REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3470/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja BAJKMONT d.o.o., Sesvete, Svetomatejska 12, OIB: 39972098216, kojeg zastupa opunomoćenici Belindi Čačić, odvjetnici u zajedničkom Odvjetničkom društvu Čačić&Partneri iz Zagreba, Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi postupanja, dana 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/24-02/39, URBROJ: 538-05-3-2-1/718-24-3 od 19. lipnja 2024.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o prigovoru tužitelja, imajući pri tome u vidu pravno shvaćanje i primjedbe suda navedene u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije povodom odluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, KLASA: 910-04/19-21/194, URBROJ: 567-14- 24-17 od 24. travnja 2024.
2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je ključno u ovom upravnom sporu utvrditi predstavlja li davanje dijela tvornice u zakup trećoj osobi povredu načela trajnosti koja se primjenjuje na projekte sufinanciranja od strane EU sredstava, pri čemu je nužno predmetno načelo tumačiti u skladu s pravom Europske unije, prema EU izvorima prava te sudskoj praksi, tumačenjima i interpretaciji suda EU. Navodi da je izgrađena tvornica potvrda ispunjenja ugovorom postavljenih ciljeva, da je tvornicu izgradio u roku te da je ispunio sve tražene pokazatelje kojima opravdava korištenje dodijeljenih sredstava. Pojašnjava razloge donošenja poslovne odluke o sklapanju ugovora o zakupu. Upućuje na povredu kumulativnih pretpostavki za određivanje nepravilnosti te na postojanje negativnog financijskog učinka na proračun Europske unije. Također ističe da rješenje nije obrazloženo i da je povrijeđena odredba članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Također smatra da činjenično stanje nije pravilno ni potpuno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri navodima obrazloženja osporavanog rješenja te osporava navode tužbe. Ističe da predmetna nepravilnost nije utvrđena zbog povrede načela trajnosti, već zbog nepoštivanja odredbi Ugovora Navodi da su postavljeni ciljevi Projekta mjerljivi isključivo u odnosu na proširenje proizvodnih kapaciteta tužitelja kao korisnika bespovratnih sredstava i unaprijeđenu efikasnost tehnološkog procesa tužitelja te posljedično povećanje obujma njegove proizvodnje. Iako je ostvario predviđene pokazatelje projekta (povećanje prihoda, izvoza i broja zaposlenih), činjenica je da ih nije ostvario zbog postavljenih ciljeva projekta iz projektne prijave, odnosno, zbog proširenja proizvodnih kapaciteta, unapređenja efikasnosti tehnološkog procesa te povećanja obujma proizvodnje samog tužitelja, jer je tužitelj novoizgrađenu tvornicu i opremu nabavljenu projektom dao u dugogodišnji zakup tvrtki Vertiv Croatia d.o.o. koja istu koristi kao proizvodni pogon za integrirana modularna rješenja iz područja IT i telekom industrije. ističe da je iz cjelokupne dokumentacije, a osobito iz ponude za dugoročni zakup poslovnog prostora, razvidno da je tužitelj već prilikom sklapanja ugovora znao da neće provoditi aktivnosti projekta samo za vlastite potrebe kako bi se postigao cilj i svrha projekta, a to je izgradnja i opremanje tvornice za proizvodnju čeličnih konstrukcija radi objedinjavanja proizvodnje tužitelja na jednom mjestu. Navodi da je tužitelj izmijenio uvjete pod kojima su mu dodijeljena bespovratna sredstva za izgradnju kapaciteta za njegove potrebe. Ističe da je dodjela bespovratnih sredstava strogo namjenska te da su bespovratna sredstva tužitelju dodijeljena u skladu s njegovom projektnom prijavom i ciljano za proširenje njegovih proizvodnih kapaciteta i to radi unaprjeđenja efikasnosti tehnološkog procesa i povećanje obujma vlastite proizvodnje tužitelja. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na povredu kumulativnih pretpostavki za određivanje nepravilnosti te na postojanje negativnog financijskog učinka na proračun Europske unije, ističe da iz sadržaja definicije nepravilnosti članka 2. točke 36. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (u nastavku teksta: Uredba (EU) 1303/2013), ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije, već je sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Upućuje i na presudu Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti, odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
9. U postupku koji je prethodio donošenja prvostupanjskog osporavanog rješenja utvrđeno je da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020., u svrhu provedbe projekta ''BAJKMONT Steel Structure Industry'', referentne oznake KK.03.2.1.15.0107. HAMAG-BICRO je nastavno provela postupak utvrđivanja nepravilnosti, kojom prilikom je utvrđeno da je tužitelj povrijedio odredbe ugovora, posebice članak 4. Posebnih uvjeta ugovora (trajnost projekta), a u vezi s člankom 8. točkama 8.6. i 8.7. Općih uvjeta ugovora, kojima je propisana obveza tužitelja da pune tri godine, računajući od završnog plaćanja, imovinu nabavljenu u okviru projekta koristi za potrebe projekta i ostvarivanje projektnih rezultata, uzimajući u obzir redovno korištenje i standardnu amortizaciju. Naime, utvrđeno je da je tužitelj 2. listopada 2019. kao zakupodavac sklopio ugovor o zakupu sa Vertiv Croatia d.o.o. kao zakupnikom te aneks ugovora o zakupu te da on koristi 13.201,98m[2] odnosno 94,8% površine izgrađenih objekta i svu opremu sufinanciranu iz predmetnog projekta, prvotno namijenjene za poslovanje tužitelja. Tim su postupkom izmijenjeni uvjeti potpore. Naime, tužitelj je ostvario pravo na dodjelu bespovratnih sredstava temeljem projektnog obrasca u kojem je naveo da mu je predmetna izgradnja poslovnog prostora nužna jer je prerastao proizvodne kapacitete te je potrebno objediniti poslovne prostore na kojima se proizvodnja odvija, da bi novo izgrađeni prostor dao u zakup trećoj strani i prilagodio ga njegovom poslovanju. Iz dokumentacije je utvrđeno da je tužitelj prilagođavao planirane aktivnosti izgradnje te vršio preinake u skladu s potrebama zakupnika što je rezultiralo sklapanjem ugovora o zakupu i to na razdoblju od 10 godina uz klauzulu obveznog trajanja zakupa od 5 godina te su tim postupkom dovedeni u pitanje prvotni ciljevi i svrha projekta za koji su mu dodijeljena bespovratna sredstva. Tužitelj je time postupio protivno članku 8. stavcima 8.6. i 8.7. Općih uvjeta ugovora temeljem kojeg je prihvatio obvezu da pune tri godine imovinu nabavljenu u okviru projekta koristi za potrebe projekta i ostvarivanje projektnih rezultata. Stoga je utvrđeno da je učinjena nepravilnost broj 7 ''Ne primjenjuju se zahtjevi trajnosti-projekt koji uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje je doživjela značajne modifikacije, kao što su: c) značajne promjene koje utječu na njezinu prirodu, ciljeve ili provedbene uvjete zbog kojih bi se doveli u pitanje njezini prvotni ciljevi'' te je utvrdio stopu ispravka od 100% vrijednosti prihvatljivih troškova projekata.
10. Međutim, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti zakonitim.
11. Naime, člankom 2. točkom 36. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje: Uredba (EU) 1303/2013) "nepravilnost" je definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koja proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.
12. Dakle, kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu citirane odredbe Uredbe (EU) 1303/2013 samo ako šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije tako da tereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.
13. Uvažavajući stajalište Visokog upravnog Suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije da ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te da povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda, u konkretnom slučaju šteta, odnosno potencijalna šteta za proračun Unije nije obrazložena. Napominje se da odgovor na tužbu ne može nadomjestiti nedostatak obrazloženja osporavanog rješenja.
14. Slijedom navedenog, Sud ne može otkloniti prigovor tužitelja o povredi zakona na njegovu štetu.
15. Stoga će tuženik u ponovnom postupku donijeti novo, zakonito rješenje koje će biti obrazloženo sukladno primjedbama Suda.
16. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. siječnja 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. Odvjetnica Belinda Čačić, Zagreb, Andrije Hebranga 27
2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, uz spis tuženika
3. U spis
