Poslovni broj:P-429/2023-102
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 2. KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. BD rođ. JD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje tužitelje zastupa punomoćnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženika: 1. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici CD, PD, OD i ŠD u [adresa], 2. JDČ, [adresa]; 3. RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa prebivalištem na adresi: [adresa]; 5. LD rođ. J, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], O. [adresa]; 6. ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 363, [adresa]; 7. ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 8. SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 9. ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 10. HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 31. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i Sandre Trojanović Sršen, odvjetnice u Orebiću, kao zamjenice punomoćnika tuženika ad. 1, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužiteljice JD ud. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], UD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnice po 1/8 dijela, tužiteljica BD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica za 1/4 dijela, a tužitelji TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], o. [adresa], MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici po 1/12 dijela nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] – vinograd, kčbr. [katastarska čestica] -šuma 19656 m2, kčbr. [katastarska čestica] - šuma 2758 m2, kčbr. [katastarska čestica] –vinograd 1035 m2, kčbr. [katastarska čestica] - vinograd 252 m2, kčbr. [katastarska čestica] - vinograd 344 m2, kčbr. [katastarska čestica] - vinograd 446 m2, kčbr. 1545/203
- šuma 5494 m2 i kčbr. [katastarska čestica] - ŠUMA 5970 m2 broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (ZK tijelo 1)katastarska općina: 314684 Nakovanj, pa se ovlašćuju tužitelji da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva navedenih čestica na svoje ime u označenim omjerima uz brisanje toga prava sa imena i za suvlasnički dio: 24/480 KDČ ID, suvlasnički dio: 7/480 ĐD ED, suvlasnički dio:
3/480 JDČ [adresa], suvlasnički dio: 96/480 Republika Hrvatska, suvlasnički dio: 3/10 RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnički dio: 3/10 AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnički dio: 7/1920 UDČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnički dio: 7/1920 ČD , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnički dio: 7/1920 ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Suvlasnički dio: 7/480 SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnički dio: 11/96 ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] .
II. Utvrđuje se da su tužiteljice JD ud. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], UD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnice po 1/8 dijela, tužiteljica BD rođ. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica za 1/4 dijela, a tužitelji TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], o. [adresa], MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici po 1/12 dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] - vinograd 2511 m2 broj ZK uloška: [broj ZK uloška] katastarska općina: 314684 Nakovanj pa se ovlašćuju tužitelji da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva navedenih čestica na svoje ime u označenim omjerima uz brisanje toga prava sa imena 384/480 dijela prednika tuženog ad. 10. FD za 384/480 dijela i Republike Hrvatske Za 96/480 dijela.
III. Nalaže se tuženiku ad.1 ĐD da tužiteljima na jednake dijelove naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 2.343,75 eur (dvije tisuće tristo četrdeset tri eura i sedamdeset pet centa.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 12. svibnja 2023. navodi se kako su na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani tuženici. Na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je upisan za 384/480 dijela GD, prednik tuženika ad. 10. HD te [adresa]. Predmetne čestice su svojevremno prvotno bile u sastavu kčbr. [katastarska čestica] koja je prijavnim listom br. 5/1934 cijepana na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prijavnim listom iz 1958. godine kčbr. [katastarska čestica] cijepa se među ostalim i na predmetne čestice (osim kčbr. [katastarska čestica]). Tako označenu osnovnu kčbr. [katastarska čestica] da su ŽDČ, prednik tužitelja ad. 1. – 4, BDČ, prednik tuženih ad. 1. – 9. i TDČ, prednik tuženika ad. 10. obrađivali kao kmetovi o čemu da svjedoči Pogodba sačinjena u [adresa] 16. listopada 1912. godine s vlasnicima JP [adresa] KP pok. K i JP pok. K. Odmah po zaključenju pogodbe svatko od njih da je prokrčio, sadio, sijao, obrađivao te gospodarski iskorištavao točno određene dijelove tada jedinstvene kčbr. [katastarska čestica]. Naknadno da je prednik tuženika ad. 1. -2. i 5.-9. UP MDČ pok. U s Ž“ KP pok. K i JP pok. K zaključio pogodbu kupoprodaje 1932. godine kojom kupuje jedan dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo dio koji je opisan u kmetskoj pogodbi iz 1912. godine, a u istom se konstatira da je ta pogodba sklopljena i s prednikom tužitelja te tuženika ad. 10. Dakle, da je navedenom pogodbom prednik tuženika ad. 1. -2. i 5.-9. kupio upravo dio koji je obrađivao temeljem kmetske pogodbe dok su prednici tužitelja i tuženog ad. 10. držali/obrađivali druge posebne dijelove te osnovne čestice i ti dijelovi nisu bili predmetom pogodbe kupoprodaje iz 1932. Godine 1934. sačinjen je prijavni list kojim je kčbr. [katastarska čestica] cijepana na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prednik tuženika ad. 1. -2. i 5.-9., danas pok. ŽP, da je potom 1940. godine podnio tužbu protiv tada upisanih suvlasnika te se odlukom br. Z-368/41 uknjižio kao vlasnik cjeline nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] iako je prednicima tužitelja pripao točno određeni posebni dio koji sada ima oznaku 1545/128, 1545/191, 1545/198, 1545/199, 1545/200, 1545/201, 1545/202, 1545/203, 1545/211 i 1545/212. Iz tog razloga, odnosno činjenice da je svatko držao posebni dio, da je 1958. godine provedena parcelacija temeljem zahtjeva prednika tužitelja BP pok. BP, prednika tužitelja ad.1. – 4. i TP, prednika tuženog ad.
10.. Tako provedena parcelacija da je uslijedila temeljem Diobenog nacrta odnosno međusobne podjele prednika tužitelja i tuženika ad. 1. -2. i 5.-9. i to na način da su nekretnine obilježene crvenom bojom pripale prednicima tužitelja – braći VDČ i ĐDČ, nekretnine u bijeloj boji pripale predniku tuženih ad. 1. -2. i 5.-9. ŽP MP, a nekretnine obilježene sivom bojom pripale predniku (djedu) tuženog ad. 10. HD VP. U posjedovnom listu br. 37 za k. o. [katastarska općina] kao suposjednici upisani su za 1/4 dijela tužiteljica ad. 3. UD. BP, tužiteljica ad. 4. ŽD, rođ. VD, prednik (suprug) tužiteljice ad.1. ĐP i tužiteljica ad. 2. KD pok. BP, rođ. ĐP. U posjedovnom listu br. 86 za k. o. [katastarska općina] kao suposjednici upisani su za 1/2 dijela CP pok. PP, prednik tuženika ad. 6-8 i tužiteljica ad. 5 BD. U tužbi se dalje obrazlaže aktivna legitimacija pobrojanih na strani tužitelja pa se tako navodi kako su prvotni obrađivači posebnih dijelova (sada novoformiranih predmetnih čestica) bili ŽDČ i CDČ. ŽDČ imao je sina MD koji je preminuo 1995., a temeljem ostavinskog rješenja O-3/96 u odnosu na predmetne nekretnine naslijedio ga je sin ĐP te kćeri KD, UD i ŽD po 1/4 dijela. Sin ĐP je preminuo je 2021., a temeljem ostavinskog rješenja O-571/2021. naslijedila ga je udova-tužiteljica ad. 1. CDČ imao je sina PP koji je preminuo 1982., a naslijedio ga je sin OP te unuka BD (tužiteljica ad.5) kći od ranije preminulog sina ŠP. OP također je preminuo, a nasljednici su mu udova TD (tužiteljica ad.6.) te sinovi BP i VD (tužitelji ad.7. i 8.). Shodno svemu naprijed iznesenom da su tužitelji putem imenovanih prednika u posjedu utuženih nekretnina više od sto godina radi čega su ostvarene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i putem instituta dosjelosti. Prednik tuženika ad. 10. da je temeljem iste činjenične i pravne osnove u pravomoćno okončanom parničnom postupku posl. br. P-442/16 riješio pravo vlasništva nekretnina koje su njemu odnosno njegovom predniku pripale sukladno podjeli iz Diobenog nacrta 1958. U istom postupku utvrđena je i pasivna legitimacija ovdje tuženih. Tuženica Republika Hrvatska da se upisala na suvlasnički dio RP, nevjeste JDČN kojemu su temeljem diobe iz 1958. pripale druge čestice (1545/188, /190, /192, /193, /194, /204, /205, /206, i /210). Na zapisniku sastavljenom 16. lipnja 1980. da se RP u Domu starih u Blatu odrekla u korist društvenog vlasništva nekretnina na kojima je bila upisana u određenom dijelu, među ostalim nekretninama, bile su uvrštene i predmetne čestice. Međutim, da u trenutku odreke RP nije bila niti vlasnica niti posjednica predmetnih čestica da ih je mogla valjano ustupiti budući su iste davno prije pripale u isključivo vlasništvo i posjed prednicima tužitelja, stoga odreka u tom dijelu nije bila valjana niti je mogla proizvesti valjane pravne učinke. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. Dana 4. kolovoza 2023. tuženica ad. 10 Republika Hrvatska usprotivila se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. U tako zaprimljenom odgovoru na tužbu navodi se da je Republika Hrvatska suvlasništvo predmetnih nekretnina stekla temeljem zakona jer su navedene nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo bez nositelja prava korištenja (čl.362.,st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.) Da bi se na društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke, a prema postojećim zakonskim propisima na društvenom zemljištu u razdoblju od 6. travnja 1941. godine do 8. listopada 1991. godine nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću.
3. Prije zaključenja prethodnog postupka na spis predmeta i to 14. rujna 2023. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad. 1 ĐD. U tako zaprimljenom podnesku ističe se da su Kmetska pogodba i Diobni nacrt koji su dostavljeni kao prilog tužbe nečitki pa se predlaže sudu da naloži tužitelju dostavu isprava koje se mogu pročitati, a kako bi se tuženik mogao očitovati na iste. Pored iznesenog da je tužba nerazumljiva jer tužitelj ne navodi temeljem koje osnove traži od suda utvrđenje prava vlasništva budući da u točki 6. tužbe navodi da su ostvarene i sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i putem instituta dosjelosti pa se predlaže sudu da pozove tužitelja radi dopune tužbe. Također tuženik ad. 1 ĐD smatra da su nejasni i nepotpuni navodi od kada bi bili tužitelji zajedno sa svojim prednicima u posjedu predmetnih nekretnina preko sto godina pa se predlaže sudu da pozove tužitelja radi dopune tužbe i u odnosu na tijek vremena potrebnog za dosjelost odnosno kojeg dana je počeo teći neprekidan rok za dosjelost i kada je završio. Tuženik ad. 1 ĐD u cijelosti osporava sve osnove tužbe te točku I tužbenog zahtjeva kojim su obuhvaćene nekretnine u suvlasništvu pok. majke i tuženika u cijelosti. Iako to primjećuje da tužitelj u tužbi izričito ne navodi niti se poziva na bilo koji pravni propis. Iz činjeničnog opisa tužbe moglo bi se zaključiti da tužitelj ustaje s tužbom radi utvrđenja prava vlasništva temeljem dvije osnove, s osnova kmetskog odnosa te s osnova dosjelosti, no u konkretnom slučaju da niti po jednoj osnovi nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Naime, da činjenični osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću podrazumijeva samostalan posjed. Kod stjecanja prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed mora biti samostalan i pošten, što znači da posjednik stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik i ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. S druge pak strane, činjenični osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem kmetskih prava podrazumijeva nesamostalan posjed. Dakle, kmet je znao i morao znati da obrađuje tuđi posjed (posjed veleposjednika), jer je za tu obradu morao plaćati naknadu vlasniku nekretnine. Stoga da su činjenični osnovi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i temeljem kmetskih prava suprotni i međusobno se isključuju. Kod takvog stanja stvari za vrijeme trajanja kmetskog odnosa nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer kmet nije mogao biti niti samostalan niti pošteni posjednik jer je znao i morao znati da nema samostalni posjed s obzirom da obrađuje tuđu zemlju. Nakon prestanka kmetskog odnosa kmet nema nikakav pravni osnov za posjedovanje tog zemljišta. Stoga takva osoba zna i mora znati da mu ne pripada pravo na posjed zbog prestanka kmetskog odnosa pa se ukazuje kao nesavjestan odnosno nepošteni posjednik i nesamostalan posjednik. Savjesnost odnosno poštenje je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a ako nema savjesnog odnosno poštenog posjeda nema ni uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nadalje tuženik ad. 1 ĐD ističe da ističe da tužitelji kao niti njihovi prednici nisu vršili niti sada vrše posjed predmetnih nekretnina na način da ih obrađuju, siju, sade i sl. kako to u tužbi navode tužitelji niti na istima imaju faktičnu vlast. Naime, nakon smrti PDČ i CDČ da njihovi nasljednici te potom njihovi nasljednici nikada nisu uvedeni u posjed predmetnih nekretnina niti su ikada vršili faktični posjed na predmetnim nekretninama. Pored svega iznesenog tuženik ad. 1 ĐD ističe da tužitelji kao niti navedeni prednici tužitelja nisu bili niti su pošteni posjednici jer su bili svjesni da koriste tuđu nekretninu pa samim time da nije ostvarena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, isti su znali da su vlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] bili KP i JP što je vidljivo iz samih navoda tužitelja koji navodi da su prednici tužitelja kao kmetovi obrađivali dio tadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu AP i JP. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću (bilo redovnog bilo izvanrednog) i bez postojanja iste niti po kojem propisu se nije moglo steći pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda. Prednici tužitelja nikada nisu sklopili sa prijašnjim vlasnicima ugovor o kupoprodaji nekretnine, obitelji JP, na temelju kojeg bi stekli pravo vlasništva na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] odnosno na predmetnim novoformiranim česticama. Čak i da su tužitelji kao i njihovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, a nisu, takav posjed nekretnina nema kvalitetu savjesnog posjeda, kao ni valjanu pravnu osnovu pa time nije zakonit, a niti kvalificiran. Za razliku od prednika tužitelja, prednik tuženika ODČ pok. U sklopio je 1932. kupoprodajni ugovor sa vlasnicima nekretnine, obitelji JP kojim je kupio dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se je temeljem pravomoćne presude Sreskog suda Orebić od 30. lipnja 1941. i prijavnog lista broj 5/1934.g upisao kao vlasnik u zemljišne knjige na novonastalim nekretninama kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Suprotno navodima tužbe da se u samostalnom kvalificiranom suposjedu predmetnih nekretnina obuhvaćenih toč. I. tužbenog zahtjeva od smrti ŠDČ pa do danas nalaze tuženici koji su svoje pravo suvlasništva stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. prednika tuženika. Do današnjeg dana tuženika ad. 1 ĐD niti njegovu majku niti njezine prednike nitko nije uznemiravao u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina niti je polagao bilo kakva prava na predmetnim nekretninama. Tuženik ad. 1 ističe da u postupku parcelacije koja je izvršena 1958. nisu sudjelovali prednici tuženika 1-9 niti su tuženici niti prednici tuženika sa prednicima tužitelja sklopili bilo kakav Ugovor o diobi. Slijedom svega navedenog predloženo je da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelje na naknadu parničnog troška.
4. Ostali na strani tuženika nisu se upustili u raspravljanje niti su osporili tužbeni zahtjev tužitelja. Istina, na ročištu održanom 27. rujna 2023. tuženik ad. 3 LP je naveo kako bi u predmetnom postupku imao biti na strani tužitelja budući mu je temeljem nasljedstva iza smrti djeda pripalo jedno zemljište. Na iduća ročišta tuženik ad. 3 RD nije pristupio, a tužitelji su putem punomoćnice na ročištu održanom 19. siječnja 2024. naveli kako će eventualna prijeporna pitanja s tuženikom ad. 3 RD, inače sinom tužiteljice ad. 3 UD rođ. VD riješiti vansudski nakon što imenovani tuženik ishodi skicu u kojoj je biti označen dio zemljišta koji mu je pok. djed ostavio u oporuci
5. U podnesku zaprimljenom 26. rujna 2023. tužitelji navode kako nisu bili u mogućnosti pribaviti rješenje o nasljeđivanju iza smrti MD pok. Tome budući takva isprava ne postoji u Državnom arhivsko-sabirnom centru u Žrnovu, a u osobnom upisniku u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] BP nije evidentiran. Tužitelji međutim raspolažu sljedećim podacima: MD je osim sina MD čiji su slijednici tužitelji ad.1/ -4/ imao i sina ČP, kćer ĆP, sina SP i kćer NP rođ. ČP. ČP pok. BP da je preminuo 1995. a naslijedile su ga kćerke KDČ, [adresa] i HP, [adresa]. Potonje da su svu svoju imovinu u [adresa] koje bi im pripale temeljem nasljedstva iza smrti oca ČP - ĐP ustupile predniku tužiteljice ad 1/ JD. Kćer DP pok. BP da je imala kćer IP i sina EP koji nisu imali bračnog druga i umrli su bez vlastita potomstva. Netom izneseno da je razvidno iz predmeta P- 165/2023. RDČ (Jura) pok. ŽDČ je osim sina VD, čiji su nasljednici tužitelji ad. 5/ - 8/imao isina SP koji je u prvoj polovici 20-og stoljeća otputovao u Argentinu gdje je preminuo u dobi od 21 godine. Kćer NP rođ. VD da je imala troje djece: sina ZP, [adresa], FP [adresa], i GP iz [adresa]. Prednik tužitelja ad. 5/ - 8/ VD i majka ZP, FP i GP - NP su postigli usmeni dogovor po kojem je teren u uvali Vela Pogorila na [adresa] pripao NP na kojem terenu je ona potom sagradila kuću. Istim dogovorom NP se odrekla preostale imovine naslijeđene iza smrti oca RDČ i majke JG. ZP, [adresa], FP, [adresa], i KG iz [adresa] još uvijek su upisani u određenom suvlasničkom dijelu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zemljišna knjiga u kojoj se nalazi taj uložak je u potpuno raspadnutom stanju stoga potpisana punomoćnica prilikom pokušaja uvida u istu navedeni uložak nije mogla pronaći kako bi se sudu mogao predočiti njihov temelj upisa, a koji temelj upisa je vjerojatno rješenje o nasljeđivanju iza smrti njihove majke NP . U odnosu na upiranje tuženika ad. 1 ĐD o nesavjesnom posjedu na strani tužitelja, odnosno njihovih prednika, tužitelji su na ročištu održanom 27. rujna 2023. iznijeli tvrdnju kako je upravo ODČ bio nesavjestan stjecatelj kad se uzme u obzir činjenica da je kupio isključivo dio kčbr. [katastarska čestica] koji dio je bio naveden u Kmetskoj pogodbi i koji dio je temeljem navedene isprave bio dat u obradu. Nakon toga je ODČ pok. U ishodio prijavni list te se 1940. po presudi koja prileži spisu upisao na cjelokupno imanje, dakle, ne samo na svoje imanje obitelji ODČ, već i na imanje obitelji JG, tj. prednika tužitelja i HD.
6. U podnesku zaprimljenom 12. siječnja 2024. tuženik ad. 1 ĐD navodi kako tužitelji nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju iza pok. ADČ niti iza pok. CDČ pa s tim u vezi ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ustraje u prigovoru da je tužba nerazumljiva i nepotpuna jer tužitelj u točki 3. tužbe navodi da su osnovnu kčbr. [katastarska čestica] prednici ad 1. -4. ŽDČ, prednik tuženih ad. 1. -9. BDČ i prednik tuženog ad. 10. TDČ obrađivali kao kmetovi o čemu da svjedoči Pododba sačinjena u [adresa] 16. listopad 1912. s vlasnicima Ž“ Antonom pok. K i JP pok. K dok u točki 5. tužbe navodi da su prvotni obrađivači posebnih dijelova (sada novoformiranih predmetnih čestica) bili ŽDČ i CDČ. U odnosu na rješenje o nasljeđivanju iza umrlog MD Općinskog suda u Korčuli posl.br. O-3/96 od 6. rujna 1996. ističe se da je vidljivo kako je MD bio sastavio pisanu oporuku dana 23. srpnja 1982. koju oporuku su priznali nasljednici ĐP (prednik I tužiteljice) , tužiteljica KD, tužiteljica UD, tužiteljica ŽD, RD i UG. U tako sačinjenoj pisanoj oporuci MD svojim naprijed navedenim nasljednicima nije ostavio nekretnine navedene u tužbenom zahtjevu niti prava na nekretninama niti izvanknjižno vlasništvo niti je uopće iste spomenuo. Nasljednici iza pok. MD tijekom ostavinskog postupka iza pok. MD nisu ni spomenuli nekretnine koje su navedene u tužbenom zahtjevu niti izvanknjižno vlasništvo niti posjed na nekretninama niti su predlagali da iste uđu u sastav ostavinske mase. Dakle, valjalo bi zaključiti da su tužitelji u neprekidnom posjedu više od 100 godina nekretnina koje su predmet ovog spora, ili da polažu bilo kakva prava na nekretninama koje su predmet ovog postupka, a kako navode u tužbi životno je logično da prilikom ostavinskog spora predlože sudu da navodna prava na nekretninama uđu u ostavinsku masu. Također se ističe da su u rješenju o nasljeđivanju iza pok. MD navedeni i zakonski nasljednici RD i UG koji nisu tužitelji u ovom postupku. Nadalje, u odnosu na rješenje o nasljeđivanju iza pok. DD posl.br. O-571/21od dana 17. svibnja 2021. vidljivo je da je u sastav ostavinske imovine u točki I. 26. navedeno pravo na posjed 1/4 dijela čes.zgr. 22/2 (D) i kčbr. [katastarska čestica] (D), 1545/87 (D), 1545/128 (D), 1545/179, 1545/181, 1545/187(D), 1545/191(D), 1545/198 (D), 1545/199 (D), 1545/201, 1545/202 (D), 1545/203 (D) , 1545/211 (D), 1545/212, a njegovom nasljednicom na temelju zakona i ustupa proglašena je tužiteljica ad. 1 JD. Međutim, da u navedenom ostavinskom Rješenju u ostavinsku imovinu nije uvrštena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zaključno, pok. ĐP izvodi pravo na posjed predmetnih nekretnina od svoga prednika MD, a koji nije rješenjem o nasljeđivanju niti ustupio pravo na posjed ĐP pa da tako ni tužiteljica JD ne može izvoditi pravo na posjed od pok. ĐP odnosno pok. MD. Također se ističe da iz tužbe i dotadašnjeg tijeka postupka nije razvidno na temelju čega su tužiteljica ad. 4 TD, tužitelj ad. 7 MD i tužitelj ad. 8 VD. U odnosu na navode iz podneska od 25. rujna 2023. o navodnim usmenim dogovorima isti se osporavaju u cijelosti kao i navod vjerojatnog upisa ŽG, FP i GP u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na dostavljene isprave odnosno na izjavu KDČ tuženik ad. 1 ĐD osporava vjerodostojnost iste kao i sadržaj izjave, a u odnosu na ispravu „Kotarski sud u Staromgradu O-138/89 nasljedna izjava“ također se osporava vjerodostojnost iste kao i sadržaj iste. Uz navedeni podnesak tuženik ad. 1 ĐD priložio je rješenje o uknjižbi iza pok. ŽP pok. B od 17. studenog 1955. Kotarskog suda u Korčuli temeljem rješenja o uručenju zaostavštine od 11.VII. 1952. pod posl.br. O-115/50 iz kojeg je vidljivo da su predmet ostavine bile nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te da je LDČ, majka tuženika ĐD stekla 1/20 predmetnih nekretnina na kojima je i danas upisana kao suvlasnica. S tim u vezi se ističe da je pok. ŽP umro 1950., dakle prije nego je 1958. izvršena parcelacija temeljem zahtjeva prednika tužitelja ad. 1-4 BP pok. BP i prednika tuženika ad. 10 HD TP.
7. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. veljače 2023., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. travnja 2023., prijavnog lista Br. 23/277 od 4. travnja 1958. i s tim u vezi zahtjeva HD i MD pok. BP upućenog Uredu za katastar, tužbe i presude zbog izostanka iz postupka ondašnjeg Sreskog suda u Orebiću posl. br. P- 126/40, odluke ondašnjeg Kotarskog suda u Orebiću posl. br. Z-368/41 od 6. listopada 1941., pogodbe od 16. listopada 1912., diobenog nacrta, prijepisa posjedovnog lista br. 37 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5. travnja 2023., prijepisa posjedovnog lista br. 86 sa stanjem na dan 5. travnja 2023., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-3/96 od 6. rujna 1996. iza smrti MD pok. BP, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br O-1435/2019 od 11. rujna 2020. iza smrti ČDČ pok. PP,pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-571/21, UPP/OS-64/21 od 17. svibnja 2021. iza smrti ĐP pok. BP, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O-82/96 iza smrti VD pok. RDČ, dopisa SR hrvatske, Javnog pravobranilaštva Općine Korčula R.30/88 od 7. listopada 1988., izjave KDČ od 22. svibnja 2018. u ovjerenom prijevodu po Kristini Kolić, stalnom sudskom tumaču za engleski, francuski, njemački i španjolski jezik, rodnog lista na ime KDČ u ovjerenom prijevodu po Kristini Kolić, stalnom sudskom tumaču za engleski, francuski, njemački i španjolski jezik, zapisnika od 1. lipnja 1942. iz ostavinskog postupka Kotarskog suda u Staromgradu posl. br. O-138/39 iza smrti BG i s tim u vezi oporuke pohranjene pod Pi-14/40, prijepisa pogodbe kupoprodaje od 10. prosinca 1932., potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/23-05/358, URBROJ:541-30-04/3-23-2 od 22. prosinca 2023., rješenja ondašnjeg Kotarskog suda u Korčuli o uknjižbi na temelju ostavinskog rješenja O-115/50 od 17. studenog 1955., dopisa Državnog arhiva u Dubrovniku, Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo KLASA: 053-01/24-01/86, URBROJ: 450-05-24-2 od 23. siječnja 2024., saslušanjem Tonia Farca, dipl. ing. geod. kao angažiranog mjernika vještaka i s tim u vezi čitanjem nalaza zaprimljenog 30. listopada 2024., pregledom ispisa iz Geoportala, pregledom povijesnog slijed upisa u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] i s tim u vezi od strane Zemljišnoknjižnog odjela ove Stalne službe pribavljenih isprava, saslušanjem svjedoka TG, MG, VG, ĐG i CG, uvidom u spis ovog suda P-442/2016 i saslušanjem tužiteljice PG, tužiteljice TD, tužitelja MD i tuženika ad. 1 OG u svojstvu parničnih stranaka. Na zadnjem ročištu glavne rasprave sud je odbio dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja preostalih svjedoka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije i dokaza izvedenih do 31. listopada 2025.
8. Predmet postupka jest deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnina katastarske oznake kao u izreci koje u naravi predstavljaju mahom šumu u mjestu [adresa] na poluotoku Pelješcu kao i kondemnatorni zahtjev tužitelja za trpljenje uknjižbe svog prava vlasništva. U postupku je učinjeno nedvojbenim da su utužene nekretnine godinama neobrađene, a do istih je zbog konfiguracije terena i naravi utuženih nekretnina otežan pristup. Obzirom na protivljenje tuženika ad. 1 ĐD u postupku je sporan osnov i način stjecanja prava vlasništva utuženih nekretnina u onom dijelu koji je kao takav u zemljišnoj knjizi uknjižen na ime njegove pokojne majke uknjižene kao ĆDČ za 24/480 dijela, odnosno kao ĐD ĆDČ rođ. LDČ za 7/480 dijela u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeno je sporno i u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to kad se imaju u vidu prigovori tuženice ad. 11 Republike Hrvatske.
9. Uvidom u e-zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud nalazi kako su u istom upisane utužene kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao vinograd, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao šuma površine 19656 m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi šuma površine 2578m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi vinograd površine 1035m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao vinograd 252m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao vinograd površine 344m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao vinograd površine 446m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao šuma površine 5494m2 i kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao šuma površine 5970m2. Uvidom u slijed upisa iz zemljišne knjige (list 303-309) utvrđeno je kako su na tako označenim nekretnina u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi bili upisani ŠG pok. BDČ, RG pok. BDČ, AG ž. LG, imenovana majka tuženika ad. 1 ĐD, JDČ i Društveno vlasništvo nakon čega je upis uknjižbe prava vlasništva tekao kontinuirano pretežito temeljem ostavinskih rješenja, a u odnosu na sada tuženicu ad. 11 Republiku Hrvatsku temeljem zakona.
10. Uvidom u e-zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud nalazi kako je u istom upisana utužena kčbr. [katastarska čestica] po kulturi vinograd površine 2511m2 na ime tuženice ad. 11 Republike Hrvatske za 96/480 dijela koji upis je proveden temeljem zakona uz prethodno brisanje Društvenog vlasništva i na ime pok. ČG, prednika tuženika ad. 10 Kažirmira ČG koji upis je proveden temeljem pravomoćne presude ovog suda P-442/2016. Međutim, uvidom u tako označeni spis sud nalazi kako predmetom raspravljanja, a niti Presude od 12. prosinca 2019. nije bila kčbr. [katastarska čestica] pa je očito došlo do greške prilikom upisa u zemljišnu knjigu.
11. Na temelju spisu priložene dokumentacije proizlazi da su utužene nekretnine, izuzev kčbr. [katastarska čestica] nastale parcelacijom kčbr. [katastarska čestica] koja je pak formirana parcelacijom od nekoć matične kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tako je uvidom u presliku dijela ručno vođene zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je pod Z- 368/41 na temelju presude od 30. lipnja 1941. i prijavnog lista br. 5/34 proveden upis cijepanja kčbr. [katastarska čestica] na kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]. Inače je kčbr. [katastarska čestica] bila predmetom Pogodbe iz 1912. (list 29 spisa) kojom se od strane ĆG pok. K i JP zemlja u " [adresa] u [adresa] "podaje" MDČ, SDČ i VDČ kao kmetovima. Čitanjem Pogodbe od 16. listopada 1912. utvrđeno je kako se zemljište u predjelu [adresa] u [adresa] od strane SG ujedno i kao punomoćnika JP. K "podaje na kmetsvo za saditi lozu i buhač MDČ NG, ČG HG, MD DG koji na kmetstvo primaju za se i za svoje nasljednike zemlju opisanu kao cit. "zemlja zvata u Pržini… i
1 0
to s mora sa žala u Pržini pa do granice sa sjevera vlasnici isti kmetovi, a od podneva do granice još nepodijeljene zemlje istog JP i družine, od istoka sve do međaše novih ostavljenih pri diobi i sa bratom vlastnika IG . Ovaj prostor biva zahvaćen i dio JP pok. K te leži na istoku već opisanog dijela njezinog brata EG. Ova zemlja je označena još u jednoj čestici br. 1545/32". U čl. 10 utanačeno je cit. "naročito je zabranjeno kmetu bez pismene dopusti gospodareve pripustiti drugom kmetu najmanji komad zemlje". Nekretnine koje su bile predmetom opisane Pogodbe, a što je utvrđeno uvidom u spis P-442/2016 navode se i u spisu priloženim Odlukama Agrarne komisije pri čemu se odlukom Kotarske komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju u Korčuli br. 2832-Reg.A/1947, od **.**.1948., ČG BP pok. ĆG (pradjedu tužitelja), kao obrađivaču, priznalo vlasništvo zemlje označene kao 1/6 kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u površini od oko 1h, vinograd uknjižene vlasnosti LG pok. ĆG uz obrazloženje da je tako imenovani obrađivač predmetnu zemlju prije više godina uzeo na trajno obrađivanje, priveo kulturi te ga i danas nesmetano drži i obrađuje. Odlukom pak Kotarske komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju u Korčuli br. 35-Reg.A/1947 od 16. rujna 1947., istoimenom ZG pok. ĆG, njegovom sinu VP, ženi T, zatim sinu FG, kćerki M, kćerki V i kćerki ŽD priznato je vlasništvo 1/6 dijela kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5000 m2 vinograd, voćnjak uknjižene vlasnosti ŽP. Đ.
12. Sporno je u ovom postupku da li su netom označene nekretnine u okviru matične kčbr. [katastarska čestica] bile predmetom diobe temeljem koje su pripale prednicima tužitelja u obitelji po očevoj lozi. Pisani sadržaj eventualno sklopljene diobe ne postoji, ali je iz spisu priloženog Diobenog nacrta vidljivo kako su na istom ucrtane nekretnine u predjelu Slatina, Pržina pri čemu je dio nekretnina označen crvenom bojom, dio sivom bojom, a dio bijelom bojom. Na tom diobenom nacrtu prikazane nekretnine obzirom na podbroj očito predstavljaju novonastale, parcelacijom formirane nekretnine. Za primijetiti je da Diobeni nacrt nije datiran niti potpisan od eventualnih diobenika, pa je u ovom postupku valjalo utvrditi da li isti predstavlja oznaku nekretnina koje su po međusobnoj diobi pripale prednicima tužitelja iz obitelji ZG, članovima obitelji MD i članovima obitelji ŽP. Na Diobenom nacrtu stoji isključivo potpis osobe koja je nacrt izradila i to po imenu GG. Sivom bojom obilježene su nekretnine koje su u katastarskom operatu upisane na ime danas pok. VP i pok. JZ. Crvenom bojom označene su pak nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] koje su, kako je to vidljivo iz potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Korčula, Izdvojena lokacija u Orebiću KLASA:935-07/16-01/00001,URBROJ: 541-28- 3-2-13-2 od 17. srpnja 2013. dijelom upisane na ime članova obitelji MD, a iz sadržaja tako priložene potvrde dalo bi se zaključiti da su iste formirane od matične kčbr. [katastarska čestica]. Na tu okolnost spisu prileži Prijavni list od 4. travnja 1958. Broj: 23/277 izrađen po zahtjevu HD i MD (list 33 spisa). Iz tako priloženog prijavnog lista (list 280-288 spisa), rubrike "Dosadašnje stanje" proizlazi da su predmetom promjene oblika, površine i cijepanja bile kčbr. [katastarska čestica], utužena kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na koju je došlo do povećanja površine i kčbr. [katastarska čestica] od koje su formirane ostale sada utužene nekretnine. Na 2. stranici tako priloženog Prijavnog lista upisana su osobna imena posjednika novoformiranih nekretnina i numerička oznaka za svakog od tih posjednika koja numerička oznaka, broj se na daljnjim stranicama prijavnog lista upisivao kao oznaka posjednika. Tako je pored imena TP i KZ pok. ĆG za po 1/2 dijela upisan br. Posjednika 1),
1 1
kraj imena UZ. BDČ broj posjednika 2), kraj imena PP pok. RDČ broj posjednika 3), a kraj imena BP pok. BP broj posjednika 4). S tim u vezi sud je tako utvrdio da je u rubrici "Novo stanje" kraj upisane kčbr. [katastarska čestica] označeno broj posjednika 4 i 5 za po 1/2 dijela što bi onda značilo na ime VD pok. RDČ i MD pok. BP. Identično je upisano i za novoformirane kčbr. [katastarska čestica], dok za kčbr. [katastarska čestica] nema oznake posjednika. Pored novoformiranih kčbr. [katastarska čestica] upisana je oznaka posjednika pod 3, tj. VD, a kraj kčbr. [katastarska čestica] oznaka posjednika pod br. 4 tj. MD pok. BP. Iako se u prijavnom listu ne navodi upisani posjednik za kčbr. [katastarska čestica] proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] formirana u površini od 5970m2, a kčbr. [katastarska čestica] u površini od 2511m2 koje površine su, kako je to razvidno iz potvrde o slijedu upisa posjeda pod dijelovima (2985m2+2985m2 kčbr. [katastarska čestica] i 1255m2+1255m2 kčbr. [katastarska čestica] upisane na ime ŽZ pok. FD i VD pok. RDČ. Sud je dalje uvidom u potvrdu-povijesti promjena na katastarskim česticama izdanu od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/23-05/358, URBROJ:541-30-04/3-23- 2 od 22. prosinca 2023. utvrdio slijed upisa posjeda u katastarskom operatu tako proizlazi da je temeljem klasiranja zemljišta 1956. godine, izlaganja katastarskog operata 1957. godine i prijepisa starog katastarskog operata, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1600 m 2 upisan je u posjedovni list broj 39 na ime BZ pok. FD, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 3200 m 2 upisan je u posjedovni list broj 43 na ime TZ pok. BDČ, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 3200 m 2 upisan je u posjedovni list broj 44na ime BZ pok. FD i dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1600 m 2 upisan je u posjedovni list broj 90 na ime PP pok. ČDČ. Godine 1958.temeljem predmeta ovog Ureda KLASA:UP/I°-23/277 (i.pr. 1/58), izvršeno je cijepanje i promjena posjednika kč. br. [katastarska čestica] (po ocjeni suda greškom u pisanju umjesto /129 upisano /128) nakon koje su dio kč. br. [katastarska čestica] površine 6694 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 9828 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1379 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 518 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 344 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 223 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 2747 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 2985 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1256 m 2 upisani u posjedovni list broj 39 na ime BZ pok. FD, a dio kč. br. [katastarska čestica] površine 6693 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 9828 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1379 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 517 m 2, kč. br. [katastarska čestica] površine 252 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 223 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 2747 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 2985 m 2, dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1255 m 2 upisani su u posjedovni list broj 90 na ime PP pok. ČDČ. 1997. godine izvršen je prijepis katastarskih podataka iz analognog u digitalni oblik te je posjedovni list broj 39 na ime BZ pok. FD u cjelini dobio broj 37 na ime NDČ u cjelini, a posjedovni list broj 90 na ime PP u cjelini dobio je broj 86 na ime PP u cjelini. Za takvu promjenu iz dostupne arhivske građe ne može se utvrditi razlog i pravni temelj. Godine 1997. temeljem rješenja Općinskog suda u Korčuli O.82/96, izvršena je promjena upisa naslovne strane posjedovnog lista broj 86 na način da se briše PP u cjelini, a upisuju se MZ za 1/2 dijela i HDČ rođ. VD za 1/2 dijela. Godine 1997., temeljem rješenja Općinskog suda u Korčuli O.3/96, izvršena je promjena upisa naslovne strane posjedovnog lista broj 37 na način da se briše NDČ u cjelini, a upisuju se UD pok. BP rođ. VD za 1/4 dijela, DD pok. BP za 1/4 dijela, KD TD pok. BP rođ. VD za 1/4 dijela i ŽD pok. BP rođ. VD za 1/4 dijela. Do dana pisanja ove potvrde nema zabilježenih promjena na kč. br. [katastarska čestica],
1 2
1545/199, 1545/200, 1545/201, 1545/202, 1545/203, 1545/211 i 1545/212 k. o. [katastarska općina].
13. U prijavnom listu iz 1958. na ime posjednika VZ evidentirane su ostale pojedine nekretnine, među kojim dakle nisu utužene. Inače je, kako to proizlazi iz rješenja Kotarskog suda u Korčuli iz postupka O-115/50 od 17. studenog 1955. u prijavnom listu spomenuti TZ sin naprijed imenovanog ĐZ koji je kao takav zajedno s ŠG, RG, CZ, PZ za po 4/20 dijela i sa DDČ i IDČ za po 1/20 dijela proglašen nasljednikom pok. ĐZ. Potonji je, naime, kako se to da zaključiti iz poslovnog broja ostavinskog postupka (O-115/50) preminuo 1950. godine pa je očito njegov sin TZ bio prisutan prilikom premjera po prijavnom listu iz 1958.
14. Prema tvrdnjama stranaka ŽP je otkupio dio kčbr. [katastarska čestica]. Iz preslike spisa P-126/40 proizlazi da je ŽP podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dijelova kčbr. [katastarska čestica] po prijavnom listu 5/1934 označeno brojevima 1545/128 i kčbr. [katastarska čestica] koja presuda je zajedno sa spomenutim prijavnim listom provedena u zemljišnoj knjizi. Navedeno je, kako je već rečeno, utvrđeno uvidom u list AII dio ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali i rješenja- odluke Z-368/41 na listu 28 spisa. Dakle, ŽP je temeljem sudske odluke uknjižen kao vlasnik sada utužene kčbr. [katastarska čestica] i vlasnik kčbr. [katastarska čestica] od koje su formirane sve ostale utužene nekretnine, no spisu ne prileži kupoprodajni ugovor između LG i OZ da bi se utvrdilo koje je točno zemljište bilo predmetom kupoprodaje.
15. Dalje je prema utvrđenjima u postupku ŽDČ koji se navodi kao kmetu C iz 2012. imao sina MD pok. BP, a prema tvrdnjama tužitelja iz podneska na listu 83 i 84 spisa i sina ČP, ŠZ te kćerke ĆP i NP. Istina, tužitelji na okolnosti tako iznesneog rodoslovlja nisu priložili javne isprave (rodni list, ostavinsko rješenje iza imenovanih), no dovodeći u vezu sadržaj ovjerenih izjava KDČ i HP sa slijedom upisa posjed u katastarskom operatu, sud nalazi da su utužene nekretnine u dijelu koji je pripadao MD temeljem nasljedstva i kasnijih dogovora u obitelji pripale pok. MD. Potonjeg su pak, kako je to utvrđeno čitanjem spisu priloženog ostavinskog Rješenja naslijedili tužiteljica ad. 1 KD, tužiteljica ad. 2 UD i tužiteljica ad. 4 ŽD kao i sin RZ. Netom imenovani je preminuo 2021., a po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, kao povjerneika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-571/21, UPP/OS-64/21 od 17. svibnja 2021. njegovom univerzalnom nasljednicom proglašena je udova, ovdje tužiteljica ad. 1 JD.
16. CP pok. ŽDČ koji je također bio potpisnik Pogodbe iz 2012. preminuo je 1939., a njegovim nasljednicima prema oporuci pohranjenoj pod Pi-14/40 u ostavinskom postupku Kotarskog suda u Staromgradu posl. br. O-138/39 utvrđeni su sin VD, sin ŠZ po 5/12 dijela i kći NP po 2/12 dijela. Budući je u diobi na temelju koje je potom 1958. očito izrađen Prijavni list br.23/277 sudjelovao VD pok. RDČ očito je da su imenovanom temeljem nasljedstva i dogovora u obitelji pripale nekretnine, odnoso onaj dio nekretnina koji je pripadao njegovom ocu
1 3
pok. CP pok. ŽDČ. Uvidom u spisu priloženo ostavinsko Rješenje O-82/96 Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O.82/96 sud je utvrdio da su nasljednicima na temelju zakona proglašeni unuka BD, tj. tužiteljica ad. 5, i sin, danas pok. CP. Nasljednicima potonjeg su pak po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O-1435/2019 od 11. rujna 2020. proglašeni tužiteljica ad. 6 TD, tužitelj ad. 7 MD i tužitelj ad. 8 MD.
17. Istina, u naprijed označenim ostavinskim rješenjima u ostavinsku masu imenovanih prednika tužitelja nisu navedene utužene nekretnine po pripadajućoj katastarskoj oznaci, no navedeno je zemljište u predjelu Slatina i to opisno. K tome, na temelju tako donesenih ostavinskih Rješenja dolazilo je do provedbe upisa posjed au katastarskom operatu koje utvrđenje, kako je već obrazloženo proizlazi iz slijeda upisa posjeda pa prema ocjeni ovog suda ne bi trebalo biti dvojbe da je riječ o utuženom zemljištu. Sve i da označene nekretnine po pripadajućoj katastarskoj oznakom nisu bile predmetom ostavinskih rasprava iza smrti imenovanih prednika na strani tužitelja takva okolnost nije ovdje presudna, a obzirom na odredbu čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 14/12, 152/14, dalje: ZV). Naime, prema citiranoj odredbi ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku ostaviteljeve smrti i to bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ukoliko je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu.
18. Izgled i lokaciju utuženih nekretnina sud je pokušao utvrditi uviđajem, tj. neposrednim obilaskom površine svake od utuženih nekretnina. Međutim, na dan zakazanog uviđaja, a po odlasku sudske komisije brodicom u uvalu Slatina od koje se potom u brijegu protežu utužene nekretnine, sud je utvrdio kako je naprosto nemoguć takav obilazak zbog konfiguracije terena i činjenice da je sve zaraslo. Nakon izjave pristupjelih na strani tužitelja angažirani mjernik vještak Toni Farac, dipl. ing. geod. naveo je kako zbog nepristupačnosti samog terena od strane suda određeni uviđaj tj. terenska identifikacija na samom licu mjesta jest onemogućena. Za pripremu ovog vještačenja pribavio je digitalne ortofoto snimke sa navedenim česticama. Budući mu je na uviđaju predočen na uvid Diobeni nacrt na kojem su crvenom bojom iscrtane nekretnine navodi kako većim dijelom naznačene nekretnine odgovaraju brojevima koji su predmetom postupka tj. položajno kako je u diobenom nacrtu odgovaraju grafici ortofoto snimke. Naime, nekretnine na diobenom nacrtu 1545/181, /180, /179, /187 koje su na diobenom nacrtu u krajnjem istočnom desnom dijelu obilježene crvenom bojom nisu predmetom ovog postupka. Na upit punomoćnice zamjenice tuženika ad 1 vještak je izjavio kako se očito radi o zapuštenom zemljištu obraslo makijom i borovom šumom. Na kčbr. [katastarska čestica] u južnom dijelu vidljivi su naslagani kameni za koje tužitelji navode da predstavljaju gomile. U pisanom očitovanju zaprimljenom 30. listopada 2024. kako na starim ortofoto snimkama (iz pedesetih godina prošlog stoljeća) iz razloga što su crno bijele tehnike nije moguće različiti o kojim kulturama na utuženim nekretninama se radi. Međutim, da je vidljiva obradivost nekretnina i to na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] na kojim su vidljivi i dijelom suhozidi kao i na dijelu kčbr. [katastarska čestica], dok su kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti pod kamenim suhozidima, na kčbr. [katastarska čestica] nema vidljivosti ni poljoprivrednih kultura kao ni suhozida dok je na kčbr. [katastarska čestica] u istočnom dijelu vidljiva obradivost sa kamenim suhozidima.
18. Po završetku ročišta koje je bilo predviđeno na licu mjesta tužiteljica KD priložila je fotografije snimljene dronom kao i snimke s Geoportala koje dokaze su nije
1 4
razmatrao jer su priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a okolnosti koje bi imale proizlaziti iz tako prikazanog već su utvrđene izjavom angažiranog geodeta Tonia Farca.
19. Na okolnosti izgleda i korištenja utuženih nekretnina sud je u postupku saslušao imenovane svjedoke. Tako bi iz iskaza svjedokinje TG proizlazilo kako je u predjelu Slatina na nekretninama bliže bila moru vinova loza za koju se govorilo da pripada obitelji MD. Na nekretnine prema brdu da nije odlazila, a sjeća se i šezdesetih godina prošlog stoljeća kad bi članovi njene obitelji pošli baciti mreže u uvalu Slatina uvijek govorilo da idu ispod Perića Pasike. Poznato joj je da su u istoimenom predjelu svoje nekretnine imali i članovi obitelji HD kao i da je u tom predjelu određeno zemljište držala RP, ali se svjedokinja po predočenju Diobenog nacrta nije mogla izjasniti koje zemljište su držali P, a koje RP. Vinograd obitelji MD u svom iskazu opisao je i svjedok AZ kao i svjedok FG. Tako se potonje imenovani svjedok sjeća da je na utuženim nekretninama u periodu od osamdesetih do devedesetih godina viđao tužiteljicu KD i njene roditelje i to gdje je bila zasađena vinova loza. Netom izneseno je viđao s morske strane kad bi odlazio na ribanje. O diobi i pravnim poslovima u obitelji parničnih stranaka svjedok nije imao saznanja, a identično je naveo i svjedok CG. Istaknuo je još da se posjedu obitelji MD nitko treći nije suprotstavljao niti na bilo koji način polagao pravo. Upitan kad je lice mjesta poprimilo izgled kao dana navodi da ima tome godina još od vremena kad je odlazio na ribanje. Svjedok CG također nikada nije odlazio na utužene nekretnine, ali tvrdi kako je u predjelu u kojem su položene utužene nekretnine prva obrađena pasika gledano sa sjeverne strane vinograd pok. MD, oca tužiteljice KD. Takav vinograd da se isticao od strane obale, a u uvali da je bio izgrađen most koji je služio za utovar mošta ili grožđa nakon berbe. Saznanja o navedenom crpi još od vremena kad je bio dijete u kojem periodu je ocem išao na ribanje. Opisana obrada vinove loze da je trajala negdje do 80ih godina prošlog stoljeća, kasnije se vinova loza više nije obrađivala, ali su na licu mjesta vidljivi suhozidi. Upitan od strane suda da li je još netko posjedovao nekretnine u ovom predjelu Slatina svjedok je naveo kako su tamo svoj posjed imali obitelji HD i RP iz koje obitelji je potjecala njegova tetka RP. Imenovana obitelj da je imala svoje zemljište prema jugu, riječ je bila također o vinogradima, no do kuda se protezalo to njihovo zemljište prema jugu ne znam jer s mora ti njihovi vinogradi nisu vidljivi. Što se tiče utuženog zemljišta koji je pod šumom svjedok tvrdim da se ta šuma koristila za ogrjev. Iz iskaza svjedoka MG i VG proizlazi tek utvrđenje da je unatrag par godina zemljište izgleda kakvo je bilo i na dan kad se trebao provesti uviđaj. Svjedok MG još navodi kako se tuženik ad. 1 prezentirao kao vlasnik tog zemljišta za koju činjenicu je imao odgovarajuće isprave.
20. Saslušana na ročištu glavne rasprave koje je bilo zakazano radi saslušanja parničnih stranaka, tužiteljica KD pok. BP navodi kako je njen otac, danas pok. MD pok. BP doselio u [adresa]. i bio član poljoprivredne zadruge Lovište, Na utuženo zemljište da je odlazila pomagati roditeljima još kad je bila dijete, a tamo je zadnji put bila 1970. čega se sjeća jer se te godine udala i pošla živjeti u [adresa]. Iz pričanjima sa svojim roditeljima poznato joj je da su oni su još nekih desetak godina odlazili na ove nekretnine i brali vinovu lozu. Upitana da li je na svim utuženim nekretninama bila vinova loza tvrdi da je vinova loza bila na nekretninama uz more, prema gore je bila šuma. Uz more je dakle bila vinova loza i to na zemljištu gdje na licu
1 5
mjesta bila vidljiva gomila. Gore gdje je sredina je također bio jedan dolac i poviše tog dolca još jedan vinograd kojeg je trapio moj djed pok. MD pok. ŽDČ. Dio nekretnina koji je bio pod šumom roditelji su također koristili za sječu drva za ogrjev, brali su i kolce za prodavanje. Dalje tužiteljica pojašnjava kako je OZ imao četiri sina i kći, sinovi su živjeli u [adresa], a od njih četvero jedan se vratio u [adresa] gdje se potom vjenčao s osobom po imenu RP i nastavio živjeti u [adresa]. Kći ĐZ je živjela u [adresa] na otoku [adresa], riječ je o baki tuženika ad 1 ĐD i također je imala četvero djece. Sve netom izneseno da joj je poznato iz činjenice što je u mjestu [adresa] od Radovančića i Općine kupila zemljište do svoje kuće, a koje zemljište u naravi predstavlja vrtove. Što se tiče utuženih nekretnina navodi kako je otac na istima izgradio trim i bunar za vodu i to na utuženoj nekretnini koja se nalazi uz more, riječ je o kčbr. [katastarska čestica]. Upitana o podjeli ĐZ, MD i HD, tužiteljica ad 2 KD navodi kako su imenovani 1958. godine sastavili Diobeni nacrt koji je priložen uz tužbu, ali su se podijelili sigurno ranije jer njen otac ne bi trapio zemljište da do diobe nije došlo. Posve očito je da mu to O ne bi dozvolili da nisu dogovorili Diobu. Diobeni nacrt radio radi šume kako bi se ucrtalo što kome pripada jer se za obradivi dio, kako sam već navela, vrlo dobro znalo što kome pripada. Navedenom iskazu na istom ročištu pridružili su se i tužitelji TD i MD.
21. Tuženik ad. 1 ĐD u svom se iskazu poziva na nasljedstvo u obitelji po majčinoj lozi. Inače da su članovi njegove obitelji bili bazirani na otoku [adresa], a u [adresa] smo znali dolaziti preko kanala čamcem i to ne često je mi je majka već u dobi od trideset godina imala reumatski artritis radi čega nije bila pokretna. Sjećam se tako da su se čamcem uobičavali voziti gdje su utužene nekretnine, gledali predio i kupali se, ali to je sve bilo na jedan dan. U obitelji se uvijek smatralo da ono što je mamin dio jest njeno pri čemu naglašava da nikada nije čuo da je bilo tko treći tu dolazio, a nije čuo ni za kakvu Diobu. Tvrdi kako nema nikakvih saznanja da je na utuženim nekretninama bio vinograd, a unatrag zadnjih trideset godina i duže ove nekretnine bivaju zarasle. Upitan od strane punomoćnice tužitelja kada je prvi put došao do saznanja o Diobenom nacrtu i parcelizaciji koja se navodi u tužbi, tuženik ad 1 ĐD navodi kada je zaprimio predmetnu tužbu. Sjeća se da je od 2016.-2019. zaprimio neka pismena od strane suda koja, kako tvrdi, nije ni otvarao jer je to bilo u vrijeme kada mu je otac obolio od karcinoma i kada je vodio brigu o njemu.
22. Rezimirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da su se imenovani prednici tužitelja po očevim lozama zasigurno najkasnije od sredine prošlog stoljeća nalazili u isključivom i samostalnom posjedu sviju utuženih nekretnina i to upravo temeljem zaključene i na licu mjesta realizirane diobe. Da je takva dioba ne samo zaključena, već i realizirana na licu mjesta stupanjem, obradom i nesmetanim posjedom svake od podijeljenih nekretnina proizlazi prije svega iz procesnog držanja ostalih na strani tuženika ad. 2-9 kao slijednika pok. ĐZ "Žvicer" pok. U. Činjenica posjeda vinograda pa i šume utvrđena je iskazima saslušanih svjedoka koji su kazivali o vremenu relevantnom za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Da su utužene nekretnine pretežitim dijelom bile obradive proizlazi i iz navoda angažiranog vještaka u podnesku na listu 230 spisa. Naposljetku, nije bez značaja ni činjenica da je tuženik ad. 1 ĐD bio uredno obaviješten o svakoj procesnoj radnji u postupku P-442/2016 u kojem postupku je predmet raspravljanja bila identična činjenična osnova kao i u ovoj pravnoj stvari samo u odnosu na slijed u obitelji HD. Dakle, u tako provedenom postupku se upravo na temelju
1 6
procesnog držanja tuženika, također kao slijednik pok. ĐZ, nedvojbeno utvrdila činjenica zaključenja i realizacije iste Diobe koja se navodi i u ovom postupku za novoformirane nekretnine koje su također upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi tuženika ad. 1 ĐD kako nije otvarao pismena iz sudskog postupka 2016.-2019. zbog bolesti oca nisu ničim potkrijepljeni niti su uostalom odlučni u ovoj pravnoj stvari. Za očekivati je naime bilo da bi tuženik ad. 1 ĐD ukoliko je osporavao činjenicu zaključenja i realiziranja Diobe još od sredine prošlog stoljeća bio makar pisanim putem osporio tužbu tužitelja ČG tim više što je, kako je sam naveo u svom iskazu, 2005. provjeravao stanje nekretnina u javnim evidencijama i utvrdio koje su to nekretnine upisana na ime majke, danas pok. LZ, rođ. LDČ.
23. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a na temelju st. 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (st. 2.).
24. U ovoj pravnoj stvari od odlučnog je značaja činjenica da li su prednici tužitelja, prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stekli u vlasništvo utužena zemljišta da bi ista mogle biti predmet nasljeđivanja tužitelja. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91) i to do 01. rujna 1980. godine kada je ovaj zakon stupio na snagu za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), a temeljem odredbi Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine. Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ- a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ-a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi. Unatoč navedenom, takva pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen, pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja. Valja reći da usmeni ugovor o diobi koji je u cijelosti realiziran ima pravni učinak bez obzira što se za valjanost ugovora o prijenosu prava vlasništva na nekretnine tražila pismena forma (čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada koji je bio na snazi od 1. srpnja 1954. do 31. prosinca 1996./ tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2931/1999- 2 od 7. svibnja 2003.).Znači, usprkos nedostatku pisanog oblika ugovor ipak može konvalidirati pod uvjetom da su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu, pri čemu je, ukoliko se stranke u parničnom postupku pozivaju na konvalidaciju, na njima teret dokaza u smislu da dokažu sve činjenice vezane uz to da je ugovor koji je sklopljen u nevaljanom obliku doista izvršen,
25. Zbog izloženog, a imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. ZV kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u
1 7
trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a da su tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika stupili u posjed prijepornih nekretnina najkasnije nakon faktično izvršene diobe, dakle za vrijeme važenja OGZ-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, a tko stekne vlasništvo nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZV. Naime, sud je utvrdio da su tužitelji putem prednika u dugogodišnjem samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina najkasnije od sredine prošlog stoljeća. Pri tome se savjesnost odnosno poštenje pretpostavlja, a tuženik svojim navodima nije doveo u pitanje takvu činjenicu. Činjenica je da prijeporno zemljište zadnjih godina jest zapušteno, zaraslo u makiju i borovu šumu, no budući nitko treći nije preuzeo posjed ili takav posjed osporio (do podnošenja tužbe), to ne znači samo po sebi da je pošteni i samostalni posjednik prestao biti posjednik takve nekretnine. Načelo trajnosti posjeda sadržano je u odredbi čl. 19 ZV-a u kojoj se navodi da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti po svojoj prirodi samo privremeno.
26. Naposljetku, u pogledu suvlasničkog udjela uknjiženog na ime Republike Hrvatske valja navesti kako je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91) bilo je određeno da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ 91/96) je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.), pa je u konačnici stav VSRH (uvažavajući i stav Europskog suda za ljudska prava izražen u odlukama npr. Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.) da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U konkretnom slučaju Republika Hrvatska uknjižena je kao suvlasnica utuženih nekretnina temeljem zakona uz prethodno brisanje tog upisa s imena Društveno vlasništvo. Takav pak upis bio je proveden na temelju izjave RP koja se, kako to proizlazi iz isprave na listu 52 i 53 spisa-Dopisa Javnog pravobranilaštva Općine Korčula od 7. listopada 1988.) svoje imovine naslijeđene iza smrti ČZ odrekla u korist društvenog vlasništva. Međutim, RP je na utuženim nekretninama bila upisana
1 8
temeljem slijeda u obitelji svog supruga VZ pa navedene nekretnine zasigurno nisu bile predmetom izjave o odreknuću slijedom čega takav upis ovaj sud cijeni formalnim. Samim time tužitelji su i u odnosu na tako uknjiženi suvlasnički udio dokazali ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva.
27. Kako se pravo vlasništva stečeno na orginarni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, to je sud usvojio takav tužbeni zahtjev tužiteljice pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/ i II/
2.8 Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 i čl. 154. st. 1 ZPP-a je sud obvezao tuženika ad. 1 ĐD naknaditi tužiteljima one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od troškova za zastupanje po punomoćnici odvjetnici i to za sastav tužbe, pristupa na ročišta održana17. kolovoza 2023., 27. rujna 2023., 19. siječnja 2024., 4. travnja 2024., 14. listopada 2025. i 31. listopada 2025. -po 100 bodova, za pristup na ročište 1. srpnja 2024.-50 bodova, uz uvećanje za 50% na ime zastupanja više tužitelja, sve to uvećano za pripadajuću stopu PDV-a, sukladno Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 9. toč. 1 i 3, Tbr. 39, Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe jer tuženik nije daop povoda tužbi budući je u interesu tužitelja rješavanje zk stanja nekretnina koje smatraju u svom vlasništvu pa bi pristojbe bili u obvezi platiti i da se tuženik ad. 1 ĐD nije upustio u raspravljanje. Tužiteljima dalje nije priznat ni trošak sastav pisanih podnesaka po punomoćnici odvjetnici jer se sadržaj takvih podnesaka svodi na dopunu tužbe za koju su tužiteljima u cijelosti priznato troškovi. Shodno svemu navedenom odlučeno je kao u izreci pod toč. III/.
U Korčuli, 23. siječnja 2025.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
