REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-1852/2019-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari 1. tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Jakovu Bačiću, odvj. u OD Bačić i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13A, kojeg zastupa pun. Marko Rašica, odvj. u OD Rašica i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici na ime naknade štete iznos od 15.101,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i tekućom na iznos od 13.139,55 EUR od 05.02.2019. god. pa do isplate, na iznos od 134,08 EUR od 26.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 139,36 EUR od 20.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 16,37 EUR od 27.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 796,34 EUR od 01.10.2020. god. pa do isplate, na iznos od 477,80 EUR od 27.11.2020. god. pa do isplate, na iznos od 398,17 EUR od 07.12.2020. god. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju i 3. tužiteljici na ime naknade štete svakome iznos od po 9.094,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i tekućom od 05.02.2019. god. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti prvotužiteljici na ime naknade štete iznos od 26.249,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i tekućom na iznos od 35.782,07 eura od 05.02.2019. god. pa do isplate, na iznos od 223,47 eura od 26.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 232,26 eura od 20.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 27,27 eura od 27.06.2018. god. pa do isplate, na iznos od 336,46 eura od 29.08.2018. god. pa do isplate, na iznos od 1.327,22 eura od 01.10.2020. god. pa do isplate, na iznos od 796,34 eura od 27.11.2020. god. pa do isplate, na iznos od 663,61 euro od 07.12.2020. god. pa do isplate,

2. Nalaže se tuženiku isplatiti drugotužitelju i trećetužiteljici na ime naknade štete svakome iznos od po 15.157,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i tekućom od 05.02.2019. god. pa do isplate,"

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 16.169,71 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se 19. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u [adresa], u [adresa] u kojoj je smrtno stradao PV, bračni drug 1. tužiteljice i otac 2. i 3. tužitelja. Prometnu nezgodu skrivio je ŠV upravljajući motornim vozilo reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Osiguranik tuženika kretao se kolnikom [adresa] u [adresa] te prilikom nailaska na obilježeni pješački prijelaz nije upravljao vozilom s osobitim oprezom i nije vozio takvom brzinom, da u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Uslijed opisanog kretanja osiguranika tuženika neprilagođenom brzinom isti je prednjim dijelom vozila naletio na prednika tužitelja pok. LV koji je prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza. Pok. PV je pritom zadobio višestruke teške i po život opasne ozljede od kojih je preminuo u Općoj bolnici Zadar. 1. tužiteljica je bila bračni drug pok. PV, a brak je prestao smrću istog. Smrću bračnog druga, odnosno oca 2. i 3. tužitelja je povrijeđeno pravo osobnosti te su isti pretrpjeli duševne boli pa imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, a imali su i materijalne troškove. Tužitelji navode da je pok. PV svojim radnjama doprinio nastanku prometne nezgode u omjeru od 20%. Stoga 1. tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 30.526,25 EUR, na ime imovinske štete iznos od 7.359,11 EUR, ukupno 37.885,36 EUR, što umanjeno za 20% iznosi 30.308,29 EUR, 2. i 3. tužitelji potražuju svaki iznos od 19.908,42 EUR na ime neimovinske štete, dok na ime imovinske štete potražuju iznos od 452,72 EUR, ukupno 20.361,14 EUR, što umanjeno za 20% iznosi 16.288,91 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Kao dokaz svojim navodima prilaže zapisnik o očevidu, skicu prometne nezgode, medicinski dokumentaciju, zapisnik o toksikološkom vještačenju pok. PV, smrtni list, vjenčani list, rodne listove, račune, odštetni zahtjev, dopis tuženika, te predlažu saslušanje tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, osporava visinu neimovinske i imovinske štete, kao i tijek kamata. Ne osporava da je došlo do prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja, međutim sporna je odgovornost osiguranika tuženika, odnosno uzročno posljedična veza između postupanja osiguranika tuženika i štete. Naime prednik tužitelja je cestu prelazio izvan pješačkog prijelaza bez da se uvjerio da to može učiniti na siguran način. Nadalje, smatra da je potraživanje I. tužiteljice na ime duševnih boli zbog smrti bračnog druga zatraženo u prevelikom iznosu. Isto tako smatra da nije dužan nadoknaditi kompletne troškove uređenja groba, već samo nadgrobnog spomenika u visini prosječne cijene takvog spomenika koji građani prosječnih imovinskih prilika podižu u mjestu ukopa. Isto tako smatra da kako troškovi ostavinskog postupka ne mogu biti obuhvaćeni pojmom uobičajenih troškova pogreba, jer isti nisu nastali u vezi s pogrebom. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelje da tuženiku naknade trošak parničnog postupka.

3. Tužitelji su podneskom od 02. rujna 2020. povećali tužbeni zahtjev s obzirom je dana 50. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na drugoj sjednici Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete. Tako 1. tužiteljica na ime neimovinske štete potražuje iznos od 43.798,53 EUR, što umanjeno za 20% iznosi 35.038,82 EUR, odnosno 1. tužiteljica sveukupno potražuje iznos od 40.926,11 EUR, dok 2. i 3 tužitelji na ime neimovinske štete potražuju svaki iznos od 29.862,63 EUR, što umanjeno za 20% iznosi 23.890,10 EUR, odnosno 2. i 3. tužitelji sveukupno potražuju svaki iznos od 24.252,28 EUR.

3.1. Tuženik se podneskom od 08. veljače 2021. usprotivio preinačenom tužbenom zahtjevu navodeći da nikakve nove činjenice za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nisu utvrđene a temeljem kojih bi se mogla dopustiti preinaka tužbe.

3.2. Podneskom od 05. listopada 2023. tužitelji navode da je 1. tužiteljica u tužbi na ime uređenja groba i nadgrobnog spomenika potraživala iznos od 5.043,47 EUR a u skladu s ponudom tvrtke Šimeto d.o.o. Nakon zaključenja prethodnog postupka 1. tužiteljica je 29. lipnja 2020. s navedenom pravnom osobom sklopila Ugovor o izvođenju klesarskih radova. Ukupan trošak iznosio je 5.574,36 EUR, te sukladno tome uređuje tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete potražuje iznos od 41.350,83 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

3.3. Sud je dopustio preinaku tužbe od 02. rujna 2020. sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP) s obzirom je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: “Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.”.

