Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj Pn-117/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Budimir & partneri u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1 b, OIB: 10840749604 zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 26.studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 4.537,50 EUR sa zateznim kamatama od 09.srpnja 2018. do isplate po stopi koja se od 09.07.2018. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se od 01.01.2023. do 30.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te po stopi koja se od 30.12.2023. pa nadalje određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, dok se za više zatraženo do iznosa 6.817,03 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je dana 8.travnja 2018. došlo do prometne nezgode kada je automobil marke VW Golf registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AK kolnikom državne ceste 60 iz smjera istoka prema zapadu brzinom od preko 100 km/h naletio prednjim desnim dijelom svog vozila u prednji desni bočni dio osobnog automobilča marke Audi A4 registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj koji je dolazeći kolnikom državne ceste iz smjera zapada prema istoku obavljao radnju skretanja ulijevo na parkirališe crkve s time da je do sudara došlo izvan kolnika. Nadalje, da se pred ovim sudom vodio kazneni postupak u predmetu P- 1064/2019 protiv oba sudionika prometne nezgode. Nadalje, da je tužitelj u tom predmetu postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete. Nadalje, da je osobno automobil marke VW Golf u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Nadalje, da je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta na vozilu tužitelja slijedom čega potražuje kao u tužbi odnosno podnesku od 28.ožujka 2025.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te osporava odgovornost za nastalu štetu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom kaznenog spisa K-1064/2019 te prometno tehničkim vještačenjem po vještaku Neven Kralj, te je temeljem tako provedenog postupka i temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Nije sporno da je kazneni postupak pravomoćno dovršen osuđujućom presudom.

5. Suglasnošću stranaka korišteno je vještvo iz kaznenog spisa na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode sačinjeno po vještaku Ivo Filipović Grčić, a iz istog proizlazi da su se vozila sudarila na sudarnoj ravnini (Y-Y), položajno unutar ravnine (YYA1B1), pri naletnoj brzini vozila VW Golf VR6 od 40 km/h, te vozila Audi A4 2.0 TDI u skretanju na parkiralište pri brzini od 21 km/h. Na poziciji reagiranja na kočenje (A0) vozila Golf kretalo se brzinom od 104 km/h. Od početka faze kočenja pa do sudara prošlo je 2,97 sekundi, a kada je od sudarne ravnine unatrag bilo vozilo Audi za 18 m, tada je najmanje rastojanje vozila bilo od 103-29 m=85 m. U tom najmanjem rastojanju od 85m, granična brzina da vozač vozila Golf izbjegne sudar bila je 92 km/h.

6. Neoprezno skretanje vozača Audi na putanji (B0-B1) od 18 m, bilo je rizično, a što je i sudar vozila potvrdio, dok je vozač vozila Golf s obzirom na ograničenje brzine od 50 km/h, vozio brzo. No pri velikoj vidljivosti uvijek je s tehničko-sigurnosnog stajališta bolje i sigurnije propustiti vozilo koje je u vidnom polju.

7. Na raspravi od 19.listopada 2023. usmeno vještak pojašnjava da se vozači obaju vozila mogu međusobno uočiti na udaljenosti od 103 metra između njihovih vozila. Vozač vozila Golf nije imao kašnjenja u svom reagiranju, on je reagirao u roku od 1 sekunde te je pravovremeno usmjerio vozilo u desno budući da osobno vozilo Audi napada njegovu voznu traku. Nakon te jedne sekunde do samog sraza proteklo je još 1,97 sekundi. Nije tehnički moguće da je vozilo Audi bilo zaustavljeno i tek onda krenulo sa skretanjem s obzirom na efekte sudara. Upitan je li vozilo Golf moglo izbjeći sudar manevrom ulijevo, vještak odgovara da u prostoru od 85 m u lučnom skretanju vrlo je opasno bježati u lijevu traku u smislu obilaženja Audija zbog male brzine skretanja, jer je impulsnim jednadžbama utvrđeno da je sudarna brzina Audija svega 21 km/h. Vozač vozila Golf je prešao 29 m u onoj jednoj sekundi dok je reagirao, a potom razliku u vremenskom intervalu od 1,97 sekundi, a to je put od 56 m. 7.1 Upitan što je vozač vozila Golf radio u intervalu od kad uočava ovo vozilo na udaljenosti od 103 m pa do 85 m, odgovara da je vozač Golfa u prostoru od 85 m imao dvije mogućnosti. Jedna je mogućnost reagirati na kočenje i usmjeriti vozilo u desno i potom kočiti do samog sudara, što je učinio blagovremeno budući da je opazio sa 103 m skretanje Audija manevrom ulijevo kada je vozilo bilo u pokretu. Stoga vezano za ono pitanje da li ga je mogao obići lijevom stranom, navodi da bi došlo do sudara da je tu radnju napravio samo na drugoj poziciji oštećenja, posebno što je Audi svojom desnom uzdužnom stranom ostao na desnom kolniku sa 2/3 ukupne dužine. Točna lokacija sudara predstavljena je vertikalnom ravninom YY poziciono na A1 B1 gdje se vidi da bi se sudar desio točno na desnom rubu kolnika u smjeru kretanja osobnog vozila Golf.

8. Nadalje, iz utvrđenja u kaznenom postupku proizlazi da je tužitelj postupio suprotno čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) kojim je propisano da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno; dok je vozač vozila tuženika postupio protivno čl. 53. st. 1. istog zakona koji određuje da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

9. U konkretnom slučaju, primjenjuje se odredba čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj 35/05,41/08 dalje ZOO).

10. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je nastanku prometne nezgode doprinio kako tužitelja, tako i osiguranika tuženika, obzirom navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

11. Naime, vještak je utvrdio da je mogućnost uočavanja vozača iznosila 103 metra te da je tužitelj neopreznim skretanjem ulijevo zapravo prouzročio prometnu nezgodu ( koja se mogla izbjeći da se zaustavio prije skretanja i propustio vozilo koje zadržava smjer kretanja), dok se osiguranik tuženika unatoč pravovremenoj reakciji na kočnicu i otklonom volana u desno, zbog prevelike brzine ( vozio je brzinom duplo većom od ograničenja) nije mogao zaustaviti do mjesta sudara, uslijed čega nedvojbeno proizlazi kako su oba sudionika prometne nezgode doprinijela nastanku predmetne prometne nezgode u podjednakim omjerima.

12. Dakle, oba sudionika u prometu su konkretne zgode poduzimala radnje neoprezno te svojim radnjama ugrozili druge sudionike u prometu, imajući pritom na umu da je automobil opasno sredstvo, pa polazeći od toga da je tužitelj poduzeo radnju skretanja čime je prepriječio put nadolazećem vozilu iz suprotnog smjera, te da je vozač vozila Audi A4, zahvaljujući pravovremenom kočenju nezgodu mogao izbjeći da nije vozio prebrzo, to proizlazi da su oba sudionika podjednako doprinijela predmetnoj prometnoj nezgodi u omjeru 50 % : 50 %.

13. Naime, okolnost da se sudar dogodio izvan kolnika pa da isto umanjuje odgovornost tužitelja (na što ovaj upire) jest posljedica reakcije vozača osiguranika tuženika otklonom volana u desno ( koja je po vještaku bila pravilna) jer da je pokušao izbjeći sudar otklonom volana ulijevo s ciljem da zaobiđe Audi A4 ni tada se sudar ne bi mogao izbjeći već bi se dogodio na drugoj poziciji oštećenja obzirom je vozilo Audi A4 uzdužnom stranom ostalo 2/3 na desnom kolniku.

14. Na okolnost visine štete provedeno je vještačenje po vještaku Neven Kralj koji je procijenio da je na vozilu Audi A4 nastala potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 9.075,00 eura.

15. Obzirom na doprinos tužitelja prometnoj nezgodi procijenjen sa 50 % to je istome dosuđen iznos od 4.537,50 eura sukladno čl. 1085 ZOO te preciziranom tužbenom zahtjevu.

16. Tužitelju pripadaju kamate na taj iznos sukladno čl. čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09 - nastavno: ZOOP), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a propisana je obveza odgovornog osiguratelja da u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenoj osobi dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, dok je u st. 4. iste odredbe propisano da, ako osiguratelj ne izvrši obvezu isplate naknade štete u roku iz st. 1., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga, i po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, kada je tuženik dospio u zakašnjenje, a ne od dana presuđenja.

17. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, pa se navodi da sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema st. 2. te odredbe, to potraživanje svakako zastarijeva za pet godina od dana kada je šteta nastala.

17.1. Nadalje, prema odredbi čl. 231. st. 1. ZOO-a, kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja, dok po stavku 2., prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

18. Vrhovni sud RH je u više odluka pa tako i u odluci Rev-322/2023 od 25. travnja 2023. iznio pravno shvaćanje prema kojem " u parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, vođenje kaznenog postupka koji je završio osuđujućom presudom dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), neovisno o tome je li u vođenom kaznenom postupku, koji je prethodio parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, podnesen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete".

19. Budući se nesporno vodio kazneni postupak okončan pravomoćnom osuđujućom presudom nesporno je došlo do prekida zastare koji rok se nastavio nakon presuđenja u kaznenom postupku, to do dana podnošenja tužbe nikako mogao proteći zastarni rok.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

21. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP određeno je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Obzirom je tužitelj uspio djelomično u osnovu i visini ( 50 %) sud je smatrao pravičnim da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- spis