Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-106/2024-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja CEZAREJA d.o.o., Gorjani 175, Ivankovo, OIB: 44343542645, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Krivić, odvjetnik u Osijeku, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 23, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJA d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u OD Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 420.186,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se ADRIATIC OSIGURANJU d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju CEZAREJI d.o.o., Gorjani 175, Ivankovo, OIB: 44343542645 isplati iznos 366.666,40 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju CEZAREJI d.o.o., Gorjani 175, Ivankovo, OIB: 44343542645, isplati iznos od 53.519,60 eura sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se ADRIATIC OSIGURANJU d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju CEZAREJI d.o.o., Gorjani 175, Ivankovo, OIB: 44343542645, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 72.869,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.638,93 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, tužitelj navodi da je 5. srpnja 2023. sklopio s tuženikom ugovor o osiguranju imovine uz policu osiguranja imovine broj: 89068300015391. Osiguranje je ugovoreno za imovinu tužitelja u Gospodarskoj zoni, Skrotinci, Otok i to pogon za prijem, čišćenje, sušenje skladištenje i izdavanje robe (žitarice) na jednogodišnje razdoblje od 18. srpnja 2023. u 24 sata do 18. srpnja 2024. u 24 sata. Policom je ugovoreno osiguranje imovine, između ostaloga, za slučaj osnovnih rizika: požar, eksplozija, oluja, elementarne nepogode, udar munje, tuča, poplava. Tužitelj je 7. srpnja 2023. izvršio plaćanje premije osiguranja u iznosu 1.585,04 eura.

2. Razlog što je početak osiguranja ugovoren trinaest dana nakon izdavanja police leži u činjenici da je tužitelj imao ugovoreno osiguranje s Wiener osiguranjem Vienna Insurance Group d.d. za razdoblje od 18. srpnja 2022. do 18. srpnja 2023. te je suglasnom voljom parničnih stranaka početak osiguranja ugovoren s početkom 18. srpnja 2023. kako bi se izbjeglo dvostruko osiguranje. Nadalje navodi da je tužitelj 26. srpnja 2022. sklopio Ugovor o kreditu broj 6136000584 s Agram bankom d.d. sukladno kojemu prema odredbi čl. 9.1. d) Ugovora nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Otok k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], moraju biti osigurane kod osiguravajućeg društva prihvatljivog kreditoru, a polica osiguranja mora biti vinkulirana u korist kreditora sve do potpunog podmirenja svih tražbina iz navedenog ugovora. Stoga je polica osiguranja broj: [broj police osiguranja] od 5. srpnja 2023. vinkulirana u korist Agram banke te su tuženiku sve gore navedene činjenice bile poznate u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju dana 5. srpnja 2023.

3. Uslijed olujnog nevremena 19. srpnja 2023., koje je zahvatilo kontinentalnu Hrvatsku, oštećen je osigurani pogon tužitelja u Gospodarskoj zoni Skrotinci, Otok, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je 20. srpnja 2023. podnio odštetni zahtjev radi isplate štete temeljem naprijed navedene police osiguranja sa zahtjevom da tuženik izvrši izvid i procjenu štete. Tuženik je 8. kolovoza 2023. izvidio štetu, no nije načinio procjenu štete te je tužiteljev odštetni zahtjev ocijenio pravno neosnovanim. Tuženik je svoju odluku temeljio na predmetnoj polici osiguranja i pripadajućim Uvjetima za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostala osiguranja imovine te odredbi tč. 18. Uvjeta koja definira pojam „vremenske karence“. Tužitelj je podnio pritužbu na odluku po odštetnom zahtjevu, međutim tuženik je po pritužbi donio sadržajno jednaku odluku. Tužitelj smatra da je tužiteljevo odbijanje nezakonito te da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti navedene odredbe Uvjeta.

4. S obzirom da tuženik nije tužitelju dostavio sveobuhvatni izvid i procjenu štete te je ocijenio tužiteljev odštetni zahtjev pravno neosnovanim, tužitelj je proveo postupak osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj: R1- 67/2023, uviđajem na licu mjesta i obavljanjem strojarskog vještačenja na okolnost štete na imovini tužitelja. Tuženik je nazočio uviđaju te nije imao prigovor na provedeno vještačenje.

5. Tužitelj smatra da je uslijed štetnog događaja pretrpio imovinsku štetu u visini 646.440,00 eura (bez PDV-a), s tim da će od iznosa pretrpljene štete odbiti amortizaciju predmetnog pogona koji je izgrađen 2005. u visini 35% pa ovom tužbom potražuje iznos od 420.186,00 eura (bez PDV-a), dok će konačan iznos tužbenog zahtjeva tužitelj specificirati nakon provedenog strojarskog vještačenja na okolnost visine štete. Tijek zateznih kamata tužitelj uređuje sukladno odredbi čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Budući da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 20. srpnja 2023., potražuje zatezne kamate od 4. kolovoza 2023.

6. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iako ne osporava da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine s ugovorenim početkom osiguranja, smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog odredaba u Uvjetima osiguranja, koja se odnose na štete nastale ostvarenjem osiguranog rizika Oluja, u toč. L. III. (17) i (18), koje određuju isključenje odnosno propisuju da osiguranjem nisu obuhvaćene štete kod kojih nije ispunjen uvjet vremenske karence. Vremenska karenca prema toj odredbi predviđa, kod sklapanja ugovora o osiguranju, suspenziju ugovora za rizik oluje na rok od sedam dana.

7. Dodaje da je tužitelj kod tuženika sklopio prvu policu osiguranja s ugovorenim početkom osiguranja od 18. srpnja 2023. pa ako mu je na osiguranom objektu šteta nastala, kako tvrdi, uslijed oluje koja se dogodila 19. srpnja 2023., tada iz ugovornih odredbi predmetnog ugovora o osiguranju jasno proizlazi da utužena šteta nije obuhvaćena predmetnim ugovorom o osiguranju, smatra tuženik. Pojašnjava kako pravna teorija definira institut karence u ugovoru o osiguranju kao razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguratelj nije u obvezi ako nastane osigurani slučaj. Stoga smatra da tužitelj nema pravo na isplatu osigurnine budući da predmetna šteta, s obzirom na ugovoreni početak osiguranja i datum nastanka štete naveden u tužbi, nije pokrivena predmetnim ugovorom o osiguranju.

8. Nadalje tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da je predmetna polica osiguranja vinkulirana u korist Agram Banke.

9. Osim toga, tuženik ističe da iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi predmetna šteta bila isključivo posljedica oluje, a ne nedostataka samog osiguranog objekta (mane stvari) vezano za konstrukciju objekta, a što predstavlja razlog isključenja obveze tuženika s obzirom na Uvjete osiguranja. Smatra da je sporan i utuženi tijek kamata s obzirom na odredbe toč. P. IV. Uvjeta osiguranja iz kojih proizlazi da dospjelost predmetnog potraživanja tužitelja nije nastupila s obzirom na činjenice ranije iznesene u ovom podnesku.

