REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2594/2020-55.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika VIP Digital d.o.o. za informiranje i promidžbu, OIB: 23175133566, iz Varaždina, Ulica Stanka Vraza 29, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Pavliček i Ergarac, odvjetnici iz Varaždina, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku VIP Digital d.o.o. za informiranje i promidžbu, Stanka Vraza 29, 42242 Varaždin, OIB: 23175133566, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici FŠ, dipl. ing. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje. Nalaže se tuženiku VIP Digital d.o.o. za informiranje i promidžbu, Stanka Vraza 29, 42242 Varaždin, OIB: 23175133566, u roku od 15 dana, tužiteljici FŠ, dipl. ing. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik nakladnik elektroničkog medija internetskog portala Sjeverni.info na kojem je dana 3. rujna 2020. objavljen članak naslova "Koruptivna hobotnica F došla i do [adresa]! ČŠ je tražila da sredi ispit stručnoj savjetnici" u kojem je navedeno "Kako doznaje portal nizagorjemalo.hr, USKOK državnu tajnicu iz Ministarstva branitelja ČŠ sumnjiči da je između 30. i **.**.2019. F tražila da FŠ, stručnoj savjetnici u Ministarstvu branitelja, osigura prolazak državnog stručnog ispita, bez obzira na stvarno znanje. Potom je F od CŠ, s kojom je dogovarala prolaske na ispitima, zatražila da stručnoj savjetnici osigura uspješno polaganje. Prema USKOK-u, CŠ je na to pristala, a 31. kolovoza FŠ uspješno je položila ispit.“ Tužiteljica tvrdi da navedene informacije nisu točne i isitnite te da joj je time nanesena povreda prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled, kao i na duševno zdravlje. Tužiteljica dalje navodi da se u članku spominje njezino ime i da se bez ikakve ograde navodi da je nestručna, odnosno da je državni stručni ispit položila ostvarenjem kaznenog djela, a ne zahvaljujući svom znanju, ističe da se 14. rujna 2020. obratila tuženiku i glavnom uredniku RŠ sa zahtjevom za ispravak objavljene informacije, ali tuženik tom zahtjevu nije udovoljio ni nakon opetovanog traženja. Tužiteljica ističe da su je brojni građani, kolege, prijatelji i članovi obitelji kontaktirali nakon objave predmetnog članka, da su je optuživali da je protupravno položila stručni ispit, da je dio organiziranog kriminala, da se morala svima pravdati i objašnjavati da je stručni ispit položila temeljem svog rada i učenja, odnosno isključivo zbog svog znanja i stručnosti te da nije sudionik kriminalnog pothvata kako se to sugerira u spornom članku. Tvrdi da je zbog predmetnog članka pretrpjela neimovinsku štetu ne samo zbog povrede prava osobnosti na ugled, dostojanstvo i čast, već i zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje budući da je trpjela intenzivan strah zbog kojeg je zatražila pomoć liječnika psihijatra te je uzimala medikamente. Također, navodi da je spominjanje njezinog imena u članku protivno propisima za zaštitu osobnih podataka, kao i Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 21. Zakona o medijima u vezi sa čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, traži da joj tuženik nadoknadi pretrpljenu neimovinsku štetu isplatom iznosa od 40.000,00 HRK, odnosno 5.308,91 EUR. te da joj nadoknadi parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik se u cijelosti protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je samo prenio vijest o članku koji je obavljen na portalu nizagorjemalo.hr, odnosno da je točno izvijestio o sadržaju pisanja drugog portala dan ranije, ističe da se predmetnim tekstom tužiteljici ne imputira počinjenje kaznenog djela, navodi da u svom članku nije dao ocjenu znanja i stručnosti tužiteljice niti tvrdi da bi tužiteljica položila ispit bez stručnog znanja, već samo prenosi da je prema odluci o proširenju istrage USKOK-a, ističe da nije imao razloga sumnjati u točnost informacije koja je obavljena na portalu nizagorjemalo.hr, smatra da se radi o informaciji od javnog interesa, obzirom da se člankom izvješćuje o istrazi pokrenutoj protiv državne dužnosnice ČŠ te ističe da ni preneseni članak ne daje ocjenu stručnog znanja tužiteljice. Nadalje, ističe kako tužiteljica ne spori točnost informacije da je USKOK proširio istragu protiv ČŠ i da je istragom bilo obuhvaćeno i eventualno pogodovanje prilikom polaganja stručnog ispita tužiteljice. Tuženik navodi da objavom spornog članka nije prouzročio štetu tužiteljici, a kada bi to i bio slučaj smatra da su ostvarene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima. Tuženik osporava navode iz tužbe vezano za zahtjev za objavom ispravka informacija te tvrdi da mu isti nije uredno dostavljen, odnosno da zahtjev nije poslan na adresu koja je navedena i u impressumu medija koji je objavio predmetni članak. Tuženik navodi kako tužiteljica nije dokazala da je strah pretrpjela upravo zbog objave predmetnog članka budući da je ista vijest objavljena i u drugim medijima. Osporava da bi dostavljena medicinska dokumentacija bila u uzročnoj vezi s predmetnim člankom. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, pročitan je predmetni članak te je saslušana tužiteljica, zakonski zastupnik tuženika EŠ te svjedoci ŽŠ, HŠ, DŠ, FŠC, BŠ i ĆŠ. Budući da su sve bitne činjenice utvrđene na temelju navedenih dokaza, sud je ocijenio da izvođenje ostalih predloženih dokaza ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22), nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim istim zakonom, a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima. Odredbom čl. 21. st. 2. Zakona o medijima propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
6. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
7. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
9. Odredbom čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
10. Nije sporno da je tuženik nakladnik internetskog Sjeverni.info i da je na istom dana 3. rujna 2020. objavljen članak naslova "Koruptivna hobotnica F došla i do [adresa]?! ČŠ je tražila da sredi ispit stručnoj savjetnici". Isto tako nije sporno to da su informacije sadržane u predmetnom članku prenesene sa portala nizagorjemalo.hr na kojem su iste bile objavljene dan ranije.
11. Među strankama je sporno je li informacijama iz predmetnog članka tužiteljici nanesena neimovinska šteta koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade šteta. Također, sporno je jesu li ostvarene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu propisane odredbom čl. 21. st. 4. ZM.
12. Uvidom u isprave na stranici 26-40 spisa utvrđeno je da je ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe propisana odredbom čl. 22. st. 2. ZM, odnosno da je tužiteljica prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije u roku propisanom odredbom čl. 23. ZM. To potvrđuje i činjenica da je tuženik objavio zahtjev za ispravkom sporne informacije koji je tužiteljica podnijela putem svog punomoćnika, a što proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika.
13. Tužiteljica je iskazala da je za predmetni članak saznala 3. rujna 2020., da je njeno ime spomenuto i u članku koji je ranije objavljen na portalu nizagorjemalo.hr i da joj je upravo taj članak pokazala kolegica DŠ, da joj je navedeni članak predočio čelnik tijela kada ju je prvi put pozvao na razgovor, da je članak tuženika samo dodatno pogoršao situaciju, da ju je za predmetni članak pitalo puno ljudi, prijatelja i poznanika, da je zbog toga nakon nekog vremena isključila telefon i prestala se javljati, da su je ispitivali i za članak objavljen na portalu nizagorjemalo.hr ali i za članak koji je objavio tuženik, da joj je o ovom slučaju kasnije pisao i Jutarnji list, da je zbog svega završila na bolovanju, da je nakon povratka na posao izbjegavala komunikaciju s kolegama, da ju je puno poznanika pitalo za ovaj slučaj, da ju je pogodilo to što se nakon ova dva članka puno ljudi ogradilo od nje, da joj je predmetni članak nanio štetu, da je nakon njegove objave osjećala strah, da joj je bilo narušeno zdravlje, da je izbjegavala kontakt s drugim ljudima, da je u vrijeme kada su članci objavljeni bila na funkciji tajnice kabineta glavnog ravnatelja Državnog zavoda za statistiku, da joj je nakon objave članaka ravnateljica HŠ rekla da više ne može obnašati tu funkciju zbog upletenosti u ovu aferu, da su od nje tražili da sama podnese zahtjev za premještaj na niže radno mjesto, što je i učinila, da se i danas na spomen ove teme osjeća loše i da je pogađa to što joj je uskraćeno radno mjesto na kojem je prije radila, da unatoč objavi demantija smatra kako šteta koja joj je prouzročena nije popravljena, da se ne osjeća ugodno na svom poslu, da je i prije objave ovih članaka povremeno posjećivala psihijatra zbog uobičajenih problema, posebice stresa koji je doživjela uslijed potresa te da se nakon ovih članaka njezino psihičko stanje jako pogoršalo zbog čega je zatražila pomoć psihijatra. Tužiteljica je iskazala da nije sudjelovala u bilo kakvim koruptivnim radnjama, da se protiv nje nije vodio niti se vodi bilo kakav postupak zbog tog slučaja, da ona nije član "koruptivne hobotnice PŠ", da nije istina da joj je ČŠ ili bilo tko drugi sredio polaganje državnog ispita, da nije istina da je ispit položila zbog nečije intervencije, već da se za ispit pripremala i učila, da je pohađala pripremne seminare i sama pisala skripte koje su koristili i drugi kandidati.
14. Zakonski zastupnik tuženika EŠ iskazao je da je tuženik samo prenio članak koji je objavio portal nizagorjemalo.hr što je u članku jasno naznačeno na način da je naveden spomenuti medij i poveznica na izvorni članak, da je članak prenesen zbog toga što se u istom spominjala ČŠ koja je u to vrijeme bila državna tajnica i visoko rangirani kandidat u III. izbornoj jedinici na prethodnim lokalnim izborima, da im je zahtjev za objavu ispravka informacije proslijeđen od portala nizagorjemalo.hr, da su navedeni zahtjev objavili u cijelosti u neizmijenjenom obliku, da su o ovom slučaju pisali i brojni drugi mediji, među ostalim Index, Telegram, Net.hr, Jutarnji list i drugi, da je u drugim medijima objavljeno ukupno 17 članaka u kojima se spominje ime tužiteljice, da prije objave članka tuženik nije kontaktirao tužiteljicu niti je tražio pristanak za objavu njezinih osobnih podataka te da nije tražena suglasnost ravnatelja USKOK-a jer to nisu ni bili niti dužni učiniti.
15. Svjedokinja FŠC iskazala je da su ona i tužiteljica prijateljice, da su se intenzivno družile u vrijeme objave predmetnog članka, da se druže i danas, da ona zna da se tužiteljica pripremala za ispit, da je u to vrijeme svugdje nosila skripte iz kojih je učila, da ju je članak jako pogodio, da joj je poveznicu na predmetni članak poslala tužiteljica, da se nakon toga ponašanje tužiteljice promijenilo, da je izbjegavala društvo, da je nakon objave članka smijenjena sa svog radnog mjesta i da je prebačena na nižu funkciju, da je u to vrijeme tužiteljica zatražila pomoć psihijatra te da se povukla iz društvenog života.
16. Svjedokinja BŠ, tužiteljičina prijateljica, iskazala je da je u vrijeme objave predmetnog članka bila zaposlena u Ministarstvu branitelja i da je pratila objavu svih informacija vezanih za to ministarstvo, da je tako vidjela i predmetni članak te je odmah nazvala tužiteljicu, da je tužiteljicu to jako pogodilo i da je bila u šoku, da ona zna da se tužiteljica ozbiljno pripremala za taj ispit i da je učila, da joj je tužiteljica ispričala da joj je dan nakon objave članka šefica najavila smjenu sa funkcije na kojoj je tada radila i da je ubrzo prebačena na niže i slabije plaćeno radno mjesto, da je tužiteljica nakon objave članka dugo vremena bila u lošem stanju, da je počela odlaziti kod psihijatra i piti lijekove, da i danas osjeća posljedice svaki put kada se prisjeti tog događaja, da se nakon objave članka tužiteljica promijenila, da je izbjegavala društvo i izlaske, da su je opterećivali i pogađali pozivi poznanika koji su uslijedili nakon objave članka, da je ona spornu informaciju prvi put pročitala na portalu nizagorjemalo.hr ili na Jutarnji.hr, da je to bio izvor informacije koja se kasnije pojavila i u drugim medijima te da je tužiteljicu pogodila vijest da je OŠ osuđena za kazneno djelo koje joj je bilo stavljeno na teret.
17. Svjedokinja ĆŠ iskazala je da su ona i tužiteljica bliske prijateljice i da se poznaju dugo godina, da je za predmetni članak saznala od tužiteljice, da je tužiteljica nakon članka bila u depresiji, u jako lošem stanju, da je imala napadaje panike, da se bojala biti sama s djecom i da je zbog toga znala često prespavati kod nje, da je to stanje trajalo mjesecima, da se tužiteljica uvijek ozbiljno pripremala za sve ispite i puno učila pa tako i za ispit koji se spominje u članku, da je nakon ovog članka tužiteljica počela ići kod psihijatra, da ranije nije imala takvih problema, da ju je nakon članka bilo strah ići na posao, da ju je puno ljudi zvalo vezano za informaciju koja je tema članka.
18. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se kao svjedoci saslušaju DŠ i HŠ, iako je njihovo saslušanje predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, i to iz razloga što je njihovu povezanost sa predmetom spora tužiteljica prvi put spomenula tek u svom iskazu na ročištu održanom 19. svibnja 2022. Treba napomenuti i to da u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica nije posebno isticala to da je šteta koju je pretrpjela povezana i s prelaskom na niže rangirano radno mjesto, a koji je uslijedio neposredno nakon objave predmetnog članka. S obzirom na to da navedene okolnosti tužiteljica prvi put spominje tek u svom iskazu, sud je ocijenio da postoji opravdan razlog zbog kojeg tuženik nije mogao predložiti izvođenje ovih dokaza prije zaključenja prethodnog postupka.
19. Svjedokinja HŠ iskazala je da funkciju ravnateljice Državnog zavoda za statistiku obnaša od 2019. do danas, da je tužiteljica u navedenu upravnu organizaciju premještena krajem 2019. i to na radno mjesto tajnice kabineta glavnog ravnatelja, da je u rujnu 2020. na vlastiti zahtjev premještena u drugu službu, da ona nije utjecala na navedeni premještaj i da isti nije povezan s objavom predmetnog članka, iako se sjeća da je portal u čijem se nazivu spominje [adresa] pisao o istrazi protiv ČŠ i da se u toj istrazi spominjalo i tužiteljičino ime, međutim, to nije utjecalo na premještaj tužiteljice na drugo radno mjesto.
20. Svjedokinja DŠ iskazala je da poznaje tužiteljicu jer obje rade u Državnom zavodu za statistiku, da je negdje pročitala članak u kojem se spominjala tužiteljica, da je čula kako je tužiteljica sama tražila da je se premjesti s radnog mjesta tajnice kabineta, da joj nije poznato zbog čega je tražila premještaj te da pamti da je članak o istrazi bio objavljen na portalu u nazivu kojeg se spominje [adresa].
21. Uvidom u presudu na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-US-75/2022 od 3. listopada 2022. utvrđeno je da je optužena ČŠ proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti – trgovanje utjecajem – poticanjem, zbog toga što je u razdoblju od 30. do **.**.2019. u [adresa], PŠ na traženje i u dogovoru s optuženom ČŠ, državnom tajnicom u Ministarstvu hrvatskih branitelja, u cilju da FŠ, stručnoj savjetnici u Ministarstvu hrvatskih branitelja, osigura prolazak državnog stručnog ispita bez obzira na stvarno znanje, od CŠ zatražila da za FŠ osigura uspješno polaganje državnog stručnog ispita neovisno o njezinom stvarnom znanju, što je CŠ prihvatila učiniti te je potom **.**.2019. FŠ uspješno položila državni stručni ispit. Dakle, u kaznenom postupku je pravomoćno utvrđeno da je optužena ČŠ drugoga s namjerom potaknula da iskorištavanjem svog službenog utjecaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti.
22. Imajući u vidu prethodno navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da su sve informacije objavljene u članku od 3. rujna 2020. činjenično točne što tužiteljica u suštini i ne spori. Sud nije prihvatio zaključak tužiteljice da bi se u predmetnom članku tvrdilo da je tužiteljica dio "koruptivne hobotnice PŠ" ili da je tužiteljica počinila bilo koje kazneno djelo. Iz sadržaja presude koja je donesena povodom optužnice Ureda za suzbijanja korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje USKOK), proizlazi da je optužena ČŠ zatražila od PŠ da tužiteljici, kao stručnoj savjetnici u Ministarstvu hrvatskih branitelja, osigura prolazak državnog stručnog ispita bez obzira na stvarno znanje te da je tužiteljica potom uspješno položila navedeni ispit.
23. Točno je da činjenice koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje su u predmetnom članku vjerno prenesene, kod čitatelja mogu dovesti u sumnju stručne kompetencije tužiteljice, odnosno ostavljaju mogućnost da je državni stručni ispit položila zahvaljujući intervenciji ČŠ i PŠ, a ne zbog svog znanja. Važno je istaknuti da se takva tvrdnja izrijekom ne navodi u predmetnom članku, niti se u istom tvrdi da bi tužiteljica počinila bilo koje kazneno djelo, da je sama od bilo koga tražila pomoć prilikom polaganja ispita ili da je uopće znala za to da je ČŠ od PŠ tražila da joj osigura prolazak ispita bez obzira na stvarno znanje.
24. Budući da je tema članka optuženica protiv ČŠ koja je u to vrijeme obnašala funkcije državne tajnice u Ministarstvu branitelja i da se u istoj spominje PŠ koja je obnašala funkciju državne tajnice u Ministarstvu uprave, svakako je postojao opravdan interes javnosti za navedenu temu.
25. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, ovaj sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM zbog kojih tuženik kao nakladnik ne odgovara za štetu koja informacija iz predmetnog članka je eventualno prouzročila tužiteljici. S obzirom na to da je informacija vjerno prenesena iz drugog medija i da se informacija odnosi na postupanje USKOK-a, sud je ocijenio da tuženik nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost i istinitost objavljene informacije, odnosno da je postupao u dobroj vjeri. U predmetnom članku nisu iznesene nikakve nove informacije niti osobni stavovi autora već je samo prenesena informaciju koju je ranije objavio portal nizagorjemalo.hr.
26. Na temelju izvedenih dokaza nije moguće utvrditi postojanje izravne uzročno- posljedične veze između članka koji je tuženik objavio 3. rujna 2020. i štetnih posljedica koje tužiteljica opisuje u svom iskazu. Nije sporno da je prije tuženika spornu informaciju objavio portal nizagorjemalo.hr. S obzirom na to da je članak na tom portalu objavljen ranije i da je većina svjedoka potvrdilo su za spornu informaciju saznali putem portala nizagorjemalo.hr, isto kao i sama tužiteljica, a o predmetnoj istrazi kasnije su izvještavali brojni drugi mediji, među kojima su i mediji koji su puno čitaniji i utjecajniji od portala sjeverni.info, ne može se pouzdano zaključiti da su sve štetne posljedice o kojima je iskazivala tužiteljica i svjedokinje ŠŠ, BŠ i ĆŠ, izravna posljedica članka koji je objavio tuženik.
27. Vezano za dostavljenu medicinsku dokumentaciju treba reći da se u istoj nigdje ne spominje objava samog članka niti tema kojom se članak bavi, da sva dostavljena dokumentacija uključujući i dostavljeni zdravstveni karton datira tek od perioda neposredno nakon objave predmetnog članka pa se stoga na temelju navedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti da su odlasci kod psihijatra u izravnoj vezi s objavom predmetnog članka, odnosno da su psihički problemi koji se navode u medicinskoj dokumentaciji izravna posljedica objave članka koji je predmet ovog spora. Bez relevantne medicinske dokumentacije za period koji prethodi štetnom događaju, a tužiteljica se izričito protivila pribavljanju zdravstvenog kartona za vremensko razdoblje prije objave predmetnog članka, nije moguće s pouzdanošću zaključiti da su zdravstveni problemi, odlasci kod psihijatra i primjena preporučene terapije u uzročnoj vezi s objavom ovog članka, odnosno da je upravo zbog toga došlo do pogoršanja tužiteljičinog zdravstvenog stanja. S obzirom na nedostupnost medicinske dokumentacije za ranije vremensko razdoblje, sud je ocijenio da provođenje dokaza medicinskim vještačenjem ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.
28. Odredbom čl. 7. st. 1. ZM propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je člankom 8. ZM propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02.) s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 14. uz Konvenciju ("Narodne novine" broj 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U st. 2. Konvencije određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.
29. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom I.
30. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
31. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 29. travnja 2021. i 30. lipnja 2022. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 11. ožujka 2021., 26. svibnja 2021., 20. listopada 2021., 19. svibnja 2022., 25. travnja 2024., 2. listopada 2024., 15. svibnja 2025. i 11. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, te trošak pristupa na ročište 24. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 u vezi s Tbr. 7/1) što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.812,50 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP.
U Zagrebu 23. siječnja 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicima