REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-2569/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom, po sucu Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetniku Ivanu Ćosiću iz Imotskog protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi zaštite od uznemiravanja, prava vlasništva i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranke Ivana Ćosića, dana 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da s nekretnine označene kao d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 16 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 96 m2, ukupne površine 112 m2, sve K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine koja je omeđena crtom koja spaja točke D1-B1- C-D-D1 na skici stalnog sudskog vještaka vještaka Perice Puljića od 21. studenog 2025., koja skica čini sastavni dio ove presude te dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 21. studenog 2025., ukloni nasuti građevinski materijal, te se zabranjuje tuženiku svako ovakvo ili slično uznemiravanje vlasništva tužiteljice ĐO, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐO u dijelu u kojem ista zahtjeva da se naloži tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da na nekretnini označenoj kao: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 28 m2, K. O. [katastarska općina], upravo nekretnini koja je omeđena crtom koja spaja točke E-F-F1-E1-E na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 21. studenog 2025., koja skica čini sastavni dio ove presude i dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 21. studenog 2025., izgradi suhozid visine 1 m a širine 80 cm (koja širina je prikazana na navedenoj skici), te da na nekretnini označenoj kao:d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 15 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 64 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 1 m2, ukupne površine 80 m2, sve K. O. [katastarska općina], upravo nekretnini koja je omeđena crtom koja spaja točke A-B-B1-D1-A na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 21. studenog 2025., koja skica čini sastavni dio ove presude i dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 21. studenog 2025., izgradi suhozid visine 1.5 m, a širine 80 cm (koja širina je prikazana na navedenoj skici).
III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice ĐO za naknadom troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik uznemiravao njeno pravo vlasništva na nekretninama navedenim u izreci ove presude tako što je prilikom radova na obližnjoj prometnici srušio postojeće suhozide te na jednom dijelu i nasuo građevinski materijal,
1.1. Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da uspostavi stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja tako da izgradi porušene suhozide kao i da ukloni nasuti građevinski materijal, te da mu se zabrani svako ovakvo ili slično uznemiravanje ubuduće.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacija iz razloga jer tvrdi da tužiteljica i nije vlasnica predmetnih nekretnina pa da mogla s uspjehom postavljati ovakav zahtjev. Osim toga, ističe i prigovor zastare ukazujući da tužiteljica traži naknadu štete pa kako je istekao zastarni rok za takvu vrstu tražbine, i iz tog razloga ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Skice terena, presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojne PO, neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka UO, OO i BO.
4. Ovaj sud je u ovoj pravnoj stvari već donio odluku 07. prosinca 2017. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, ali je Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2121/2018 od 26. veljače 2019. ukinuo navedenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Naime, navedeni sud u bitnome ukazuje da je sud odbio tužbeni zahtjev zbog toga jer je nastupila zastara tražbine zanemarujući da nije cijeli tužbeni zahtjev tužitelja obveznopravne naravi, već samo dio istog, pa da zbog toga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženik početkom 2008. kao investitor vršio radove na rekonstrukciji prometnice i to državne ceste Split – Imotski, da su nekretnine koje su predmet ovog spora položene uz predmetnu prometnicu i to jedna uz južnu stranu ceste, dok druga uz sjevernu stranu ceste, a nije sporno i da su prije predmetnih radova na predmetnim nekretninama postojali suhozidi dimenzija kako to tvrdi tužiteljica.
7. Između stranaka je sporno je li tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina pa je time sporna aktivna legitimacija, a sporno je i je li nastupila zastara predmetne tražbine iz tužbenog zahtjeva.
8. Uvidom u presliku rešenja o nasljeđivanju od 13. prosinca 2006. (list 5 i 6 spisa) utvrđeno je da je upravo tužiteljica proglašena kao jedina nasljednica iza svog pokojnog supruga BO (nakon što su se njihov sin i kćeri nasljedničkim izjavama prihvatili nasljedstva i svoj nasljednici dio ustupili majci),
8.1. Nadalje, iz navedenog rješenja o nasljeđivanju je razvidno da ostavinu ostavitelja što se tiče nekretnina predstavljaju nekretnine na području K. O [katastarska općina] koje je ostavitelj u 1/3 dijela naslijedio iza smrti svog pokojnog oca MO po rješenju o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O.422/81 od 23. studenog 1981.
9. Iako tužiteljica tijekom postupka nije dostavila rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O.422/81 od 23. studenog 1981., a na koje se rješenje poziva sud u pri donošenju rješenja iza njenog pokojnog supruga vezano za ostavinu koja se odnosi na nekretnine, iz iskaza svjedoka UO, OO i BO utvrđeno je da je upravo nekretnine koje su predmet ovog postupka tužiteljica naslijedila iz smrti svog supruga, a da su nekretnine djedovina njenog supruga na način da su se nalazile u neprekidnom i nesmetanom posjedu još od njegovih prednika više od 100 godina.
9.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne budući da im je dobro poznato stvarno vlasničko stanje na predmetnom lokalitetu i to jer se radi o osobama starije životne dobi (svjedoci OO i BO) odnosno o osobama (svi svjedoci) koji imaju u vlasništvu nekretnine u neposrednoj blizini nekretnina koje su predmet ovog spora, pri čemu sud posebno uzima u obzir da je općepoznata činjenica da je na predmetnom lokalitetu zemljišnoknjižno stanje neuređeno odnosno neusklađeno sa stvarnim stanjem.
10. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina i to temeljem dosjelosti u smislu odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV), pa prigovor tuženika u tom smislu nije osnovan.
10.1. Pri tome je važno naglasiti da ako bi se i uzelo u obzir da je tužiteljica vlasnica idealnog dijela u 1/3 dijela predmetnih nekretnina (kako se spominje u rješenju nasljeđivanju iza njenog supruga), da bi i u tom slučaju bila ovlaštena na podnošenje ovakve tužbe sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZV-a.
11. U pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice, za ukazati je da suštinski isti doista predstavlja kombinaciju stvarnopravnog zahtjeva iz odredbe čl. 167. ZV-a, i obveznopravnog zahtjeva za naknadom štete iz odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), a u vezi s odredbom čl. 167. st. 3. ZV-a.
11.1. Naime, sadržajno gledano, u smislu odredbe čl. 167. ZV-a, tužiteljičin zahtjev se odnosi na zaštitu od uznemiravanja u dijelu u kojem ista traži da se tuženiku naloži da ukloni nasuti građevinski materijal, kao i da se zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće, pa se u tom dijelu radi o stvarnopravnom zahtjevu, dok sud smatra da je suštinski zahtjev da se naloži tuženiku izgradnja porušenih suhozida upravo obveznopravni zahtjev i to zahtjev za naknadom štete.
11.1.1. To iz razloga jer je rušenjem suhozida tužiteljici nastupila šteta u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a na način da je time došlo do umanjenja njezine imovine s obzirom da suhozid predstavlja određenu vrijednost, posebno u kontekstu činjenice da se radi o nematerijalnoj kulturnoj baštini (stavljen na UNESCO-ov popis kao takav od 29. studenog 2018.).
11.2. Šteta se prvenstveno naknađuje uspostavom prijašnjeg stanja u smislu odredbe čl. 1085. ZOO-a, a u novcu tek ukoliko nije moguće uspostaviti prijašnje stanje. U konkretnom slučaju, moguće je izgraditi suhozid kakav je bio ranije, pa stoga ovaj sud zahtjev tužiteljice u tom dijelu smatra upravo zahtjevom za naknadom štete.
11.2.1. U tom smislu, za istaknuti je i da odredba čl. 167. st. 3. ZV-a ukazuje na pravo zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete kad je uznemiravanjem počinjena šteta, što upravo ukazuje na razlikovanje instituta tužbe iz odredbe čl. 167. st. 1. ZV-a i tužbe za naknadu štete. U suprotnom, institut tužbe iz odredbe čl. 167. st. 1. ZV-a bi se mogao zlorabiti upravo radi pitanja primjene zastare na određenu tražbinu, pa je zaključak ovog suda da se radi o naknadi štete u ovom dijelu te da se na taj dio primjenjuju odredbe o zastari tražbine s naslova naknade štete.
12. Slijedom navedenog, kako nije sporno da su se predmetni radovi odvijali početkom 2008. a kako je tužiteljica podnijela ovu tužbu 05. lipnja 2017., razvidno je da je prije tužbe istekao kako trogodišnji subjektivni rok tako i objektivni petogodišnji rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a, pa u dijelu u kojem traži od tuženika da joj izgradi predmetne suhozide, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
12.1. Za tijek zastarnog roka nije odlučno što je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika povodom koje se pred ovim sudom vodio postupak pod poslovnim brojem P- 319/08 iz razloga jer je uvidom u taj spis utvrđeno da se tužba odnosi na sasvim druge nekretnine i to označene kao zk. č. 5094/9 i zk. č. 5095/2 k. o. [katastarska općina] dok su u ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva nekretnine označene kao zk.č. 5009/9, zk.č.
5032/1, zk.č. 5032/2., te zk.č. 5010/10.
12.2. Međutim, sve i da se radi o tužbi kojom je prekinut tijek zastare (podnesena 01. listopada 2008) u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a, uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je postupak okončan povlačenjem tužbe od strane tužiteljice, pa se u smislu odredbe čl. 242. ZOO-a smatra da niti nije došlo do prekida zastare.
13. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na nasipanje građevinskim materijalom i u tom smislu uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice, iz iskaza svjedoka UO i OO utvrđeno je da je tuženik kao investitor nasuo pijesak na južnom dijelu od ceste na nekretnini tužiteljice prilikom rekonstrukcije predmetne ceste, a jednako je utvrđeno uviđajem na licu mjesta prema pokazivanju tužiteljice.
14. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži od tuženika da ukloni izvor uznemiravanju smislu nasutog građevinskog materijala na južnoj strani od predmetne prometnice, te da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje, a u preostalom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja zbog iznijetih razloga u točkama 11. i 12. i pripadajućim podtočkama, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.
15. Kako je tužiteljica uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u cijelosti je odbijen njezin zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 23. siječnja 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