10. Tužitelj je potom dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojem navodi da nema mjesta primjeni odredbe o vremenskoj karenci. Sukladno toč. G. II. 2.3. Uvjeta za osiguranje, pojam vremenske karence veže se za trenutak sklapanja ugovora, a svrha vremenske karence je spriječiti sklapanje ugovora o osiguranju u kojima je rizik izvjestan, odnosno u nastajanju, kao i ugovora u kojima je šteta nastala prije sklapanja ugovora. Irelevantni su navodi iz odgovora na tužbu na koji način pravna teorija definira institut karence, budući da se na konkretan slučaj primjenjuju Uvjeti za osiguranje za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostalih osiguranja imovine, kao i Zakon o obveznim odnosima. Svrha ugovaranja vremenske karence nije izbjegavanje plaćanja osigurnine, već sprječavanje zlouporabe u osiguranju.

11. Ističe da je sporna polica sklopljena 5. srpnja 2023. dok je osigurani slučaj nastao 19. srpnja 2023. Budući da se radilo o grmljavinskoj oluji koja se dogodila 14 dana poslije sklapanja ugovora, tužitelj smatra da je u trenutku sklapanja ugovora osigurani rizik bio budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika u smislu odredbe čl. 922. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pa se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba o vremenskoj karenci. Također napominje da se, prema Informacijama za klijenta ili ugovaratelje osiguranja, Ugovor o osiguranju sklapa i ugovorne strane obvezuje za vremensko trajanje ugovoreno i navedeno u polici. Prema predmetnoj polici osiguranje je ugovoreno na jednogodišnje razdoblje od 18. srpnja 2023. u 24 sata do 18. srpnja 2024. u 24 sata.

12. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj ističe da dugogodišnja sudska praksa upućuje da se vinkulacijom police ne prenosi svojstvo osiguranika te da tužitelj kao osiguranik ima ovlaštenje tužbom zahtijevati isplatu osigurnine. Ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz rješenja VSRH, broj: Rev- 1037/2007-2 od 19. studenog 2008. Slijedom navedenog, smatra neosnovanim prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja.

13. Nadalje navodi da je Agram banci d.d. kao vinkulantu podnio zahtjev za izdavanje suglasnosti za isplatu osigurnine izravno tužitelju u ovoj parnici. Agram banka d.d. je u svom odgovoru navela kako nije obvezna unaprijed izdati suglasnost za utuženje osiguravajućih društava. U slučaju da ugovaratelj osiguranja, ovdje tužitelj, pribavi pravomoćnu i ovršnu presudu protiv osiguratelja, Agram banka d.d. je kao vinkulant na predmetnoj polici osiguranja u zakonskoj obvezi dati suglasnost za isplatu osigurnine ugovaratelju osiguranja u slučaju da isti nema dospjelih potraživanja. U slučaju da Agram banka d.d. ima dospjelih potraživanja, isplata osigurnine isplaćuje se Agram banci d.d., kao vinkulantu, do visine dospjelih potraživanja, a eventualna razlika osigurnine isplaćuje se klijentu kao ugovaratelju osiguranja. Na temelju gore navedenog, tužitelj smatra da ima ovlaštenje za vođenje ove parnice.

14. Prema mišljenju tužitelja, tuženik se paušalno protivi visini tužbenog zahtjeva te se poziva na odredbe Uvjeta osiguranja koje reguliraju mane stvari. Stoga tužitelj predlaže da se strojarski vještak u svom nalazu i mišljenju dodatno očituje je li nastala šteta posljedica mana stvari i dotrajalosti na osiguranom objektu ili je posljedica oluje. U odnosu na dotrajalost osiguranog objekta, upućuje na činjenicu da je tužitelj odbio amortizaciju predmetnog pogona u visini 35%. U odnosu na tijek zateznih kamata i dospjelost zahtjeva za isplatu osigurnine u smislu odredbi toč. P. IV. Uvjeta napominje da je tužitelj u svom odštetnom zahtjevu dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te da je tuženik 8. kolovoza 2023. proveo izvid štete.

15. Ukoliko sud prihvati prigovore tuženika te nađe da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, tada sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj postavlja supsidijarni kumulirani tužbeni zahtjev koji tužitelj temelji na istom historijatu i istim dokaznim prijedlozima.

16. Na pripremnom ročištu održanom 5. lipnja 2024., tužitelj uz već navedene prijedloge dokaza iz tužbe dodaje da predlaže pribavljanje podataka od DHMZ i meteorološko vještačenje. Također da se od DHMZ-a zatraže odgovor na pitanje o vremenu nastanka predmetne oluje te njenom tijeku do područja općine Otok, odnosno koliko ranije se moglo predvidjeti dolazak oluje i njezina snaga na području općine Otok. Punomoćnik tuženika se nije protivio prijedlogu pribave podataka od DHMZ-a i predlaže da se pritom zatraže i podaci o vremenu i mjestu pojave ključnih pretpostavki za nastanak predmetne oluje.

17. U odnosu na navode podneska tužitelja od 28. svibnja 2024. , tuženik ističe da nije sporan sam sadržaj Ugovora o osiguranju, nego tumačenje odredbi uvjeta o osiguranju. U odnosu na visinu štete tuženik ističe da uz tužbu nije dostavljen niti predračun, a niti račun do sada izvršenih radova pa nije jasno na koji je način zahtjev postavljen točno u iznosu u kojem je. Tuženik ističe da odgovarajući predračun popravka i računi popravka te eventualne ugradnje novih dijelova pogona svakako postoje, s obzirom da je tuženik tijekom prošlog tjedna učinio fotografije predmetnog pogona i utvrdio da su silosi ili djelomično ili u cijelosti popravljeni. Suglasan je s prijedlogom tužitelja da se na okolnost visine štete provede strojarsko vještačenje s tim da predlaže da se provede vještačenje i po vještaku građevinske struke u zajednici s vještakom strojarske struke i to očevidom na licu mjesta. Također predlaže da se vještacima da u zadatak da se očituju o eventualnoj vrijednosti oštećenih i eventualno zamijenjenih metalnih površina. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za pribavljanjem podataka od DHMZ-a, a osim toga, predlaže da se od grada Otoka zatraži podatak je li priznata elementarna nepogoda u Otoku na dan 19. srpnja 2023. te je li na temelju proglašenja elementarne nepogode, tužitelju eventualno isplaćena novčana naknada i u kojem iznosu.

18. Što se tiče prijedloga punomoćnika tuženika da se naloži tužitelju dostaviti račune popravka predmetnog silosa, tvrdi da isto nije moguće, obzirom da je silos u fazi sanacije, saniran je samo djelomično i radovi nisu završeni. Osim toga, sanacija se provodi na način da se ugrađuje novija i drugačija oprema te dimenzije silosa nisu iste onom koji je uništen u predmetnoj oluji.

19. Sud je na istom ročištu prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem strojarskog vještačenja na okolnost je li nastala šteta posljedica mana stvari i dotrajalosti na osiguranom objektu ili je posljedica oluje te u odnosu na visinu štete. Također je prihvaćen i prijedlog tužitelja i tuženika za pribavom podataka od DHMZ-a o oluji za dan 19. srpnja 2023. na području općine Otok te okolnostima i vremenu nastanka oluje. Osim toga, sud je povodom prijedloga stranaka odlučio zatražiti službenim putem obavijest od Grada Otoka je li priznata elementarna nepogoda u Otoku na dan 19. srpnja 2023. te je li na temelju proglašenja elementarne nepogode tužitelju eventualno isplaćena novčana naknada i u kojem iznosu.

20. Strojarski vještak je obavijestio sud da je za utvrđivanje visine ukupno nastale štete na objektima tužitelja potrebno mišljenje građevinskog vještaka vezano za procjenu štete na građevinskom dijelu objekata vagarske kućice i podnog skladišta.

21. Tužitelj je sudu dostavio podnesak u kojem dostavlja ponudu na iznos od 510.891,00 eura koja se odnosi na dio oštećenog pogona i to na zamjenu četiri silosa. Navedenom ponudom nije obuhvaćena sanacija cjelokupnog postrojenja zajedno s elevatorskim tornjem. Budući da je sanacija u tijeku i da se trenutno saniraju samo na dva od sveukupno četiri silosa, to tužitelju dobavljač još nije izdao račun. Nadalje, tuženik je na ročištu dana 5. lipnja 2024. predložio vještacima dati u zadatak da se očituju o vrijednosti oštećenih i eventualno zamijenjenih metalnih površina. U odnosu na navedeno tužitelj ovime dostavlja račune izdane od strane tužitelja tvrtki CE-ZA-R Centar za reciklažu d.o.o. u ukupnom iznosu od 3.256,20 eura, kao i prateću dokumentaciju na ime metalnog otpada prevezenog na reciklažni centar.

22. U odnosu na prigovor tuženika vezano za tijek kamata, tužitelj navodi da je postavio tijek zateznih kamata tekućih od 4. kolovoza 2023. na koji dan je dospjela obveza isplate osigurnine sukladno odredbi čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 20. srpnja 2023. Prigovarajući na početak tijeka zateznih kamata tuženik navodi kako je 4. kolovoza 2023. uputio tužitelju dopis u kojem je tražio pribavu dokumentacije potrebne za utvrđivanje visine štete. Ističe da takav dopis nikada nije upućen tužitelju, niti je tužitelj isti dopis primio. Tuženik je 8. kolovoza 2023. izvidio štetu, no nije načinio procjenu štete, te je tužiteljev odštetni zahtjev u cijelosti ocijenio pravno neosnovanim bez osporavanja visine štete. Tužitelj je podnio pritužbu na odluku po odštetnom zahtjevu, međutim tuženik je po pritužbi donio sadržajno jednaku odluku u kojoj odluci tuženik također nije problematizirao visinu štete. Tuženik nije od tužitelja zatražio primjereni rok za proučavanje predmeta niti dostavu dodatnih obrazloženja ili dokumentacije. Napominje da je prije početka parničnog postupka proveden postupak osiguranja dokaza u kojem je sudjelovao tuženik, a na koji postupak i provedeno vještačenje isti nije imao nikakvih prigovora. Dodaje da nije ostvario sredstva od Općine Otok za pretrpljenu štetu od prirodne nepogode s obrazloženjem da je tužitelj osiguran te da će svoju štetu naplatiti putem ovdje predmetne police osiguranja.

23. Državni hidrometeorološki zavod je 26. lipnja 2025. ovom sudu dostavio meteorološke podatke u kojima je tablično prikazano stanje vremena za područje grada Otoka prema podacima s glavne meteorološke postaje (GMP) Gradište te meteorološke podatke (atmosferske pojave, dnevna količina oborine) prema podacima s kišomjerne postaje (KP) Otok za dan 19. srpnja 2023., kao i tablični prikaz jačine vjetra koja se određuje prema Beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra na kopnu.

24. Isto tako, iz Grada Otoka je 26. lipnja 2024. dostavljena Odluka o proglašenju prirodne nepogode nastale uslijed olujnog i orkanskog vjetra, između ostalih i za područje Grada Otoka za 19. srpanj 2023., a u dopisu se navodi i da tužitelju nije isplaćena novčana naknada zbog prirodne nepogode.

25. Tužitelj smatra da iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda od 24. lipnja 2024. proizlazi da na postaji GMP Gradište dana 19. srpnja 2023. nedostaje podatak o maksimalnoj dnevnoj brzini vjetra iz tehničkih razloga. Prema saznanju tužitelja, radilo se o činjenici da je uslijed vjetra velike brzine mjerač brzine vjetra otkinut, stoga se nije mogao dobiti točan podatak o brzini vjetra. Međutim, u opisu vremena stoji da je popodne dana 19. srpnja 2023. bila grmljavina i kiša te vjetar koji je nosio krovove.

26. Nadalje, tužitelj navodi da se, sukladno Uvjetima za osiguranje od požara i elementarnih šteta tuženika iz odjeljka L III. olujom smatra vjetar minimalne jačine 8 bofora (17,2 metra u sekundi), kao i vrtložni vjetar minimalne jačine T0 po Torro ljestvici (označava ekvivalent 8 bofora). Smatrat će se da je puhao vjetar ove brzine u mjestu gdje se nalazi osigurana stvar, ako je vjetar lomio grane i stabla ili oštetio redovno održavane građevine. U slučaju sumnje, osiguranik mora dokazati brzinu vjetra ili nastanak tornada izvještajem hidrometeorološke službe. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj predlaže da se tuženik očituje osporava li činjenicu da su se ispunili uvjeti iz odjeljka L III. 13 i 14 odnosno je li 19. srpnja 2023. vjetar minimalne jačine 8 bofora (ili vjetar koji je lomio grane i stabla ili oštetio redovno održavane građevine) nanio štetu na pogonu tužitelja. Ukoliko bi tuženik osporavao gore navedeno, tužitelj ostaje kod prijedloga za meteorološkim vještačenjem te predlaže saslušati stručnu osobu iz DHMZ. Također, tužitelj predlaže da DHMZ dostavi podatak iz kojeg razloga nedostaje podatak o maksimalnoj dnevnoj brzini vjetra na postaji GMP Gradište.

27. U svom očitovanju na podnesak vještaka, tuženik navodi da odustaje od prijedloga za provođenjem dokaza građevinskim vještačenjem s obzirom da je teret dokaza visine štete na tužitelju, a ne na tuženiku. U odnosu na Ponudu za zamjenu silosa i predmetne opreme, a koja glasi na iznos znatno niži od iznosa od 646.440,00 EUR za koji se u tužbi navodi da je nova vrijednost predmetne opreme, smatra da je utuženi iznos previsok. Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio određenu dokumentaciju iz koje proizlazi da je određeni novčani iznos naplatio prodajom otpada nastalog oštećenjem predmetne opreme pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev očito neosnovan.

28. Tužitelj se očitovao na podnesak tuženika navodeći da će sam snositi trošak građevinskog vještačenja na okolnost visine štete na građevinskom dijelu objekata vagarske kućice i podnog skladišta.

29. Strojarski vještak Dražen Jeđud je u svom nalazu i mišljenju zaključio da šteta na objektima tužitelja nije posljedica tehničkih nedostataka i dotrajalosti, već je posljedica olujnog nevremena koje je pogodilo kontinentalni dio Republike Hrvatske 19. srpnja 2023. Visinu štete na objektima pogona za prijem, čišćenje, sušenje, skladištenje i izdavanje žitarica tužitelja (elevatorski toranj, silosi, hodna staza i lančani transporter) s PDV-om procjenjuje na 452.248,00 EUR, dok visinu štete na reklamnom stupu tužitelja se s PDV-om procjenjuje na 640,00 EUR. Vještak dodaje da visina štete na objektima vagarske kućice i podnog skladišta tužitelja spada u područje građevinskog vještačenja.

30. Na nalaz i mišljenje vještaka očitovao se tužitelj koji smatra da iz istog proizlazi da na oštećenim objektima nisu uočeni tehnički nedostaci, niti tragovi dotrajalosti koji bi mogli uzrokovati predmetna oštećenja. Pravac i smjer deformiranja vanjske oplate silosa i elevatorskog tornja te pravac i smjer rušenja hodne staze i lančanog transportera je podudaran s pravcem i smjerom puhanja vjetra iz olujnog nevremena od 19. srpnja 2023. Šteta na objektima tužitelja nije posljedica nedostataka i dotrajalosti, već je posljedica olujnog nevremena koji je pogodilo kontinentalni dio Republike Hrvatske 19. srpnja 2023. U odnosu na štetu na elevatorskom tornju vještak navodi da zbog oštećenje i uvijanja nosive konstrukcije isti nije moguće popraviti, međutim štetu je moguće sanirati na način da se zamijeni gornji oštećeni dio. Vrijednost gornjeg dijela se procjenjuje na 50% vrijednosti cijelog tornja, odnosno na 75.000,00 eura uvećano za PDV. Tužitelj u ovom dijelu prigovara na nalaz i mišljenje vještaka. Osnovno pravilo u popravljanju materijalne štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dakle uz primjenu načela potpune naknade. Tužitelj smatra da sanacija postojećeg tornja nije adekvatna naknada štete. Tužitelj smatra da je procjena vještaka paušalna te predlaže istoga pozvati na raspravu da se dodatno usmeno očituje na okolnosti vrijednosti radova i materijala potrebnih za sanaciju silosa te razliku u vrijednosti novog u odnosu na sanirani elevatorski toranj. U odnosu na amortizaciju vještak je pri izračunu uzeo minimalnu trajnost metalne konstrukcije od 50 godina, te je sukladno istome procijenio stopu amortizacije na 36%. Tužitelj predlaže da se vještak na raspravi očituje o prosječnoj odnosno predvidivoj trajnosti metalnih konstrukcija.

31. Tuženik se također očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda u kojem ističe da je predmet ovog postupka visina štete bez uključenog PDV- a, pa je relevantan izračun vještaka na iznos od 361.798,40 EUR. U odnosu na izračun amortizacije oštećenog objekta, a koju vještak računa uz visini od 36%, tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o masivnim građevinama, zbog čega je amortizaciju bilo pravilno računati sa stopom od 3 do 4% godišnje, na koji način bi i konačna visina amortizacija bila 50 do 100% veća od one koju utvrđuje vještak u svom nalazu i mišljenju. Tuženik drži neodrživim izračun visine štete na elevatorskom tornju, jer je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta samo na gornjem dijelu tornja, pa bi se isti mogao popraviti zamjenom vrijednosti ¼ novog tornja, a ne ½ kako vještak računa. Tuženik drži da je vještačenjem propušteno utvrditi kvalitetu novih silosa u odnosu na oštećene, koji su izgrađeni prije 18 godina. Tako se primjerice u ponudi Mlinostroja d.d. navodi sa su novi silosi projektirani za vjetrove do 144 km/h. Ključno je ovo pitanje jer bi se eventualnim poboljšanjem tehničkih karakteristika novog objekta u odnosu na stari uvećala vrijednost imovine tužitelja, a što predmetnim ugovorom o osiguranju nije pokriveno, zbog čega se, sukladno uvjetima osiguranja osigurnina, umanjuje za iznos za koji je uvećana vrijednost osiguranog objekta (toč. P. VI. 19.2. b) Uvjeta, str. 59).

32. Na ročištu održanom 28. listopada 2024., saslušan je vještak Dražen Jeđud, koji je između ostalog naveo da je konstrukcija postojećeg elevatorskog tornja izvedena od čeličnih elemenata koji su spojeni zavarivanjem. Postavljanjem i zavarivanjem novog gornjeg dijela elevatorskog tornja na donji postojeći dio, dobila bi se konstrukcija koja zadovoljava iste tehničke zahtjeve koje je zadovoljavala i konstrukcija postojećeg elevatorskog tornja. Stopa amortizacije je određena obzirom na starost silosa, elevatorskog tornja, i opreme te njihov uporabni vijek od oko 50 godina. Uporabni vijek uz vremensku i funkcionalnu amortizaciju obuhvaća i tehnološku zastarjelost objekata i opreme. Iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi kolika je bila otpornost na vjetar postojećih objekata i opreme tužitelja. Uporabni vijek oštećenih objekata i opreme tužitelja je oko 50 godina iz čega slijedi stopa amortizacije od 36%. Pregledom elevatorskog tornja u postupku osiguranja dokaza je utvrđeno uvijanje gornje polovine konstrukcije tornja, a uvijanje je najizraženije na spoju tornja i hodne staze. Sanaciju štete na elevatorskom tornju je moguće izvršiti zamjenom gornje polovine tornja novim, a kako je to opisano na stranici 4. pisanog nalaza i mišljenja. Prema dostupnoj dokumentaciji nije moguće utvrditi otpornost oštećenih objekata tužitelja na vjetar. U postupku osiguranja dokaza vještak je popratio i fotografijama fiksirao uklanjanje jače oštećenih silosa 2. i 4. U postupku osiguranja dokaza su utvrđena i oštećenja silosa 1. i 3. u gornjem dijelu, a kao posljedica udara vjetra i rušenja hodne staze. Obzirom na način gradnje silosa krovni dio silosa nije moguće zamijeniti novim, a obzirom na okolnost da je narušena i njihova statička stabilnost, vještak smatra da je neophodna zamjena i silosa 1 i 3. Bitno je napomenuti i da silosi služe kao oslonac hodne staze, pa destabilizacija silosa može životno ugrožavati osobe koje se kreću po istoj. S obzirom da nedostaju određeni tehnički podaci o postojećim oštećenim objektima tužitelja, nije u mogućnosti napraviti komparaciju između tehničkih značajki oštećenih objekata i novo postavljenih objekata.

33. Sud je na navedenom ročištu odlučio provesti dokaz građevinskim vještačenjem po prijedlogu tužitelja na okolnosti visine štete na građevinskom dijelu objekata vagarske kućice i podnog skladišta te uputiti upit DHMZ da se dodatno očituje vezano za maksimalnu dnevnu brzinu na postaji GMP Gradiška, odnosno da DHMZ dostavi podatak zašto nisu dostavili taj podatak.

34. Državni hidrometeorološki zavod je 19. studenog 2024. dostavio potvrdu s podacima maksimalne brzine vjetra i pripadnog smjera, maksimalnom dnevnom udaru za područje grada Otoka, a prema podacima s glavne meteorološke postaje (GMP) Gradište za dan 19. srpnja 2023.