3.4. Sud je dopustio i preinaku tužbe od 05. listopada 2023. sukladno odredbi čl. 190. st. 4. ZPP-a s obzirom se tuženik po preinačenoj tužbi upustio u raspravljanje na ročištu od 18. listopada 2023., a da se prije toga preinaci nije protivio.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao Zapisnik o očevidu od 30. srpnja 2018. (list 8-12), situacijski plan (list 13), Nalaz pok. PV Opće bolnice Zadar od 19. lipnja 2018. (list 14-15), Prijava Policijskoj postaji (list 16), Zapisnik o vještačenju (list 17-19), smrtni list (list 20), rodni listovi (list 21-23), računi (list 24-26, 28), ponuda (list 27), Zahtjev za naknadu štete (29-31), Dopis tuženika (list 32-33), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 4. ožujka 2019. (list 42), izjava osiguranika ŠV (list 43-44), prijedlog od 27. prosinca 2019. (list 50- 51), potvrda Državnog zavoda za statistiku od 25. siječnja 2013. (list 52), nalaz i mišljenje prometnog vještačenja izrađenog za potrebe postupka koji se vodio kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (list 57-66), spis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-243/19 (KR-DO-907/18) i rješenje od 16. prosinca 2019. K (priklop), saslušani su svjedoci BV (list 75-76), ŠV (list 84-85), provedeno je kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Goranu Husinecu i dr. Mariji Baković (list 103-112), te su isti saslušani na ročištu od 16. rujna 2022. (list 159-161), pregledane fotografije (dvd list 175), Ugovor o izvođenju klesarskih radova od 29. lipnja 2020. sklopljenog između Šimeto d.o.o. i I. tužiteljice (list 189), računi (list 190-192), slike (list 193), saslušani su II. i III. Tužitelji (list 194-195), provedeno je kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću i dr. UV (list 204-212, 214- 222), te su isti saslušani na ročištu od 01. listopada 2025. (list 248-250).

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, da je 1. tužiteljica supruga pok. PV, a 2. i 3. tužitelji djeca pok. PV i pasivna legitimacija.

8. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te visina imovinske i neimovinske štete, i zatezna kamata.

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Goranu Husinecu i dr. Mariji Baković, obnovljeno kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću i dr. UV i uvid u račune, te su saslušani II. i III. tužitelji i svjedoci.

10. Čitanjem Zapisnika o očevidu utvrđeno je da se 19. lipnja 2018. godine u 11,30 sati u [adresa] u [adresa], dogodila prometna nesreća, u kojoj su sudjelovali pješak PV (prednik tužitelja) i osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠV.

11. Čitanjem spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO- 243/19 (KR-DO-907/18) te rješenja od 16. prosinca 2019. utvrđeno je da je protiv osiguranika tuženika ŠV odbačena kaznena prijava jer nisu ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, odnosno da je u konkretnom slučaju prometnu nesreću izazvao svojim postupanjem i u njoj smrtno stradao PV.

12. Svjedok ŠV je u svom iskazu naveo da se predmetnog dana kretao iz smjera Bibinja prema [adresa] negdje oko 11,20 sati. Kretao se brzinom od otprilike 40 km/h. Prošao je pješački prijelaz, osam do deset metara nakon pješačkog prijelaza na prednju desnu stranu vozila pao mu je čovjek, pokušao ga je izbjeći, skrenuo je malo u lijevu traku. Čovjeka je uočio kada je on već bio na cesti. U tom trenutku dolazio je i auto iz suprotnog smjera i iz tog automobila je izašao jedan gospodin te je i on u to vrijeme izašao iz svog auta. Gospodin iz drugog vozila je uzeo ručnike i skupa su išli pomoći čovjeku koji je pao ne njegovo vozilo. Gospodin iz drugog vozila je nazvao hitnu. Na lice mjesta je došla policija i hitna pomoć. Vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda gospodin je bio živ. Čovjek je samo izletio na cestu. Ne sjeća se koliko je bio udaljen od desnog ruba kolnika do mjesta naleta na njega. Čovjeka nije vidio dok se kretao uz kolnik, da ga je vidio da se kretao uz kolnik i da će izaći na cestu stao bi. Prometna nezgoda se nije dogodila na pješačkom prijelazu. Čovjek nije zakoračio na cestu nego je trčeći došao, iznenada je stupio na kolnik. Nije pogledao ni lijevo ni desno prilikom prelaska na cestu. Da je čovjek stao i pogledao mogao je vidjeti da on (svjedok ŠV) dolazi sa vozilom. Po njegovom mišljenju čovjek nije prelazio cestu na pažljiv način. U trenutku kad je čovjek zakoračio na cestu od njegovog vozila bio je udaljen dva metra. Pokušao je izbjeći udar prelaskom na lijevu stranu ali jednostavno nije mogao izbjeći čovjeka zato što je isti nastavio hodati. Protiv njega (svjedoka) ne vodi se nikakav kazneni postupak glede ovog događaja. Prvi trenutak kad je vidio čovjeka bio je kada je počeo pretrčavati cestu.

