Pn-322/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CFD, iz [adresa], OIBV: 75502181585, zastupane po punomoćnici Mateji Kolovrat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika GRADA SPLITA, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 04. studenoga 2025. god. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne, 23. siječnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD SPLIT, Split, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, OIB: 78755598868, isplatiti tužiteljici CFD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2022., do isplate, te na ime naknade imovinske štete iznos od 175,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. siječnja 2026. god. do isplate, dok se za više zatraženih 2.802,00 EUR s osnove naknade neimovinske štete i više zatraženih 25,00 EUR s osnove naknade imovinske štete, te za više zatraženu kamatu, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 1.046,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. siječnja 2026. god. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi od 30. kolovoza 2022. god. navodi se da je tužiteljica 01. ožujka 2021. god, u Ulici Gospinica, u Splitu, na nogostupu kod kućnoj broj 18, zapela za izbočinu na asfaltu, na način da je tijekom kretanja, na dijelu ulice gdje je mračno, uslijed slabe ulične rasvjete i krošnja stabala, zapela za nedefiniranu izbočinu od asfalta na nogostupu, nastalu uslijed deformiranja rupe od šahta, pretpostavljeno od širenja korijena okolnost drveća, a uslijed čega je pala na nogostup i zadobila teške tjelesne ozljede odnosno značajnu povredu prava osobnosti na svoje duševno i tjelesno pravo. Navedena ulica predstavlja nerazvrstanu cestu koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a za upravljanje i održavanje nadležan je Grad Split.

1.1. U tužbi se nadalje navodi da je tužiteljica u opisanom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede u vidu višestrukih ozljeda glave (nagnječenje nosa i donje vilice) i ozljede ručnog zgloba i šake, odnosno prijelom donjeg dijela palčane kosti, čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu. S osnove pravične novčane naknade na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje od tuženika iznos od 43.910,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana šetnog događaja, 01. ožujka 2021. god pa do isplate.

2. U podnesku od 04. listopada 2025. god., a nakon provedenih vještačenja po specijalistima medicinske struke, te s obzirom na promjenu važeće valute u Republici Hrvatskoj tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev te sada na ime naknade neimovinske štete traži od tuženika isplatu iznosa od 5.302,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana štetnog događaja 01. ožujka 2021.g od do isplate i na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatu iznosa od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan. Osporava osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Ističe kako iz narativnoga dijela tužbe proizlazi da nema očevidaca nezgode tužiteljice pa se nikako ne može sa sigurnošću tvrditi gdje se nezgoda dogodila, odnosno je li se dogodila baš na mjestu koje navodi tužba. Podredno, ističe da tužiteljica očito nije upotrijebila dužnu pozornost prilikom hodanja ulicom te je isključivo svojim ponašanjem, odnosno vlastitom radnjom, dovela do nastanka predmetne štete. Ničim tužiteljica nije dokazala uzročne veze između štete, štetnika i oštećenog, odnosno postupanja tuženika i nastanka navodne štete tužiteljici, što znači da ne postoji osnova za prihvaćanje tužbenoga zahtjeva. Ne postoji ni protupravnost u postupanju tuženika, odnosno tužiteljica se nije na valjan način očitovala o ovoj temeljnoj pretpostavci za naknadu štete.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije priložene spisu, preslika fotografija priloženih na stranicama 5-12 i 24- 29 spisa, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke dr. Danči Tripalo, specijalistice ortopeda i dr. Sanje Batina, specijalistice psihijatrije preslušanjem svjedoka FFD i NFD te preslušanjem tužiteljice.

5. Tužiteljica je popisala parbeni trošak.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Tuženik je prigovarao osnovi i visini tužbenoga zahtjeva.

8. U svom iskazu danom sudu, svjedokinja AFD izjavila je da je tužiteljičina prijateljica više od 30 godina, da se često viđaju i u svojim druženjima zajedno šetaju. Bila je očevidac nezgode koja se dogodila tužiteljici u Ulici Gospinica u Splitu. Sjeća se da se nezgoda dogodila blizu tužiteljičine kuće, u zimskom razdoblju, da su zajedno šetale pločnikom te ulice zajedno s tužiteljičinom pudlicom. Bio je mrak i slabo se vidjelo. U ulici, doduše, postoji rasvjeta, ali ona se nalazi iznad sredine kolnika ulice dok stabla, zasađena uz pločnik, bacaju sjenu i smanjuju vidljivost na nogostupu. Dok su hodale i pričale, tužiteljica je zapela za jedno ispupčenje na pločniku, neposredno uz jednu šahtu i pala na pločnik ("prosula se", kako se svjedokinja izrazila). Nakon nezgode, svjedokinja je bolje pogledala dio nogostupa na kojem se tužiteljici dogodila nesreća te je vidjela da je razina asfalta na tom dijelu podignuta zbog šahte i stabla koje raste u neposrednoj blizini. Nakon pada tužiteljica je ostala ležati na tlu, jaukala je, svjedokinja ju je uspjela podići i sjesti na jedan zidić između pločnika i dvorišta obližnje kuće. Tužiteljica se žalila na bol u nogama, a svjedokinja je primijetila da je tužiteljici ozlijeđena brada. Pozvala je tužiteljičinu kći KFD koja je ubrzo došla do mjesta nezgode i svojim autom odvezla tužiteljicu, svjedokinja misli kući. Gospođa CF otišla je zatim svojoj kući, a kasnije je od tužiteljice saznala da je u nezgodi ozlijedila koljena i bradu te slomila palac jedne ruke.

9. Svjedokinja ŽFD kći je tužiteljice. Sudu je izjavila da je nakon nezgode koju je tužiteljica doživjela krajem veljače ili početkom ožujka 2021 u ulici Gospinica u Splitu, došla po nju na mjesto nezgode, a po pozivu FFD. Na mjestu nezgode zatekla je majku kako sjedi na jednom zidiću, okrvavljenu. Primijetila je da joj je krvav i ozlijeđen nos, brada, zubi i dlanovi ruku. Bile su joj iskidane hlače na koljenima. Majku je odvela na hitni medicinski prijem u bolnicu na Firulama, u Splitu. S njima na hitnu nije išla gospođa CF koja je ostala na mjestu nezgode. Nakon pružene medicinske pomoći tužiteljicu je odvela doma, u kuću u kojoj i svjedokinja živi. Sjeća se da je majci na hitnom odjelu dijagnosticirano napuknuće palca desne ruke, udarci u nos i usnu, te izgrebena koljena. Napravili su snimke njezinih kukova, zdjelice i koljena. Više od mjesec dana nakon nezgode tužiteljici je morala pomagati pri skidanju, oblačenju, tuširanju i drugim poslovima, odvodila je kod liječnika na pregled. Pločnikom na kojoj se tužiteljici dogodila nezgoda svjedokinja prolazi svaki dan i do godinu dana prije davanja iskaza, hodači su morali paziti kako hodaju tim pločnikom jer je on bio u lošem stanju. Prije otprilike godinu dana pločnik je saniran. Čula je da su i druge osobe, u istoj ulici, na istom nogostupu doživjele nezgode.

10. Tužiteljica je u svome iskazu navela da joj se nezgoda dogodila na početku mjeseca ožujka, u večernjim satima, u ulici Gospinica u Splitu, kada je, dok je laganim hodom šetala nogostupom s prijateljicom FFD i svojim kućnim ljubimce, zapela u blizini jednog stabla širokog debla, o asfaltnu izbočinu te izgubila ravnotežu i pala na tlo. U neposrednoj blizini izbočine nalazila se četvrtasta šahta, vjerojatno za vodovod. Pri padu se dočekala na šake i koljena, a zbog inercije glavom, i to bradom, ustima i nosom, je udarila u pločnik. Zavrtjelo joj se u glavi, prijateljica joj je pomogla ustati i sjesti na obližnji zidić. U nezgodi dobila je poderotine kože šaka, ozlijedila bradu, usnicu te oderala kožu na koljenima. Na poziv prijateljice do mjesta nezgode došla je svojim automobilom tužiteljičina kći ŽFD i odvela je na hitnu medicinsku pomoć gdje su joj dijagnosticirali lom palčane kosti lijeve ruke. Nije bilo lomova kosti lica, a također ni kosti koljena. Koljena su je, međutim, duže vrijeme boljela zbog čega je išla na fizikalnu terapiju, a konačno je morala i operirati lijevao koljeno jer joj se hrskavica u njemu micala i stvarala otok. Operacija toga koljena izvršena je u svibnju 2024. god., nakon čega je ponovno išla na fizikalnu terapiju, a danas s koljenima nema više problema. Na fizikalnu terapiju išla je i zbog palca lijeve ruke, a ikako bi se palcu u potpunosti vratila funkcija. Mjesto na kojem se dogodila nezgoda nalazi se blizu njezine kuće i pločnikom je hodala i šetala i ranije. Ulične svjetiljke u ulici Gospinica postavljene su na kablovima razvučenim iznad kolnika i smještene su baš po sredini kolnika. Najbliža ulična svjetiljka računajući od mjesta na kojemu joj se dogodila nezgoda, gledajući u smjeru njezina kretanja, nalazila se iza stabla i bila njime zaklonjena pa je na mjestu nesreće vidljivost bila umanjena.

11. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje CF, koja je bila očevidac predmetne nesreće, proizlazi da je tužiteljica, hodajući nogostupom ulice Gospinica u Splitu, u večernjim satima, zapela o izbočinu na asfaltu pločnika, izgubila ravnotežu, pala na tlo i ozlijedila se. Preslike fotografija priloženih spisu, na stranicama 5-12, a koje neprijeporno pokazuju mjesto na kojemu se dogodila predmetna nezgoda, potvrđuju iskaze tužiteljice i obje svjedokinje da je na tom mjestu, u neposrednoj blizini četvrtaste šahte i stabla doista asfaltni pločnik uzdignut. Na fotografijama je vidljivo kako je pločnik na jednom dijelu ponovno asfaltiran (vjerojatno nakon kopanja i zatrpavanja kanala za vodovodne ili neke druge cijevi), a nakon ponovnog asfaltiranja nogostup nije doveden u stanje u kojemu na njemu ne bi bilo izbočina i ulegnuća. U takvom stanju nogostup doista nije bio siguran za hodanje za građane koji su njime hodali, šetali ili možda trčali.

12. Sud vjeruje iskazima svjedokinje CF i tužiteljice u dijelu koji se odnosi na nastanak predmetne nezgode jer su obje detaljno opisale nastanak nezgode, a u opisima nije bilo kontradiktornosti ni nelogičnosti. Sud vjeruje iskazima obje svjedokinje i tužiteljice u dijelu u kojemu opisuju stanje nogostupa na kojemu se dogodila nesreća tužiteljici jer su iskazi podudarni, nema kontradikcije, a potvrđuju ih fotografije priložene spisu. Neosnovan je prigovor tuženika da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pozornost prilikom hodanja pločnikom te da je isključivo svojim ponašanjem dovela do nastanka nesreće. Tužiteljica je, zajedno s prijateljicom, šetala nogostupom u večernjim satima, a iako je pri tome uložila dužnu pozornost, upravo zbog stanja nogostupa, zbog njegove izrubanosti, razlika u visini asfalta, neravnina pločnika, i pored toga zapela za asfaltnu izbočinu, izgubila ravnotežu i pala na tlo.

Njezine odgovornosti za nastanak nezgode nema.

13. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, dalje ZKG), koji je zakon u vrijeme štetnog događaja bio na snazi, propisano je kako su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost obvezne na temelju toga zakona i posebnih propisa, pored ostaloga, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. ZKG-a određeno je kako su komunalne djelatnosti u smislu toga zakona i održavanje javnih površina. Odredbom čl. 3. st. 7. ZKG-a propisano je da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

14. Budući da je neprijeporno da se nogostup na kojem se dogodila predmetna nezgoda nalazi u Gradu Splitu, te kako se njime svakodnevno kreću pješaci, nema dvojbi da u smislu citiranih odredbi ZKG-a, postoji zakonska obveza tuženika Grada Splita za njegovo održavanje. Naime, kako nogostup sam po sebi nije opasna stvar tuženik ne odgovara niti bi mogao odgovarati po načelu objektivne odgovornosti, ali svakako odgovara po načelu krivnje pa je iz toga razloga odgovoran za nastalu štetu tužiteljici i to zbog propuštanja svoje dužnosti da se nogostup održava u stanju koje omogućava nesmetano i sigurno kretanje ljudi – pješaka.

15. Kako je štetni događaj bio prouzročen lošim stanjem asfaltnog sloja koji je prekrivao nogostup, propuštanjem saniranja oštećenja nogostupa i zbog nedostataka koji su ostali na nogostupu došlo je do nastanka štetnoga događaja, a s time i do odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužiteljici, temeljem odredbi čl. 1045. u svezi s odredbom čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO).

16. Tuženik je, dakle, kao odgovorna osoba, dužan naknaditi tužiteljici štetu koju je pretrpjela u predmetnoj nezgodi, osim ako je njezino potraživanje palo u zastaru.

17. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. ZOO-a, pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

18. Tuženik odgovara tužiteljici i dužan joj je naknaditi nastalu neimovinsku štetu prema odredbi čl. 1100. ZOO-a. Prema navedenoj odredbi sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Na okolnost visine neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela izvedeni su dokazi pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije priložene spisu, preslušanjem tužiteljice, te vještačenjem po specijalistima, ortopedu i psihijatru.

20. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, specijalist ortoped u svome nalazu istaknula je da je tužiteljica 01. ožujka 2021. god. doživjela nezgodu i isti se dan javila na hitni kirurški prijem KBC Split. Zabilježene su joj površinske ozljede ručnoga zgloba i šake te udarac u području nosa i brade. Postavljena joj je imobilizacija za lijevi ručni zglob i predloženom mirovanje i kontrola maksilofacijalnog kirurga. Ustanovljene su joj ogrebotine u području brade. Redovito je odlazila na kontrole kod traumatologa koji je 08. ožujka 2021. god. prepoznao prijelom u području palčane kosti lijeve šake. Postavljena joj je longeta koja je skinuta 02. travnja 2021. god., te je tužiteljica upućena na fizikalnu terapiju koju je uredno obavila. Budući da se žalila na bolove u desnom koljenu, upućena je na RTG gdje nisu utvrđeni znakovi traume, a nakon toga išla je na daljnju fizikalnu terapiju koljena. Vještakinja je mišljenja da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila lakše tjelesne ozljede. Pregledala je tužiteljicu u sudnici i ustanovila terminalno ograničene pokrete u lijevom ručnom zglobu. Mišljenja je da je tužiteljica pretrpjela lakši stupanj umanjenja tjelesnih aktivnosti u iznosu od 3%. Trpjela je tjelesne boli jakog intenziteta jedan dan, srednje intenziteta jedan tjedan i slaboga jedan mjesec. Trajnog naruženja nema, a bilo je privremenog naruženja zbog ogrebotina i nošenja imobilizacije i to lakšega stupnja, što je trajalo četiri tjedna. Vještakinja je napomenula da je prvi nalaz u kojemu se spominje ozljeda koljena datiran dva mjeseca i dvadeset dana nakon štetnog događaja pa nema dokumentacije dijagnostike koljena u kojoj bi mogla povezati ozljedu koljena s predmetnom nezgodom.

21. Stalna sudska vještakinja dr. Sanja Batina, specijalist psihijatar u svome nalazu je procijenila da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, koji se nastavio na sekundarni strah jakoga intenziteta u trajanju 1-2 dana, potom je slijedio strah srednjega intenziteta u trajanju od 10 dana, a strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima trajao je 4-5 tjedana. Trajnih posljedica nema. Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnoga integriteta lakog stupnja i privremenoga karaktera. Tužiteljica je trpjela i privremenu povredu duševnoga integriteta s osnove naruženja koje je bilo estetske i funkcionalne naravi, u trajanju od četiri tjedna.

22. Nalazima vještaka medicinske struke stranke nisu prigovarale, a sud ih je u cijelosti prihvatio kao objektivne i stručne.

23. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, a sukladno nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, liječnika, ortopeda i psihijatra, uzimajući u obzir jačinu i trajanje duševnih boli, tjelesnih boli, naruženja i straha, tužiteljici je s osnove pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR. Za više zatraženih 2.802,00 EUR tužbeni zahtjev je, s ove osnove, odbijen kao neosnovan.

24. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a, u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade, te naknadu za trajno povećanje potreba.

25. Tužiteljici je, prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje dr. Tripalo, bila potrebna tuđa njega i pomoć nemedicinskog karaktera, u vidu pripomoći zbog nošenja imobilizacije, sedam dana po dva sata dnevno, i još 21 dan po jedan sat dnevno, ukupno 35 sati.

26. Tužiteljica, kao oštećenik, ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko joj je pružao usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio tuženik, kao štetnik, i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu, pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Sud smatra da tužiteljici s osnove naknade za tuđu njegu i pomoć pripada iznos od po 5,00 eura za svaki sat potrebne pomoći. Budući da joj je ukupno bilo potrebno 35 sati tuđe njege i pomoći s te osnove dosuđen joj je iznos od 175,00 EUR. Za više zatraženih 25,00 EUR njezin je zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici je određena zakonska zatezna kamata počev od 30. kolovoza 2022. kao od dana podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, a na iznos imovinske štete počev od 23. siječnja 2026.god., do isplate, kao od dana donošenja prvostupanjske presude, a kako je tužiteljica zatražila. Za više zatražene kamate njezin je zahtjev odbijen.

28. Radi navedenoga odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

29. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

30. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na tri ročišta (26.02.2025., 04.06.2025., 24.09.2025.) i sastav podneska od 04.10.2025. po 100 bodova, ukupno 500 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, iznos pristojbe tužbe od 53,00 EUR i iznos pristojbe presude od 101,00 EUR dobiven je iznos od 1.404,00 EUR.

31. Tužiteljica je u sporu, uzimajući u obzir osnovu i visinu spora, uspjela za 74,30 %, a tuženik za 25,70 %. Razlika postotka uspješnosti je 48,60 % u korist tužiteljice. Stoga joj od naprijed navedenog iznosa pripada toliki postotak, što je iznos od 682,34 EUR. Tome iznosu valjao je dodati, s naslova troškova vještačenja, 364,50 EUR pa je dobiven dosuđeni iznos troška od 1.046,84 EUR.

U Splitu, 23. siječnja 2026. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi na Županijski sud u Splitu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis