako je dogovoreno susljedno čemu su se stranke dogovorile da se to punog plaćanja iznos avansa tretira kao pozajmica. KB u cijelosti je osporio navode iz tog dopisa ZB te je predložio da sud provede sve predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom bi se ZB obvezalo na isplatu iznosa od 21.500,00 kuna uvećano za kamate i troškove postupka.

1.1. Svoje tužbeno traženje tužitelj je uredio podneskom od 05. lipnja 2023. i to iz razloga što je u međuvremenu u RH uvedena službena valuta euro.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom kazavši da nije točno da je bio angažiran za poslove izrade vještačkog nalaza i mišljenja već je nasuprot tome bio angažiran za voditelja projekta.

2.1. Na pripremnom ročištu koje je kod ovog suda održano 15. prosinca 2023., tuženik je dodatno istaknuo da svi navodi u tužbi jesu konstrukcija tužitelja kako bi sebi osigurano ne pripadajuću isplatu. Tuženik da je za tužitelja obavio poslove koordinatora i voditelja poslova što mu nije plaćeno kako je dogovoreno. Stoga je tuženik iznio i protutužbeni zahtjev smatrajući da je upravo on oštećen u poslovnom odnosu sa tužiteljem te je predložio da sud obveže tužitelja da mu plati 3.569,05 € u naravi protuvrijednost od 28.875, 00 kuna, zakonske zatezne kamate i parnični trošak.

3. Obzirom na sve naprijed navedeno izvanraspravnim rješenjem od 15. prosinca 2023. izvršeno je razdvajanje protutužbenog zahtjeva, ZB, te je protutužbeni zahtjev sada dobio poslovnu oznaku i broj P-5154/23, a koji je odmah nakon toga pripojen 18. prosinca 2023. ove poslovne oznake i broja P-990/2019 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Radi lakšeg komuniciranja u nastavku ovog obrazloženja, tužitelj-protutuženik KB nazivat će se samo tužiteljem, dok će se tuženik-protutužitelj, ZB, nazivati samo tuženikom.

4. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 28.siječnja 2025. donio presudu kojom je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvatio kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika te tužitelju naložio i snašanje parničnog troška. Potpunu i pravodobnu žalbu protiv opisane presude uložio je tužitelj ĐB pa je odlučujući o istoj Županijski sud u Šibeniku dana 8.travnja 2025. donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-202/2025-8 kojim je uvažio žalbu i ukinuo prvostupanjsku presudu.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom univerzalnih naloga za plaćanje na iznos od 11.500,00 kuna te na iznos od 10.000,00 kuna gdje se kao opis plaćanja navodi povrat br. 2 odnosno povrat pozajmice, dopisa što ga je tuženiku uputio pun. tužitelja 12. prosinca 2018., odgovora pun. tuženika upućen pun. tužitelja 20. prosinca 2018., podneska pun. tužitelja upućenog pun. tuženika 27. prosinca 2018., mišljenja JB po zahtjevu tužitelja od studenog 2018., Sporazuma KB i Voding d.o.o. od 2. siječnja 2019., izjave OB od 23. veljače 2024. i ručno pisanog popisa izvođača radova uz napomene tuženika. U postupku su saslušani i svjedoci GB, JB, ĆB, SB, IB, AB (zamolbenim putem u Općinskom sudu u Bjelovaru) te UB i OB. Sud je dao mogućnost i priliku parničnim strankama za izjašnjenje i to tužitelju KB te tuženiku ZB. U nastavku postupka nakon ukidne odluke još je pregledano izvješće ODO Split glede zatraženog očitovanja o sudbini dviju kaznenih prijava tužitelja protiv tuženika.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Protutužbeni zahtjev je osnovan.

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik izvrši povrat iznosa od ukupnih 21.500,00 kuna ili 2.853,54 € koje mu je isplatio po osnovi isplate polovice ugovorenog iznosa za izradu vještačkog nalaza i mišljenja, dok je predmet postupka i protutužbeni zahtjev tuženika kojim isti traži isplatu iznosa od 3.569,05 € na ime isplate razlike punog iznosa ugovorenog na ime obavljanja poslova voditelja projekta. Obje stranke su također tražile i isplatu parničnog troška.

10. Jedino što među strankama nije sporno je da su iste imale poslovni odnos u kojem je tužitelj trebao dati 43.000,00 kuna tuženiku, a tuženik mu je zauzvrat trebao obaviti određeni posao. Nije sporno i da je ugovoreni iznos trebalo platiti u dva dijela, prvi dio odmah, a drugi dio po završetku posla. Drugim riječima rečeno, nije sporna visina iznosa o kojoj su stranke pregovarale.