12.1. Svjedok BV je u svom iskazu naveo da se kretao osobnim vozilom iz smjera sjevera prema jugu a vozilo osiguranika tuženika se kretalo iz smjera juga prema sjeveru. Uz cestu je šetao gospodin skoro paralelno uz cestu. U trenutku kada je gospodin zakoračio na cestu on je prednjim desnim dijelom auta bi udaren. Na mjestu gdje je zakoračio gospodin, nije bio označen pješački prijelaz već je pješački prijelaz bio udaljen otprilike 50m od mjesta nastanka prometne nezgode, tj. od raskrižja. Koliko je svjedoku poznato na tom dijelu ceste dopuštena brzina je 50 km/h a osiguranik tuženika se kretao brzinom od otprilike 40 km/h ali stvarno nije brzo vozio. Koliko se sjeća gospodin koji se kretao cestom bio je u radnoj odori i nosio je vrećicu u jednoj ruci i koliko zna uopće nije pogledao na cestu nego je samo zakoračio. Momak koji je upravljao vozilo nije imao vremena niti zakočiti. Nakon toga gospodin je udario u vjetrobransko staklo, zaokrenuo se za otprilike 180 stupnjeva i pao je na cestu. Prvi mu je prišao, stavio ga na bok, što ga je iznenadilo tekla je vrlo gusta krv iz glave, ostali ljudi su mu dali ručnik da zatvori krvarenje, ali to nije bilo moguće zato što je krv izlazila iz uha. Momak koji je upravljao vozilo bio je u vidljivom šoku ali je odmah išao po kutiju prve pomoći. Kola hitne pomoći došla su nakon 18-20 minuta nakon prometne nesreće. Pri kraju je vidio da gospodin više ne diše. Ponovno navodi da se kretao iz pravca [adresa] prema Bibinju, bio je na udaljenosti od 30m od mjesta nastanka prometne nesreće. Kretao se brzinom od otprilike 50 km/h, gospodin se kretao nogostupom prema njemu (svjedoku BV). Tijelo gospodina je palo po sredini kolnika ali više na stranu gdje se dogodila nesreća. Da je gospodin pogledao na cestu odnosno lijevo ili desno vidio bi vozilo. Gospodin je brzinom hoda zakoračio na cestu i doslovno napravio jedan korak prije udarca. Po mišljenju svjedoka u tom trenutku momak koji je upravljao vozilom nije mogao zakočiti zbog blizine auta. Nije bilo niti jednog vozila koje je pretjecalo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika. Nakon prometne nesreće osiguranik tuženika je zakočio i izašao iz vozila, vidno šokiran te pitao treba li pomoć i izvadio je kutiju prve pomoći. Svjedok na kraju navodi da dok je on upravljao vozilo kretanje pješaka promatrao je 5 sekundi, on se kretao uz kolnik otprilike 20 stupnjeva, te po njegovom mišljenju pješak nije prelazio cestu na pažljiv način.

12.2. II. tužitelj KV u svom iskazu navodi da je za sahranu kupio crno odijelo, košulju i cipele i sve to je platio oko 3.000,00 kn. Nije siguran, no misli da nije sačuvao račune za navedenu odjeću, a platio je gotovinom. Karmine je platila majka oko 4.000,00 kn i bile su u [adresa] u restoranu čijeg se imena više ne sjeća. Sačuvao je račun za grobnicu koji je dostavljen u spis. Nadgrobni spomenik također je platila majka.

12.3. III. tužiteljica VV u svom iskazu navodi da crninu koju je obukla za sahranu je već imala a kupila je samo majicu čije se cijene više ne sjeća, možda 100-200 kn. Slušala je iskaz 2. tužitelja te mu se u cijelosti pridružila. Navodi da se više ne sjeća imena restorana jer se od tada u gradu sve izmijenilo pa više nije niti sigurna da se na tom mjestu i nalazi restoran, moguće je da se restoran sada zove Maguro.

12.4. Iz računa br. 883-13-1 od 27. lipnja 2018. Nasadi d.o.o. proizlazi da je trošak vijenaca za sahranu iznosio 218,20 EUR (1.644,00kn, list 24), iz računa br. 66/0002/1001 od 20. lipnja 2018. Skroče Breza d.o.o. proizlazi da je trošak lijesa i opreme iznosio 464,53 EUR (3.500,00kn, list 25), iz računa br. 114-15-1 od 26. lipnja 2018. Nasadi d.o.o. proizlazi da je trošak sahrane iznosio 446,94 EUR (3.367,45kn, list 26), iz računa br. 3097/1/1 javnog bilježnika od 29. kolovoza 2018. proizlazi da je trošak ostavinskog postupka iznosio 420,57 EUR (3.168,80kn, list 28), dok iz Ugovora o izvođenju klesarskih radova od 29. lipnja 2020. sklopljenog između Šimeto d.o.o. i I. tužiteljice (list 189), te računa br. 1865/20/20212 od 01. listopada 2020. Šimeto d.o.o. (iznos od 20.000,00 kn /2.654,46 EUR), računa br. 2292/20/20212 od 27. studenog 2020. Šimeto d.o.o. (iznos od 12.000,00 kn / 1.592,67 EUR) i računa br. 2344/20/20212 od 07. prosinca 2020. Šimeto d.o.o. (iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR) proizlazi da je trošak uređenja groba iznosio 5.574,36 EUR (42.000,00kn, list 190-192). Stoga je ukupni trošak iznosio 7.124,60 EUR, a koji trošak treba umanjiti za iznos od 54,55 EUR (411,00kn) prema računu br. 883-13-1 od 27. lipnja 2018. Nasadi d.o.o. s obzirom tužitelji u odnosu na navedeni račun traže trošak 3 vijenca (svaki potražuje trošak jednog vijenca) iako je račun izdan na 4 vijenca.

12.5. Stoga ukupni trošak prema računima koji tužitelji potražuju iznosi 7.070,05 EUR, umanjeno za 20% koliko smatraju da je doprinos prednika tužitelja štetnog događaju, odnosno 5.656,04 EUR s time da I. tužiteljica potražuje iznos od 5.568,76 EUR, a II. i III. tužitelji iznos od po 43,64 EUR.

13. Sud je proveo kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Goranu Husinecu i dr. Mariji Baković, na koji vještačenje je tužitelj imao prigovora te tražio novo vještačenje.

