REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-547/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ul. Đure Crnatka 20, protiv tuženika TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, kojeg zastupa punomoćnik Pavo Novokmet, odvjetnik u odvjetničkom društvu Lovrić Novokmet i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Selska cesta 90a, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Matije Bartola, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ĆU, odvjetničke vježbenice, dana 23. siječnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, da isplati tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.145,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.340,00 eura od 30. travnja 2024. pa do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 805,00 eura od 23. siječnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u iznosu od 280,50 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2024. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 805,00 eura, tekućih od 30. travnja 2024. do 22. siječnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, da isplati tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.112,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 187,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj RU (Dalje u tekstu: Tužitelj) u tužbi od 29. travnja 2024. u bitnome navodi da je dana 15. rujna 2023. kao radnik pretrpio ozljedu za vrijeme obavljanja rada kod tuženika kao poslodavca, na način da se prilikom kretanja spotaknuo na neravninu (šaht) te je pao. Navedena ozljeda je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO rješenjem od 13. listopada 2023. U skladu s odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, za ozljedu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i za nju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj navodi da je u štetnom događaju zadobio prijelom V. kosti desne šake i natučenje lijevog ramena koje je rezultiralo djelomičnim puknućem tetive mišića subskapularisa uz prateće upalne promjene. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno isti je kao posljedicu ozljeđivanja trpio jake fizičke bolove i strah, a pored poduzetog liječenja kao posljedica ozljeđivanja smanjena mu je i životna aktivnost. Bio je podvrgnut brojnim neugodnostima tijekom liječenja te razdoblju strogog mirovanja itd. Tužitelj navodi da mu nakon završenog liječenja zaostaje bolnost i ograničeni pokreti u lijevom i desnom ramenu kao i u desnoj šaci. Stoga tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19.ZOO te predlaže da sud imajući u vidu težine povrede, pretrpljene fizičke boli i strah kao i zaostale trajne posljedice i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO, i to na osnovi čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a i to iznos od 2.600,00 eura. Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu su mu pružali članovi obitelji. Tužitelj smatra da mu sud prema slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 5,00 eura, a u skladu sa sudskom praksom i s obzirom na daljnji rast plaća i troškova života tijekom posljednje dvije godine. Tužitelj stoga temeljem čl. 1095. st.1. ZOO-a potražuje za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja ukupan iznos od 400,00 eura, što sveukupno iznosi 3.000,00 eura. Tužitelj u petitu tužbe navodi da od tuženika potražuje po osnovi naknade imovinske štete 7.000,00 eura, sa zateznim kamatama tekućima od 15. rujna 2023. do isplate. Podneskom od 16. svibnja 2024. tužitelj navodi da ispravlja omašku u pisanju u tužbi te navodi da od tuženika po osnovi štetnog događaja potražuje ukupan iznos od 3.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 16. rujna 2023. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška. Nadalje tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev tako da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te od tuženika na ime imovinske i neimovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu potražuje iznos od 4.425,50 eura, od čega za pretrpljene fizičke bolove 1.650,00 eura, za pretrpljeni strah 890,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, te za 161 sat pružene tuđe pomoći i njege, po cijeni sata od 5,50 eura, ukupno 885,50 eura, sve zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2024. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik TŽV Gredelj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 28. svibnja 2024. u bitnome osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pravnoj osnovi tako i u visini, te predlaže u cijelosti odbiti tužbu. Tuženik navodi da je poduzeo sve mjere koje je bio dužan poduzeti kako bi osigurao sigurne uvjete rada te da je predmetna nezgoda rezultat tužiteljeve radnje na koju tuženik nije mogao utjecati niti je njezine posljedice mogao izbjeći. Tuženik ne spori da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 2. siječnja 2020., trenutno na radnom mjestu skladištara. Tuženik navodi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, te da je tuženik implementirao sve potrebne mjere zaštite na radu koje je bilo potrebno primijeniti kako bi se osiguralo obavljanje poslova na siguran način. Tuženik dodaje da je iz samog opisa događaja vidljivo da je upravo radnja, odnosno krajnja nepažnja tužitelja dovela do nezgode koja je rezultirala ozljedom. Naime, nesreća (spoticanje) se u konkretnom slučaju dogodila u skladištu, i to u sjeverozapadnom dijelu skladišta poslodavca. Tužitelj je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu skladištara te je upravo skladište njegov radni prostor gdje svakodnevno obavlja rad, a u trenutku nesreće bio je u radnom odnosu s tuženikom 3 godine i 9 mjeseci, stoga je jasno da je tužitelj bio jako dobro upoznat sa svojim radnim okolišem. Tužitelj je nedvojbeno morao biti svjestan šahta koji se nalazio u njegovom radnom prostoru i pored kojega je zasigurno prošao velik broj puta i to svaki puta bez ikakve nezgode ili ozljede, te proizlazi da je do spoticanja došlo zbog toga što tužitelj u svom postupanju nije primijenio stupanj pažnje kojega bi primijenila prosječna osoba. Nadalje, tuženik ukazuje i na činjenicu da se u ranijem razdoblju kod tuženika nije dogodila niti jedna nezgoda s ozljedom uzrokovana spoticanjem na šaht ili sličnim uzrokom. Navedena okolnost također svjedoči o tome da položaj šahtova u radnom prostoru i same neravnine nisu takve naravi da uobičajeno dovode do spoticanja radnika, stoga je jasno da je spoticanje u konkretnom slučaju rezultat krajnje nepažnje radnika. Tuženik se nadalje poziva na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu kojim je određeno da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a s obzirom da je predmetni događaj rezultat krajnje nepažnje tužitelja, te da je tuženik poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu, tuženik mora biti oslobođen bilo kakve odgovornosti. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je iznos kojega tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske štete paušalno i previsoko određen i ne može odražavati stvarni opseg štete. Tuženik osporava i pravo tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja. Konačno, tuženik osporava i tijek zakonskih kamata na zatraženi iznos naknade neimovinske i imovinske štete. Tuženik se u podnesku od 20. veljače 2025. izričito protivi preinaci tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 27. siječnja 2025. Kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev, s obzirom da je povisio tužbeni zahtjev sa 3.000,00 eura postavljenih tužbi, na konačni iznos od 4.425,50 eura. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 27. siječnja 2025. kada je povisio tužbeni zahtjev sa 3.000,00 eura na 4.425,50 eura, unatoč protivljenju tuženika, s obzirom da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, budući je tužitelj tužbeni zahtjev povisio sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 9-18 spisa), Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (str. 30 spisa), fotografiju šahta (str. 33 i 36 spisa), fotografiju šahta u aplikaciji E-spis, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 19. siječnja 2025. (str. 45-47 spisa), Očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 13. travnja 2025. (str. 62-63 spisa), na ročištu glavne rasprave 12. rujna 2025. saslušan je tužitelj (str. 74-75 spisa), na ročištu glavne rasprave 10. studenog 2025. saslušana je svjedokinja FU (str. 83-84 spisa), na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025. saslušani su sudski vještak dr. Božidar Šebečić (str. 91-92 spisa) i svjedokinja IU (str. 92-93 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik tuženika pretrpio dana 15. rujna 2023.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, 15. rujna 2023. zaposlenik tuženika na radnom mjestu skladištara. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija i nastanak predmetnog štetnog događaja, sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz prijave ozljede na radu (str. 5 – 8 spisa) proizlazi da je tužitelj RU dana 15. rujna 2023. u okviru redovitog radnog vremena, koji je taj dan bilo od 7,00 do 15,00 sati, oko 10,15 sati, za vrijeme redovnog rada, na adresi poslodavca, Vukomerečka cesta 89, Zagreb, pretrpio ozljedu na radu, kada se prilikom kretanja skladištem spotaknuo na manju neravninu (šaht) i pao, pri čemu se teško ozlijedio. U prijavi se navodi da je tužitelju pružena hitna medicinska pomoć u Klinici za traumatologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, te je pregledan po liječniku dr. EU, specijalistu ortopedije i kirurgije. Prijavu je ispunila zaposlenica tuženika FU, voditeljica odjela skladištenja.

9. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 15. rujna 2023. kao ozljedu na radu 13. listopada 2023., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave (str. 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

10. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 15. rujna 2023. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i to da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost navedene odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku.

11. Spisu prileži Zapisnik tuženika o osposobljenosti radnika za rad na siguran način za radnika RU, ovdje tužitelja (str. 30 spisa) od 30. siječnja 2020. U zapisniku se navodi da će radnik obavljati poslove skladištara i vozača viličara, te se potvrđuje da je radnik u teoretskom dijelu osposobljen za rad na siguran način za poslove na koje je raspoređen.

12. Na crnobijeloj fotografiji koje je u spis dostavio tužitelj podneskom od 29. svibnja 2024. (str, 33, 36 spisa), za koju navodi da prikazuje šaht u skladištu tuženika na koji se tužitelj spotaknuo, prikazan je metalni poklopac kvadratnog oblika, na glatkoj površini koja podsjeća na betonski pod. Poklopac je niži od razine poda, a sami rubovi su nešto viši od razine poda. Navedeno se jasno vidi na predmetnoj fotografiji u boji uvidom kroz aplikaciju E-spis, a dodatno je na toj fotografiji vidljivo da je metalni poklopac šahta djelomično udubljen, a površina betonskog poda uz šaht djelomično oštećena.

13. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući priloženu fotodokumentaciju, prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

14. Radi utvrđivanja prirode i težine ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Božidaru Šebečiću specijalistu kirurgije, ortopedije i traumatologije. U svom nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2025. (str. 45-47 spisa), sudski vještak na temelju medicinske dokumentacije, osobnog pregleda tužitelja i zdravstvenog kartona tužitelja, zaključuje da je tužitelj 15. rujna 2023. stradao na radnom mjestu, kada je prilikom kretanja skladištem zapeo na manje udubljenje s gornje strane šahta i pao. Tom prilikom tužitelj je zadobio prijelom srednjeg dijela (dijafize) pete metakarpalne kosti desne šake bez pomaka ulomaka i natučenje lijevog ramena s djelomičnim razdorom tetive mišića subskapularisa. Prijelom u desnoj šaci je liječen imobilizacijom šake kroz 6 tjedna. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju zbog šake i bolova u lijevom ramenu. Prema preslici zdravstvenog kartona, do štetnog događaja nije imao ozljede niti tegoba s lijevim ramenom. Sudski vještak zaključuje da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u lijevom ramenu, kretnje rotacije u ramenu su bolno ograničene u manjem stupnju. Otežano radi poslove koji zahtijevaju podignutu ruku. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zatim zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u opsegu od 3 sata dnevno 5 tjedna, te u opsegu od 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

15. Tužitelj se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka očitovao podneskom od 27. siječnja 2025. u kojem ističe da nema primjedbi te je uskladio tužbeni zahtjev s istim.

15.1. Tuženik je u podnesku od 20. veljače 2025. iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u bitnome navodeći da je sudski vještak trajanje fizičke boli, posebice manjeg i srednjeg intenziteta, te straha, posebice sekundarnog straha srednjeg i manjeg intenziteta, utvrdio u predugom trajanju, posebice stoga što iz nalaza i mišljenja te iz dokumentacije ne proizlazi da je liječenje teklo neuobičajenim ili nepredviđenim tijekom. Tuženik također dovodi u pitanje zaključak sudskog vještaka da su kod tužitelja zaostali povremeni bolovi u lijevom ramenu te da su kretnje u ramenu bolno ograničene, s obzirom da se u nalazu fizijatra od 17. siječnja 2024. navodi da je „palpatorno lijevo rame bezbolno, kretnje poboljšane, čini gotovo puni opseg, bez bola“, stoga u tom dijelu tuženik osporava nalaz i mišljenje. Tuženik nadalje osporava zaključak sudskog vještaka da tužitelj ranije nije imao probleme sa lijevim ramenom s obzirom da u nalazu ortopeda-traumatologa od 5. listopada 2023., stoji da tužitelj navodi ''bolnost l. ramena'', uz naznaku „anamnestički od ranije lezija rotatorne manšete uz kalcifikate“, tuženik stoga osporava i ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Konačno, tuženik osporava i utvrđeni opseg tuđe pomoći i njege, za koje smatra da je utvrđeno u predugom trajanju, jer je nelogično da se tužitelju opseg tuđe pomoći koja mu je potrebna uopće nije smanjio nakon završetka razdoblja imobilizacije kroz 6 tjedana, te smatra da je potrebno utvrditi je li tužitelj, s obzirom na nalaz od 19. listopada 2025., tijekom cijelog navedenog razdoblja imao imobiliziranu šaku i, ako da, na koji način.