11. Ono što je sporno među strankama je da tužitelj smatra da je predmetni iznos ugovorenog posla predstavljao naknadu tuženiku za izradu vještačkog nalaza i mišljenja, a kako bi utvrdio visinu pretrpljene štete tijekom izgradnje zgrade u [adresa]. Tuženik smatra, za razliku od tužitelja, da je taj iznos, ugovoreni iznos isplate za posao voditelja projekta, projekta kojeg je tužitelj kao investitor radova imao u [adresa].

12. Valja istaknuti prije svega da među strankama nije sklopljen pisani ugovor o prirodi posla kojeg je tuženik za tužitelja trebao obaviti. Stoga je bilo moguće jedino utvrditi pravu volju stranaka i prirodu posla koji je koštao 43.000,00 kuna, saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka.

13. U konkretnoj pravnoj stvari dakle nemamo pisani Ugovor, no odredbom čl. 294 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi nešto drugo. Stranke u ovom postupku su prema motrištu ovog suda sklopile usmeni ugovor o nalogu, a koji je propisan odredbom čl. 763 ZOO-a. Tim ugovorom obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

13.1. Odredbom čl. 765 propisana je obveza nalogoprimca, u konkretnom slučaju tuženik. Dakle, on je od tužitelja kao nalogodavca primio nalog da s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbi o interesima nalogodavca.

13.2. Stranke u ovom postupku nisu sklopile pisani ugovor, a razilaze se i u stavovima oko toga zbog čega su stupile u ugovorni odnos. Tužitelj smatra da je od tuženika zatražio vještački nalaz i mišljenje dok tuženik smatra da je od tužitelja dobio nalog da privede na njegovom objektu započete radove do kraja, usaglasi izvođače radova i pregovorima ih pridobije na završetak započetih radova.

14. U prepisci koju su međusobno vodili punomoćnici stranaka iznose se upravo ovakvi stavovi, različiti jer su gledani iz različitih perspektiva, perspektive tužitelja i perspektive tuženika. Stoga ona nije bila od značaja za razrješenje ove pravne stvari.

15. Saslušani svjedok GB je u svome iskazu naveo da je prije nekoliko godina surađivao sa tužiteljem s kojim je imao prijateljske odnose i da mu je bilo žao što tužitelj ima silnih problema oko svog objekta u Baškoj vodi. Problemi su se javili iz razloga što su tužitelja neki ljudi prevarili odnosno nisu odradili posao do kraja. Tužitelju da je davao razne savjete, ali nije mogao dati odgovor na pitanja koja su ga, u konkretnom slučaju, mučila, zbog čega ga je povezao sa tuženikom i njegovim timom koji su ga fascinirali svojim znanjima i sposobnostima. Stoga da je predložio tužitelju da angažira tuženika da mu sačini stručni nalaz i mišljenje kojim bi mu ustvari sugerirao moguće rješenje njegovog problema u vezi s tim objektom. On da ih je i fizički spojio na način da je tužitelja odveo na sastanak u uredu tuženika. Visine cijene ugovorenog posla svjedok K nije se mogao sjetiti te je jednako tako dodao da u nastavku suradnje tužitelja i tuženika više nije sudjelovao. Njegov zaključak je da tuženik dogovoreni posao nije napravio. Nadzorno tijelo koje je tužitelj angažirao bio je LB. Priznao je da je izvjesno vrijeme imao glavobolje iz razloga što mu je tužitelj stalno nešto spominjao u vezi tuženika što je kod njega izazivalo nelagodu jer ih je on spojio. Decidiran je bio u tvrdnji da stranke kritične prigode kada su dogovarale posao nisu spominjale nikakav nadzor. Nije mu bilo poznato je li tuženik na bilo koji način koordinirao radi između pojedinih izvođača i tužitelja. Posao kod tužitelja da je završen zahvaljujući NB.

16. Svjedok JB je u svome iskazu pak rekao da do dana kada je došao svjedočiti uopće nije imao prilike upoznati tuženika. Naveo je dalje da je on osobno u mjesecu studenom 2018. angažiran od strane tužitelja da mu napravi analizu stana na objektu u Baškoj vodi jer je sumnjao da su mu krivo predstavljeni podaci o vrsti i količini radova i sl. Tada mu je ujedno kazao da je u međuvremenu angažirao upravo tuženika kao vještaka da mu napravi nalaz i mišljenje u pogledu ovih dvojbi. Njegova zadaća da je bila analizirati i troškovnik premda je istu zadaću dobio i tuženik, premda je nije napravio. Imena nadzornog inženjera svjedok se nije mogao sjetiti te je dodao da ga je tužitelj platio za posao za kojeg ga je angažirao. Uloga tuženika na dovršetku objekta u Baškoj vodi, svjedoku nije bila poznata Pisani ugovor s tužiteljem da nije sklapao, a prilikom izrade svoje analize da je na raspolaganju imao: glavni projekat, građevinski dnevnik, letimično troškovnik te primjedbe ČB.

17. Svjedok ĆB u svom je iskazu naveo da mu se svojevremeno obratio tuženik navodeći da mu za potrebe tehničkog pregleda objekta treba registracija njegove firme i građevinski dnevnik. Kada netko od njega to traži onda to traži ili kao voditelj građenja ili za tehnički pregled. O samim dogovorima stranaka, ovaj svjedok nije znao ništa.

18. Svjedok SB je u svome iskazu naveo da je radio na objektu tužitelja i da mu se nakon duljeg vremena javio tuženik tražeći od njega izjašnjenje je li mu tužitelj platio sve što je za njega napravio te je pojasnio da to pita iz razloga što bi preuzeo daljnje vođenje radova za tužitelja, ali da prije toga želi biti siguran da tužitelj nije nekome ostao dužan nekakav novac. Potvrdio je svjedok SB da se tuženik njemu izjasnio i predstavio kao voditelj gradilišta.

19. Svjedok IB je pak naveo da je radio na objektu tužitelja i da ga je nakon izvjesnog vremena nazvao tuženik pitavši je li točno da je za tužitelja odrađivao neke poslove, a on da mu je na to rekao da će za tužitelja ubuduće on sada raditi neke određene radove i pripremiti sve za tehnički pregled te ga je zamolio da pripremi tehničku dokumentaciju. On tada tuženiku da je spomenuo da je on već predao tu dokumentaciju tužitelju tako da o tome više nisu vodili razgovor. Svjedok IB je kazao da je shvatio traženje tuženika jer je isti imenovan za novog nadzornog inženjera.

20. Svjedok AB saslušan je u Općinskom sudu u Bjelovaru te je tom prigodom kazao da o poslovnom odnosu stranaka ne zna ništa. On da je za tužitelja trebao izvršiti poslove ugradnje stolarije i vrata na objektu u Baškoj Vodi, a kako mu avans nije bio uplaćen to svoj posao nije započeo. U jednom trenutku da ga je nazvao tuženik i pitao kada će posao biti nastavljen, a on da mu je rekao da će to biti kada se plati avans. Tuženik da je obećao uplatu avansa i doista je u kratkom roku taj avans i uplatio. Tuženik da mu se predstavio kao osoba koja za tužitelja vodi poslove. Nitko mu nije spomenuo da bi tuženik imao ulogu sudskog vještaka, ali je svjedok dodao i da mu nitko drugi, osim tuženika, nije rekao da bi tuženik imao ulogu koordinatora ili voditelja poslova na objektu u Baškoj Vodi.

21. Svjedok OB dostavio je ovome sudu pisanu izjavu, ali i usmeno svjedočenje iz kojih proizlazi da je od tuženika dobio poziv nakon što je gradilište u Baškoj Vodi zastalo i nakon što je tužitelj imao dugovanja prema njemu osobno, u kojem mu se tuženik predstavio voditeljem projekta koji želi oživjeti gradilište i dovršiti posao do kraja, zamolivši ga istovremeno da mu u tome pomogne. On nije bio protiv te ideje ali je tražio da tužitelj s njime potpiše sporazum prema kojem će njegov položaj biti jasno definiran, jasno definirane njegove obveze kao i iznos naknade. Odmah po tome da je pun. tužitelja sastavio sporazum kojeg su potpisali i posao na gradilištu je nastavljen. Posebno upitan na okolnost je li prilikom zaključivanja građevinske dokumentacije, koju je vodio kao nadzorni inženjer, tražio od tuženika pisano izviješće, svjedok OB je kazao da on nema nikakvu zakonsku obvezu to tražiti od tuženika, kao voditelja projekta kojeg je naslovio investitor, bez ikakvih njegovih znanja.

22. Svjedok UB je u svome iskazu kazao da o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika ne zna ništa, no dodao je da se u jednom trenutku čuo s tuženikom koji se predstavio kao predstavnik investitora i koji ga je pitao može li mu poslati materijalnu dokumentaciju o tome što je točno od poslova radio, jer da mu to treba za tehnički pregled.

23. Sud je saslušao i parnične stranke koji su u svome iskazu inzistirali na svojoj perspektivi njihovog poslovnog odnosa. Tako je tužitelj tvrdio da je od tuženika tražio nalazi i mišljenje kao sudskog vještaka o učinjenoj šteti na kući, a kako bi u nastavku tu štetu mogao tražiti od izvođača. Tužitelj je naveo da je od tuženika očekivao ekspertizu to tim više što mu je polovinu dogovorenog iznosa dao odmah, a umjesto toga tuženik da ga je nazvao i tražio ostatak novca što mu on nije htio dati. Tuženik je pak u svome iskazu kazao da je točno da je tužitelj došao kod njega s FB kako bi mu napravio ekspertizu do tada izvedenih poslova, ali da je u razgovoru shvatio da je tužitelj zakomplicirao završetak obiteljske kuće, a sve se još uvijek moglo spasiti. U razgovoru da je zaključeno da on preuzme poslove koordinacije sa izvođačima da se poslovi završe i to kao voditelj projekta. U to vrijeme nadzorni inženjer bio je OB, a HB je bio voditelj gradilišta. Čak štoviše, u svome iskazu, je tuženik naveo da je dobio popis svih ljudi koji su na objektu radili kao i njihove telefonske brojeve. Tuženik je sudu na poziv predao taj popis izvođača radova koji se nalazi na listu 81 spisa, uz pojašnjenje da je zabilješke kraj imena pojedinih izvođača sačinio on, nakon što je sve njih pitao ima li neplaćenih dugovanja odnosno spora sa tužiteljem. Tuženik je bio decidiran u svojoj izjavi da je među njima bio dogovoren iznos naknade za ove poslove u visini od 43.000,00 kuna uvećane za iznos PDV-a. On da je odmah procijenio da je tužitelj poprilično "teška" osoba i inzistirao je da se sačini ugovor, no tužitelj da to nije htio. Upravo zato da je od tužitelja zatražio isplatu pola iznosa odmah, a po dovršetku posla ostatak.

24. Analizom ovako provedenog dokaznog postupka sudu se nameće zaključak da je tuženik od strane tužitelja bio angažiran za voditelja dovršetka projekta koji mu je u jednom trenutku očito "zapeo", a "zapeo" je iz razloga što je dio izvođača bio nezadovoljan neplaćanjem izvršenih radova, a nezadovoljan je bio i sam tužitelj jer je smatrao da se posao ne izvodi po pravilima struke odnosno da prikazani troškovi nisu takvi kakvi stvarno jesu, da su "napuhani". Sud je prihvatio kao jasno i logično kazivanje tuženika kada je isti naveo da je tužitelj početno došao kod njega upravo zbog ovog svog nezadovoljstva, ali je na kraju ipak postignut dogovor da on postane voditelj projekta, da koordinira izvođače, a sve kako bi se objekt završio. Da je tome tako, da je iskaz tuženika logičan i istinit ukazuje posebno iskaz svjedoka Z, svjedoka UB, svjedoka OB te svjedoka IB, svjedoka SB pa i svjedoka ŽB. Svi oni odreda potvrdili su da ih je tuženik kontaktirao i pri tome pitao dvije stvari: je li im tuženik išta ostao dužan i imaju li dokumentaciju koja mu je neophodna za tehnički pregled. One koji nisu dovršili posao još je molio za dovršetak posla, pa je tako u tome smislu očitom intervencijom kod tužitelja osigurao uplatu avansa izvođaču poslova ugradnje stolarije i vrata EB, ali i postizanje sporazuma te nastavak rada nadzornog inženjera OB. Stoga kazivanje tužitelja nije logično i nije jasno ni vjerodostojno, pogotovo kada tvrdi da je od tuženika tražio vještački nalaz i mišljenje radi navodno počinjene štete, a da ničim nije dokumentirao postojanje te štete ili namjeru da pokrene postupak protiv štetnika. Sud je uvjerenja da je tužitelj svoj iskaz i svoje navode u historijatu tužbe iskonstruirao i prilagodio za potrebe svog uspjeha u ovoj parnici. Stoga mu sud ne vjeruje dok tuženiku poklanja punu vjeru u kazivanje. Osim toga doista je nelogično ovome sudu, koji svakodnevno angažira u postupku eksperte iz različitih područja za izradu nalaza i mišljenja, da bilo tko drugome plati čak 43.000,00 kuna za izradu nalaza i mišljenja. U brojnim postupcima koje ovaj sud provodi i angažira sudske vještake građevinske struke, u pravilu se plaća maksimalno 600,00 €. Stoga je doista ovaj iznos prevelik za ovu vrstu poslova. Međutim, poslovi voditelja projekta mogu koštati sigurno toliko, ako ne i više.

25. Valja napomenuti i to da je tužitelj inzistirao na pribavi dokaza o podnošenju kaznene prijave protiv tuženika slijedom čega ju je, a slijedeći uputu Županijskog suda u Šibeniku iz ukidne odluke Gž-202/2025-8, ovaj sud i pribavio. Iz izvješća ODO-a Split proizlazi da je KB podnio čak dvije kaznene prijave protiv ZB, a obje prijave ovo je tijelo odbacilo. Jedna kaznena prijava odnosila se na prijavu kaznenog dijela prijevare, dok se druga odnosila na prijavu kaznenog djela utaje. Narečeno tijelo obje prijave je odbacilo što znači da nisu pronašli elemenata za postupanje. Tužitelj je dostavio i završno izvješće glavnog nadzornog inžinjera uz svoj podnesak od 22.prosinca 2025. Time je valjda želio dokazati da je tužitelj imao nadzornog inženjera OB. No prema motrištu ovog suda to nije niti bitno. Bitno je da je tužitelj u datom trenutku osjetio potrebu da mu treća verificirana osoba izvrši nadzor nad radovima i pomogne privesti kraju radove na stambenom objektu. Zbog toga je angažiran tuženik koji je sve radove u svrhu ovog cilja i poduzeo, zvao izvođače, tražio od njih dokumentaciju i nagovarao ih na nastavak poslova. Dakle, tuženik nije imao pretenziju biti novi glavni nadzorni inženjer već je po nalogu tužitelja izvršio za njega poslove kako su se i dogovorili, a koji se imaju smatrati ugovorom o nalogu.

26. Obzirom na sve naprijed navedeno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, dok je tužbeni zahtjev tuženika prihvaćen i tužitelj je obvezan isplatiti tuženiku iznos od 26.875,00 kuna ili iznos od 3.566,93 €. Tuženik je očitom greškom u preračunavanju iznosa od 26.875,00 kuna, stavio ekvivalent u eurima od 3.569,05 € pa je zahtjev prihvaćen u cijelosti, bez odbijajućeg dijela premda u uređenom tužbenom zahtjevu stoji iznos od 3.569,05 € mada je pravilno trebalo stajati 3.566,93 €. Sud smatra da je riječ o očitoj grešci. Kako je svoj protutužbeni zahtjev tuženik postavio na pripremnom ročištu od 15. prosinca 2023. to mu je zakonska zatezna kamata na ovaj iznos priznata od tog datuma, pri čemu je sud imao u vidu činjenicu da stranke nisu imale jasno definirani ugovor u dijelu koji bi se ticao dospijeća tražbine. Ima se stoga smatrati da je tražbina dospjela onoga dana kada je vjerovnik pozvao dužnika na isplatu, a to je bilo na pripremnom ročištu, kako je već naprijed navedeno.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 i čl.155 ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7 st.1 toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa). Obistinjeni trošak tuženiku koji je u postupku uspio u cijelosti i kojeg će mu morati platiti tužitelj koji je postupak izgubio sastoji se od: sastav podneska od 9. veljače 2024., sastav podneska od 21. veljače 2024., sastav podneska od 14. ožujka 2024. i sastav podneska od 11. listopada 2024. te za pristupe i zastupanja na ročištima od: 15. prosinca 2023., 12. veljače, 11. ožujka, 18. travnja, 8. listopada, 12. studenog i 17. prosinca 2024. te 25.. rujna i 22. prosinca 2025. – svaka radnja po 100 bodova i konačno, za pristup na ročište koje je odgođeno bez raspravljanja 29. listopada 2025.

– 25 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 2.650,00 €. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos 25 % PDV-a ili iznos od 662,50 €, iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 37,49 € i iznos sudske pristojbe na protutužbu u visini od 82,15 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 3.432,14 €.

27.1. Na iznos parničnog troška tuženiku je priznata i zatezna kamata, koja mu prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

28. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.

DNA:

- pun. tužitelja - protutuženika

- pun. tuženika - protutužitelja

- u spis