Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-514/2024.-36.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Burić, odvjetnica u Pregradi, protiv tuženika-protutužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja prava vlasništva dosjelošću i predaje u posjed, nakon 9. prosinca 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja-protutuženika, punomoćnice tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 30. kolovoza 1978. sklopljen između UV i dr. kao prodavatelja, potpisanog od strane ŠV u ime prodavatelja na temelju Punomoći od **.**.1977. te MV kao kupca, i da ne proizvodi pravne učinke između stranaka te se nalaže brisanje tuženika CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (u zemljišnim knjigama i na adresi [adresa]) i uspostava prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Zabok, Općinski sud u Zlataru, na k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 71 čhv, odnosno 255 m2, odnosno nekretnine označene kao dio kčbr. [katastarska čestica] prikazano na skici očevida vještaka geodetske struke JV iz Geo Legin d.o.o. iz Zaboka sa sudskog očevida od dana 11. lipnja 2025. koja čini sastavni dio ove presude, slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-L-M površine 180 m2.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj OV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao vlasništvo dosjelošću te da je vlasnik u 1/1 dijela nekretnine označene kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazano na skici očevida vještaka geodetske struke JV iz Geo Legin d.o.o. iz Zaboka sa sudskog očevida od dana 11. lipnja 2025. koja čini sastavni dio ove presude, slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M površine 180 m2, što je tuženik CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, nadoknaditi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tuženiku-protutužitelju CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], oranica od 71 čhv odnosno 255 m2, prikazano na skici očevida vještaka geodetske struke JV iz Geo Legin d.o.o. iz Zaboka sa sudskog očevida od dana 11. lipnja 2025. koja čini sastavni dio ove presude, slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M površine 180 m2, slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja na predaju u posjed preostalog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], oranica od 71 čhv odnosno 255 m2, izvan dijela iste nekretnine pobliže opisanog u točci III. izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja-protutuženika kako je ista učinjena podneskom od 6. listopada 2025.

I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 2.695,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj OV je u tužbi naveo da se njegova obitelj nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 71 čhv odnosno 255 m2, i to već više od 120 godina, pri čemu sam tužitelj predmetnu nekretninu koristi i ima u posjedu oko 30 godina nakon smrti pok. oca koji je umro 1993. godine. Prvotno se predmetna nekretnina obrađivala i služila u poljoprivredne svrhe te se na istoj nalazio vrt dok ju trenutno tužitelj iskorištava na način da ju koristi kao parking i za odlaganje građevinskog materijala. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao kao nasljednik iza svoga oca pok. Ivana Hajseka 1993. godine koji je istu stekao dobrovoljnim diobnim ugovorom sklopljenim 16. veljače 1979. godine sa svojom braćom.

1.1. U zemljišnoj knjizi je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik koji predmetnu nekretninu ne koristi niti je ista u stvarnosti njegovo vlasništvo. Iz isprava u zemljišnim knjigama proizlazi kako se tuženik upisao na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca MV, koji je bio upisan kao vlasnik na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s pok. ČV, tužiteljevim susjedom, koji nikad nije bio vlasnik predmetne nekretnine. Tužiteljeva obitelj nije bila upoznata s promjenama u zemljišnim knjigama niti su ikad dali punomoć za prodaju predmetne nekretnine pok. ŠV. Pravni prednik tuženika nikad nije osporavao vlasništvo ni posjed tužitelja na spornoj nekretnini. Iz povijesti promjena u katastru proizlazi da je pok. otac tužitelja KV, [adresa], bio upisan kao posjednik i izvanknjižni vlasnik upisom na temelju revizije posjedovnog stanja u 1972. godine u 1/1 dijela nekretnine.

1.2. S obzirom na predmetnu situaciju i nemogućnost rješavanja upisa uknjižbe prava vlasništva sporne nekretnine drugim putem, u slučaju da tuženik prizna ili se ne protivi tužbenom zahtjevu tijekom postupka, tužitelj predlaže da sud o troškovima postupka odluči na način da svaka strana snosi svoj trošak. Predložio je da sud donese presudu kojim prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik CV je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbeni zahtjev iz razloga što je predmetnu nekretninu otac tuženika pok. MV CV stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenim dana **.**.1978. s UV, ĆV, PV, LV, KV OVH, KV ZV, KV UV i KV O kao prodavateljima, koji ugovor je potpisan i ovjeren pred tadašnjom Skupštinom općine Zabok, Mjesni ured Krapinske Toplice, pod brojem 379 od dana 15. studenoga 1978. Navedeni kupoprodajni ugovor u ime prodavatelja potpisao je RV i to temeljem punomoći od dana 24. listopada 1977. potpisane od strane svih navedenih prodavatelja, a koji su svoje potpise ovjerili pred tadašnjim Sekretarijatom za poslove uprave pod Ov. brojem 2226 od dana 25. listopada 1977. Tuženik navodi kako je na predmetnu kupoprodaju dana 15. studenoga 1978. razrezan tadašnji općinski porez na promet nekretnina u iznosu od tadašnjih 2.712 dinara.

2.1. Dana 11. prosinca 1978. prednik tuženika, pok. MV predao je Zemljišno knjižnoj službi Općinskog suda u Zaboku zahtjev za promjenu vlasništva nad predmetnom česticom, temeljem kojeg zahtjeva je navedeni zemljišnoknjižni odjel dana 11. prosinca 1978. pod poslovnim brojem 1855/Z donio rješenje o prijenosu vlasništva predmetne čestice, a o čemu je obaviješten i prodavatelj KV.

2.2. Dana 17. studenoga 1981. nadležno tijelo tadašnje Općine Zabok izdalo je predniku tuženika rješenje o građevinskoj dozvoli kojim se istome na katastarskim česticama br. [katastarska čestica] odobrava izgradnja jednokatnice tlocrtne površine 8,80 m x 4,90 stambene zgrade na katastarskim česticama br. [katastarska čestica] s time da se stambena zgrada mora smjestiti 5 m od ruba puta na istočnoj strani.

2.3. Kako je prednik tuženika odmah nakon izdavanja navedene građevinske dozvole počeo s izgradnjom jednokatnice u čemu su mu pomagali i okolni susjedi, to jednostavno ne stoje navodi tužitelja iz tužbe kako je on odnosno njegova obitelj u posjedu predmetne čestice više od 120 godina te da nisu imali nikakvog saznanja o promjeni vlasništva nad predmetnom česticom.

2.4. Nakon smrti njegovog oca, koji je do svoje smrti dana 4. studenoga 2006. prebivao u kući izgrađenoj na zk.č.br. 313/7 i zk.č.br. 313/8, te koji je zk.č.br. 313/6 koristio kao vrt, protupravno je uselila DV, tvrdeći da je s prednikom tuženika živjela u izvanbračnoj zajednici iako je sve do dana 2. veljače 2005. bila u braku s SV. Obzirom da je ista bila u protupravnom posjedu predmetne nekretnine, to su pravni sljednici bili primorani pred navedenim sudom pokrenuti parnični postupak radi iseljenja i predaje u posjed naslijeđene nekretnine, a koji se vodio pred naslovljenim sudom pod poslovnim brojem P-299/10. Upravo za vrijeme protupravnog korištenja predmetne nekretnine od strane DV tužitelj je na spornu česticu počeo s njene sjeverne strane odlagati olupine automobila, a koje se i danas nalaze na parceli.

2.5. Nakon što je predmetna nekretnina temeljem sudske odluke pod navedenim poslovnim brojem predana u ponovni posjed tuženika, isti je u više navrata i ustrajno pozivao tužitelja da predmetnu česticu oslobodi od svojih stvari, što je tužitelj redovito i usmeno obećavao učiniti, da bi dana 29. studenoga 2024. predao sudu predmetnu tužbu radi utvrđenja vlasništva. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Podneskom od 20. veljače 2025. tuženik je podnio protutužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik OV je naveo da pok. RV, tužiteljev susjed, nikad nije bio vlasnik predmetne nekretnine niti je od tužiteljeve obitelji dobio ovlaštenje za prodaju nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna punomoć je dana za česticu 313/7 k. o. [katastarska općina] koja je bila u izvanknjižnom vlasništvu ŠV. Iz sadržaja same punomoći od 24. listopada 1977. koja je priložena uz kupoprodajni ugovor proizlazi da je izdana radi „ovjere potpisa ugovora“, a ne radi sklapanja ugovora ili prodaje nekretnine. Na poleđini punomoći rukom je prvo napisan broj čest. [katastarska čestica], da bi zatim netko prekrižio broj čestice [katastarska čestica] i prepravio broj 313/7 u broj 313/6, bez službene bilješke ispravka i sa različitom kemijskom olovkom od prvotne, što sve dovodi do nesporne činjenice da je predmetna punomoć zloupotrijebljena za sklapanje kupoprodajnog ugovora za nekretninu 313/6 k. o. [katastarska općina], odnosno da potpisnik RV nije imao ovlaštenje za sklapanje predmetnog ugovora, a što je bilo poznato predniku tuženika.

4.1. Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi kako je predmet prodaje „ kat. čest. br. [katastarska čestica] oranica sa 113 čhv“ te da je rukom prekrižena površina 113 čhv i napisano 71 čhv. Tužitelj osporava zakonitost provedbe upisa na temelju kupoprodajnog ugovora s obzirom na to da opis i površina čestice iz ugovora nisu odgovarali opisu i površini čestice kako je bila upisana u zemljišnim knjigama prilikom provedbe ugovora „ kat. čest. br. [katastarska čestica] oranica ober hiže 71 čhv“. Tužitelj također osporava članak V. kupoprodajnog ugovora u kojem je navedeno da bi se kupac već prilikom potpisivanja ugovora nalazio u posjedu jer nikad nije stupio u posjed. Također nije logično da bi se površina čestice smanjila za skoro pola površine, a da bi kupoprodajna cijena ostala ista (15.000,00 dinara). Također je nelogično da bi tužiteljeva obitelj nakon navodnog sklapanja kupoprodajnog ugovora mijenjala opis i površinu predmetne čestice i sklapala dobrovoljni diobeni ugovor kojim je predmetna nekretnina u površini 71 čhv pripala ocu tužitelja pok. KV, a da se gornji dio čestice u površini 42 čhv pripojio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.2. Tužiteljeva obitelj nije bila upoznata s promjenama u zemljišnim knjigama na predmetnoj čestici niti su ikad dali punomoć za prodaju predmetne nekretnine pok. ŠV. Pok. otac tuženika MV nikada nije ulazio u posjed predmetne nekretnine niti je ikad osporavao posjed tužitelja i njegove obitelji na spornoj nekretnini. Također ni sam tuženik nikada nije ušao u posjed predmetne čestice (što i sam tuženik potvrđuje protutužbenim zahtjevom). Tužitelj i njegova obitelj preko 120 godina su u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu.

4.3. Tužitelj ima pravni interes utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 30. kolovoza 1978. iz razloga što je njegov prednik pok. otac KV bio upisani suvlasnik u zemljišnim knjigama te izvanknjižni vlasnik u cijelosti. Također nije sporno da je CV nasljednik pok. MV koji je sklopio kao kupac kupoprodajni ugovor od 30. kolovoza 1978.

4.4. Nepoštenje pok. MV, ali i tuženika, proizlazi iz njihovog ponašanja na način da nikada nisu ušli u posjed predmetne čestice niti su osporavali posjed tužitelja i njegove obitelji. A također su ogradili samo susjedne nekretnine koje su u stvarnom vlasništvu tuženika.

4.5. U odnosu na navod tuženika iz protutužbe kako predmetna čestica nije bila predmet nasljeđivanja po rješenjima u nasljeđivanju iza pok. KV, tužitelj ističe kako je to točno, ali isto ne dovodi u pitanje istinitost tužiteljevih navoda iz tužbe iz razloga jer se ostavina nasljeđuje u trenutku otvaranja nasljedstva pa tako i imovina koja bi se naknadno identificirala kao ostavina. Prema čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i sudskoj praksi, funkcija rješenja o nasljeđivanju je samo ta da utvrdi nasljednike u odgovarajućim omjerima, tj. ono nema konstitutivni karakter u pogledu stjecanja vlasništva.

4.6. Osporio je da bi ikad potpisao predmetno izvješće o međama.

4.7. Nije sporno da je nekretnina 313/7 k. o. [katastarska općina] nakon iseljenja HV zarasla korovom, ali tuženik nikada nije čistio 313/6 k. o. [katastarska općina], niti je stupio u posjed te nekretnine.

4.8. Tužiteljeva obitelj se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 71 čhv odnosno 255 m2, i to već više od 120 godina, pri čemu sam tužitelj predmetnu nekretninu koristi i ima u posjedu oko 30 godina nakon smrti oca pok. KV koji je umro 1993. godine, a koji je istu stekao dobrovoljnim diobnim ugovorom sklopljenim 16. veljače 1979. godine sa svojom braćom.

4.9. Istim podneskom je tužitelj preinačio svoj tužbeni zahtjev odredivši ga kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige i prijepis posjedovnog lista na str. 5-6 spisa, u dobrovoljni diobni ugovor na str. 7-10 spisa, u rješenje ovoga suda posl.br. Z-1793/1978 na str. 11 spisa, u povijest promjena na katastarskim česticama na str. 12-13 spisa, u kupoprodajni ugovor na str. 14-17 spisa, u punomoć na str. 18-19 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na str. 21-22 spisa, u kupoprodajni ugovor na str. 31-34 spisa, u rješenje ovoga suda poslovni broj Z-1855/78 na str. 35 spisa, u rješenje o građevinskoj dozvoli na str. 36-37 spisa, u presudu na str. 42 i presudu na str. 43-45 spisa, u povijesni izvadak iz zemljišne knjige na str. 48-56 spisa, u rješenje o izvedenom stanju na str. 57-60 spisa, u kopiju katastarskog plana na str. 61 spisa, u izlist fotografija na str. 62-77 spisa, u rješenje o nasljeđivanju iza pok. KV na str. 80-83 spisa, u rješenje o naknadno pronađenoj imovini na str. 84- 85 spisa, u izvješće o utvrđivanju međa na str. 86-87 spisa, u dopis i prijepis posjedovnog lista te rješenje na str. 88-92 spisa, u punomoć i ostalu dokumentaciju na str. 100-103 spisa, u presudu na str. 108-109 spisa, čita se zapisnik o očevidu i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, saslušao stranke u svrhu dokazivanja te svjedoke FV, EV, GV, ŽV, KV, ĐV, AV, VV i BV te HV, izvršio uvid u parnični predmet ovoga suda poslovni broj P-299/2010, koji sada nosi broj s pomoćnog upisnika Pu P-1306/2015.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP- a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika nije osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja je u pretežnom dijelu osnovan.

7. Sud je usprkos protivljenju tuženika-protutužitelja dopustio preinaku tužbe tužitelja- protutuženika kako je to učinjeno podneskom od 6. listopada 2025. jer je istim preciziran tužbeni zahtjev na način pobliže naveden u izreci u skladu s rezultatima geodetskog vještačenja. Na takav način u tehničkom smislu došlo je do preinake tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a). Sama bit i predmet zahtjeva ostali su isti te je isto svrsishodno za končano rješenje spora među strankama. Uskraćivanjem tužitelju mogućnosti usklađivanja tužbenog zahtjeva s nalazom vještaka bilo bi protivno osnovnim načelima postupka i pravu na pravično suđenje.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja-protutuženika za saslušanjem ovlaštene osobe Dagor d.o.o. i ovlaštenog inženjera geodezije NV jer mjesto potpisivanja tog izvješća 2017. ni na koji način ne predstavlja odlučnu činjenicu za ovaj predmet jer je tijekom postupka utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja-protutuženika na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

8.1. Također nije smatrao potrebnim izvođenje grafološkog vještačenja na okolnost potpisa tužitelja-protutuženika na izvješću o utvrđivanju međa iz 2017. jer isto ni na koji način ne bi utjecalo na odluku suda u ovom predmetu, s obzirom na rezultate dokaznog postupka.

9. Sporna je činjenica bila je li kupoprodajni ugovor iz 1978. ništetan ili pak ne proizvodi pravne učinke, ima li tužitelj-protutuženik ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću uključujući i kvalitetu posjeda ili pak je on dužan istu predati u posjed upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik-protutužitelj.

11. Tužitelj-protutuženik OV je iskazao da je predmetna nekretnina u vlasništvu njegove obitelji od kad se on sjeća. Koristili su ju roditelji KV i AV i nitko drugi ju nije koristio. To je bila obiteljska nekretnina kao i čitav grunt. Njegov otac KV i njegova braća i sestre su se 1979. godine dijelili prema diobnom ugovoru te je predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] ostala njegovom ocu KV. Oca su naslijedili majka, on i sestra TV. Svako je dobio 1/3 dijela Nakon smrti majke tužitelj-protutuženik je dobio 2/3, a njegova sestra 1/3. Sestra i on su se usmeno dogovorili da ona nema više nikakav dio u nekretninama osim što joj je pripala nekretnina na Fučkarovom brijegu gdje će si napraviti vikendicu. Na predmetnoj nekretnini nikad nitko od tuženika nije vršio posjed niti je prednik tuženika MV rekao da bi to bilo njegovo. Nekad je to bio vrt, a sada je to parking i odlagalište građevinskog materijala. Taj vrt je napravila i obrađivala njegova obitelj. Kad se gradila cesta 90-tih godina prošlog stoljeća morali su srušiti živicu koju su zasadili možda još djed ili baka 30-tih godina. U toj živici je postojalo veliko stablo kruške koja je najviše smetala. Rušenje živice se dogodilo kad je susjed JV radio asfaltirani put do svoje klijeti te je cesta bila preuzeta i morala se širiti. Nekretninu pored predmetne je kupila ŽV, a odmah kad je istu kupio MV, istu je ogradio bodljikavom žicom. Istu nekretninu (koja nije predmet ovog postupka) je ŽV prodao RV, a ŽV je radila u bolnici s Jurajevim sinom. Ima u posjedu krivotvorenu punomoć u kojoj je preko brojke 7 napisana brojka 6, to je punomoć iz 1977. godine. On je 1979. godine imao 25 godina jer je rođen 1954. U vezi dobrovoljnog diobnog ugovora navodi da se mijenjala površina predmetne čestice zato što je istim diobnim ugovorom očev brat IV dobio česticu iznad predmetne te je molio oca da mu da jedan dio predmetne nekretnine, što je otac i učinio, te je zato njihov vrt kraći od ostalih nekretnina. Saznao je da je obitelj MV vlasnik predmetne nekretnine kad su mu to rekli radnici koji su čistili dvorište CV te su mu rekli hoće li počistiti nekretninu koja je predmet ovog postupka. On se začudio da što bi to čistio, a oni su mu rekli da je to njegovo. To je bilo 2015. godine ili prije 5, 6 godina, ne zna točno kada. Tek sam onda provjeravao stanje u zemljišnim knjigama. Nije točno da bi on predmetnu nekretninu počeo upotrebljavati uz dozvolu DV, ona nikad nije bila na toj nekretnini. Bila je na susjednoj nekretnini MV. Tužiteljev otac nikad nije vodio nikakve postupke vezane uz nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica]. Na pitanje zašto u tri ostavinska postupka nije prijavio i ovu nekretninu, ako je bila obiteljska nekretnina odgovorio je da nikad nitko nije čitao popis nekretnina već samo da se dijele po 1/3 dijela. Dobivao je rješenja o nasljeđivanju. Ne zna zašto predmetna nekretnina ni uložak u koji je upisana nije bila spomenuta u rješenju o nasljeđivanju. Ističe da ni njegovo dvorište nije bilo spomenuto u rješenju o nasljeđivanju. Nije nikad dobio nikakvu obavijest od županijskih cesta da mu se oduzima dio posjeda predmetne nekretnine. Susjeda je pustio u posjed dijela predmetne nekretnine kad je uređivao cestu jer je to bilo i njemu u interesu jer i on ima gore nekretnine. Nikad se nije protivio ni dao neposredno suglasnost da mu se oduzme posjed dijela predmetne nekretnine. Živio je sa pok. ocem u istoj kući. Nikad nije imao saznanja da bi otac primio rješenje od gruntovnice i katastra o prijenosu prava vlasništva odnosno posjeda predmetne nekretnine. Nije imao saznanja nikad da bi se vodio kakav sudski postupak vezan za čkbr. [katastarska čestica] ni o parcelacijskom elaboratu iz 2017. niti je bio na očevidu 4. svibnja 2017. Nitko ga na to nije pozvao. Nije niti potpisao ni izvješće o uređenju međe koji je sastavni dio tog elaborata i koje se nalazi u spisu.

12. Tuženik-protutužitelj CV je iskazao da je nasljedstvom od svog oca Franje 2006. stekao predmetnu nekretninu. Iz ugovora zna da je otac kupio od nekih RV, a na ugovoru piše da je to bilo 1977. ili 1978. godine. Ne zna kako je njegov otac koristio predmetnu nekretninu, možda je imao kakav dogovor s roditeljima OV, ne zna o kakvom bi se dogovoru radilo. Na pitanje zašto bi se otac bilo što dogovarao s roditeljima OV odgovorio je da su oni bili u dobrim odnosima. Kad je na ostavinskoj raspravi vidio da predmetna nekretnina glasi na njegovog oca shvatio je da je to njegovo. Slabo je tamo dolazio. Možda su ponekad malo parkirali automobil u kutu predmetne nekretnine, ako nisu htjeli ulaziti u dvorište. Njegov otac je na svojoj nekretnini bio dosta često. Ne sjeća se je li otac kupio predmetnu nekretninu već ograđeno bodljikavom žicom, niti zna tko je stavio tu žicu. Dugo su se sudili s DV koja je bila na njihovoj nekretnini. Ta osoba nije imala nikakve veze s njihovom obitelji. Predmet tog postupka bila je i predmetna nekretnina. Presudom im je odobren posjed svih tih čestica i ove predmetne. Kako je sudski postupak trajao jako dugo, on je dolazio tamo rijetko, možda par puta godišnje da vidi je li sve u redu, a nekretnina je bila zapuštena. Govori o sve tri nekretnine, među kojima je i predmetna čestica. DV se prikazivala kao izvanbračna supruga njegovog oca. Nakon smrti oca ostala je na očevoj nekretnini živjeti. Nije mogao ući u posjed predmetne nekretnine pored nje koja je živjela u toj kući. Najmanje 10 godina je prošlo dok je trajao postupak protiv DV da bi ušao u posjed nekretnine. Tada nekretnina nije više bila podobna za stanovanje. Nije bilo struje, vode, plina, a unutra je sve bilo devastirano. Ne sjeća se da bi s ocem razgovarao o vlasništvu predmetne nekretnine kad je kao dijete dolazio na očevu nekretninu. Nakon što je predmetnu nekretninu naslijedio od oca, zamolio je tužitelja da makne aute i građevinski materijal s predmetne nekretnine, a on je rekao da će to učiniti, no, kad je drugi puta došao s nekim iz agencije za nekretnine, on je načuo da pričaju o zemlji i pogledu te je počeo vikati, kasnije ga više nije to tražio. S obzirom na posao, najviše dva puta godišnje je dolazio na predmetnu nekretninu. Nije stanovao u toj kući niti je tamo ikad prespavao. Ponekad je parkirao na sam kut predmetne nekretnine zato da ne otvara lesu, ako je trebao nešto uzeti sa susjedne nekretnine. Ponekad je stao i na sredinu predmetne parcele, ali tamo su uvijek bili neki automobili, ne zna čiji. Učinio je legalizaciju objekta na susjednoj nekretnini te zna da se isti nalazi na tri nekretnine 7, 8 i 6. Kuća se ne nalazi ni jednim dijelom na 313/9. Kad su poslali radnike da očiste susjednu nekretninu na kojoj je kuća, nisu očistili i predmetnu nekretninu. Nadao se da će istu očistiti OV i predati im ju u posjed. Rekao mu je da očisti tu nekretninu kad je tamo bio s radnicima i rekao je da će to učiniti. Nitko drugi nije bio tome prisutan, osim radnici koji nisu bili baš tamo. Ne zna je li DV dala dopuštenje tužitelju da koristi predmetnu nekretninu.

12.1. Svjedokinja FV je iskazala da je u [adresa] došla 1968. udajom. Još dok su još njezina djeca bila mala, svekar RV je prodao komad zemlje MV. Na tom komadu zemlje je MV počeo graditi kuću, a uz cestu se nalazila od ranije živica. Tada još nije bilo asfalta. Ne zna je li njezin svekar prodao MV i nekretninu koja je bila omeđena živicom. Odmah po prodaji je g. MV postavio ogradu, a između živice i ograde je bio dio obrađene zemlje, no ne zna tko ju je obrađivao niti je koga vidjela da tu nešto radi. Rijetko je tamo prolazila jer su imali put s druge strane prema njihovom vinogradu i voćnjaku, a više bi o tome znala EV koja je tamo prolazila. Od kad je uz predmetnu nekretninu izveden asfalt, vidjela je da je nestala živica i da se taj dio ne obrađuje. Također je naknadno vidjela materijal i automobile parkirane na tom parkiralištu, a OV je popravljao limove auta te je dovozio i odvozio aute na taj prostor. To je bilo možda prije 20 godina. ŽV je s MV dolazila kod njezinog svekra, zajedno su znali popiti kavu kad su dolaziti tamo. Ne zna jesu li oni koristili i predmetnu nekretninu. Znala je vidjeti DV kako boja vrata i prozore na predmetnoj kući, ali nije neposredno vidjela da radi na dvorištu. RV je sin pok. C.

12.2. Svjedokinja EV je iskazala da joj je prva spoznaja o korištenju predmetne nekretnine bila kad je na toj nekretnini vidjela tužiteljevu majku AV kako obrađuje vrt na tom prostoru. Svjedokinja se udala u [adresa] 3. kolovoza 1974. Kao mlada snaha u tom periodu pomagala je brati šljive u obližnjem voćnjaku te bi prolazila pored AV koju bi pozdravila i koja bi joj se pri obradi vrta na tom prostoru uvijek jadala kako se mora mučiti i plakala je. Od 1975. do 1978. nije prolazila uz predmetnu nekretninu jer je bila trudna i imala malo dijete, a od 1978. je opet pored iste prolazila dok je išla brati kupine. I tada je viđala tužiteljevu majku na tom vrtu. Kasnije, oko 1982. godine uz predmetnu nekretninu je povučen asfalt te su se na prostoru predmetne nekretnine pojavljivali parkirani auti te je vodila svoje malo dijete da gleda tu starudiju i tako je to bilo cijelo vrijeme, a i danas je to pošljunčano parkiralište i na istom se nalaze parkirani stari auti. Ne zna tko je parkirao te aute tijekom vremena na tom prostoru. Također ne zna tko je pošljunčao parkiralište. Nema saznanja da bi obitelj tuženika koristila predmetnu nekretninu. Suprug joj je rekao da je njen svekar prodao nekretninu na kojoj je izgrađena kuća MV da bi dobio novce kojim bi isplatio njezinog supruga iz roditeljske kuće, a ne zna je li moj svekar prodao i predmetnu nekretninu uz put. Tužiteljeva majka AV umrla je 2002. godine. Znala je viđati u prolazu tuženikove roditelje kad su dolazili na svoju nekretninu. Zapravo je viđala samo MV. Gospođu nije viđala, ni tuženika ni njegovu sestru GV. Samo je čula da MV ima sina i kćer, ali nikad ih nije vidjela.

12.3. Svjedokinja GV je iskazala da je kao dijete odlazila na nekretninu gdje se nalazi njihova kuća s obitelji. Sjeća se da su tamo išli vikendom i da su imali dobre odnose sa susjedima. Predmetna parcela je bila čista u smislu da na istoj nije bilo smeća. Ne zna jesu li i što na toj nekretnini radili članovi njezine obitelji. Nakon što su brat i ona kasnije izvršili uvid u dokumentaciju, vidjela je da je i predmetna nekretnina njihova i do tada to nije znala. Naime, nakon smrti oca koji je umro 2006., njihov posjed je bio uzurpiran od jedne osobe DV te nisu mogli u posjed 15 godina. Tek po završetku sudskog postupka u njihovu korist došli su na njihovu nekretninu i vidjeli da je sve devastirano, uništeno, otuđene stvari, a da se na predmetnoj nekretnini nalaze smeće i auti. Isti sigurno nisu bili njihovi, ali ne zna čiji su bili. Na predmetnoj nekretnini su pretpostavlja njezini roditelji možda kosili travu, ako je tamo bila trava. Uglavnom tamo nije bilo ničega. Nikad nije primijetila nikakav vrt na tom prostoru. Kasnije je u razgovoru s bratom razgovarala da treba osloboditi predmetu nekretninu sve u funkciji kuće i dvorišta, ali je s bratom napravila podjelu imovine tako da je on više tamo, a ne ona. Ta nekretnina u cijelosti pripada bratu. Ne zna je li brat stupio u kontakt s osobom čiji bi bili ti auti, ali su to svakako htjeli učiniti na miran način. Na pitanje kad je zadnji put bila na njihovoj nekretnini prije nego je istu uzurpirala DV odgovorila je da je to bilo početkom srednje škole 1999. godine, a nakon srednje sam se zaposlila i rjeđe je tamo dolazila.

12.4. Svjedokinja ŽV je iskazala da je predmetna nekretnina kupljena 1979. Ista nije bila cjelovita, već u dijelovima te su vlasnici tih dijelova istu prodavali, ali ne zna im imena. Sve u vezi predmetne kupoprodaje je operativno obavljao suprug MV. Nije bila tome prisutna. On je tom prilikom kupio i predmetnu nekretninu. Tamo je dolazila vrlo rijetko i nije tamo živjela dok je suprug MV često tamo odlazio i ostao duže. Ne zna tko je postavio žičanu ogradu, ali je suprug bio tamo. Ne zna zašto žičana ograda nije bila postavljena do ceste. Ne pamti nikakvu živicu na predmetnoj nekretnini do ceste. Suprug joj je rekao što je kupio tom prilikom i koji su to dijelovi i da je to bila i predmetna nekretnina. Taj prostor nije bio korišten na način da bi na istome bilo nešto vidljivo, tamo je bila trava i šljunak, sve pomiješano i ne zna tko je to dovezao. Povremeno se netko tamo parkirao od susjeda, što su obično bili ljudi koji su do tog dijela došli autima, a dalje bi nastavili pješačiti do svojih nekretnina. Za to nisu tražili dozvolu njezinog supruga. Sada je to otvoreni prostor kojeg koristi susjed – tužitelj te se tamo nalaze dijelovi auta, a nitko mu to nije dozvolio. Nakon smrti supruga na njihovom dvorištu i u kući ostala je osoba imenom DV koja je i ranije znala pomagati na toj nekretnini, nije htjela napustiti tu nekretninu. Koristila je stambeni prostor i sve okolo. O tome se vodio i sudski postupak, desetak godina. Sudski postupak je završio na način da je DV deložirana, a ne zna je li ona koristila predmetnu nekretninu. Nakon toga su djeca ušla u posjed predmetne kuće i dvorišta, pa i ove nekretnine. Ne zna na koji način ju je moj sin koristio, no, uglavnom i dalje je to ostao otvoren prostor. Kad su ranije dolazili na njihovu nekretninu - kuću i dvorište, parkirali su auto unutar tog prostora jer je bilo dovoljno mjesta i postojala je staza. Suprug je od 1980. pa nadalje živio na nekretnini u [adresa], a oni su povremeno dolazili na dan ili dva, time da se 1979. rodio tuženik, a i ona je imala kontinuirani posao u Zagrebu. Nikad nije bilo nikakvog razgovora o spornosti zemlje između puta i kuće niti joj je suprug to rekao, zaista su imali dobar odnos sa svim susjedima, naročito roditelja tužitelja-protutuženika te je njegova majka U dolazila k njima. U je znala s košarom hodati i na predmetnoj parceli čupati travu za svoje životinje. To joj nije bilo upitno niti je tražena dozvola, a da je i tražena bila bi dobivena. U to vrijeme predmetna nekretnina nije bila ograđena prema cesti. Nikad nije vidjela ogradu između ceste i sporne nekretnine. Ne zna cijenu po kojoj je kupljena njihova nekretnina. Cijena je isplaćena nekome od EV, ali ne zna kome. Ne zna je li to bilo plaćeno jednoj osobi ili više osoba. Zajedničkim novcem je kupljena nekretnina. Ne zna je li plaćeno na rate ili u cijelosti. Vjerojatno je poznavala ŠV ali se sada ne može sjetiti tko je to bio. Nije joj poznato da bi suprug vodio sudske postupke u vezi predmetnih nekretnina. Temelji kuće su radili posebno, potom se drvena građa stare kuće premjestila iz Jasenovca kraj Sesveta na predmetnu nekretninu. Nekretnina je kupljena bez ograde. Suprug i ona nisu bili u formalnom braku.

