REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3936/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VK, državljanina Turske, rođenog **.**.1985., kojeg zastupa opunomoćenica Indira Kartal, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 90, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 23. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK- UP/I-216-03/25-03/40, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 06. listopada 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Indiri Kartal, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 19. siječnja 2026. godine iznos od po 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR (tisuću eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK-UP/I- 216-03/25-03/40, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 06. listopada 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, VK tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1985. godine od oca V, državljaninu Republike Turske, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja podnosi tužbu zbog traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela, koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica, nadalje smatramo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te da je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine i načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljiva ocjene dokaza. Tužitelj je državljanin Republike Turske, pripadnik kurdske manjine na temelju čega je od najranije dobi diskriminiran, što u predmetnom rješenju nije konstatirano, a isto je od iznimne važnosti, u konstantom je strahu od neopravdanog progona u Turskoj, morao je pobjeći iz Turske, jer je postojala opasnost za njegov život, tužitelj je izrazio namjeru da će zatražiti međunarodnu zaštitu, tuženik je tužitelju oduzeo slobodu kretanja. Tužitelj smatra da je tuženi propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem kojeg je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Nadalje nije razvidno na temelju kojih dokaza je doneseno pobijano rješenje. Očito je da nije proveden potpuni ispitni postupak, te je očito da nisu utvrđene odlučne činjenice. Tužitelj smatra da su povrijeđena temeljena načela vezano za opravdanost ograničavanja slobode kretanja. Smatramo da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode tužitelju. Naime, razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već je potrebno da budu relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja, a što ovdje očito nije slučaj. Isto tako se ističe kako razlozi oduzimanja slobode ne smiju biti općeniti i apstraktni, kao što je ovdje slučaj. Slijedom navedenog, smatramo da je pobijano rješenje doneseno protivno čl. 54 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je prvostupanjsko tijelo propustilo: utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovu odluku. Tužitelj smatra kako odluke o ograničavanju slobode kretanja ne bi trebalo donositi arbitrarno, kao što to čini tuženi, jer je riječ o osnovnom ljudskom pravu. Naime, tužitelj smatra da njegov postupak nije vođen u dobroj vjeri niti je vođen s dužnom pažnjom. Upravo suprotno, tuženi je pobijanom odlukom zapravo tužitelju neosnovano oduzeo slobodu. Tužitelj smatra da ne postoji nijedan razlog za ograničavanje kretanja istog, a čak i da postoje svrha se svakako mogla postići blažom mjerom. Prema međunarodnim standardima ograničavanje slobode kretanja treba se upotrebljavati kao posljednja mjera tek ako druge, manje otegotne mjere, nisu prikladne za postizanje cilja. Slijedom svega gore navedenog, predlaže Sudu donijeti presudu kojom se poništava osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 3. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Turske potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Ističu kako se državljanin Turske VK očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prevođenje sa turskog na hrvatski jezik i obrnuto putem telefona od strane prevoditelja za turski jezik, a koji dostavljaju u prilogu. Nadalje, predmetni državljanin Turske, VK, je temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio. Isto tako za predmetnog je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da ima raspisanu mjeru u SIS-u, „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“, raspisana od strane Švicarske, što je također navedeno u obrazloženju rješenja.

4. S obzirom da tužitelj nije imao važeću putnu ispravu, nije se mogla primijeniti blaža mjera ograničenja slobode kretanja temeljem čl. 54. st. 5. t. 5 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a također je bilo potrebno postupiti i donijeti rješenje o smještaju sukladno čl. 54. st. 2. t. 2. istog zakona tj. ograničiti slobodu kretanja radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva.

Mišljenja smo da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sud je održao usmenu raspravu dana 19. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika.

7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK-UP/I- 216-01/25-03/40, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 06. listopada 2025. godine Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1.) tužitelju, VK tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1985. godine od oca V, državljaninu Republike Turske, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja, s obrazloženjem kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je predmetni vraćen sukladno dublinskom postupku iz Frankfurta, Njemačka, unutarnjim letom dana 06.10.2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman". Tom prilikom isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj keja je i zaprimljena. Nadalje, provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da se isti vodi u Schengenskom informacijskom sustavu s mjerom „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861", koju je raspisala Republika Švicarska, a ista se temelji na ozbiljnoj prijetnji sigurnosti.

Sukladno navedenom, temeljem članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a obzirom da isti ima važeću zabranu ulaska i boravka na državnom području država članica te ne posjeduje putnu ispravu predmetnom je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, odnosno predmetni je nakon izražavanja namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj napustio Republiku Hrvatsku te ne posjeduje vlastitu putnu ispravu.

Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance te je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

9. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

10. Stavkom 5. točkom 5. članka 54. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

11. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje od 3 mjeseca, jer je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj vraćen sukladno dublinskom postupku iz Frankfurta, Njemačka, unutarnjim letom dana 06.10.2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman". Tom prilikom isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj keja je i zaprimljena. Nadalje, provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da se isti vodi u Schengenskom informacijskom sustavu s mjerom „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861", koju je raspisala Republika Švicarska, a ista se temelji na ozbiljnoj prijetnji sigurnosti, pa je nedvojbeno da su ispunjene sve pretpostavke za ograničenje slobode kretanja prema članku 54. stavku 2. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Stavka Kolara 82 te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 19. siječnja 2026. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnica Indira Kartal, [adresa] Zagreb, Savska cesta 90,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, 10410 Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb,

3. U spis