13.1. Vještaci Goran Husinec i dr. Marija Baković u nalazu i mišljenju navode da se vozilo osigurano tuženika kretalo brzinom od oko 43 km/h na mjestu gdje je važilo ograničenje brzine od 50 km/h. Pješak (prednik tužitelja), koji se prethodno kretao na nogostupu je polu-lijevo skrenuo, i stupio na kolnik 1,3s prije sudara. Nije se uvjerio u stanje odvijanja prometa te je ušao u smjer kretanja vozilu čiji vozač je reagirao u trenutku nastanak opasne situacije i naletio na pješaka brzinom od oko 43 km/h. Pješak je stupio na kolnik 8m iza zebre. Na temelju ozljeda dokumentiranih u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i oštećenja na vozilu može se zaključiti da je u trenutku naleta vozila bio u uspravnom položaju, unutar gabarita vozila te se radi o čelnom naletu. U trenutku naleta, nailazećem vozilu bio je okrenut lijevom ili lijevom- polu-leđnom stranom tijela te je do primarnog kontakta došlo između prednjeg, krajnje desnog dijela vozila i lijeve potkoljenice pješaka koja je bila opterećena težinom tijela. Nakon primarnog kontakta, došlo je do nabacivanja tijela pješaka na poklopac motora vozila i vjetrobransko staklo uz blagu rotaciju tijela oko uzdužne osi u smjeru kazaljke na satu, a potom i do odbacivanja i pada tijela s vozila na kolnik. Pješaku se vozilo približavalo sa lijeve ili lijeve, polu-leđne strane. Uvidom u Google Street aplikaciju cesta se nalazi u privrednoj zoni u kojoj je promet rijedak. Očigledno se nije uvjerio u stanje odvijanja prometa. Pod uvjetom da se pješak uvjerio u stanje prometa iza sebe imao bi mogućnost uočavanja vozila i stati radi propuštanja istog te bi tako izbjegao nastanak sudara. Bio je dužan prelaziti kolnik na zebri a ne 8m iza zebre. Za vozača opasna situacija je nastala u onom trenutku kada je pješak stupio na kolnik. Svojim postupkom pješak je za izbjegavanje sudara vozaču ostavio na raspolaganju 1,3s vremena za zaustavljanje što je naravno jedva dosta za početak kočenja vozila.

13.2. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje dok su tužitelji istom prigovorili. Naime, u Zapisniku o očevidu navedeno da je ograničenje brzine na mjestu nesreće 40 km/h, dok vještak Goran Husinec iznosi zaključak da je na mjestu sudara važilo ograničenje brzine od 50 km/h te isto temelji na podacima iz Google Street aplikacije iz studenog 2011. godine. Navode da su provjerom na licu mjesta utvrdili da se nekih 350 m prije mjesta naleta, gledano iz smjera kretanja osiguranika tuženika zaista nalazi prometni znak "ograničenje brzine kretanja 40 km/h" s pridodanom dopunskom pločom "1100 m". Nadalje smatraju da je vještačenjem pogrešno utvrđeno mjesto naleta jer položaj naočala pješaka upućuje na točno mjesto ostvarenog sudarnog kontakta budući nije logično da je mjesto kontakta na samom mjestu tragova razbijenog stakla s motornog vozila. Stoga mjesto sudara nije pravilno utvrđeno i isto je odmaknuto bez osnove dalje od pješačkog prijelaza. Vještak Goran Husinec nadalje navodi kako je stupanje pješaka na kolnik iznenadna situacija koju vozač, osiguranik tuženika nije mogao očekivati. Navedeno je u suprotnosti s odredbama čl. 38. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojima je obveza vozača kada prilazi obilježenome pješačkom prijelazu mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Na kraju prigovaraju i navodu vještaka kako se nezgoda dogodila u zoni grada u kojoj je promet rijedak s obzirom vještak takav zaključak donosi na temelju uvida u Google Street aplikaciju i njenih podataka iz 2011. godine.

13.3. Vještak Goran Husinec u svom usmenom očitovanju na ročištu od 16. rujna 2022. iznosi da su fotografije u nalazu i mišljenju izvađene sa internetske aplikacije google maps, a nije mu poznato iz koje godine su izvađene fotografije. Za izradu svog nalaza i mišljenja imao je na raspolaganju policijski foto-elaborat. Na fotografiji na str. 3 na donjoj fotografiji vidljivo je mjesto naleta na pješaka, te mjesto postavljanja prometnog znaka koji se nalazi iza mjesta naleta. Na poseban upit pun. tužitelja zbog čega smatra da se i prije toga ne nalazi znak ograničenja brzine 40 km/sat navodi da je internetskom aplikacijom pregledao cijelu dionicu te nije pronašao drugi prometni znak. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da dopunsku ploču ne spominje iz razloga što se znak nalazi iza mjesta naleta na pješaka. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da na prometnom znaku koji je vidljiv na gornjoj fotografiji na listu 4 ne vidi se dopunska ploča. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara vezano uz nalet na pješaka te oštećenja na vozilo navedeno je naveo na str. 2. nalaza i mišljenja pod toč. 2. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara ne može objasniti položaj odbačenih naočala i način na koji su one tamo završile. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara u predmetnom slučaju potpuno je nebitno koliko se mjesto naleta nalazi od zebre jer se ono nedvojbeno nalazi udaljeno od zebre nekoliko metara. Na poseban upit pun. tužitelja vezano uz brzinu kretanja pješaka od 5 km/sat odgovara ako uzmemo u obzir da je pješak rođen 1950. godine, to bi bila njegova maksimalna brzina hoda. Prosječna brzina kretanja te dobi bi bila oko 3 km/sat. Na poseban upit pun. tužitelja od kud mu informacija da je rijedak promet na navedenoj prometnici na mjestu nesreće vještak odgovara vjerojatno iz policijskog zapisnika, a ako nije tu se radi o industrijskoj cesti na kojoj promet inače u predmetno doba vrlo rijedak zbog njezine velike protočnosti, a nigdje se ne spominju druga vozila niti bilo kakvi svjedoci pa prema tome je zaključio da je promet bio rijedak. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da nije izašao na lice mjesta prilikom izrade nalaza i mišljenja. Na poseban upit pun. tužitelja gdje se točno nalazilo vozila osiguranika tuženika, a gdje pješak, navodi da je sve prikazano u toč. 6. nalaza i mišljenja. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara za 40 km/sat je potreban zaustavni put vozilu oko 20m, znači, da je u toč. 2 vozilo počelo kočiti sa brzinom od 40 km/ sat zaustavilo bi se sigurno prije mjesta naleta, odnosno oko 8m prije mjesta naleta. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da je potpuno jasno, vozač nije imao prepreka koje bi zaklanjale preglednost prema pješaku. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da je vozač reagirao u položaju 1. na fotografiji na listu 8, i to kombinirano istovremeno kočenjem i izmicanjem u lijevo. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da je reakcija vozača oko 1 sekunde na kočenje, a nešto manje brže na izmicanje, riječ je o prosječnim vrijednostima.