16. Sudski vještak se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 20. veljače 2025. u pisanom očitovanju od 13. travnja 2025. (str. 45-48 spisa). Sudski vještak u odnosu na prigovore ocjene pretrpljenih bolova i straha u nalazu i mišljenju navodi da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti, a da je ocjenu dao uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda i priloženu medicinsku dokumentaciju, koristeći dugogodišnje kliničko iskustvo liječenja takvih ozljeda. Liječenje tužitelja je trajalo nešto dulje od 4 mjeseca, do 17. siječnja 2024. stoga su ocjene primjerene. Sudski vještak dodaje da se u nalazu fizijatra od 6. prosinca 2024., gotovo tri mjeseca nakon nezgode, navodi da su kretnje u ramenu bolne i ograničene, te je nastavljena fizikalna terapija tijekom koje je tužitelj trpio bolove, a tužitelj je za vrijeme liječenja trpio i strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja sve dok je trajalo liječenje, stoga sudski vještak u potpunosti ostaje kod danih ocjena. U odnosu na primjedbe tuženika na navod vještaka da tužitelj ranije nije imao problema sa lijevim ramenom, pri čemu se poziva na nalaz ortopeda-traumatologa od 5. listopada 2023., sudski vještak odgovara da je točno da se u tom nalazu navodi „anamnestički od ranije lezija rotatorne manšete uz kalcifikate“, ali da nije navedeno da se radi o lijevom ramenu. U nalazu fizijatra od 17. siječnja 2024. navodi se da tužitelja „zbog preopterećenja desnog ramena koje je oštećeno od ranije više boli desno rame“, a to ukazuje da se raniji navod odnosi na desno a ne lijevo rame. Sudski vještak dodaje da u preslici osobnog zdravstvenog kartona tužitelja od 8. ožujka 2006. do 18. prosinca 2024. nema podataka o ozljedi ili tegobama s lijevim ramenom. Iz preslike je vidljivo da je tužitelj u dva navrata (2010. i 2021.) bio kod svog liječnika zbog tegoba s desnim ramenom. U odnosu na prigovore tuženika na ocjenu smanjenja životne aktivnosti, sudski vještak navodi da tužitelj prije nezgode nije imao tegoba sa lijevim ramenom, imao je tegoba sa desnim ramenom, a prema posljednjem nalazu fizijatra od 17. siječnja 2024. lijevo rame tužitelja je 70% funkcionalno, stoga je vještak ostao kod dane ocjene. U odnosu na prigovore ocjeni utvrđenog opsega tuđe pomoći sudski vještak navodi da je tužitelj skoro 5 tjedana, do 19. listopada 2023. Imao ruku imobiliziranu gipsanom longetom, a nakon toga elastičnim zavojem. Dana 2. studenoga 2023. upućen je na fizikalnu terapiju te nakon toga datuma mu nije bila potrebna daljnja imobilizacija elastičnim zavojem. Za vrijeme perioda imobilizacije gipsanom longetom i kraće vrijeme tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno 5 tjedna (imobilizacija desne šake), nakon skidanja imobilizacije u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u periodu imobilizacije šake, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

17. Sudski vještak dr. Božidar Šebečić usmeno se očitovao na primjedbe tuženika i obrazložio je svoj nalaz i mišljenje od 19. siječnja 2025. i 13. travnja 2025. na ročištu 12. prosinca 2025. (str. 91-92 spisa). Sudski vještak u cijelkosti ostaje kod pisanog očitovanja od 13. travnja 2025. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj naveo da je ranije imao problema sa lijevim ramenom sudski vještak odgovara da mu je tužitelj na pregledu naveo da je 2021. pao na desno rame nakon čega je imao bolove u desnom ramenu. Naveo je da do štetnog događaja nije imao tegoba s lijevim ramenom. Sudski vještak navodi da je prema preslici zdravstvenog kartona tužitelj 15. ožujka 2021. pao i ozlijedio desno rame nakon čega su bile ograničene bolne kretnje u desnom ramenu, te smatra da pad na desno rame nije utjecao na stanje lijevog ramena. Na prigovor tuženika na dugotrajnu potrebu pružanja tuđe pomoći, s obzirom da je nakon skidanja gipsa potreba za tuđom pomoći smanjena za samo jedan sat, sudski vještak pojašnjava da je tužitelj prijelom desne šake zadobio 15. rujna 2023. nakon čega mu je postavljena imobilizacija koju je nosio sve do 19. studenoga 2023. dakle nešto manje od 5 tjedana i u tom periodu mu je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno, nakon skidanja imobilizacije, šaka je bila imobilizirana elastičnim zavojem i navedeno je da tužitelj ne smije opterećivati šaku, zbog toga mu je u tom periodu bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno. Liječenje je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 17. siječnja 2024., što povezuje sa posljednjim nalazom fizijatra. Prema slijedu medicinske dokumentacije postoji jasna uzročno-posljedična veza između štetnog događaj od 15. rujna 2025. i zadobivenih ozljeda i zaostalih trajnih posljedica.