35. Građevinska vještakinja HŽ je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je ukupna šteta na građevinskom dijelu objekata na građevinskoj čestici pogona silosa nastala tijekom olujnog nevremena je zbirni iznos od štete sanacije na vagarskoj kućici i podnom skladištu. Vrijednost sanacije nastalih oštećenja, prema njenoj procjeni, iznosi 9.818,00 eura.

36. Tuženik je dostavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je trošak sanacije prema računu popravka br. 46/1/1 od tvrtke Key Bau d.o.o. uredan i prihvatljiv po cijenama izvedenih radova, međutim, da je u štetnom događaju oštećena samo jedna strana fasade objekta podnog skladišta (sjeverna strana) dok južna strana nije oštećena. Osiguranik je uredio obje strane fasade, što ne bi trebala biti tuženikova obveza. Osim navedenog, budući da je osiguranje sklopljeno na stvarnu vrijednost, potrebno je primijeniti umanjenje zbog amortizacije (trošnosti) za period od izgradnje do štete. Primjena amortizacije ne bi trebala biti sporna, budući je sam osiguranik u tužbenom zahtjevu prihvatio primjenu amortizacije na silosima, prihvaća je i vještak prilikom utvrđivanja visine štete na silosima, pa bi amortizaciju trebalo primijeniti i za ovaj dio štete. Ovdje je riječ zidanom građevinskom objektu, pa bi prihvatljiva amortizacija mogla biti cca 2% na godinu. Ključnim nedostatkom nalaza i mišljenja vještaka, tuženik smatra činjenicu da vještak niti prilikom usmenog saslušanja, jednako kao i prilikom prvotnog pisanog vještačenja, nije utvrdio ključne tehničke karakteristike oštećenih silosa, pa niti podatke o njihovoj projektom predviđenoj otpornosti na vjetar, kao niti o ostalim zahtijevanim otpornostima silosa, slijedom čega, vještak nije izvršio komparaciju vrijednosti novih silosa prema cijenama kojih je utvrdio visinu štete u odnosu na vrijednost starih čime se otvara mogućnost da tužitelj eventualnom naplatom osigurnine ostvari novčana sredstva iz kojih može sagraditi tehnički bolje silose od onih koji su mu oštećeni, a što se kosi s odštetnim načelom imovinskih osiguranja. Tuženik, zbog sumnje u neobjektivnost vještaka Dražena Jeđuda, stavlja prijedlog za njegovim izuzećem u predmetnom parničnom postupku i predlaže provesti novo strojarsko vještačenje po drugom vještaku odgovarajuće struke sa zadatkom vještaku da u sklopu vještačenja od tvrtke Mlinostroj d.d. Slovenija zatraži i sve tehničke karakteristike „starih“ i „novih“ silosa radi usporedbe njihove kvalitete i vrijednosti.

37. Na ročištu održanom 25. ožujka 2025., tužitelj smatra da je prijedlog za izuzeće vještaka paušalan i neobrazložen te predlaže da se odbaci. Dodaje da osobno nikada nije zastupao vještaka u sudskom postupku, ali moguće da ga je zastupao odvjetnički ured u kojem radi, međutim prije, ali ističe da je vještak u nekom trenutku bio i zaposlenik tuženika, odnosno radio je kao procjenitelj za tuženika. Ističe da vještaka ni u jednom trenutku nije predložio, naime u postupku osiguranja dokaza sud ga je sam odredio, a tako i u ovom postupku.

38. Punomoćnik tuženika izjavljuje da je za zastupanje vještaka saznao tek nakon provedenog vještačenja te navodi da je vještak bio u radnom odnosu kod tuženika.

39. Na istom ročištu proveden je dokaz saslušanjem vještaka HŽ. Vještakinja navodi da je u trenutku kad je vršila očevid stanje potpuno izmijenjeno, sve je obnovljeno tako da je podatke mogla utvrditi jedino na osnovu foto i video dokumentacije koju je predložio tužitelj i iskaza prisutnih na očevidu. Na očevidu su prisustvovali dva predstavnika tuženika, zakonski zastupnik tužitelja i dva djelatnika silosa. Na upit vještakinje vezano za primjedbe tuženika u odnosu na spornu južnu fasadu, djelatnici silosa su rekli da su štete nastale samo na bočnim stranama fasade, dakle, i na sjevernoj i na južnoj fasadi. Kada je izvršila uvid u fotografije koje je priložio tuženik od 17. ožujka 2025. te kad je i sama izvršila uvid u povijesne preglede lokacije putem Google Mapsa, vještakinja je utvrdila da bi zaista proizlazilo da južna fasada nije stradala u vremenskoj nepogodi. Prilikom vršenja vještačenja nisu joj dostavljene fotografije koje se odnose na južnu stranu fasade.

40. Nakon što su vještakinji predočene fotografije koje su dio vještačenja iz postupka osiguranja dokaza, kako bi utvrdila je li riječ o istim fotografijama koje je priložio tuženik uz svoj podnesak, vještakinja navodi da u njemu nema fotografija južne fasade koje su priložene u podnesku tuženika od 17. ožujka 2025. Dodaje da se u nalazu i mišljenju iz postupka osiguranja dokaza ne nalaze fotografije drugih strana građevine za koju je vršila vještačenje. Navodi da nije u obzir uzela i troškove amortizacije, budući da ju sud nije angažirao da izvrši vještačenje kompletne nekretnine, a da bi u tom slučaju uzela u obzir putem troškovne metode procjene vrijednosti nekretnine kojom je to moguće napraviti. Međutim, budući da je procjenjivala samo troškove radova sanacije nema smisla ih umanjivati jer je riječ o novim radovima sanacije.

41. Sud je potom, na prijedlog tuženika kojem se nije protivio tužitelj obvezao vještakinju da dostavi sudu procjenu troškova radova sanacije samo u odnosu na sjevernu fasadu predmetne nekretnine. Sud je također odlučio ponoviti strojarsko vještačenje po prijedlogu tuženika.

42. U dopuni nalaza i mišljenja, vještakinja HŽ zaključuje da je ukupni iznos radova sanacije sjeverne fasade je 4.356,00 eura bez PDV, dok sa uračunatim PDV iznosi 5.445,00 eura.

43. Tuženik je potom odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem novog strojarskog vještačenja prihvaćajući da visina štete na navedenom objektu tužitelja kako je to utvrđeno vještačenjem. Ističe kako je vještačenjima utvrđena visina štete na predmetnim objektima u ukupnom iznosu od 366.666,40 EUR (361.798,40 EUR + 512,00 EUR + 4.356,00 EUR), pa tuženik ovim putem navedeni iznos ukupne štete na predmetnim objektima nastale u predmetnom štetnom događaju čini nespornim.

44. Na ročištu održanom 22. svibnja 2025. prihvaćen je prijedlog tužitelja za provođenjem meteorološkog vještačenja. Prema nalazu i mišljenju vještaka, maksimalni udar vjetra iz raspoloživih podataka 19. srpnja 2023. je na GMP GRADIŠTE iznosio 50.0 m/s (17:36). Maksimalni dnevni udar vjetra je nepoznat budući da podaci za cijelo 24-satno razdoblje nisu raspoloživi jer je vjetar slomio stup s osjetnicima za brzinu i smjer vjetra, ali je za pretpostaviti da su udari vjetra bili još i veći. Na području Grada Otoka 19. srpnja 2023., veći dio dana prevladavalo je sunčano i vruće. U poslijepodnevnim satima sa zapada je došlo grmljavinsko nevrijeme ( sl. 8) između 17 i 19 sati po lokalnom vremenu s olujnim i orkanskim vjetrom te jakom kišom, ponegdje i tučom. Orkanski vjetar je lomio grane i stabla te je pravio štete na objektima (iz klimatološkog dnevnika s GMP Gradište vjetar je nosio i krovove). Nikako nije moglo predvidjeti 5. srpnja 2023. dolazak, jačina i smjer oluje koja se dogodila 19. srpnja 2023. Naime prognoza vremena po danima može se davati od 7 do najviše 10 dana unaprijed s vjerojatnošću većom od 50 %. Javno dostupne prognoze 5. srpnja 2023. bile su za taj dan i dan poslije te izgledi vremena za tri dana unaprijed pa nije bilo predviđanja dolaska oluje 19. srpnja 2023. na području Grada Otoka. Prvo upozorenje za grmljavinsko nevrijeme koje se dogodilo 19. srpnja 2023. izdano je 18. srpnja 2023. za regiju Osijek u 12:49 sati i to žuto za grmljavinsko nevrijeme, a 19. srpnja 2023. u 7:20 sati narančasto za regiju Osijek za grmljavinsko nevrijeme, a iza 15 sati izdano je i crveno upozorenje. Prva naznaka promjenljivog i nestabilnog vremena dana je u tjednoj prognozi vremena od 13. srpnja 2023., ali za četvrtak 20. srpnja 2023. Druga naznaka promjenljivog i nestabilnog vremena dana je u tjednoj prognozi vremena od 17. srpnja 2023. kada je dano da bi od srijede moglo moglo biti promjenljivo i nestabilno uz mogućnost jače izraženih pljuskova. Naime, ovako jako izraženo nevrijeme moguće je prognozirati samo po satima, dva do tri sata unaprijed.

45. Tužitelj je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka i smatra da iz nalaza i mišljenja proizlazi da se ostvario osigurani slučaj sukladno Uvjetima osiguranja. Naime, prema toč. L. III. (13) Uvjeta olujom se smatra vjetar minimalne jačine 8 bofora (označava vjetar minimalne brzine 17,2 metra u sekundi). Iz mišljenje proizlazi da je najveća brzina vjetra zabilježena na GMP Gradište je 50 m/s (180 km/h) u 17:36 sati po lokalnom vremenu, jer je u tom trenutku vjetar slomio stup anemometra i poslije nema podataka, ali je za pretpostaviti da su udari vjetra bili još i veći. Prema toč. L. III. (14) Uvjeta smatrat će se da je puhao vjetar ove brzine u mjestu gdje se nalazi osigurana stvar, ako je vjetar lomio grane i stabla ili oštetio redovno održavane građevine. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je orkanski vjetar lomio grane i stabla te je pravio štete na objektima (iz klimatološkog dnevnika s GMP Gradište vjetar je nosio i krovove). Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je nesporno dokazano kako se ostvario osigurani rizik oluja sukladno Uvjetima za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostala osiguranja imovine AD 2022-89-1.

46. Nadalje, tuženik je tijekom postupka istakao prigovor da utužena šteta nije obuhvaćena predmetnim Ugovorom o osiguranju iz razloga sadržanog u toč. L. III. (18) Uvjeta „vremenska karenca“, odnosno budući da se kod sklapanja novog Ugovora o osiguranju suspenzija ugovora iz točke G/2.3. ovih Uvjeta za rizik oluje iznosi sedam (7) dana. Sukladno toč. G. II. 2.3. Uvjeta za osiguranje vremenska karenca predstavlja razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg tuženik nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj sve kako bi se izbjeglo osiguranje nadolazećih opasnosti odnosno rizika u nastajanju i/ili pokriće određenih šteta koje su nastale prije sklapanja ugovora o osiguranju, a čije bi se posljedice mogle pojaviti u vremenu nakon sklapanja ugovora o osiguranju. Svrha vremenske karence je spriječiti sklapanje ugovora o osiguranju u kojima je rizik izvjestan, odnosno u nastajanju, kao i ugovora u kojima je šteta nastala prije sklapanja ugovora. S obzirom da je sporni ugovor o osiguranju sklopljen 5. srpnja 2023. to je jedan od zadataka vještaku bilo utvrditi koliko unaprijed se mogla prognozirati oluja koja se dogodila 19. srpnja 2023. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se 5. srpnja 2023. nikako nije mogao znati dolazak, jačina i smjer oluje koja se dogodila 19. srpnja 2023. niti su javno dostupne prognoze dana 5. srpnja 2023. predviđale dolazak oluje 19. srpnja 2023. na području Grada Otoka. Prva naznaka promjenljivog i nestabilnog vremena dana je u tjednoj prognozi vremena od 13. srpnja 2023., odnosno osam dana od dana sklapanja ugovora. Iz svega gore navedenog proizlazi da se u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju nije moglo govoriti o nadolazećoj opasnosti od oluje, stoga se na konkretnu policu osiguranja ne može primijeniti isključenje zbog primjene vremenske karence.

47. Na ročištu održanom 9. prosinca 2025. vještak Dragoslav Dragojlović, navodi da je, prije nego što je slomljen stup anemometra na GMP Gradište, zadnja izmjerena jačina vjetra u boforima 12, odnosno najviša vrijednost brzine vjetra u skali bofora. Navodi da se prognoza može napraviti za tri do sedam dana u smislu kakvo se vrijeme na tom području očekivati, ali ne precizno u smislu lokacije i mikrolokacije. Oluju je moguće predvidjeti na nekom širem području 2 do 3 dana unaprijed, dok se sama mikrolokacija može znati tek par sati unaprijed. Konkretno navedena oluja je dolazila iz Slovenije i jako se brzo kretala. Oblak može narasti u roku od pola sata do sat vremena i tek onda se može pratiti njegova putanja i kretanje, u kojem smjeru će ići i kojom brzinom će ići. Vještak navodi da su vremenski procesi nelinearni što znači da posljedica ne mora biti samo jednog uzroka i da nekada i mali proces može napraviti velike promjene u budućnosti. Vremenska prognoza se računa prema jednadžbama koje obračunavaju super kompjuteri, i ponekad dovoljno je da greška pri unosu bude vrlo mala, a rezultat takve jednadžbe proizvede veliko odstupanje u konačnom rješenju. Iznad 72 sata točnost prognoze ponekad pada za 50%. Na pitanje punomoćnika tuženika može li se na temelju parametara koji se utvrđuju mjesečnom dugoročnom prognozom predvidjeti da u narednom periodu od mjesec dana postoji povećana mogućnost nastanka određenih vremenskih nepogoda, ili oluja, vještak odgovara da se to ne može znati u mjesečnoj prognozi. Kada se izda prognoza na početku mjeseca, može se samo utvrditi hoće li biti više ili manje oborina od prosjeka sa nekom vjerojatnošću, a hoće li će te oborine biti iz olujnog nevremena ili obične kiše, ne može se znati. Ne može se povezati hoće li biti oluje sa predviđenom mogućnosti veće količine oborina.

48. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu i to u: Policu osiguranja imovine od 5. srpnja 2023. (list 7-8 spisa), dokaz o plaćanju premije (list 9 spisa), Polica osiguranja imovine od 8. lipnja 2022. (list 10 spisa), Ugovor o kreditu (list 11-21 spisa), ZK izvadak (list 22-24 spisa), Prijavu štete od 20. srpnja 2023. (list 25-27 spisa), Izvid štete (list 28-29 spisa), odluka tuženika po odštetnom zahtjevu (list 30 spisa), pritužba tužitelja (list 31-33 spisa), uvjeti osiguranja (list 34-126 spisa), odluka tuženika po prigovoru tužitelja (list 127 spisa), strojarsko vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza (list 128–156 spisa), Riječnik osiguranja (list 167-170 spisa), Osiguranje s osnovama reosiguranja (list 171- 173 spisa), informacije za klijenta (list 197 spisa), e-mail (list 198 spisa), odgovor na zahtjev za suglasnost (list 206 spisa), Strojarski projekt (list 207-269 spisa), podnesak DHMZ (list 339-342 spisa), podnesak gradonačelnika Grada Otoka (list 343-344 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka (list 358-364 spisa), podnesak DHMZ (list 384-387 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka HŽ (list 389-396 i 408-410 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Dragoslava Dragojlovića (list 434-465 spisa) te u spis ovog suda poslovni broj: R1-67/2023.

49. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

50. Nesporno je da su stranke 5. srpnja 2023. sklopile ugovor o osiguranju imovine Policom osiguranja imovine broj: 89068300015391. Osiguranje je ugovoreno za imovinu tužitelja u Gospodarskoj zoni, Skrotinci, Otok i to pogon za prijem, čišćenje, sušenje skladištenje i izdavanje robe (žitarice) na jednogodišnje razdoblje od 18. srpnja 2023. u 24 sata do 18. srpnja 2024. u 24 sata. Policom je ugovoreno osiguranje imovine, između ostaloga, za slučaj osnovnih rizika: požar, eksplozija, oluja, elementarne nepogode, udar munje, tuča, poplava.

51. Također je nesporno i da je 19. srpnja 2023. na području na kojem se nalazi osigurana nekretnina bilo olujno nevrijeme te da je tada oštećen osigurani pogon tužitelja. Nakon što je tužitelj 20. srpnja 2023. podnio odštetni zahtjev radi isplate štete temeljem predmetne Police osiguranja sa zahtjevom da tuženik izvrši izvid i procjenu štete, tuženik je odštetni zahtjev ocijenio pravno neosnovanim.

52. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, međutim, u svom podnesku od 25. travnja 2025. tuženik navodi kako je vještačenjima utvrđena visina štete na predmetnim objektima nesporna.

53. Osnovni prigovor tuženika zbog kojeg smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan jest vremenska karenca kako je definirana po predmetnoj Polici pripadajućim Uvjetima za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostala osiguranja imovine (dalje: Uvjeti). Naime, tuženik smatra da nije proteklo vrijeme vremenske karence definirane ugovorom te da zbog toga nije dužan isplatiti ugovorenu svotu.

54. Vremenska karenca je, sukladno toč. G. II. 2.3. Uvjeta, definirana na sljedeći način: „Kako bi se izbjeglo osiguranje nadolazećih opasnosti odnos rizika u nastajanju i/ili pokriće određenih šteta koje su nastale prije sklapanja ugovora o osiguranju, a čije bi se posljedice mogle pojaviti u vremenu nakon sklapanja ugovora o osiguranju, mi kao osiguratelj možemo odrediti razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg nismo u obvezi ako nastupi osigurani slučaj – vrijeme karence (na primjer, kod već nadolazećeg plimnog vala i/ili povećanja vodostaja, strana želi osiguranje od rizika poplave za predmet osiguranja, a koji se nalazi na plavnom području).“

55. Također, u dijelu Uvjeta, koji se odnose na štete nastale ostvarenjem osiguranog rizika Oluja, u toč. L. III. (17) i (18), koje određuju isključenje odnosno da osiguranjem nisu obuhvaćene štete kod kojih nije ispunjen uvjet vremenske karence, za vremensku karencu se navodi da kod sklapanja novog ugovora o osiguranju suspenzija ugovora iz točke G/2.3. ovih Uvjeta za rizik oluje iznosi sedam (7) dana. Kod produljenja ugovora vremenska karenca se ne ugovara, a u slučaju prekida osiguranja ugovara se vremenska karenca kao kod sklapanja novog ugovora o osiguranju.

56. Sud smatra neosnovanim ovaj prigovor tuženika jer, kao prvo, iz predmetnih odredbi ne proizlazi da se početak razdoblja vremenske karence računa od razdoblja za koje je ugovoreno, a sud smatra da se ima računati od trenutka kada je ugovoreno.

57. Naime, stranke su Policu ugovorile 5. srpnja 2023. s početkom ugovornog razdoblja od 18. srpnja 2023. Dakle, vremenska karenca je počela teći od trenutka ugovaranja 5. srpnja 2023.

58. Ovakvo tumačenje se temelji i na odredbi članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. , 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO), prema kojoj se pri tumačenju spornih ugovornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim u ZOO-u.

59. Osnovanim sud smatra navode tužitelja da je svrha vremenske karence spriječiti sklapanje ugovora o osiguranju u kojima je rizik izvjestan, odnosno u nastajanju, kao i ugovora u kojima je šteta nastala prije sklapanja ugovora. Dakle, svrha ugovaranja vremenske karence nije izbjegavanje plaćanja osigurnine, već sprječavanje zlouporabe u osiguranju.

60. Budući da se radilo o grmljavinskoj oluji koja se dogodila 14 dana poslije sklapanja ugovora, sud je sa sigurnošću tijekom postupka utvrdio, provodeći meteorološko vještačenje, da je u trenutku sklapanja ugovora osigurani rizik bio budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika sukladno odredbi čl. 922. st. 2. ZOO.

61. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka meteorologa iznad 72 sata točnost prognoze pada za 50%. Konkretno, prva naznaka promjenljivog i nestabilnog vremena dana je u tjednoj prognozi vremena od 13. srpnja 2023., ali za četvrtak 20. srpnja 2023. Druga naznaka promjenljivog i nestabilnog vremena dana je u tjednoj prognozi vremena od 17. srpnja 2023. kada je dano da bi od srijede moglo moglo biti promjenljivo i nestabilno uz mogućnost jače izraženih pljuskova. Vještak navodi da je ovako jako izraženo nevrijeme moguće je prognozirati samo po satima, dva do tri sata unaprijed. Dakle, u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, 14 dana prije početka ugovornog razdoblja i oluje, tužitelj ni na koji način nije mogao predvidjeti nadolazeću opasnosti od oluje, stoga se na konkretnu policu osiguranja ne može primijeniti isključenje zbog primjene vremenske karence.

62. Osim toga, sukladno Uvjetima, Odjeljku L III., olujom se smatra vjetar minimalne jačine 8 bofora (17,2 metra u sekundi), kao i vrtložni vjetar minimalne jačine T0 po Torro ljestvici (označava ekvivalent 8 bofora). Smatrat će se da je puhao vjetar ove brzine u mjestu gdje se nalazi osigurana stvar, ako je vjetar lomio grane i stabla ili oštetio redovno održavane građevine.

63. Prema nalazu i mišljenju vještaka, kao i dopisu DHMZ, proizlazi da je prije nego što je slomljen stup anemometra na GMP Gradište, zadnja izmjerena jačina vjetra u boforima 12, odnosno najviša vrijednost brzine vjetra u skali bofora.

64. Nadalje, tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi predmetna šteta bila isključivo posljedica oluje, a ne nedostataka samog osiguranog objekta (mane stvari) vezano za konstrukciju objekta, a što predstavlja razlog isključenja obveze tuženika s obzirom na Uvjete osiguranja.

65. Međutim, strojarski vještak Dražen Jeđud u ovom postupku, koji je ujedno proveo osiguranje dokaza u predmetu ovog suda poslovni broj: R1-67/2023, u svom nalazu i mišljenju zaključuje da šteta na objektima tužitelja nije posljedica tehničkih nedostataka i dotrajalosti, već je posljedica olujnog nevremena koje je pogodilo kontinentalni dio Republike Hrvatske 19. srpnja 2023.

66. Nadalje, tužitelj je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja ističući da je predmetna polica osiguranja vinkulirana u korist Agram Banke. Međutim, kako to pravilno ističe tužitelj, vinkulacijom se police ne prenosi svojstvo osiguranika pa tužitelj kao osiguranik ima ovlaštenje tužbom zahtijevati isplatu osigurnine. Ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz rješenja VSRH, broj: Rev-1037/2007-2 od 19. studenog 2008. Osim toga, tužitelj je Agram banci d.d. kao vinkulantu podnio zahtjev za izdavanje suglasnosti za isplatu osigurnine izravno tužitelju u ovoj parnici. Agram banka d.d. je u svom odgovoru navela kako nije u pravnom položaju koji ju ne obvezuje unaprijed izdati suglasnost za utuženje osiguravajućih društava. U slučaju da ugovaratelj osiguranja, ovdje tužitelj, pribavi pravomoćnu i ovršnu presudu protiv osiguratelja, Agram banka d.d. je kao vinkulant na predmetnoj polici osiguranja u zakonskoj obvezi dati suglasnost za isplatu osigurnine ugovaratelju osiguranja u slučaju da isti nema dospjelih potraživanja. U slučaju da Agram banka d.d. ima dospjelih potraživanja isplata osigurnine isplaćuje se Agram banci d.d. kao vinkulantu do visine dospjelih potraživanja, a eventualna razlika osigurnine isplaćuje se klijentu kao ugovaratelju osiguranja.

67. U odnosu na visinu štete, tuženik je svojim podneskom od 25. travnja 2025. priznao vještačenjima utvrđenu visinu štete na predmetnim objektima kao nespornu i to iznos bez PDV-a. Naime, tužitelj je u tužbi naveo kako potražuje iznos od 420.186,00 eura bez PDV-a, dok će konačan iznos tužbenog zahtjeva tužitelj specificirati nakon provedenog strojarskog vještačenja na okolnost visine štete. Međutim, tužitelj nije nakon provedenog vještačenja ovaj iznos specificirao, iako je više puta tijekom postupka naveo da potražuje iznos utvrđene štete bez PDV-a, zbog čega mu je sud dosudio upravo iznos koji je utvrđen provedenim vještačenjima bez PDV-a; dakle, ukupno 366.666,40 EUR (361.798,40 EUR + 512,00 EUR + 4.356,00 EUR), dok je za preostali iznos postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Naime, sud smatra da tužitelj ničim nije doveo u sumnju osnovanost iznosa utvrđenog vještačenjima.

68. Tuženik je prigovorio i tijeku zateznih kamata i dospjelosti zahtjeva za isplatu osigurnine.

69. Odredbom članka 943. ZOO propisano je da, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (stavak 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

70. Budući da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 20. srpnja 2023., u skladu s navedenom odredbom, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja zateznih kamata od 4. kolovoza 2023.

71. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a. S obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a najprije utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

72. Sud je utvrdio da je tužiteljev uspjeh u odnosu na osnovu zahtjeva 100%, a u odnosu na visinu zahtjeva 87,26%, a tuženikov 12,74% pa nakon što se zbroji uspjeh u odnosu na osnovu zahtjeva i uspjeh u odnosu na visinu zahtjeva (osnova 100% + visina 87,26% = 187,26%) i podijeli s dva (187,26% : 2 = 93,63%) tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 93,63%, a tuženikov 6,37%.

73. Nadalje, sud je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. S obzirom na to da je tužiteljev uspjeh u parnici veći (93,63%), valjalo je od postotka uspjeha tužitelja oduzeti postotak uspjeha tuženika (93,63% - 6,37% = 87,26%) pa konačni uspjeh tužitelja iznosi 87,26%.

74. Nakon toga, sud je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, što su u konkretnom slučaju tužiteljevi troškovi.

75. Sud je utvrdio da su pojedini troškovi tužitelja sljedeći:

- sastav tužbe u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., 107/ 25.) po Tbr. 7. t. 1,

- sastav obrazloženog podneska od 28. svibnja 2024. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1,

- sastav obrazloženog podneska od 20. lipnja 2024. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1,

- sastav obrazloženog podneska od 5. srpnja 2024. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1.,

- sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2024. u iznosu 6.320,00 EUR- a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 1.,

- sastav obrazloženog podneska od 20. svibnja 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 3.,

- sastav podneska od 30. listopada 2025. u iznosu 50,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 12,50 EUR-a po Tbr. 8. t. 4.,

- sastav obrazloženog podneska od 13. studenoga 2025. u iznosu 200,00 EUR- a, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR-a po Tbr. 8. t. 3.,

- zastupanje na ročištu od 5. lipnja 2024. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 28. listopada 2024. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2025. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 22. svibnja 2025. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 9. prosinca 2025. u iznosu 6.320,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 1.580,00 EUR-a po Tbr. 9. t. 1.,

- trošak strojarskog vještačenja u iznosu 1.000,00 EUR-a,

- trošak meteorološkog vještačenja u iznosu 1.550,12 EUR-a,

- trošak građevinskog vještačenja u iznosu 400,00 EUR-a,

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 331,81 EUR-a, u skladu s Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 37/23.) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 663,62 EUR-a.

76. Ukupni iznosi troškova tužitelja iznose 83.508,05 EUR-a.

77. Konačno, sud je tužitelju odmjerio naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a što u konkretnom slučaju iznosi 87,26% od ukupnog iznosa troškova pa je slijedom navedenog tužitelju dosuđena naknada troškova u iznosu 72.869,12 EUR-a, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužitelj odbijen.

78. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

79. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.