13.4. Vještak Marija Baković u svom usmenom očitovanju na ročištu od 16. rujna 2022. iznosi sam u spisu imala prijavu ozljede i nalaz centra za hitni bolnički prijem Zadar, u kojem su navedene ozljede koje sam navela u nalazu i mišljenju. Teoretski je moguće da bi se obdukcijom utvrdile i neke druge ozljede koje bi možda ukazivale da se radilo i o većoj naletnoj brzini, ali za to nemam nikakvo stvarno uporište već se radi o teoretskoj mogućnosti. S obzirom na ozljede koje su utvrđene prilikom tretmana u bolnici nije se radilo o manjoj brzini od ove koju sam navele, a to je 40-45 km/sat. Kada me pitate je li moguće utvrditi maksimalnu brzine pretpostavljam da se nije radilo o nekoj mnogo većoj brzine od moje procijenjen jer pri brzinama od 60 ili 65 km/sat nastaju i relativno dramatične ozljede za koje vjerujem da bi bile prepoznate.

13.5. Nakon usmenog očitovanja tužitelji su i dalje ostali pri prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka, osobito zato što je vještak lažno naveo da se u nalazu i mišljenju koristio policijskim foto-elaboratom koji se ne nalazi u spisu, već kod policije. Vještak je zanemario činjenice iz javnih isprava i svoje zaključke o mjestu štetnog događaja temeljio na google podacima nepoznatog datuma nastanka. Predlaže pribaviti policijski foto-elaborat od policijske postaje [adresa] i provesti novo kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje.

13.6. Prema odredbi čl. 261. st. 2. ZPP-a ako se podaci vještaka o njihovu nalaz bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

13.7. S obzirom je Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca nejasno i u proturječnosti s izviđenim okolnostima, to je sud temeljem gore navedene odredbe ZPP-a sud obnovio kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću i dr. UV. Naime, kako je to navedeno u točki 9.1. obrazloženja vještak Goran Husinec je naveo da je na prometnici gdje je došlo do prometne nesreće promet rijedak jer je vrlo vjerojatno tako navedeno u policijskom zapisniku, a ako nije, s obzirom se radi o industrijskoj cesti na kojoj je promet inače u predmetno doba vrlo rijedak zbog njezine protočnosti, a nigdje se ne spominju druga vozila niti bilo kakvi svjedoci, da bi se moglo doći do drugačijeg zaključka, međutim u Zapisniku o očevidu nije navedena gustoća prometa, a vještak ne može donositi zaključke temeljem neprovjerenih činjenica. Isto tako, iz iskaza vještaka proizlazi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio policijski foto-elaborat, iako je isti u spis dostavljen tek 28. ožujka 2023. (list 174).

14. Po obnovljenom kombiniranom prometno – sudsko medicinsko vještačenje vještak dr. UV u svom nalazu i mišljenju naveo je da je smrt prednika tužitelja nasilna, a uzrok smrti stoji u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći. Ozljede kakve je prednik tužitelja zadobio prigodom naleta vozila osiguranika tuženika viđaju nastale kod pješaka spola i dobri prednika tužitelja pri naletnim brzinama od najmanje oko 45-50 hm/h.

14.1. Vještak Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju naveo je da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika s prednjim krajnjim desnim dijelom naletio na lijevu bočnu, nešto stražnju stranu lijeve potkoljenice pješaka, koja je bila u iskoraku prema naprijed i opterećena težinom tijela. U nastavku je došlo do rotacije tijela pješaka uz istovremeno nabacivanja viših dijelova tijela pješaka na više dijelove osobnog vozila, nakon čega je pješak pao s vozila na kolnik. Mjesto naleta se nalazilo izvan pješačkog prijelaza, oko 1,8 m do 2,0 m duboko u sjevernoj prometnoj traci Ulice 159. Brigade, kojom se od istoka prema zapadu kretalo vozilo osiguranika tuženika i oko 2,7 m prije pojave prvih tragova stakla na kolniku. Prema skici policije pješački prijelaz se nalazio oko 9,8 m istočnije od mjesta štetnog događaja, odnosno prije mjesta naleta gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika. Sa sudskomedicinskog aspekta, s obzirom na ozljede pješaka i oštećenja na vozilu, naletna brzina vozila osiguranika tuženika je iznosila oko 45 do 50 km/h, a što je u skladu s izračunom (oko 48 km/h) na temelju mjesta naleta i zatečenog zaustavnog položaja vozila osiguranika tuženika po štetnom događaju. U trenutku stupanja pješaka s nogostupa na kolnik, vozilo je od mjesta naleta bilo udaljeno oko 20 m. Da je osiguranik tuženika tada poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog naleta bi došlo. Naime, osiguranik je na raspolaganju imao put od oko 20 m dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 21,1 m. Na raspoloživom od oko 20 m osiguranik tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 46 km/h. Pješak je prije stupanja na kolnik i započinjanja radnje prelaska kolnika pogledom u lijevu stranu mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 20 m od mjesta naleta. Pa da je tada odustao od radnje prelaska kolnika i propustio vozilo, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Prema zapisniku o očevidu na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozilima je ograničena prometnim znakom na 40 km/h. Međutim, prometni znak se nalazi iza mjesta naleta (list 219 slika 3). Također ispred raskrižja koji prethodi mjestu štetnog događaja, u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazi se prometni znak ʺOgraničenje brzine na 40 km/hʺ s dopunskom pločom (list 221 slika 4), koja označava udaljenost između prometnog znaka uz koji je postavljena dopunska ploča i početka dijela ceste, odnosno mjesta na koji se prometni znak odnosi. U ovom slučaju početak važenja prometnog znaka ograničenja brzine na 40 km/h počinje 1.100 m od mjesta postavljanja ovog prometnog znaka. Kako nije poznata udaljenost ovog znaka od mjesta štetnog događaja (u skici policije položaj ovog znaka /broj 7/ nije ucrtan u mjerilu), to nije moguće utvrditi da li ovaj znak pokriva mjesto štetnog događaja (ukoliko se mjesto naleta nalazi na udaljenosti većoj od 1.100 m od ovog znaka) ili ne pokriva (ako se mjesto naleta nalazi na udaljenosti manjoj od 1.100 m) pa je u tom slučaju na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozilima ograničena općim načelom na 50 km/h.

