REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-427/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužiteljice LGP, vl. OBRTA ZA USLUGE I TURIZAM [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Franjo- Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 141,49 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 141,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 182,79 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovome sudu 29. siječnja 2025. navodi da je 16. veljače 2023. došlo do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu marke i tipa Volkswagen Passat, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Lučića 2A, koji je kod tuženika imao policu kasko osiguranja. Nadalje, da je oštećenik prijavio štetni događaj te da su djelatnici tuženika 28. travnja 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203201394, nakon čega da je tuženik utvrdio da je zahtjev osnovan te je tužitelju poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time samo djelomično podmiren iznos predmetne štete. Naime, navodi da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o navedenom jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Nadalje, da je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i koji je vozilo preuzeo i izvršio popravak te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 352/01/2 u ukupnom iznosu od 415,41 EUR (PDV uključen), a koji iznos je tuženik dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Međutim, tuženik da je predmetni račun ovjerio odnosno likvidirao na iznos od 190,84 EUR, dok razliku od 141,49 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Navodi da je nesporno da tuženik na svojem izvidu štete obračunava potrošni materijal lakirera u iznosu od točno 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera i to 90,26 EUR, odnosno da je tuženikov obračun u Auditex kalkulaciji podešen da prizna 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera, a da je pravi izračun u postotku od 100% i to 120,33 EUR prikazan u završnoj kalkulaciji i procjeni popravka tužitelja te naposljetku u računu popravka. Tužitelj ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim“ cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, a što da je protivno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja budući da svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Nadalje, da na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a da je tužitelj likvidirao svoj rad na 40,00 EUR/ sat plus PDV u ovoj šteti, čime da se dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako da svaki gospodarski subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi. Nadalje, da tuženik umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što potvrđuju sudska praksa i stavovi nadležnih državnih agencija. S obzirom na sve navedeno, da su ustupitelj/ oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili 7. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 141,49 EUR na primatelja tj. tužitelja te o tome obavijestili tuženika. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 141,49 EUR i trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i podnesku od 7. ožujka 2025. osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka u sporu i nastanak osiguranog slučaja po polici kasko osiguranja te oštećenja na vozilu na način opisan u tužbi. Ukratko, tuženik ističe da se iz priloženih dokaza ne može zaključiti da bi se u predmetnom slučaju radilo o nastanku osiguranog slučaja- prometnoj nesreći jer da korisnik vozila odnosno osiguranik nije sukladno odredbi H7/7.2 i 7.7 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021/01- 03.01-1, a koji čine sastavni dio te police kasko osiguranja, odmah prijavio nastanak prometne nesreće najbližoj policijskoj postaji radi obavljanja očevida. Naime, odredbom stavka 1. članka H.2. točke 7.2. i točke 7.7. Uvjeta je propisano da je korisnik vozila dužan odmah fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje 4 fotografije iz kojih je vidljivo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu i prijaviti nastanak prometne nesreće najbližoj policijskoj postaji. Stoga, da tuženik sukladno odredbi članka H.2. 4.) Uvjeta zbog povrede dužnosti osiguranika ima pravo pozvati se na ugovorno oslobođenje od izvršenja činidbe ako ta povreda onemogućuje utvrđenje okolnosti koje su od značaja za utvrđenje obveze osiguratelja, a povreda dužnosti počinjena je namjerno ili iz nehaja. Nadalje, tuženik osporava zatraženu visinu štete na vozilu jer da nije u skladu s odredbama točke E. Uvjeta osiguranja kojom je propisano da tuženik kao osiguranik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više, kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali da je tužitelj bez obzira na navedeno odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni. Također, osporio je i cjenik radionice tužitelja kao i na temelju tog cjenika izdani račun. Slijedom svega navedenoga, tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 26. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu i podneska od 7. ožujka 2025. Tužitelj ističe da je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten u smislu odredbe članka 82. Zakona o obveznim odnosima evidentno da se u konkretnom slučaju više ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenice već o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. U odnosu na navode tuženika kojima se osporava pasivna legitimacija, tužitelj ističe da su neosnovani jer da iz ponude tuženika od 24. studenog 2023. jasno proizlazi da je tuženik utvrdio da je predmetni odštetni zahtjev oštećenika prema polici kasko osiguranja oštećenika pravno osnovan te da se tuženik tom ponudom, a na temelju izvida štete br. 238203201394, obvezao na isplatu u iznosu od 190,84 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Nadalje, da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao neovlaštenog servisera te na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to da su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U odnosu na navode tuženika kojima se osporava cjenik radionice tužitelja i račun popravka broj 350/01/2, tužitelj ističe da je predmetni račun izdan prema službenoj cijeni sata rada, a koja je naznačena i na službenom cjeniku radionice tužitelja. U prilog iznesenom tužitelj citira sudsku praksu te ukazuje na istovjetne slučajeve u kojima druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada servisera koji imaju i veću satnicu od tužitelja.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: e-maila Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (listovi 28- 29 spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020., KLASA: 034-08/18-01-093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 (listovi 34-37 spisa), računa broj:

352/01/2 od 17. studenog 2023. (list 50 spisa), zapisnika o izvidu štete na vozilu (list 51 spisa), dopisa Adriatic osiguranja d.d. naslovljenog kao ponuda i isplatom osigurnine u iznosu od 190,84 EUR od 24. studenog 2023. (list 52 spisa), naloga za isplatu u iznosu od 190,84 EUR od 11. prosinca 2023. (list 53 spisa), cjenika tužitelja od 1. veljače 2023. (listovi 54-55 spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila od 1. srpnja 2022. (listovi 74-111 spisa), e-mail komunikacije stranaka (list 59 spisa), ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 56 i 58 spisa), notifikacije o ustupu tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 57 spisa), sudske prakse (listovi 9-27, 30-33, 38-48, 115-119 i 131-149 spisa) i financijske dokumentacije (računa i dokaza o izvršenoj uplati) koja nije neposredno vezana uz ovaj predmet (listovi 125-130 spisa).

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 141,49 EUR, odnosno da se radi sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) , sud je prilikom donošenja odluke o dokazima koji će se provesti, a vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka, odlučivao primjenom odredbe članka 464.a ZPP-a kojom je određeno da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

6. Sud nije izveo dokaz prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada predložen po strankama jer je ocijenio da bi to s obzirom na vrijednost predmeta spora bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Odbijen je i tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje ovlaštene osobe korisnika leasinga LG te ovlaštene osobe tužitelja jer je i bez provedbe navedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Sud nije izveo ni po tuženiku predložen dokaz da se od tužitelj zatraži da dostavi račune popravka vozila prema fizičkim osobama za 2023. s dokazom da su fizičke osobe platile te račune odnosno da se izvrši uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja kao neprikladan za dokazivanje odlučnih činjenica u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 141,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. kojim je osiguranik tuženika ustupio tužitelju potraživanje iz police osiguranja automobilskog kaska u iznosu koji se odnosi na nepodmireni dio računa ispostavljen za popravak osiguranog vozila.

9. Među strankama nije sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja oštećenik s tuženikom imao sklopljenu policu automobilskog kaska, broj radnih sati koje je tužitelj utrošio na popravak vozila i da je tuženik nadoknadio štetu po cijeni radnog sata koja je manja od one koju je odredio tužitelj.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva koju tužitelj temelji na ugovoru o ustupanju potraživanja s oštećenikom BKS Leasing d.o.o.

11. Iako stranke u spis predmeta nisu dostavile policu kasko osiguranja, iz isprava u spisu te očitovanja stranaka proizlazi da je je predmetni ugovor o kasko osiguranju sklopio Car Fleet Management d.o.o. kao ugovaratelj osiguranja, dok se kao osiguranik navodi BKS Leasing Croatia d.o.o.

12. Iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, a što podrazumijeva osporavanje da je BKS Leasing d.o.o. sklopio ugovor o kasko osiguranju vozila s tuženikom kao osiguravateljem, tuženik sadržajno priznaje da je u vrijeme nastanka osiguranog slučaja bio kasko osiguratelj predmetnog vozila, budući da ukazuje na to da su predmetnim ugovorom stranke ugovorile primjenu Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2021/01-03.01-1 odnosno da su navedeni Uvjeti sastavni dio police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200056153 te osporava da je po polici kasko osiguranja dužan isplatiti osigurninu jer da je osiguranik povrijedio ugovornu obvezu iz čl. H7/7.2 i 7.7. Uvjeta osiguranja. Osim toga, ovaj broj police naveden je i na zapisniku tuženika o izvidu štete broj 2382 0320 1394 te na dopisu tuženika kojim je svome osiguraniku dao ponudu isplatu iznosa od 190,84 EUR, slijedom čega je osporavanje pasivne legitimacije neosnovano.

13. U odnosu na osporavanje aktivne legitimacije tužitelja, sud je trebao ispitati postoji li tražbina BKS-leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku u preostalom iznosu osigurnine.

14.1. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:

35/2005.,41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

14.2. Nadalje, u odnosu na osiguranje imovine, odredbom članka 949. stavka 1. i 2. propisano je da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja te da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Odredbom članka 949. stavka 4. ZOO-a propisano je da su pravovaljane odredbe ugovora kojima se naknada ograničuje na manji iznos od iznosa štete.

15. Ako tuženik nije za predmetni štetni događaj svome osiguraniku ili korisniku osiguranja isplatio osigurninu koja je dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na osiguranom vozilu u predmetnom štetnom događaju koji predstavlja osigurani slučaj, tada je osiguranik BKS- leasing d.o.o. imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostataka osigurnine.

16.1. Na temelju članka 80. stavka 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj tražbini osiguranika po osnovi naknade na temelju kasko osiguranja prema tuženiku kao osiguratelju, to se ne radi o tražbini koja bi sukladno citiranoj odredbi bila neprenosiva.

16.2. Sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

16.3. Odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

16.4. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

17.1. Sud je na temelju Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja utvrdio da kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 141,49 EUR sukladno računu br. 352/01/2 u ukupnom iznosu od 415,41 EUR za izvršeni popravak oštećenja na njegovom vozilu, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik na temelju police kasko osiguranja oštećenika i izvida štete tuženika broj 238203201394. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je tuženik po računu za popravak štete br. 352/01/2 podmirio iznos ustupitelju kao vlasniku vozila od 190,84 EUR, da osnovica za obračun iznosi 332,33 EUR po istom računu, čime da tuženik nije podmirio iznos od 141,49 EUR po računu popravka broj 352/01/2, stoga da tužitelj kao primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 141, 49 EUR. Slijedom navedenoga, BKS LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelj tražbine (cedent), radi namirenja svoje preostale novčane obveze u iznosu od 141,49 EUR prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 141,49 EUR koju ima prema tuženiku kao dužniku (cesusu), s time da se njegova obveza prema tužitelju gasi sklapanjem ovoga Ugovora te tužitelj kao primatelj nema nikakvih potraživanja prema ustupitelju s osnova ove štete i računa popravka sadržanom u članku 1.1. (čl 2. Ugovora). Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 22. listopada 2024. (list 59 spisa).

18. S obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

19. Šteta se u smislu odredbe članka 1085. stavka 1. ZOO-a prvenstveno popravlja uspostavljanjem prijašnjeg stanja. U konkretnom slučaju, to znači plaćanje nastalih troškova popravka vozila budući da oštećenik sam daje vozilo kao oštećenu stvar na popravak nakon čega dobije natrag svoju stvar u onakvom stanju u kakvom je postojala prije oštećenja. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (članak 1085. stavak 4. ZOO-a).

20. U konkretnom slučaju, odgovorna osoba je tuženik kao kasko osiguratelj vozila osiguranika BKS- LEASING CROATIA d.o.o. te je isti bio dužan svome osiguraniku isplatiti osigurninu u iznosu koji je bio potreban da se poprave oštećenja na njegovu vozilu.

21.1. Odredbom stavka 1. članka H.2. točke 7.2. Uvjeta je propisano da je osiguranik/vlasnik i korisnik vozila dužan odmah fotografirati mjesto nastanka osiguranog slučaja s najmanje 4 (četiri) fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika i iste dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja. i prijaviti nastanak prometne nesreće

22.2. Nadalje, odredbom stavka 1. članka H točke 7.7. Uvjeta propisano je da je prometnu nesreću osiguranik/vlasnik i korisnik vozila dužan najbližoj policijskoj postaji, a da se potvrda o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem prilaže uz prijavu osiguranog slučaja.

23. Tuženik se u konkretnom slučaju poziva na ugovoreno oslobođenje od izvršenja činidbe jer da je osiguranik BKS- LEASING CROATIA d.o.o. povrijedio ugovorne obveze iz čl. H7/7.2 i 7.7 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Stoga navodi da mu je bilo onemogućeno utvrđivanje okolnosti je li uopće došlo do nastanka osiguranog slučaja- prometne nesreće, kao i utvrđivanje visine nastale štete.

24.1. Neovisno o tome što je iz dopisa tuženika od 24. studenog 2023. razvidno (list 52 spisa) da je tuženik u povodu osiguranog slučaja od 16. veljače 2023. ocijenio da je pravno osnovan zahtjev korisnika osiguranja, a što je tuženik utvrdio na temelju izjave sudionika, mišljenja procjenitelja i suglasnosti, ovdje je važno ukazati na odredbu članka 942. ZOO-a kojom je propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

24.2. Stoga, ako tuženikovi opći uvjeti poslovanja predviđaju oslobođenje tuženika potpuno ili djelomično od činidbe u slučaju povrede dužnosti osiguranika predviđenih tih Uvjetima, na temelju navedene odredbe članka 942. ZOO-a tužitelj nije mogao izgubiti prava iz osiguranja.

24.3. Slijedom navedenoga, prema shvaćanju ovoga suda tuženik nije mogao otkloniti svoju dužnost isplate osigurnine time što je propustio odmah fotografirati mjesto nastanka osiguranog slučaja s najmanje 4 (četiri) fotografije i prijaviti prometnu nesreću najbližoj policijskoj postaji (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-168/2025-2 od 4. ožujka 2025.).

25. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je na temelju odštetnog zahtjeva od 24. ožujka 2023. tuženik napravio izvid i procjenu štete te isplatio naknadu u nespornom iznosu. Dakle, tuženik nije osporavao svoju odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Štoviše, iz sadržaja dopisa tuženika od 24. studenog 2023. proizlazi da je tuženik priznao odštetni zahtjev kao pravno osnovan i isti umanjio za cijenu radnog sata.

26. Iz tuženikovog izvida predmetne štete broj: 238203201394 od 28. travnja 2023. proizlazi da je tuženik utvrdio da je oštećeniku BKS LEASING CROATIA d.o.o., OIB: 52277663197, Ulica Ivana Lučića 2A, Zagreb, u nezgodi od 16. veljače 2023. oštećeno vozilo Volkswagen Passat, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije:

WVWZZZ3CZLE089766, točnije stražnji branik, a koji dio da je potrebno popraviti te da će za otklanjanje tih oštećenja biti potreban rad limara u trajanju od 1,5 sati te rad lakirera u trajanju od 3,8 sati uz upotrebu potrošnog materijala (u iznosu od 96,26 EUR).

27. Iz cjenika tužitelja razvidno je da je je za osobno vozilo cijena i limarskog i lakirerskog rada 40 EUR po satu + PDV, a radi se od cjeniku koji se primjenjuje od 1. veljače 2023.

28. Uvidom u račun A II 352/01/2 od 17. studenog 2023. (list 50 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izdao predmetni račun korisniku leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., OIB: 58392172201 za vozilo VW Pasaat, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] i to za popravak vozila po izvidu štete Adriatic osiguranja 238203201394. Iz predmetnog računa je razvidno da je za limarske radove utrošeno 1,5 sati rada i da je cijena radnog sata za tu vrstu usluge 40,00 EUR, dok je za lakirerske usluge utrošeno 3,8 sati rada uz cijenu od 40,00 EUR po satu rada. Cijena potrošnog materijala iznosi 120,33 EUR, a što ukupno iznosi 332,33 EUR (bez PDV- a).

29. Iz sadržaja navedenog računa je vidljivo da je istim obračunat rad limara i lakirera upravo u trajanju koji je predviđen izvidom štete tuženika i po cjeniku koji je tužitelj primjenjivao u vrijeme kada je obavljan popravak. Jedina razlika između izvida štete i izdanog računa odnosi se na cijenu potrošnog materijala i to za iznos od 24,07 EUR. Iako je tuženik paušalno naveo da u cijelosti osporava predmetni račun, ni u odgovoru na tužbu ni tijekom postupka nije osporio tužiteljevo pravo na troškove potrošnog materijala limara (isto tako i Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž- 2063/2025-2 od 24. srpnja 2025). Također, uzimajući u obzir da se radi o razlici od 24,07 EUR, ovaj je sud na temelju slobodne ocjene dokaza sukladno odredbi članaka 223. i 464.a ZPP-a odlučio o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva u tom dijelu. Naime, izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke višestruko bi premašilo vrijednost utuženog iznosa po osnovi potrošnog materijala. Tako da je sud na temelju računa tužitelja po slobodnoj ocjeni zaključio da je potrošni materijal bio sastavni dio popravka vozila koji uključuje lakirerske i limarske radove. Nadalje, i sam tuženik je u izvidu štete predvidio kao trošak popravka vozila i potrošni materijal limara i potrošni materijal lakirera pa je očito da je korištenje potrošnog materijala bilo potrebno. Stoga je sud, obzirom na neznatan iznos potrošnog materijala, njegovu cijenu utvrdio iz računa tužitelja.

30. U nastavku obrazloženja sud će razmotriti navode tuženika u kojima se poziva na odredbe točke E. 1. 1) i 2) Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2022. koji su se primjenjivali na predmetni ugovor o kasko osiguranju vozila odnosno o spornoj razlici u cijeni radnog sata limara i lakirera predmet prijepora između stranaka.

31.1. U točki E. 1. 2) Uvjeta kasko osiguranja navodi se da naturalna restitucija osiguranog vozila podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

31.2. U točki E. 1. 3) Uvjeta kasko osiguranja se navodi da u slučaju neslaganja osiguranika s procedurom navedenom u prethodnom stavku, tuženik može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene predmetne odredbe i sljedećih odredbi Uvjeta.

32. Po ocjeni ovog suda, takvim ugovornim odredbama općih uvjeta tuženik nije ograničio svoju osigurateljnu odgovornost u pogledu određene visine cijene sata rada osobe koja otklanja štetu.

33. Naime, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

34. S tim se u vezi ističe da odredba točke E. I.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila propisuje da se naturalna restitucija osiguranog vozila odnosi na popravljanje oštećenih dijelova vozila pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, međutim navedena odredba ne propisuje dužnost osiguranika da popravak vozila izvrši u servisu koji je odabrao tuženik. Kako je tužitelj za popravak predmetnog vozila obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja.

35. Stoga, cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila BKS-leasinga d.o.o. u visini od 332,33 EUR predstavlja za osiguranika tuženika stvarno nastalu štetu, koja je (s obzirom da u tom dijelu nema prigovora) očito u okviru iznosa osigurane svote, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 190,84 EUR, to je njegov osiguranik imao prema njemu osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka osigurnine u iznosu od 141,49 EUR koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju.

36.1. Prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

36.2. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO-a).

36.3. Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u navedenim rokovima, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

36.4. Iz dopisa tuženika je razvidno da je odštetni zahtjev podnesen 24. ožujka 2023., stoga bi na ostatak neisplaćene osigurnine tužitelju pripadale zatezne kamate od navedenog datuma, međutim s obzirom na to da tužitelj u ovome postupku potražuje zatezne kamate od 18. prosinca 2023., a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), to su od tog datuma tužitelju zatezne kamate i dosuđene.

37. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ugovornih odnosa koji nisu trgovački, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz ugovora o osiguranju vozila sklopljenog između fizičke osobe koja nije trgovac (nema naznake u spisu da se radi o nositelju registrirane djelatnosti) i pravne osobe trgovca, u okviru predmeta poslovanja te pravne osobe, koji ugovor, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, nije trgovački ugovor.

38. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tužitelju sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora i to za sastav tužbe od 28. siječnja 2025. u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 7./1. Tarife), za pristup na ročište 9. prosinca 2025. u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife) i ročište za objavu presude 23. siječnja 2026. u vrijednosti od 12,5 bodova (Tbr. 9./3. Tarife). Dakle, tužitelju su priznate radnje u vrijednosti od ukupno 62,50 bodova, a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 125,00 EUR Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 42. Tarife, a što ukupno iznosi 156,25 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR na temelju odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP) u vezi s Tar.br.1. TSP te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.1. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja je uspjela sa zahtjevom u sporu. Slijedom navedenoga, sud je u točki II. izreke tužitelju dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 182,79 EUR.

40. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. Izreke.

42. S druge strane, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 26. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR uvećano za 25% PDV-a budući da prema ocjeni ovoga suda navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a. Naime, u predmetnom podnesku ponavljaju se navodi iz tužbe bez iznošenja novih činjenica, a od predloženih dokaza ponovno je dostavljena sudska praksa kao i u tužbi, dok ostala dokumentacija nije vezana uz predmetni spor. Stoga je odlučeno kao u t. III. izreke.

42. Budući da je tuženik koji je postavio zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti izgubio parnicu, to je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).