18. Tuženik je na ročištu 12. prosinca 2025. ostao kod iznesenih primjedbi na nalaz i mišljenje i očitovanje sudskog vještaka, navodeći da vještak nije otklonio prigovor s obzirom da iz nalaza od 5. listopada 2023. proizlazi lezija lijevoga ramena, a tužitelj je u svom iskazu izjavio da je od ranije imao problema sa oba ramena, pri čemu se na lijevom ramenu sada to i pogoršalo. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka od 19. siječnja 2025., pisano očitovanje vještaka od 13. travnja 2025. i usmeno očitovanje na ročištu 12. prosinca 2025., s obzirom da su dani, objektivno, stručno, jasno i obrazloženo, a sudski vještak je argumentirano odgovorio na sve prigovore tuženika. Sud daljnje prigovore tuženika sa ročišta 12. prosinca 2025. na pisani i usmeni nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje neosnovanima i paušalnima, s obzirom da tuženik ne posjeduje dovoljno stručno znanje za tvrdnju da je prema nalazu ortopeda od 5. listopada 2023. tužitelj i ranije imao probleme sa lijevim ramenom. Naime, sudski vještak je detaljno obrazložio da u nalazu od 5. listopada 2023., nije izričito navedeno da se lezija odnosi na lijevo rame, da je prema zdravstvenom kartonu tužitelj u ožujku 2021. ozlijedio desno rame, te da je na pregledu kod sudskog vještaka izjavio da prije predmetne ozljede nije imao tegobe sa lijevim ramenom, nego sa desnim ramenom. Sudski vještak je argumentirano odgovorio i na prigovore tuženika na ocjenu pretrpljenih bolova i straha,i potrebe za tuđom pomoći i njegom, stoga je sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio vjerodostojnima, a prigovore tuženika odbio kao neosnovane.

20. Na ročištu glavne rasprave 12. rujna 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 74-75 spisa), koji u bitnome navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika oko 5 godina na radnom mjestu skladištara do rujna 2024. Pojašnjava da je kod tuženika radio u velikom skladištu, podijeljenom na dva dijela, pri čemu je radio u zapadnom dijelu, a istočni dio se iznajmljivao, sve dok nisu došli novi vlasnici, a nakon toga je radio u cijelom skladištu. Nezgoda se dogodila u zapadnom dijelu skladišta u kojem su se držale krupne stvari na paletama koje se nisu dizale, te je šaht o koji se tužitelj spotaknuo bio prije pokriven tim paletama, tako da tužitelj za taj šaht zapravo nije znao. No u tom razdoblju palete su se maknule i šaht je bio otkriven. Tužitelj navodi da je tom prilikom 15. rujna 2023. oko 10 sati, išao na pauzu tj. gablec, hodao je prema izlazu i u jednom trenutku je nogom zapeo za rub tog šahta, spotaknuo se i pao dočekavši se na lijevu ruku na koju je pala težina tijela, a desnom rukom je udario u paletu koja je stajala pokraj i došlo je do puknuća kosti. Tužitelj opisuje da se radi o metalnom šahtu otprilike 30 – 40 cm x 30 – 40 cm, poklopac šahta je spušten nekih 3 – 4 cm u odnosu na razinu poda a rubovi su izdignuti negdje oko 2 – 3 mm, te potvrđuje da je na fotografiji na str. 33 spisa prikazan navedeni šaht. Šaht se nalazi uz rub polica gledajući prema izlazu iz skladišta, te nije postojala nikakva oznaka upozorenja u blizini tog šahta. Nakon ozljede hitnu pomoć zatražio je na traumatologiju u Draškovićevoj gdje su mi obradili ozljede, stavili su mi udlagu na desnu šaku i slikali lijevo rame, bio je na bolovanju oko 3 mjeseca a pomoć tijekom liječenja za obavljanje svakodnevnih poslova pružala mu je supruga. Navodi da i dalje osjeća posljedice ozljede jer ne može skroz dignuti ruke kao prije, a i ranije je imao problema zbog rupture ligamenata na oba ramena pri čemu se to na lijevom ramenu sada pogoršalo. U vrijeme nezgode nosio je radne cipele sa zaštitnom čeličnom kapicom, te dodaje da je prije dolaska novih vlasnika svaki dan radio u zapadnom dijelu skladišta, a nakon toga prolazio bi tamo otprilike jednom tjedno kada bi išao na gablec i slično, te ne zna točno kada je taj šaht bio otkriven.