13. Svjedok KV, sin tužitelja-protutuženika, je iskazao da je predmetna nekretnina konstantno pripadala njihovoj obitelji te se prenosila iz generacije na generaciju. Njegov otac je istu naslijedio po djedu i to vjerojatno 1/3 odnosno 1/3 je dobila svjedokova baka, drugu trećinu teta i njegov otac. Iza smrti bake teta je uzela jednu treću nekretninu, a ova čestica je u cijelosti pripala njegovom ocu. Djed je umro 1993., a baka 2004. Baka je još dok su bili mali na tom dijelu imala vrt, sjeća se da je imala zasađena dva reda kukuruza, u svrhu penjanja biljke graha. Drugi dio je predstavljao vrt, a tata je dao navoziti zemlju na tu parcelu te je ta zemlja u velikim količinama tu stajala do 2010., kad je dao odvesti tu zemlju u svoje dvorište te su tu nasipali šljunak, a u svibnju 2011. prilikom njegovog vjenčanja su u njihovom dvorištu koje je bilo neravno, na tu doveženu zemlju i ostvarenu ravnu površinu postavili šator za goste. Nakon nasipavanja predmetne nekretnine šljunkom, otac je tamo počeo odlagati stvari. Nitko od tuženika nije koristio tu nekretninu. Oni su se parkirali sa svojim automobilima u svom dvorištu. Kad bi dolazili, netko bi otvorio lesu i parkirali bi automobile u dvorište. Nikad nisu na predmetnoj čestici kosili travu ili bilo što uređivali. Nikad se nisu parkirali na toj čestici. Prije ovog ročišta sastali su se s tužiteljem i punomoćnicom tužitelja-protutuženika, ali ih ona nije ni trebala uputiti u spis predmeta jer oni žive u istom dvorištu s tužiteljem i znaju što je predmet spora. Kad se nasipavala predmetna nekretnina šljunkom, u kuću tuženika je dolazio MV (Frenki) Martinez koji je predmetnu kuću koristio kao vikendicu. Nakon smrti MV u toj kući je živjela DV. Jednom je došla ŽV pa je promijenila brave na toj kući pa je nakon toga opet brave promijenila DV. Na fotografiji na str. 62 spisa nalaze se njegov brat i on te još dvojica prijatelja i susjeda. Potvrdio je da je to ta hrpa zemlje koju je spomenuo u svom iskazu. Ta slika je slikana negdje iza djedove smrti. To je bilo negdje 1995. ili 1996.

14. Svjedok ĐV, sin tužitelja-protutuženika, iskazao je da od kad zna za sebe predmetna nekretnina je bila u njihovom vlasništvu. Tu nekretninu su zvali vrt, jer je to doista i bio vrt. Radilo se o sirotinjskom vrtu s niskom ogradicom i ulaznom drvenom lesom, kao djeca su tu brali jagode. Kad se javna cesta širila, njegov otac je dozvolio da se hrpa iskopane zemlje deponira na tom prostoru te su biciklima vozili na toj hrpi zemlje. Otac je stekao predmetnu nekretninu vjerojatno nasljeđivanjem njihovog djeda OVH koji je umro 1993. ili 1994. godine, kada je imao 7 ili 8 godina. Djeda su naslijedile još i baka i njegova teta TV. Ne zna je li učinjena među njima kakva dioba, vjerojatno je postojao dogovor u tome. Na predmetnom prostoru je nekoliko godina stajala ta nasipana hrpa zemlje, time da u gornjem dijelu predmetne nekretnine je bila ravnija površina i tu su parkirali automobile koje su kupovali. Obitelj MV nije koristila predmetnu nekretninu. MV zv. Š im je uvijek trubio automobilom kad je došao da bi oni znali da je on tu i otvorio si je svoju ulaznu lesu i parkirao u svom dvorištu. Nije trebao preko ove nekretnine prolaziti da bi došao do svoje nekretnine. Ranije je uz predmetnu nekretninu postojala ograda koju je vjerojatno srušio njegov otac kad je dozvolio kamionima da odlažu iskopanu zemlju na taj prostor. Da je MV tvrdio da bi predmetna nekretnina bila njegova, valjda bi ogradio i predmetnu nekretninu i parkirao bi se na predmetnoj nekretnini. On i brat su znali pokositi dvorište OŽ te bi im on dao za to 100 kn što im je bilo potrebno za izlaske. Nikad nije rekao da pokose i predmetnu nekretninu koju su oni i inače kosili. Po njegovom nalogu kosili su njegovo dvorište unutar ograde. I on je na toj fotografiji i tada je imao 8 ili 9 godina, tu je još njegov brat i dvojica njihovih prijatelja. Nalaze se na hrpi zemlje za koju je otac dozvolio da se odloži na njihovu zemlju. Prije današnje rasprave sastali su se s roditeljima i punomoćnicom tužitelja i bili su na kavi i bili su zajedno na sudskom hodniku. Njegova teta TV je živa. Ne poznaje ŠV. U kući MV nakon njegove smrti je neko vrijeme stanovala M odnosno DV za koju ne zna prezime, a on se 2015. odselio s tog prostora. Sporna nekretnina se unatoč navezenoj hrpi zemlje mogla kositi i to na način da se ista flaksala.

15. Svjedokinja AV, supruga tužitelja-protutuženika, je iskazala da je došla na ovu lokaciju živjeti 1982. kao snaha. Ta nekretnina je predstavljala vrt kojeg je obrađivala njezina svekrva te su ga dalje zajedno obrađivale 10-tak godina dok susjed nije uređivao cestu do svoje nekretnine na brijegu, nakon čega se njihov vrt "utopio" jer je bio razinom niži od ceste. Sva voda s brijega je dolazila na njihovu nekretninu. Zato im je usjeve odnosila voda te su premjestile taj vrt na drugu lokaciju. Na tu nekretninu su naknadno dovozili zemlju od čišćenja grabe uz cestu odnosno za odvodnju oborinskih voda. Još neko vrijeme su na vrtu sadili buče i cvijeće, ranije je vrt bio ograđen, a ogradu su maknuli kad su počeli čistiti grabe 1993. ili 1995. godine, ne sjeća se točno. Vozili su zemlju u svoje dvorište te im je istu bagerom poravnao prijatelj, kad se sin ženio to im je bilo potrebno za postavljanje šatora. Na predmetni prostor predmetne nekretnine navozili su par kamiona šljunka. To im je počelo služiti kao odlagalište i parkiralište te je tamo bila odložena građa od posječenih borova, a kako je suprug bio autolimar, tamo je odlagao i stare automobile. Martinezi nisu nikad koristili predmetnu nekretninu. Oni su imali svoje veliko dvorište i nikad nisu polagali pravo na predmetnu nekretninu niti se protivili njihovom posjedu. MV je imao dva auta, jedan u garaži, a jedan ispod brajde, a i dva stara "fićeka" su godinama stajala pod borovima u njegovom dvorištu. Na fotografiji na str. 62 spisa odgovorio je da su na toj fotografiji njezini sinovi i još dvojica prijatelja, vide se cvjetovi bundeva, a po toj hrpi zemlje su se sinovi vozili biciklima. Mlađi sin je imao 7 ili 8 godina, a stari 10 i li 11 godine jer je između njih razlika 3 godine. RV je bio susjed i nije bio u rodu s OV ili njegovim ocem. Prije ročišta sastala se sa svojim sinovima u gostionici kod J te ih je punomoćnik tuženika-protutužitelja fotografirao. Bili su nazočni i njezin suprug i njegova punomoćnica. DV je boravila u kući MV nekoliko godina nakon njegove smrti. Imala je uredno dvorište. Praktički je to bio park. U vrijeme dok je tamo boravila DV, nitko od MV nije tamo dolazio. Općenito je malo tamo viđala ŽV i djecu, jer je MV bio to što je bio, a upitana za pojašnjenje odgovaram da je on bio praktički mafijaš te je tamo dovodio maloljetnice. MV je bio jako fin preko susjedima i poštivao ih je i njezina djeca su se družila s njim i kosila mu dvorište. Na dijelu izvješća na str. 87 spisa ni jedan od potpisa nije potpis njezinog supruga. S njom u kući živi suprug i njezina majka, a sin živi u drugoj kući u istom dvorištu sa svojom suprugom i djecom.

16. Svjedokinja VV je iskazala da je njezin ujak RV prije oko 20 tak godina prodao MV svoj vrt. Naslijedio ga je od svojih roditelja Č te je vidjela kao mala djevojčica kako ujak obrađuje taj vrt jer se je tamo rodila. To nije isti vrt kao vrt kojeg su obrađivali roditelji OV i koji se nalazi pored nekadašnjeg vrta njezinoga ujaka. Taj vrt se nalazio negdje u sredini dijela nekretnine kojeg je prodao MV. Roditelji OV i ujak nisu obrađivali isti vrt, ali su se vrtovi nalazili jedan do drugoga. Na mjestu gdje se nekad nalazio vrt tužiteljevih roditelja sada stoje automobili te je tu neko odlagalište. O prodaji njezinog ujaka MV čula je od svog bratića CŽ. Vrtovi su u vrijeme prodaje MV bili ograđeni. I sad je predmetna čestica ograđena žicom, a ranije je i Jurajev vrt bio ograđen žicom. Nekad su bile drvene ograde, a danas žičana i betonska. Prvu nekretninu do ceste obrađivali su Berislavovi roditelji, a danas je to odlagalište OV. Ujak je bio samovlasnik nekretnine koju je prodao MV. Ne zna zašto su na kupoprodajnom ugovoru navedene treće osobe. Nije prodana čestica Berislavovih roditelja. CŽ je sin ŠV. Naknadno je rekla da se ne sjeća da je rekla da je o ujakovoj kupoprodaji saznala od CŽ. Ujak je rekao da je prodao česticu Martinezu, a i njima je nudio da ju kupe. Svjedokinja navodi da se "izgubila" i da ne zna ništa.

17. Svjedok BV je iskazao da je 1973. godine došao živjeti u predmetnu ulicu. Spornu česticu su obrađivali roditelji tužitelja-protutuženika, kao vrt, a poslije tužitelj i njegova supruga. Sada je to odlagalište odnosno parkiralište. RV je bio ujak njegove supruge te je on prodao nekretninu MV, ali nije mogao prodati prostor od ceste do dvorišta jer to nije bilo njegovo. Martinezi nisu koristili predmetnu nekretninu, svoje aute su parkirali u svom dvorištu. MV je ogradio svoje dvorište žicom i to ovo što je kupio od ŠV i u granici s Berislavovom nekretninom. Roditelji OV su imali svoj vrt ranije ograđen živicom. Uz predmetnu nekretninu prolazi putem do svoje kuće. Ne zna čija je službeno predmetna čestica, ali su ju ranije obrađivali Berislavovi roditelji. RV mu je ponudio da kupi ono što je prodao MV, ali on nije imao mogućnosti to kupiti. Službeno ne zna da predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu ŠV, ali kad mu je bilo ponuđeno za kupnju onda mu je bilo ponuđeno ono gdje je sada Martinezovo dvorište. Nakon smrti MV živjela je tamo neka ženska osoba. Ne zna od kada je bila tamo. Bila je tamo koju godinu poslije smrti MV.

18. Svjedokinja HV je iskazala da je s pok. MV živjela u [adresa] od 2002. do 4. studenoga 2006. kad je umro. MV je bio samovlasnik nekretnine koja je obuhvaćala sve što je bilo unutar ograde. Veći dio ograde je bio žičani, a samo je jedan manji dio ispred bio betoniran i s parapetom, a ispred ulaza u dvorište je bio zid prema cesti odnosno prema susjedovom. Stupovi ograde su bili metalni. Između betoniranih dijelova na ulazu je bila metalna lesa kao i mala ograda – ulazna vrata u dvorište. Osim kuće, koristio se prednji dio dvorišta i dvorište iza kuće. Kad je došla tamo, iza kuće je bio vrt koji je u tom trenutku bio "preštihan". Obrađivala ga je jedna obitelj iz Bedekovčine za MV. Prostor do ceste nisu koristili, već su na taj prostor susjedi iz obitelji OV postavljali drvenu građu, aute i nikad nitko nije rekao da bi to bilo od pravnog prednika tuženika. Obitelj OV je koristila taj prostor i oni s time nisu imali veze ni lijevo ni desno. Ne zna kako je MV stekao predmetne nekretnine prije 15 ili 20 godina. Bio je bolestan i nisu o tome razgovarali. Vodila je postupke protiv nasljednika pok. MV. Tvrdila je da je izvanbračna supruga MV. U ostavinskom postupku spornu česticu nije tražila. Pokrenula je postupak legalizacije za prostor unutar ograde, a ne i izvan ograde. Međutim, dala je "poništiti" tu dokumentaciju, budući da je to ponudila – nasljednicima, ali to nisu prihvatili.

19. Uvidom u parnični predmet ovoga suda poslovni broj Pu P-1306/2015, ranijeg poslovnog broja P-299/10, utvrđeno je da je isti postupak vođen po tužbi tužitelja GV i CV protiv tuženice DV, radi iseljenja, predaje u posjed i isplate. U istom je predmetu 29. listopada 2013. pravomoćno presuđeno da je tuženica DV dužan iseliti iz kuće u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te istu predati tužiteljima u isključivi posjed slobodnu od osoba i stvari. Nadalje joj je naložena isplata iznosa od 42.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

20. Očevidom na licu mjesta u ovom predmetu utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi prostor uz asfaltiranu cestu. Na istoj se nalazio parkirani kombi tužitelja, građevinski materijal, stari automobili i otpad u vidu dijelova automobila i nekorištenih starih vrata. Prostor je šljunčano-travnati, omeđen žičanom ogradom, time da je bodljikava žica postavljena na prostoru između predmetne nekretnine i susjedne nekretnine tuženika. Ista nije omeđena ničim u dijelu u kojem graniči s asfaltiranom cestom. Predmetna nekretnina razinom je viša od razine susjedne tuženikove nekretnine.

20.1. Geodetski vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja šljunčanu površinu koja se koristi kao parkiralište i za odlaganje otpada i građevinskog materijala, a jedan njezin dio zadire u nerazvrstanu cestu oznake NC KT 28 pod upravljanjem Općine Krapinske Toplice. Ista je u procesu evidentiranja u katastru i zemljišnoj knjizi.

20.2. Nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka Geo Legin d.o.o. iz Zaboka utvrđeno je da se stvarna površina predmetne nekretnine na terenu razlikuje od knjižne i iznosi 226 m2. Od toga se dio nalazi na šljunčanoj površini koja se koristi kao parkiralište i odlaganje otpada i građevinskog materijala (180 m2), dok se drugi dio nalazi u nerazvrstanoj cesti (46 m2).

21. Uvidom u presudu ranijeg Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-8/81 od 3. ožujka 1981. utvrđeno je da je istom naloženo tuženicima priznati pravo vlasništva tužitelja MV na kčbr. [katastarska čestica] oranica od 48 čhv, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos na ime tužitelja. Kao privremeni zastupnik tuženika KV, IV, UŽ, ŠŽ, MŽ, UŽ ml., JŽ, ČŽ, ŠV ml. i KŽ bio je označen RV, pok. C, iz [adresa].

21.1. Uvidom u presudu zbog izostanka ranijeg Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-6/81 od 10. veljače 1981. utvrđeno je da je istom naloženo tuženiku ĆŽ iz [adresa] priznati pravo vlasništva predniku tuženika MV na nekretnini 313/8 oranici od 41 čhv, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te mu izdati tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos na ime tužitelja.

22. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 30. kolovoza 1978. utvrđeno je da je isti zaključen između UV ud. PŽ, ĆV, PV, LV, KV, ZV, IV, O ud. CVH kao prodavatelja i MV kao kupca, a predmet istoga je kčbr. [katastarska čestica] oranica od 113 čhv, koja površina je ispravljena u ugovoru na 71 čhv.

23. Uvidom u punomoć od 24. listopada 1977. utvrđeno je da je ista izdana ŠV iz [adresa] radi ovjere potpisa ugovora i to od strane ŠV, ZV, ĆV, CVH, LŽ, ZŽ, IV, PŽ, KV.

24. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da je od 1972. godine predmetna kčbr. [katastarska čestica] oranica od 255 m2 bila upisana na nositelja prava KV iz [adresa], a od 1980. godine na RŽ iz [adresa], a potom od 2011. na GV i CV, sve do 2022. kada je upisana u cijelosti na CV.

25. Uvidom u dobrovoljni diobni ugovor od 16. veljače 1979. utvrđeno je da predmetna nekretnina istim pripala KV iz [adresa] s površinom od 71 čhv.

26. Uvidom u rješenje nekadašnje Uprave za geodetske poslove Općine Zabok od 17. studenoga 1978. utvrđeno je da je na temelju prijavnog lista i kopije katastarskog plana od 10. studenoga 1978. predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] oranica od tadašnjih 113 čhv raspisana na novu podoznaku, kulturu i površinu kao kčbr. [katastarska čestica] oranica ober hiže od 71 čhv i na kčbr. [katastarska čestica] oranica od 128 čhv.

27. Uvidom u rješenje o građevinskoj dozvoli radnije Općine Zabok od 17. studenoga 1981. utvrđeno je da je predniku tuženika MV odobreno da na kčbr. [katastarska čestica] upisanima u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izgradi stambenu zgradu.

U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika:

28. Prvopostavljeni tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora iz 1978. i da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama i to iz sljedećih činjenično navedenih razloga:

- da je zaključen temeljem punomoći iz 1977. dane ŠV, koja je izdana radi ovjere potpisa ugovora, bez naznake za koji ugovor i za koju nekretninu

- da je na poleđini punomoći kemijskom olovkom napisan "Broj čest 313/7 i 313/6 40" time da je oznaka 313/7 precrtana kemijskom olovkom, dok je broj 313/6 ostao neprecrtan, ali je brojka 6 napisana i podebljana preko brojke 7

- da RV nije imao ovlaštenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu te je isti sklopljen prijevarno, protivno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva

- da punomoć nije potpisala DŽ, koja je tada već godinama živjela i radila u Švicarskoj te nije mogla fizički biti prisutna potpisivanju punomoći

- na kupoprodajnom ugovoru je rukom ispravljena površina od 113 čhv na 71 čhv drukčijom olovkom od ostalog teksta te nije mogao biti proveden u zemljišnoj knjizi.

28.1. U prvom redu se ističe da za slučaj da je ugovor zaključen od strane neovlaštene osobe, isti ne bi bio ništetan, već bi bio nepostojeći, no u oba slučaja ugovor ne bi proizvodio pravne učinke.

28.2. Svoje potpise na spornoj punomoći pred nadležnim upravnim tijelom su 25. listopada 1977. ovjerili svi potpisnici, s naznakom brojeva i izdavatelja njihovih osobnih iskaznica i uz dva svjedoka SŽ i RŽ. Tužitelj- protutuženik tvrdi da je punomoć zapravo izdana za kčbr. [katastarska čestica], a ne za kčbr. [katastarska čestica], što je suprotno sadržaju presude ranijeg Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-8/81 od 3. ožujka 1981. u kojoj su kao tuženici bili KV, IV, UŽ, HŽ, MŽ, UŽ ml., JŽ, RV ml. i KŽ (po privremenom zastupniku) te FŽ, ZV, EŽ, UŽ, GŽ i ŽŽ, dakle, suvlasnici različiti od onih koji su prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige bili upisani kao suvlasnici na kčbr. [katastarska čestica] (i koji su potpisnici sporne punomoći). To znači da sporna punomoć ne bi mogla biti upotrijebljena za kupoprodajni ugovor ili drugi osnov prijenosa prava vlasništva za kčbr. [katastarska čestica], na kojoj je bilo očito više upisanih i različitih suvlasnika od broja suvlasnika na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] u to vrijeme te je ista upisana u drugi zemljišnoknjižni uložak. Nadalje, iz sadržaja iste presude (koja je donijeta 1981. godine) proizlazi da je MV, prednik tuženika-protutužitelja, činjenično tvrdio da je unazad 10 godina od tada (a ne 1977. ili 1978. godine) kupio kčbr. [katastarska čestica]. U tom kontekstu proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nisu istovremeno kupljene od strane pravnog prednika tuženika- protutužitelja, već s vremenskim razmakom od nekoliko godina, zbog čega je očito susjedna kčbr. [katastarska čestica] ograđena ranije, a predmetna nekretnina nije bila ograđena jer još nije bila ni kupljena.

28.3. Činjenični navod da je u to vrijeme jedna od potpisnica punomoći DŽ živjela i radila u Švicarskoj ne predstavlja dokaz, a kamo li dokaz da ona nije potpisala navedenu punomoć. Na tu okolnost nisu predloženi nikakvi dokazi. Upravo suprotno, uvidom u punomoć i ovjeru potpisa punomoći (str. 101 spisa) jasno je vidljivo da je imenovana osoba u to vrijeme imala prezime ZŽ, s prebivalištem u [adresa] i da joj je osobna iskaznica izdana od tadašnjeg tijela - SUP Veli Lošinj.

28.4. Sama činjenica da je na spornom kupoprodajnom ugovoru rukom ispravljena površina predmetne nekretnine od 113 čhv na 71 čhv ne čini ugovor ništetnim ni nepostojećim, budući da je ista površina usklađena sa stanjem u zemljišnoj knjizi u trenutku predaje kupoprodajnog ugovora sudu. To nije nelogično jer je nedvojbeno utvrđeno da je rješenjem nekadašnje Uprave za geodetske poslove Općine Zabok od 17. studenoga 1978. (dakle, nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora i predaje istoga u zemljišnu knjigu na provedbu) utvrđeno da je na temelju prijavnog lista i kopije katastarskog plana od 10. studenoga 1978. predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] oranica od tadašnjih 113 čhv raspisana na novu podoznaku, kulturu i površinu kao kčbr. [katastarska čestica] oranica ober hiže od 71 čhv i na kčbr. [katastarska čestica] oranica od 128 čhv. Osim toga, ranija površina predmetne nekretnine bila je veća te je ista ispravljena na manju površinu, a ne obrnuto.

28.5. U odnosu na razlog da bi sporni ugovor bio sklopljen na prijevarni način valja reći da je prijevara razlog za pobojnost ugovora, a ne za njegovu ništetnost, a razlozi za pobojnost tog ugovora mogli su biti isticani samo u subjektivnom roku od jedne godine odnosno objektivnom rok od tri godine od sklapanja ugovora u kojemu je prodavatelj mogao zahtijevati poništenje ugovora zbog mana volje (čl. 117. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99, odnosno čl. 335. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, s izmjenama i dopunama, odnosno u vrijeme sklapanja spornog ugovora – prema pravnim pravilima paragrafa 870. - 876. Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ)).

28.6. Prema tome, u ovom postupku nije dokazan ni jedan od činjenično navedenih razloga za ništetnost kupoprodajnog ugovora iz 1978. niti da isti ne bi proizvodio pravne učinke te je sud posljedično odbio prvotno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika u cijelosti jer uslijed takvih utvrđenja nema pravnog osnova ni za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini.

29. Zašto je nakon zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora i provedbe istoga u zemljišnoj knjizi došlo do sklapanja dobrovoljnog diobnog ugovora u veljači 1979. može se samo nagađati, stranke tog ugovora nisu stranke ovoga parničnog postupka i nije utvrđeno da bi bili uopće živi. Sama činjenica njegovog naknadnog sklapanja (nakon spornog kupoprodajnog ugovora) ne dovodi sama po sebi do ništetnosti ili nepostojanja spornog kupoprodajnog ugovora, pogotovo u kontekstu razloga navedenih pod točkama 28. - 28.6. obrazloženja ove presude. Prednik tužitelja-protutuženika uslijed takvih utvrđenja nije mogao valjano raspolagati predmetnom nekretninom kasnijim dobrovoljnim diobnim ugovorom.

30. Kako je sud odbio ovaj prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, to je u smislu odredbi od eventualnoj kumulaciji iz čl. 188. ZPP-a bio dužan odlučivati i o njegovom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika po osnovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću:

31. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću).

32. Prema čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja. Prema st. 2. posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Prema st. 3. posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

32.1. Raniji Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980, 36/1990, "Narodne novine", broj 53/1991, 91/1996, u daljnjem tekstu: ZOVO) je u čl. 72. propisivao da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

32.2. U smislu čl. 11. st. 1. ZV-a kojim je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

32.3. Po samom se zakonu (odnosno ispunjenjem zakonskih pretpostavki za dosjelost) stječe pravo vlasništva nekretnina prema čl. 159. st. 1. i 3. ZV koji propisuje da se vlasništvo nepokretne stvari stječe dosjelošću protekom deset godina ako je posjed zakonit, istinit i pošten, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog poštenog posjedovanja, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici na isti način posjedovali nekretninu. Iste rokove dosjelosti propisivao je i raniji ZOVO u čl. 28. st. 2. i 4. Odredbom 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.

33. U smislu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, u daljnjem tekstu: ZV), tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika po osnovi dosjelosti ima se ocjenjivati prema tada važećim pravilima. Prema pravnom pravilu iz par. 1460. (dosjelost) bivšeg OGZ, koja se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), temeljna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je savjesnost, odnosno zakonitost i istinitost posjeda. Po OGZ-u temeljem paragrafa 1468. bio je predviđen rok od 30 godina za stjecanje nekretnina dosjelošću. ZOVO je stupio na snagu 1. rujna 1980. Prema čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

33.1. Ako su pravni prednici tužitelja-protutuženika i stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću po ranijim propisima, nakon predmetne kupoprodaje 1978. godine pravni prednik tužitelja-protutuženika više nije bio upisan ni kao posjednik ni kao suvlasnik predmetne nekretnine, a nadasve nije mogao biti savjestan posjednik. Ako za tu kupoprodaju tužitelj-protutuženik kao njegov sin doista nije znao, od dana otvaranja nasljedstva 1993. godine iza njegovog oca za njega bi počeo teći eventualno novi rok dosjelosti. No, za to nisu bile ispunjene zakonom predviđene pretpostavke.

33.2. Iako je iz suglasnih iskaza saslušanih tužitelja-protutuženika i svjedoka AV, OVH,a BV, HV, EV i iz konteksta iskaza svjedokinje VV utvrđeno da je obitelj pravnog prednika tužitelja- protutuženika i samog tužitelja-protutuženika bila u posjedu predmetne nekretnine, pravni prednik tužitelja-protutuženika nije bio evidentiran kao posjednik ni izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine nisu bile navedene u rješenjima o nasljeđivanju iza njegovog oca KV, koji je umro 1993. godine. No, da bi tužitelj-protutuženik nasljeđivanjem stekao pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine ta nekretnina bi trebala predstavljati ostavinu njegovog oca, a što nedvojbeno nije. Fotografije sinova tužitelja-protutuženika i njihovih prijatelja na predmetnoj nekretnini na biciklima nipošto nisu dokaz zakonitosti ni poštenosti posjeda tužitelja- protutuženika i njegove obitelji.

33.3. Zato na temelju naslijeđenog posjeda predmetne nekretnine iza svog oca, tužitelj- protutuženik nije automatski stekao valjani temelj posjedovanja predmetne nekretnine. Kako nije imao pravni temelj posjedovanja, to njegov posjed nakon smrti oca nije mogao biti zakonit.

33.4. Njegov posjed, a ni posjed njegovog pravnog prednika na predmetnoj nekretnini nije mogao biti ni pošten od 1978. do 1993. iz više razloga. Prednik tužitelja-protutuženika prema dostavnoj naredbi iz rješenja ranijeg Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Z- 1855/78 od 11. prosinca 1978. trebao je biti obaviješten o besteretnom otpisu kčbr. [katastarska čestica] oranica od 71 čhv iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u novi z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva u korist MV, pravnog prednika tuženika-protutužitelja. Nije dokazano da ne bi bio obaviješten. To znači da je imao i trebao imati saznanja o tome da više nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Jednako tako je na rješenju nekadašnje Općine Zabok, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 4. studenoga 1980. navedeno da se pravnom predniku tužitelja-protutuženika ima dostaviti rješenje o otpisu predmetne nekretnine iz posjedovnog lista 81 u novi posjedovni list br. 983, k. o. [katastarska općina] na novog posjednika MV i to uslijed kupoprodaje.

33.5. Od 1993. godine nadalje posjed tužitelja-protutuženika nije mogao biti pošten jer su mu dostavljana rješenja iz ostavinskog postupka njegovog oca i to rješenje o nasljeđivanju i rješenja o naknadno pronađenoj imovini i ni u jednom od tih rješenja predmetna nekretnina nije ušla u ostavinu iza njegovog oca te se ne može smatrati da tužitelj-protutuženik usprkos tome nije imao saznanja da mu predmetna nekretnina ne pripada. On je to mogao i trebao provjeravati i znati. Nadalje, protivno njegovoj tvrdnji u ovom postupku, iz izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novim razgraničenjima Dagor d.o.o. od 13. ožujka 2017. proizlazi da je tužitelj-protutuženik utvrđen stvarnim korisnikom drugih nekretnina, dok su korisnicima predmetne nekretnine utvrđeni GV i CV.

33.6. Iako se poštenje posjeda pretpostavlja, presumira, čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed, njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

33.7. Ostali svjedoci nisu imali saznanja o tome tko je tijekom vremena posjedovao predmetnu nekretninu, niti je o tome neposrednih saznanja imao tuženik-protutužitelj.

34. Iako istinitost posjeda uslijed gornjih utvrđenja nije odlučna za odluku suda u ovom predmetu, u odnosu na istinitost posjeda ističe se da u odnosu na tužitelja-protutuženika nije ničim dokazano da bi svoj posjed stekao vi, clam ili precario, tj. silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, no čak i posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Nije dokazano da bi bilo tko od tuženikovih prednika u prošlosti tražio zaštitu svog posjeda od prednika tužitelja- protutuženika, čak i da je posjed prednici tuženika-protutužitelja doista oduzet silom. No, istinitost posjeda sama za sebe ne dovodi do ispunjenja zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

34.1. U odnosu na tuženikove-protutužiteljeve navode da je njegova nekretnina bila uzurpirana tijekom trajanja parničnog postupka ovoga suda poslovni broj P-299/10 valja reći da je iz iskaza svjedokinje HV utvrđeno da predmetnu nekretninu za vrijeme njezinog posjedovanja susjednih nekretnina, nije posjedovala.

34.2. Točno je da je tužbenim zahtjevom u parničnom postupku P-299/10 obuhvaćena i predmetna nekretnina, no geodetskim vještačenjem u ovom predmetu utvrđeno je da se ograđena kuća i okućnica tuženika-protutužitelja ne nalaze na predmetnoj nekretnini, time da u tom parničnom postupku nije izvršen očevid ni geodetsko vještačenje radi identifikacije predmetnih nekretnina.

34.3. Zbog svega navedenoga, odbijen je kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, time da se u odnosu na dio istoga, koji glasi da bi tuženici bili dužni bilo što priznati, ističe da se sudskom odlukom valjano ne može nikome naložiti priznanje bilo čega.

35. Kako je tijekom ovog postupka utvrđeno da je tuženik-protutužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a što tužitelj-protutuženik nije s uspjehom oborio, to je osnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za predajom u posjed istih po osnovi čl. 161. st. 1. i 2. ZV- a i to u dijelu u kojem ista nekretnina ne obuhvaća nerazvrstanu asfaltiranu cestu sukladno rezultatima geodetskog vještačenja, o čemu je odgovarajući upravni postupak u tijeku, sukladno utvrđenju geodetskog vještaka. Kako preostali dio protutužbenog zahtjeva predstavlja nerazvrstanu asfaltiranu javnu cestu, to isti dio tužitelj-protutuženik ne drži niti može držati u posjedu.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a visina istog je odmjerena u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženik-protutužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu protutužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, posebno gledajući u cjelini tužbeni i protutužbeni zahtjev u ovom predmetu.

36.1. Parnični trošak tuženika-protutužitelja obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 7/1 – 100 bodova), trošak sastava protutužbe (tbr. 7/1 - 100 bodova), trošak zastupanja na ročištima 19. ožujka 2025., 6. svibnja 2025., 21. kolovoza 2025., 9. listopada 2025. i 9. prosinca 2025. (tbr. 9/1 - po 100 bodova), kao i trošak sastava podneska od 17. travnja 2025., 1. listopada 2025. i 31. listopada 2025. (tbr. 8/1 -100 bodova) te sastava podneska od 31. srpnja 2025. (tbr. 8/4 - 25 bodova), što ukupno iznosi 1.025,00 bodova ili 2.050,00 EUR, računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR. PDV na taj iznos jest 512,50 EUR, što ukupno iznosi 2.562,50 EUR.

36.2. Pripada mu i zatraženi trošak sudske pristojbe na protutužbu i na presudu u iznosu od po 66,36 EUR, što ukupno iznosi 2.695,22 EUR.

36.3. Sud nije ocijenio neophodnim troškom u ovom predmetu trošak prijave punomoći u spis, koja je mogla biti dostavljena uz odgovor na tužbu.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 23. siječnja 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvj. Snježana Burić, Pregrada

2. Odvj. Damir Vidrih, Zagreb

3. eOglasna ploča suda