14.2. Na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića i dr. UV tuženik nije imao prigovora dok su tužitelji imali prigovora. Tako prigovaraju zaključku vještaka kako je za osiguranika tuženika nalet na pješaka - prednika tužitelja bio neizbježan pri utvrđenoj brzini kretanja od 48 km/h, odnosno pri svim brzinama do 46 km/h. Izračun mogućnosti izbjegavanja naleta temelji se podacima o putu koji je pješak prešao od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta i u skladu s navedenim vremenskim intervalom koji je pješaku bio potreban za isti put. Nije sporno da je pješak od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta prešao put od oko 2 do 2,2 m već je sporna brzina kretanja pješaka prilikom istog puta, a posljedično i udaljenost vozila osiguranika tuženika od mjesta naleta u trenutku stupanja pješaka na kolnik. Nije sporno da se prednik tužitelja u trenutku naleta kretao normalnim hodom, niti da je imao 68 godina. Sporna je prosječna brzina normalnog hoda, muške osobe životne dobi od 68 godina. S obzirom nije poznata brzina kretanja prednika tužitelja, te su vještaci uzeli podatke iz tablica kretanja pješaka tužitelji ne mogu prihvatiti pretpostavku da se njihov prednik kretao prosječnom brzinom od 1,4 m/s, odnosno 5,04 km/h. Tužitelji smatraju da prosječna brzina osobe te dobi i spola iznosi između 3,5 i 4,4 km/h. Vještak Husinec je u svom usmenom očitovanju naveo da prosječna brzina kretanja pješaka te dobi i spola iznosi oko 3 km/h, a maksimalna 5 km/h, a što je bitno jer pri brzini kretanja prednika tužitelja od 5 km/h nalet osiguranika tuženika na prednika tužitelja bi bio neizbježan, dok bi pri svim nižim brzinama kretanja prednika tužitelja u potpunosti promijenile utvrđenje vještaka u pogledu mogućnosti vozača da zaustavi svoje vozilo prije mjesta naleta. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da vještak utvrdi mogućnost izbjegavanja naleta na pješaka polazeći od pretpostavke da se pješak kretao prosječnom brzinom od 3,5 km/h kao najnižom mogućom za normalan hod, brzinom od 4 km/h što bi bila prosječna brzina za normalan hod i brzinom od 4,4 km/h što bi bila maksimalna brzina za normalan hod.

14.3. Vještak Berislav Šimunić u svom usmenom očitovanju na ročištu od 01. listopada 2025. navodi da je brzinu pješaka uzeo iz tablice koja se nalazi u priručniku „Vještačenja o cestovnom prometu“ grupe autora. Uzimajući u obzir tablicu koju je dostavio punomoćnik tužitelja iskazuje da bi u slučaju da se pješak kretao srednjom brzinom od oko 4 km/h, tj. 1,1 m/s tada bi od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta put oko 2-2,2 m prešao u vremenu od 1,9 sekundi. U tom slučaju vozilo osiguranika tuženika bi bilo udaljeno 25,3 m u trenutku stupanja pješaka na kolnik. Kako je zaustavni put vozila osiguranika tuženika iz naletne brzine iznosio oko 21,1 m, u ovom slučaju bi vozač osiguranika tuženika imao dovoljno prostora da radnjom kočenja izbjegne predmetni štetni događaj. Budući nije poznat način kretanja pješaka po nogostupu, ne možemo sa sigurnošću utvrditi kada je vozač osiguranika tuženika mogao zaključiti o namjeri prelaska kolnika od strane pješaka. Da je pješak prelazio kolnik okomito tada bi od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta prešao put od oko 1,6

– 1,8 m, a za što bi mu vremenski trebalo 1,2 sekunde ukoliko se kretao brzinom od oko 1,4 m/s, odnosno 1,5 sekundi ako se pješak kretao brzinom od oko 1,1 m/s. U prvom slučaju vozilo osiguranika tuženika bi se nalazilo udaljeno oko 16 m od mjesta naleta u trenutku stupanja pješaka na kolnik, dok bi u drugom slučaju ta udaljenost iznosila oko 20 metara. U obje ove varijante nalet na pješaka bi bio neizbježan. U prvom slučaju vozač vozila osiguranika tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja izbjegao štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 38 km/h, dok bi u drugoj varijanti nalet bio izbježiv pri svim brzinama manjim od 46 km/h. Da je pješak prelazio kolnik brzinom od oko 1,1 m/s, s obzirom na udaljenost vozila od mjesta naleta od oko 25,3 metra kolika bi bila granična brzina s kojom bi osiguranik tuženika izbjegao predmetni štetni događaj, iskazuje da bi ta brzina bila manja od 53,5 km/h. Nastavno iskazuje da je iskazana varijanta okomitog prelaska kolnika bila na temelju traženja iz podneska tužitelja, međutim, nesporno je da je pješak kolnik prelazio ukoso. Na kraju navodi da je liječnik vještak sudske medicine na temelju ozljeda i oštećenja na vozilu i ozljeda pješaka utvrdio približnu naletnu brzinu i naletni položaj pješaka, dok sam on na temelju mjesta naleta te zaustavnog položaja vozila izračunao naletnu brzinu koja se poklapala sa rasponom kojeg je utvrdio vještak sudske medicine. Isto tako navodi da ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

14.4. Vještak UV u svom usmenom očitovanju na ročištu od 01. listopada 2025. navodi da u cijelosti ostaje kod svog dijela kombiniranog nalaza i mišljenja.

14.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje obnovljenog kombiniranog prometno – sudskog medicinskog vještačenja po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću i dr. UV, budući su isti jasno, detaljno obrazloženo i sačinjeno u skladu s pravilima struke te na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije. Isto tako vještak Berislav Šimunović je u svom očitovanju na ročištu od 01. listopada 2025. argumentirano otklonio sve prigovore tužitelja, a na koje usmeno očitovanje tužitelji nisu imali daljnjih prigovora.

14.5.1. U odnosu na brzinu kretanja prednika tužitelja potrebno je istaknuti da među strankama nije sporno da se prednik tužitelja kretao normalnim hodom, već je sporna brzina normalnog hoda. Vještak Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju (list 218) kao brzinu normalnog hoda utvrdio brzinu od 1,4 m/s, odnosno 5 km/h (prosječna brzina s obzirom na dob). Brzina od 5 km/h utvrđena je i u kaznenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-243/19 (KR-DO-907/18). Stoga je sud kao brzinu normalnog hoda utvrdio upravo navedenu brzinu, a ne kako to vještak Goran Husinec u svom pisanom nalazu i mišljenju kao normalnu brzinu za pješaka navedene dobi uzima brzinu od 5 km/h a da bi na usmenom očitovanju naveo da navedena brzina prednika tužitelja s obzirom na dob bila maksimalna brzina dok bi prosječna brzina kretanja te dobila bila oko 3 km/h. Naime, sud je upravo iz razloga što je smatrao nalaz vještaka Gorana Husineca nejasnim i u proturječnosti s izviđenim okolnostima (točka 13.7. obrazloženja) obnovio vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću i dr. UV, čiji nalaz i mišljenje je na kraju u cijelosti prihvatio.

14.6. Isto tako, sud je prihvatio iskaze svjedoka jer u bitnome iste navode te nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

15. Iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da se 19. lipnja 2018. godine u 11,30 sati u [adresa] u [adresa] dogodila prometna nesreća na način da se prednik tužitelja kretao sjevernim nogostupom, te je kolnik Ulice 159. Brigade prelazio izvan obilježenog pješačkog prijelaza ukoso, od sjevera prema jugu, pri čemu nije pogledao u lijevu stranu i time učio vozilo osiguranika tuženika. Od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta prednik tužitelja prešao je put od oko 2 – 2,2 m, pri čemu se kretao normalnim hodom, koji s obzirom na njegovu dob (68 god.) u prosjeku iznosi oko 1,4 m/s. U trenutku stupanja prednika tuženika s nogostupa na kolnik vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika ŠV bilo je udaljeno od mjesta naleta 20 m, dok je naletna brzina vozila iznosila oko 45 do 50 km/h, odnosno oko 48 km/h (list 218, 220 spisa). Isti bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 46 km/h.

15.1. U odnosu na ograničenje brzine kretnja vozila na mjestu naleta potrebno je navesti da, iako u predmetnoj ulici prije mjesta naleta postoji tabla s ograničenjem od 40 km/h s dopunskom pločom 1.100 m (koja dopunska ploča označava udaljenost između prometnog znaka uz koji je postavljena dopunska ploča i početka dijela ceste, odnosno mjesta na koje se znak odnosi, čl. 51. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/2005., 64/2005., 155/2005. i 14/2011., dalje: Pravilnik)) bez obzira što nije utvrđena udaljenost od mjesta gdje je tabla postavljena do mjesta prometne nesreće, isto nije relevantno. Naime, nesporno je da je nalet bio nakon raskrižja a prema čl. 28. st. 1. Pravilnika znakovi izričitih naredbi moraju se ponovno postaviti nakon svakog raskrižja ako izričita naredba vrijedi i poslije takvog raskrižja.

15.1.1. Vještak Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju navodi (list 221) da početak prometnog znaka ograničenja brzine na 40 km/h počinje 1.100 m od mjesta postavljanja ovog prometnog znaka. Kako nije poznata udaljenost ovog znaka od mjesta štetnog događaja, to nije moguće utvrditi da li ovaj znak pokriva mjesto štetnog događaja (ukoliko se mjesto naleta nalazi na udaljenosti većoj od 1.100 m od ovog znaka) ili ne pokriva (ako se mjesto naleta nalazi na udaljenosti manjoj od 1.100 m) pa je u tom slučaju na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozilima ograničena općim načelom od 50 km/h (list 221).

15.1.2. Tužitelji u podnesku od 11. 03. 2022. navode da je od predmetnog prometnog znaka do mjesta naleta udaljenost manja od 1.100 m, odnosno da ista iznosi nekih 350 m.

15.1.3. Stoga je temeljem navedenog a sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015. i 108/2017., dalje: ZOSPC) prema kojoj na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio, na mjestu naleta vrijedilo ograničenje brzine od 50 km/h.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 1064. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik s time da se on može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO) u kojem slučaju oštećenik ima pravo samo na razmjerno smanjenju naknadu. Imajući u vidu navedeno, osiguranik tuženika je, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju odgovoran za nastanak štetnog događaja od 30%, u kojem omjeru je tuženik, kao njegov osiguratelj, obvezan tužiteljima naknaditi štetu, dok je prednik tužitelja doprinio nastanku iste u omjeru od 70%.

16.1. Naime, pri odlučivanju o omjeru odgovornosti tuženika sud je imao u vidu da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja i to iz razloga što prilikom štetnog događaja nije postupio u skladu s odredbom čl. 129. st. 1. ZOSPC-a. U navedenom članku je određeno da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način, dok je st. 2. istog članaka određeno da na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prolaze za pješake, pješak je dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, odnosno prolazima ako oni nisu od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja, a što prednik tužitelja nije učinio već je kolnik prelazio izvan pješačkog prijelaza, oko 1,8 m do 2,0 metara (list 220 spisa) ukoso (ne okomito), te se nije uvjerio da to može učiniti na siguran način (nije pogledao ulijevo kako bi učio vozilo osiguranika tuženika). Prema nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunića da je prednik tužitelja prije stupanja na kolnik i prije nego je započeo radnju prelaska kolnika, pogledom u lijevu stranu mogao bi vidjeti vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti d oko 20m od mjesta naleta. Pa da je tada odustao od radnje prelaska kolnika i propustio vozilo, do štetnog događaja ne bi došlo. Stoga je sukladno navedenom, po mišljenju ovoga suda, osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 70%.

16.2. Nadalje, sud je također utvrdio da je osiguranik tuženika doprinio štetnom događaju jer nije postupio sukladno odredbi čl. 38. st. 1. ZOSPC-a u kojoj je određeno da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. Iako je osiguranik tuženika postupao sukladno navedenoj odredbi jer je vozio po ograničenju (vozio je brzinom od otprilike 48 km/h na mjestu gdje je ograničenje bilo 50 km/h), isti je trebao obratiti pažnju na pješaka (prednika tužitelja), te prilagoditi brzinu (smanjiti) s obzirom je mjesto naleta nekih 1,8 m do 2,0 m izvan pješačkog prijelaza. Nakon mjesta naleta, u neposrednoj blizini, nalazi se prometni znak s ograničenjem brzine od 40 km/h te je osiguranik tuženika već kod mjesta naleta trebao započeti sa smanjenjem brzine a sve kako bi do navedenog prometnog znaka smanjio svoju brzinu na 40 km/h. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunića (list 221) osiguranik tuženika bi na raspoloživih od oko 20m radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i to štetnog događaja ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 46 km/h. Stoga je sukladno navedenom, po mišljenju ovoga suda, osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 30%.

17. Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO-a određeno je da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

17.1. Temeljem gore navedene odredbe, imajući na umu da među strankama nije sporno da je I. tužiteljica supruga pok. PV, a II. i III. tužitelji djeca, to I. tužiteljici na ime neimovinske štete zbog smrti supruga pripada iznos od 43.798,53 EUR, dok II. i III. tužiteljima zbog smrti oca svakom iznos od 29.862,63 EUR.

18. Odredbom čl. 1093. ZOO-a tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

18.1. Uzimajući u obzir iskaze II. i III. tužitelja te navode iz odlomka 12.4. i 12.5. obrazloženja sud je utvrdio da se troškovi sahrane/pogreba, cvijeća, crnine, troškova uređenja groba i nadgrobnog spomenika, odnose na uobičajene troškove pogreba te da su u skladu s običajima sredine gdje su nastali i mogućnostima prosječnih građana. Temeljem iskaza II. i III. tužitelja sud je utvrdio da su troškovi crnine za II. i III. tužitelja iznosili po 398,17 EUR. Navedeni iznos sud je ocijenio korektnim, jer je visinu istih utvrdio i prema slobodnoj ocjeni dokaza sukladno čl. 223. ZPP-a. Stoga I. tužiteljici na ime imovinske štete pripada trošak vijenca u iznosu od 54,55 EUR, trošak usluge pogreba u iznosu od 464,53 EUR i iznos od 446,94 EUR, trošak uređenja groba i grobnice u iznosu od 5.574,36 EUR, ukupno iznos od 6.540,38 EUR, II. i III. tužiteljima, svakom iznos od 398,17 EUR za crninu, iznos od 54,55 EUR za vijenac, svakom ukupno iznos od 452,72 EUR.

18.1.1. Iako I. tužiteljica nije saslušana na okolnost visine imovinske štete, iz iskaza II. i III. tužitelja dovoljno je utvrđeno činjenično stanje kako bi se I. tužiteljici mogla dosuditi imovinska šteta koja joj je nastala.

18.1.2. I. tužiteljici nije određen trošak karmina i crnine s obzirom isti ne potražuje tužbenim zahtjevom, te je odbijena za trošak ostavinskog postupka u iznosu od 420,57 EUR s obzirom navedeni trošak ne čini uobičajene troškove pogreba.

19. Temeljem svega navedenoga I. tužiteljici na ime naknade štete pripada iznos od 50.338,91 EUR, dok II. i III. tužiteljima, svakom pripada iznos od 30.315,35 EUR. Navedene iznose valjalo je umanjiti za 70% doprinosa prednika tužitelja štetnom događaju pa stoga I. tužiteljici dosuđen iznos od 15.101,67 EUR (iznos od 13.139,55 EUR na ime neimovinske štete, na ime imovinske štete pripada trošak vijenca u iznosu od 16,37 EUR, trošak usluge pogreba u iznosu od 139,36 EUR i iznos od 134,08 EUR, trošak uređenja groba i grobnice u iznosima od 796,34 EUR, 477,80 EUR i 398,17 EUR, odnosno ukupno za uređenje groba iznos od 1.672,31 EUR), dok je II. i III. tužiteljima dosuđen iznos od 9.094,61 EUR.

20. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

21. Na gore dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete tužiteljima pripadaju i zatezne kamate tekuće od 05. veljače 2019., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. 152/2014.), dok zatezne kamate na materijalne troškove teku od dana nastanka istih. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja reći da se i u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njegovom obujmu.

22. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.

23.1. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir visinu postavljenog zahtjeva (89.855,39 EUR) i iznos koji je tužiteljima dosuđen (33.290,89 EUR ). Budući su tužitelji u cijelosti uspjeli u pogledu osnove svog zahtjeva, dok su u pogledu visine uspjeli u omjeru od približno 37%, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 68,5%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 31,5%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 37%.

23.2. S obzirom na vrijednost predmeta spora (89.855,39 EUR) tužiteljima je priznat trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 32.1. Tarife) 500 bodova, trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 674 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 04. veljače 2020., 05. ožujka 2020., 27. srpnja 2020., 22. ožujka 2022., 16. rujna 2022., 15. ožujka 2023., 18. listopada 2023., 16. listopada 2024., 01. listopada 2025. i 15. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 674 bodova, ukupno 6.740 bodova, trošak sastava podneska 21. siječnja 2020., 02. rujna 2020., 09. ožujka 2021., 11. ožujka 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) 674 bodova, ukupno 2.696 bodova, trošak sastava podneska od 08. ožujka 2023., 12. svibnja 2023., 14. lipnja 2023., 05. listopada 2023. i 09. srpnja 2024. (Tbr. 8.3. Tarife) 100 bodova, ukupno 500 bodova, sveukupno 12.284 bodova, na što treba dodati 20% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 40.1. Tarife) ukupno 14.740,80 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 29.481,60 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 36.852,00 EUR. Ovaj iznos umanjen je za 37% uspjeha u sporu, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu od 13.635,24 EUR.

23.3. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR i trošak vještačenja i pristupa vještaka na ročišta u iznosu od 1.207,25 EUR, pa je tužiteljima valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 16.169,71 EUR.

23.4. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a tužiteljima je određena naknada u iznosu od 284,75 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelji po pun.

2. tuženik po pun.