21. Na ročištu glavne rasprave 10. studenog 2025. saslušana je svjedokinja FU (str. 83-84 spisa), koja u butnome navodi da je radila kod tuženika 29 godina, do 21. prosinca 2023., i to na radnom mjestu koordinator nabave i odnosa sa dobavljačima. Poznato joj je da je tužitelj u to vrijeme radio kod tuženika na mjestu skladištara te su radili zajedno u istom skladištu. Svjedok pojašnjava da se radi o jednoj velikoj hali, koja su prije dolaska novih vlasnika koristili u cijelosti, a nakon toga hala je bila pregrađena na pola, tako da je u zapadnom dijelu bila tzv. stara roba, a u istočnom dijelu je bio teretni program. Tužitelj je najviše radio u zapadnom dijelu. Poznato joj je da je tužitelj doživio ozljedu na radu kada je išao na gablec, te se spotaknuo na udubljenje od šahta i pao, a ona tada nije bila blizu, ali je došla za 10-ak minuta. Pojašnjava da se predmetni šaht nalazi na izlasku iz hale u zapadnom dijelu skladišta, dimenzija oko 30 x 30 cm, poklopac od šahta je udubljen, vjerojatno od viličara, i tu su redovno prolazili kada su izlazili iz hale, s tim da šaht nije bio ničime pokriven jer je tu bio transportni put, ali znalo je tu biti robe, odnosno paleta pokraj šahta. U odnosu na fotografiju na str. 33 spisa, svjedokinja navodi da ne može potvrditi je li to taj šaht jer ne vidi okolinu, ali izgleda kao taj šaht, te dodaje da je znala za taj šaht, i čini joj se da je tamo bio oduvijek, ali da nije bio ničim obilježen. Nije joj poznato da se netko ranije žalio na taj šaht, niti da je na tom mjestu ranije bilo nezgoda. U odnosu na razmještaj stvari po skladištu svjedokinja navodi da kada su došli novi vlasnici, morali su sve stvari smjestiti u jednu polovicu hale da bi se u drugu polovicu mogle staviti nove stvari, pri tome su bili stješnjeni i morali su robu ponekad stavljati i po podu jer nije bilo dovoljno polica.

22. Na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025. saslušana je svjedokinja IU (str. 92-93 spisa), koja u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika oko 19 godina, te da je u vrijeme štetnog događaja bila administrator skladišnog poslovanja. Poznato joj je da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu skladištara, te u odnosu na predmetni događaj od 15. rujna 2023. navodi da je toga dana u vrijeme gableca, oko 10,15 sati sjedila u uredu koji je bio u hali skladišta i čula je nekakav udarac, izašla je van u skladište i vidjela tužitelja koji se tada podizao i rekao joj je da je pao. Svjedokinja je pitala tužitelja je li mu potrebna kakva pomoć, on je rekao da nije, pitala ga je hoće li vode ili da mu donese stolicu, rekao je da ne treba. Svjedokinja dodaje da joj je tužitelj rekao da se spotaknuo o jednu smeđu kocku koja je bila na podu, ne zna to opisati ali zna da je bilo tamo. Svjedokinja opisuje da se radi o dimenzijama nekih 30ak centimetara, te da nije bilo označeno, i nije bilo ničim pokriveno, a ne zna jesu li drugi znali za tu neravninu, te se ne sjeća da je bilo premještanja stvari u skladištu u to vrijeme. Navodi da je tužitelj radio u tom dijelu skladišta, a ona inače nije prolazila tim putem. Na pitanje je li to područje prometno, odgovara da se ta neravnina nalazi uz palete desno od rolo vrata kojima se ulazi i izlazi iz skladišta, a to nisu jedina vrata. Nije joj poznato da se netko od radnika ranije žalio na tu neravninu niti da je ranije bilo nezgoda na tom mjestu.

23. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je suglasan sa dokumentacijom u spisu i sa iskazima svjedoka FU i IU, s obzirom da je logičan i uvjerljiv. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da nije znao za predmetni šaht, s obzirom da iz suglasnih iskaza svjedoka FU i IU proizlazi da su znali da se taj šaht odnosno neravnina nalazi na tom mjestu. Također sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je prije ozljede imao problema zbog rupture ligamenata na oba ramena, s obzirom da iz zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije tužitelja, ne proizlazi da je tužitelj prije nezgode imao tegoba sa lijevim ramenom, a na pregledu kod sudskog vještaka izjavio je da je prije nezgode imao tegoba samo sa desnim ramenom što proizlazi i iz zdravstvenog kartona i nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Iskaz svjedoka FU sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je pretežno suglasan sa iskazom tužitelja i iskazom svjedoka IU, osim u dijelu u kojem navodi da navedeni šaht nije bio nikada pokriven, jer to proturječi njezinom iskazu da su prije nezgode došli novi vlasnici, te su premještali robu u skladištu pa su i u blizini šahta odlagali robu tj. palete, pa je životno i logično da je i navedeni šaht mogao biti povremeno pokriven. Iskaz svjedokinje IU sud je prihvatio pretežito vjerodostojnim, osim u dijelu u kojem navodi da navedena neravnina nije bila nikada pokrivena, s obzirom da i sama navodi se ta neravnina nalazi uz palete desno od rolo vrata kojima se ulazi i izlazi u skladište.

24. Na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a to se pogotovo odnosi na dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem uviđaja na licu mjesta, te dokazne prijedloge tuženika saslušanja JU povjerenika zaštite na radu, i BU, voditelja odjela za zaštitu na radu, te provođenja dopunskog medicinskog vještačenja. Izvođenje navedenih dokaza bilo bi protivno načelu ekonomičnosti, s obzirom da je smještaj i izgled neravnine tj. šahta na koji se tužitelj spotaknuo utvrđen na temelju iskaza tužitelja i svjedoka, da su okolnosti poštivanja pravila zaštite na radu kod tuženika također utvrđena provedenim personalnim dokazima i ispravama, te da je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda kod tužitelja, te težina i priroda ozljeda u cijelosti pravilno utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem po dr. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgije, ortopedije i traumatologije.

25. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je 15. rujna 2023. oko 10,15 sati, tužitelj pretrpio ozljedu na radu kada je, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu skladištar, u skladištu poslodavca, tijekom redovnog radnog vremena, prilikom kretanja prema izlasku iz skladišta radi odlaska na pauzu, nogom zapeo za manju neravninu (šaht), spotaknuo se i pao dočekavši se na lijevu ruku na koju je pala težina tijela, a desnom rukom je udario u paletu koja je stajala pokraj i na taj način ozlijedio desnu šaku i lijevo rame. Tužitelju je hitna medicinska pomoć pružena na Klinici za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, te mu je imobilizirana desna šaka, bio je na bolovanju oko 3 mjeseca tijekom kojih je išao na redovne preglede kod ortopeda i fizijatra i proveo je fizikalnu terapiju. Na temelju iskaza tužitelja i svjedoka FU i IU sud je utvrdio da se nezgoda dogodila u zapadnom dijelu skladišta uz palete desno od rolo vrata kojima se ulazi i izlazi u skladište, gdje se nalazi metalni poklopac od šahta dimenzija 30-40 cm x 30-40 cm, koji je niži u odnosu na razinu poda, sa rubom koji je 1-2 mm iznad razine poda, djelomično udubljen, te se tužitelj spotaknuo o uzdignuti rub šahta. Navedeni šaht nije bio ni na koji način označen, uz njega su često bile složene palete robe, a povremeno je bio i pokriven sa robom, što proizlazi iz iskaza tužitelja. Tužitelj je prije promjene vlasnika radio pretežito u zapadnom dijelu skladišta, a istočni dio se iznajmljivao, a nakon promjene vlasnika radio je u cijelom skladištu. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, a tijekom nezgode je nosio radne zaštitne cipele sa zaštitnom čeličnom kapicom. Tužitelju je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu pravomoćnim rješenjem HZZO-a od 13. listopada 2023..

26. Prirodu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju pravilno je ocijenio sudski vještak dr. Božidar Šebečić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2025., pisanom očitovanju od 13. travnja 2025. i usmenom izlaganju na ročištu 12. prosinca 2025. iz kojih proizlazi da je tužitelj tom prilikom zadobio prijelom srednjeg dijela (dijafize) pete metakarpalne kosti desne šake bez pomaka ulomaka i natučenije lijevog ramena s djelomičnim razdorom tetive mišića subskapularisa. Prijelom u desnoj šaci je liječen imobilizacijom šake kroz 6 tjedna. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju zbog šake i bolova u lijevom ramenu. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u lijevom ramenu, kretnje rotacije u ramenu su bolno ograničene u manjem stupnju, te otežano radi poslove koji zahtijevaju podignutu ruku, stoga su mu smanjene životne aktivnosti za 5% zbog čega trpi duševne boli. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno, te je uslijed ozljede trpio i strah i to primarni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljede, i sekundarni strah radi brige za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u opsegu od 3 sata dnevno 5 tjedana, te u opsegu od 2 sata dnevno 4 tjedna, odnosno sveukupno 161 sat, za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično koju je tužitelju pružala supruga. Liječenje tužitelja završeno je odnosno zdravstvano stanje se stabiliziralo 17. siječnja 2024.

27. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

28. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

29. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 15. rujna 2023., za vrijeme radnog vremena, obavljajuči poslove svog radnog mjesta skladištara, prilikom kretanja skladištem pretrpio opisanu ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju sud nedvojbeno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja.

30. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome prema odredbi stavka 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

31. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da je predmetni štetni događaj nastao krajnjom nepažnjom tužitelja, odnosno da tužitelj kretajući se skladištem nije primijenio ni pažnju prosječne osobe. Prema ocjeni suda tuženik ni na koji način nije dokazao da je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati. Sud je utvrdio da tužitelj nije postupio s krajnjom nepažnjom kada se spotaknuo o predmetni šaht, iako ocjenjuje da je tužitelj, kao i ostali radnici, znao za postojanje šahta, no uslijed manjka mjesta u skladištu i premještanja robe nakon dolaska novih vlasnika, palete s robom bile su posložene uz šaht, kako proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka, pa je životno i logično da tužitelj nije na vrijeme uočio šaht, a isti ni na koji način nije bio označen upozorenjem radi zaštite od spoticanja, iako se nalazi uz transportni put na izlazu iz skladišta. U tom smislu sud ocjenjuje da u radnom prostoru tuženika u odnosu na predmetni šaht nisu poštovana pravila zaštite na radu sukladno čl. 7. st. 3. ZR-a i čl. 12. st. 1. toč. 5. i toč. 6. ZZR-a. Slijedom navedenoga nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz čl. 25. ZZR-a za isključenje odnosno umanjenje objektivne odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu koji je tužitelj pretrpio na radu, stoga na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju u cijelosti odgovara poslodavac, ovdje tuženik.

32. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti od 5%, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Pri tome je sud pogotovo uzeo u obzir dob tužitelja (rođen 1968. godine), očekivani životni i radni vijek, težinu povrede i dugotrajnost liječenja, s obzirom da je na bolovanju proveo 3 mjeseca, da mu je desna ruka bila imobilizirana nešto manje od 5 tjedana, da je morao mirovati, da se liječio po ortopedu i fizijatru i proveo fizikalne terapije, te da su mu od ove ozljede zaostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 5% koji se očituju u manjem opsegu radijusa i povremenim bolovima lijevog ramena, a u kojem opsegu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

33. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja, sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.550,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 890,00 eura, Uslijed pretrpljene ozljede tužitelj trpi i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 5%, stoga mu, uzevši u obzir težinu posljedica, dob i očekivani životni vijek, po toj osnovi pripada primjerena naknada u visini od 900,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.340,00 eura. Sud se prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine, kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani, do dana donošenja ove presude.

34. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći od ukupno 161 sat. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni i to u visni od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom u predmetnom razdoblju, uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, smatrajući da je tužiteljev zahtjev za 5,50 eura za sat tuđe pomoći i njege previsoko postavljen, za što tužitelj nije predložio dokaze. Slijedom navedenoga sud je tužitelju dosudio s osnove naknade imovinske štete za 161 sat tuđe pomoći i njege, ukupno 805,00 eura.

35. Imajući u vidu sve navedeno sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupno 3.340,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 805,00 eura, odnosno sveukupno 4.145,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 280,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete neosnovan zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci presude.

36. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade štete potražuje zakonsku kamatu počevši od prvog dana nakon podnošenja tužbe 30. travnja 2024. pa do isplate, a liječenje je završeno 17. siječnja 2024., sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 3.340,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

37. U odnosu na zatraženi tijek kamate koji se odnosi na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu koji je tužitelj postavio također od dana nakon podnošenja tužbe 30. travnja 2024., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga tužitelju su na dosuđeni iznos imovinske štete od 805,00 eura dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 23. siječnja 2026. do isplate, u visini stope određene čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 805,00 eura i to od 30. travnja 2024. do dana prije donošenja presude 22. siječnja 2026. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi, i to za iznos od 280,50 eura (6,34% visine tužbenog zahtjeva) dok je u pogledu osnove uspio sa 100%, dakle nije uspio ukupno za 3,17% tužbenog zahtjeva, dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina parničnog troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

39. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 100 bodova. S obzirom da je prema Tbr. 54 OT vrijednost boda 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav dva obrazložena podneska i to od 29. svibnja 2024. i 17. ožujka 2025. za svaki u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 11. prosinca 2024., 12. rujna 2025., 10. studenoga 2025. i 12. prosinca 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), dok mu je podnesak od 27. siječnja 2025. priznat djelomično i to kao neobrazloženi podnesak u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT) s obzirom da istim samo konačno specificira tužbeni zahtjev po provedenom medicinskom vještačenju pa se ne radi o obrazloženom podnesku.

40. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.450,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 362,50 eura, ukupno 1.812.50 eura, te za trošak medicinskog vještačenja od 300,00 eura koje je predujmio tužitelj, sveukupno 2.112,50 eura, dok je u preostalom iznosu od 187,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan. Na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

41. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

42. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku