Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
E 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-586/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Zlatko Gregurić i dr. u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 10. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a objavljenoj dana 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu zaključen s tuženom od dana 28.06.2007. godine, broj ugovora 2402006-1031262160 / 51401652-5103603402, a koji je solemniziran po javnom bilježniku Nataši Jelić Veršić u Križevcima pod brojem OV-5212/07 dana 29.06.2007. godine, zaključen između tužitelja EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu članka 7 ( sedam ) koji glasi:
„VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventuanim rizicima promjene tečaja. “
i u dijelu članka 8 koji glasi:
„KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke“.
II
Nalaže se tuženoj Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 16.793,12 EUR zbog
a) pretplata s osnova valutne klauzule u švicarskom franku (12.681,64 €) sa zateznom kamatom tekućom od:
02.09.2007. na iznos od
6,15 €
02.10.2007. na iznos od
3,75 €
02.12.2007. na iznos od
6,29 €
02.02.2008. na iznos od 14,71 €
02.03.2008. na iznos od 21,12 €
02.04.2008. na iznos od 26,06 €
02.05.2008. na iznos od 10,23 €
02.06.2008. na iznos od
6,33 €
02.07.2008. na iznos od
8,55 €
02.08.2008. na iznos od
5,53 €
02.09.2008. na iznos od
3,18 €
02.10.2008. na iznos od 11,52 €
02.11.2008. na iznos od 51,02 €
02.12.2008. na iznos od 20,97 €
02.01.2009. na iznos od 56,55 €
02.02.2009. na iznos od 58,58 €
02.03.2009. na iznos od 61,08 €
02.04.2009. na iznos od 54,29 €
02.05.2009. na iznos od 53,42 €
02.06.2009. na iznos od 47,34 €
02.07.2009. na iznos od 44,55 €
02.08.2009. na iznos od 42,96 €
02.09.2009. na iznos od 43,65 €
02.10.2009. na iznos od 41,45 €
02.11.2009. na iznos od 42,27 €
02.12.2009. na iznos od 48,15 €
02.01.2010. na iznos od 56,56 €
02.02.2010. na iznos od 61,65 €
02.03.2010. na iznos od 59,80 €
02.04.2010. na iznos od 69,90 €
02.05.2010. na iznos od 70,11 €
02.06.2010. na iznos od 87,41 €
02.07.2010. na iznos od 95,13 €
02.08.2010. na iznos od 98,30 €
02.09.2010. na iznos od 129,01 €
02.10.2010. na iznos od 110,59 €
02.11.2010. na iznos od 98,61 €
02.12.2010. na iznos od 135,44 €
02.01.2011. na iznos od 142,03 €
02.02.2011. na iznos od 133,19 €
02.03.2011. na iznos od 138,38 €
02.04.2011 . na iznos od 127,97 €
02.05.2011. na iznos od 155,31 €
02.06.2011. na iznos od 200,52 €
02.07.2011. na iznos od 210,81 €
02.08.2011. na iznos od 177,11 €
02.09.2011 . na iznos od 173,65 €
02.10.2011. na iznos od 171,36 €
02.11.2011. na iznos od 171,36 €
02.12.2011. na iznos od 182,41 €
02.01.2012. na iznos od 197,91 €
02.02.2012. na iznos od 197,91 €
02.03.2012. na iznos od 194,79 €
02.04.2012. na iznos od 192,37 €
02.05.2012. na iznos od 199,42 €
02.06.2012. na iznos od 193,64 €
02.07.2012. na iznos od 192,87 €
02.08.2012. na iznos od 191,12 €
02.09.2012. na iznos od 183,25 €
02.10.2012. na iznos od 191,57 €
02.11.2012. na iznos od 193,00 €
02.12.2012. na iznos od 177,68 €
02.01.2013. na iznos od 186,07 €
02.02.2013. na iznos od 185,28 €
02.03.2013. na iznos od 184,16 €
02.04.2013. na iznos od 196,15 €
02.05.2013. na iznos od 178,09 €
02.06.2013. na iznos od 176,30 €
02.07.2013. na iznos od 181,85 €
02.08.2013. na iznos od 188,97 €
02.09.2013 . na iznos od 189,07 €
02.10.2013. na iznos od 194,26 €
02.11.2013. na iznos od 185,68 €
02.12.2013. na iznos od 186,44 €
02.01.2014. na iznos od 195,29 €
02.02.2014 . na iznos od 198,86 €
02.03.2014. na iznos od 198,46 €
02.04.2014. na iznos od 198,35 €
02.05.2014. na iznos od 196,26 €
02.06.2014. na iznos od 194,15 €
02.07.2014. na iznos od 192,89 €
02.08.2014. na iznos od 199,69 €
02.09.2014. na iznos od 205,96 €
02.10.2014. na iznos od 208,56 €
02.11.2014. na iznos od 209,91 €
02.12.2014. na iznos od 209,91 €
02.01.2015. na iznos od 209,91 €
02.02.2015. na iznos od 209,91 €
02.03.2015. na iznos od 209,91 €
02.04.2015. na iznos od 209,91 €
02.05.2015. na iznos od 209,91 €
02.06.2015. na iznos od 209,91 €
02.07.2015. na iznos od 209,91 €
02.08.2015. na iznos od 209,91 €
02.09.2015. na iznos od 209,91 €
b) preplata s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope (2.004,61 €) sa zateznom kamatom tekućom od:
02.05.2009. na iznos od 27,19 €
02.06.2009. na iznos od 26,87 €
02.07.2009. na iznos od 26,72 €
02.08.2009. na iznos od 26,64 €
02.09.2009. na iznos od 26,68 €
02.10.2009. na iznos od 26,56 €
02.11.2009. na iznos od 26,60 €
02.12.2009. na iznos od 26,91 €
02.01.2010. na iznos od 27,35 €
02.02.2010. na iznos od 27,62 €
02.03.2010. na iznos od 27,52 €
02.04.2010. na iznos od 28,05 €
02.05.2010. na iznos od 28,06 €
02.06.2010. na iznos od 28,97 €
02.07.2010. na iznos od 29,38 €
02.08.2010. na iznos od 29,54 €
02.09.2010. na iznos od 31,16 €
02.10.2010. na iznos od 30,19 €
02.11.2010. na iznos od 29,56 €
02.12.2010. na iznos od 31,49 €
02.01.2011. na iznos od 31,84 €
02.02.2011. na iznos od 31,37 €
02.03.2011. na iznos od 31,65 €
02.04.2011 . na iznos od 31,10 €
02.05.2011. na iznos od 32,53 €
02.06.2011. na iznos od 34,91 €
02.07.2011. na iznos od 35,45 €
02.08.2011. na iznos od 33,68 €
02.09.2011 . na iznos od 33,50 €
02.10.2011. na iznos od 33,38 €
02.11.2011. na iznos od 22,85 €
02.12.2011. na iznos od 23,24 €
02.01.2012. na iznos od 23,80 €
02.02.2012. na iznos od 23,80 €
02.03.2012. na iznos od 23,69 €
02.04.2012. na iznos od 23,60 €
02.05.2012. na iznos od 23,85 €
02.06.2012. na iznos od 23,65 €
02.07.2012. na iznos od 23,62 €
02.08.2012. na iznos od 23,56 €
02.09.2012. na iznos od 23,27 €
02.10.2012. na iznos od 23,57 €
02.11.2012. na iznos od 23,62 €
02.12.2012. na iznos od 23,07 €
02.01.2013. na iznos od 23,37 €
02.02.2013. na iznos od 23,35 €
02.03.2013. na iznos od 23,30 €
02.04.2013. na iznos od 23,74 €
02.05.2013. na iznos od 23,09 €
02.06.2013. na iznos od 23,02 €
02.07.2013. na iznos od 23,22 €
02.08.2013. na iznos od 23,48 €
02.09.2013 . na iznos od 23,48 €
02.10.2013. na iznos od 23,67 €
02.11.2013. na iznos od 23,36 €
02.12.2013. na iznos od 23,39 €
02.01.2014. na iznos od 23,71 €
02.02.2014 . na iznos od 23,83 €
02.03.2014. na iznos od 23,82 €
02.04.2014. na iznos od 23,81 €
02.05.2014. na iznos od 23,74 €
02.06.2014. na iznos od 23,66 €
02.07.2014. na iznos od 23,62 €
02.08.2014. na iznos od 23,70 €
02.09.2014. na iznos od 23,92 €
02.10.2014. na iznos od 24,01 €
02.11.2014. na iznos od 24,06 €
02.12.2014. na iznos od 24,06 €
02.01.2015. na iznos od 24,06 €
02.02.2015. na iznos od 24,06 €
02.03.2015. na iznos od 24,06 €
02.04.2015. na iznos od 24,06 €
02.05.2015. na iznos od 24,06 €
02.06.2015. na iznos od 24,06 €
02.07.2015. na iznos od 24,06 €
02.08.2015. na iznos od 24,06 €
02.09.2015. na iznos od 24,06 €
c) s osnove uvećanja glavnice iznos od 2.106,87 € sa zateznom kamatom tekućom od 01.10.205 do isplate, sve po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01. 2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.
III
Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 11.406,41 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 23. 1. 2026. do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj je podnio tužbu dana 12. 6. 2019. radi utvrđenja ništenosti i isplate navodeći da je kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu s tuženom dana 28. 6. 2007. godine br. 2402006-1031262160/51401652-51036034. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić pod br. OV-5212/07 dana 29. 6 2007. Navedenim ugovorom tužena se kao kreditor obvezala tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 82.000,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Kao rok korištenja kredita utvrđen je dan 5. 7. 2007. godine, a namjena je bila kupovanje nekretnine (stambeni kredit). Istim Ugovorom čl. 8. korisnik kredita obvezao se banci platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a sukladno Odluci banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,250% godišnje i obračunava se primjenom proporcionalne metode. Visina kamatne stope kao način obračuna i naplate je prema odredbi čl. 8. st. 2. ugovora mogla biti promijenjena u skladu s Odlukom banke. Nadalje je ugovorena i interkalarna kamata u visini ugovorene kamate na iskorišteni dio kredita od početka kredita do stavljanja kredita u otplatu u roku od 15 dana od datuma zaduženja.
1.1.
Člankom 9. je ugovoreno da se na sva dospjela, a nenaplaćena novčana potraživanja kao i iznos kredita koji se koristi protivno ugovoru zaračunava kamata u visini zakonom propisane zatezne kamate.
1.2.
Rok otplate kredita je 180 mjeseci te je imao otplatni plan u 180 jednakih mjesečnih anuiteta koji su dospijevali svakog 1. u mjesecu plativo po kunskoj protuvrijednosti za valutu CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Po istoj tablici je predviđeno da tužitelj treba ukupno platiti na ime promjenjive glavnice s kamatama 143.193,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
1.3.
U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 8. Ugovora korisnik kredita je trebao pristati da banka promijeni iznos anuiteta te se obvezao plaćati tako izmijenjeni anuitet.
1.4.
Ističe da je korisnik kredita radi osiguranja plaćanje tražbine iz ugovora imao dva sudužnika te uručio banci jednu zadužnicu, valutnu mjenicu, sudužnika, javnobilježnički ovjerene suglasnosti o zapljeni primanja sudionika u kreditu, suglasnost o zapljeni svih računa sudionika u kreditu te založno pravo upisano na nekretnini u zk. ul. [broj ZK uloška] čk.br. 692 u k. o. [katastarska općina].
1.5.
Tužitelj je s tuženom zaključio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu 14. 12. 2015. kojim je kredit konvertiran u valutu eur.
1.6.
Ugovorom o kreditu bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je banka bila ovlaštena mijenjati jednostranim odlukama. Tužitelj je bio upoznat unaprijed na osnovu kojih mjerila i parametara se mijenja kamatna stopa, a niti je o izmjenama kamatnih stopa bio obaviješten pravodobno i na prikladan način. Bila je riječ o tipskom ugovoru koji je tuženik jednostrano pripremio, a tužena nije upoznata tužitelja niti s rizicima vezanja glavnice kredita za valutu CHF na način da je rizik promjene u valutnoj klauzuli vezan za CHF neusporedivo veći u odnosu na valutu Euro, kao i to da je na rast tečaja CHF bio potpuno izvjestan. Tužitelj je tuženiku prikazao ugovor kao najpovoljniji za njega i njegove potrebe i nije ga upozorio na bilo koji način na rizik koji nosi ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Isto tako niti s rizicima vezanja glavnice kredita za valutu CHF na način da je rizik promjene u valutnoj klauzuli vezan za CHF neusporedivo veći u odnosu na valutu euro, kao i to da je rast tečaja CHF bio gotovo izvjestan.
1.7.
Smatra da je tužena banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo znatnoj neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega je odredba o vezanju glavnice kredita za valutu CHF iz ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna.
1.8.
U odnosu na odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu kojom je tuženoj dopušteno da jednostrano mijenja kamatnu stopu bez valjanog unaprijed ugovorom predviđenog razloga što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Rata kredita rasla je sve do trenutka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija. Smatra da je ta odredba nepoštena jer je takvo postupanje tužene uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.
1.9.
Poziva se na čl. 3. Zakona o obveznim odnosima kojim je predviđeno da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, a čl. 4. istog Zakona propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
1.10.
Ugovaranje uvjeta u kojima promjena kamatne stope ovisi o jednostranim odlukama tužene koje ona donosi autonomno i proizvoljno bez bilo kakvog utjecaja bilo kojeg potrošača kao stranke konkretnog ugovora o kreditu ne odgovara načelu obveznog prava koja slijede iz čl. 3. i 4. ZOO-a.
1.11.
Tužitelj nije prilikom zaključenja ugovora upozoren njemu na jasan i razumljiv način niti je bio upoznat s mogućim rizicima rasta kamate, kao ni rasta pojedine rate kredita uslijed promjene tečaja. Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli za tužitelja su bile nejasne i nerazumljive. Kako su takove odredbe ugovora bile nepoštene, za posljedicu imaju ništetnost tih ugovornih odredbi. Poziva se i na sudsku praksu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita tako što je u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima korištena nepoštena ugovorne odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je takva ugovorna odredba ništetna. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke proglašena kao nepoštena, a time i ništetna. Stoga postavlja tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti djelomične ugovora o kreditu i to čl. 7. i čl. 8. Ugovora, a preciziranim tužbenim zahtjevom traži isplatu novčanih iznosa s osnova više plaćenih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika te razlike glavnice po konverziji u iznosu od 88.423,44 kn, a podneskom od 17. 11. 2025. tužitelj je odredio tužbeni zahtjev tako da traži utvrđenje ništetnosti djelomične ugovora o kreditu, isplatu iznosa više od preplaćenog s osnova valutne klauzule i više preplaćenog s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope i pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedine iznose, kao i s osnova uvećanja glavnice.
2.
U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe i prigovor zastare smatrajući da je potraživanje tužitelja u zastari. Poziva se na odredbu čl. 118. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019., tuženik ističe da je prošlo više od tri godine od plaćanja koje je tužitelj vršio.
2.1.
U odnosu na konverziju kredita ističe da su tužitelj i tuženik 14. prosinca 2015. sklopili Aneks ugovora o kreditu, stranke su time izmijenile osnovni ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Smatra da je tužitelj time i prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik je nadalje dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Stoga potpisivanju Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih informacija omogućavanja provjere, te potvrde od strane ovlaštenog revizora. Tuženik je prilikom konverzije početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu u CHF zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur. Stoga predlaže prekid ovog postupka do odluke Vrhovnog suda u pogledu tuženikove revizije. U pogledu valutne klauzule koja je ugovorena, tuženik tvrdi da je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima.
2.1.
Tuženik ističe da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran u pogledu valute za koju se veže glavnica, odnosno da li je banka upozorila tužitelja na posljedice porasta vrijednosti strane valute. Smatra da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije te prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora tako da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita s valutnom klauzulom.
2.2.
Zaključno smatra tuženik da iz svega proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezano za CHF, odnosno po stajalištu tuženika, tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutnih promjena u valutnu klauzulu vezanu za CHF. Napominje da je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojim se glavnica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, no tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.3.
U pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Obrazlaže metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa.
2.4.
Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3.
U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu s prilozima (6-10), zk. izvadak (11), otplatna tablica (12-13), Aneks br. 1 ugovora o kreditu (15-17), pregled prometa po partiji kredita (18-39), obavijest (41), pregled prometa po partiji kredit (252-259), otplatni plan za kredit (297-337) obavijest o promjeni kamatne stope (338), otplatni plan (339-340), obavijest o promjeni kamatne stope (341), otplatni plan (342-343), obavijest o usklađivanju kamatne stope (344-346), otplatni plan (347-348), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope (349-350), otplatni plan (351-352), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope (353-354), otplatni plan (355-356), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope (357-358), otplatni plan (359-360), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope (361-362), otplatni plan (363), obavijest o usklađivanju kamatne stope (355-366), otplatni plan (367), obavijest (368-369), otplatni plan (370), obavijest (371), otplatni plan za kredit (373-374), obavijest (375-376), otplatni plan (377-378), obavijest (379), otplatni plan (380-381), obavijest o kreditu (382, 383), otplatni plan (384), obavijest o smanjenju kamatne stope (386), vještački nalaz izrađen po B računovodstvo i revizija (387- 388), utvrđenje razlike između plaćenih anuiteta i anuiteta obračunatih po ugovoru o kreditu (389-401), čita se nalaz i mišljenje vještaka Marinele Vuković s prilozima (411- 423), dopuna na nalaz i mišljenje vještakinje Marinele Vuković (list 831-839). 4.
Nesporno je među strankama da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 28. 6. 2007. te da je isti kasnije ovjeren kod javnog bilježnika, a radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po kreditu sud je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marineli Vuković polazeći od djelomične ništetnosti ugovora o kreditu.
5.
U nalazu i mišljenju sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke imao je zadatak utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnova ugovora o kreditu između Erste&Steiermarksiche bank i tužitelja polazeći od činjenice više plaćenih redovnih kamata, kao i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule. U nalazu i mišljenju dan je prikaz otplate kredita po mjesečnim ratama, tabelarni prikaz, zatim obračun plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule. Tako je utvrđeno da je kreditor Erste banka postepeno povećavala kamatne stope u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do otplate kredita, a koji kredit je sklopljen 28. 6. 2007. godine. Kredit je sklopljen na iznos od 82.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. U tabeli br. 1 prikazane su uplate tužitelja po predmetnom kreditu, zatim u tabeli 2 dan je prikaz iznosa anuiteta uz povećanu kamatnu stopu i povećani tečaj (list 415-418) i u zaključnom mišljenju vještačenjem je utvrđeno da je izvršena preplata anuiteta za tečajnu razliku u iznosu od 95.549,61 kn, preplata anuiteta za kamatnu stopu 15.103,83 kn, odnosno ukupna preplata po anuitetima (po osnovi valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope) 110.653,44 kn. Nakon obračunavanja preplate priznate u konverziji potraživanje na ime preplaćenih anuiteta uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana 1. 10. 2015. do isplate tužitelja iznosi 72.549,26 kn,a provedbom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR uvećana je obveza po kreditu za iznos od 15.874,18 kn.
6.
Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, već je sukladno nalazu i mišljenju precizirao točku II tužbenog zahtjeva kojom se nalaže tuženoj banci da tužitelju plati novčani iznos s osnova više plaćenih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika uslijed promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezano uz CHF te razlike glavnice po konverziji u iznosu od 88.423,44 kn.
7.
Tuženik nije stavio prigovore na sam matematički izračun vještaka. Međutim, i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja iz razloga navedenih već u odgovoru na tužbu.
8.
Da li se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovora treba raspraviti pitanje da li se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule. U pogledu ovih pitanja vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji sud je 4. srpnja 2013. donio presudu br. P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. 9.
U pogledu nepoštenih ugovornih odredbi vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutne klauzule potrebno je istaknuti presudu koju je donio Vrhovni sud RH 9. travnja 2015. godine broj Revt-249/14 kojom je odbijena između ostalog i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nadalje, donesena je presuda na Visokom trgovačkom sudu RH 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Citiranim odlukama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je i sklopljen ugovor koji je predmet ove pravne stvari, a koji je nesporno sklopljen 5. srpnja 2004., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita. Dakle, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valutne klauzule, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga-potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
10.
Pored iznesenih utvrđenja u odlukama Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i odluke Vrhovnog suda RH potrebno je naglasiti da je ovakav način ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a posebno u suprotnosti sa čl. 3. i čl. 4. istog Zakona, odnosno suprotan je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a (Narodne novine 35/05). Sukladno tome nastale su i posljedice te ništetnosti koje propisuje čl. 323. i 324. citiranog Zakona.
11.
S obzirom na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c. Zakona o parničnom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Takovim ugovaranjem korisnici kredita dovedeni su u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora tako da korisnik kredita potrošač nije mogao o istima pregovarati. Jedino o čemu je mogao prigovarati je visina kredita i rok otplate ukoliko je ispunjavao uvjete vezano za jamstva i garancije u pogledu otplate kredita. Prema tome banka kao ugovorna strana višestruko se zaštitila od bilo kakovog rizika, dok je na strani korisnika kredita pored toga što je dao sve garancije za otplatu kredita, prebačen rizik i promjene valute i promjene kamatne stope jer je istu odluku u pogledu promjene kamatne stope mogao davatelj kredita mijenjati samovoljno bez bilo kakovih unaprijed zadanih parametara i pravila i time izložio korisnike kredita velikom riziku. Ocjenjujući sve ove okolnosti sud je utvrdio da je riječ o ništetnim odredbama ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a iznad ugovorene kamatne stope od 8,250%, kao i da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula. 12.
Člankom 323. Zakona o obveznim odnosima propisane su posljedice ništetnosti. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su odredbe koje su utvrđene kao ništetne i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takovih ništetnih odredbi ugovora. Posljedica je propisana čl. 323. istog Zakona te je tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. St. 1. tog čl. izričito propisuje da u slušaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako Zakon što drugo ne određuje. To znači da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 8,250% za redovnu kamatu. Istovremeno tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to za razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjenjive valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
13.
Visina potraživanja tužitelja prema tuženiku utvrđena je na temelju provedenog vještačenja po vještaku Marineli Vuković. Tako je utvrđeno po nalazu vještaka da je preplata anuiteta za tečajnu razliku u iznosu od 95.549,61 kn, a preplata anuiteta za kamatnu stopu 15.103,83 kn, odnosno ukupno preplata po anuitetima je 110.653,44 kn. Tužitelj je u tijeku postupku određujući tužbeni zahtjev sve navedene iznose u kunama izrazio u eurima, s obzirom na promjenu važeće valute. 14.
Nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji potraživanje na ime preplaćenih anuiteta uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 1. 10. 2015. do isplate tužitelja iznosi 72.549,26 kn, zatim provedbom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR uvećana je obveza po kreditu za iznos od 15.874,18 kn, a zasebno je iskazana negativna razlika zbog promjene tečaja (razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog tečaja važećeg na dan isplate kredita) 41,84 kn. Po provedenom vještačenju na ovaj način kao što je to u nalazu vještakinja Marinela Vuković detaljno obrazložila nije utvrđeno da bi na bilo koji način provedbom konverzije tužitelj bio obeštećen, odnosno nisu uklonjene sve negativne posljedice više preplaćenog po osnovi promjene valute i po osnovi promjenjive kamate koju je mijenjala jednostrano samo banka. Što se tiče negativne razlike zbog promjene tečaja kada je u jednom kratkom razdoblju tečaj bio niži od početnog važećeg na dan isplate kredita ova činjenica uopće ne utječe ni na koji način na utvrđenje više preplaćenog zbog vezanosti kredita za promjenu valute i više preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope koju je jednostrano mijenjala banka, a bez utvrđenja bilo kakovog kriterija, odnosno bez utvrđenja pretpostavki da se određuje promjena kamatne stope.
15.
Tužitelj je svojim podneskom od 17. 11. 2025. odredio tužbeni zahtjev te je tako određen tužbeni zahtjev sud u cijelosti usvojio, jer je isti utemeljen na utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i to kako u pogledu promjenjive kamatne stope, tako i u pogledu valutne klauzule, a na temelju provedenog vještačenja vještakinja je u svojem zaključnom mišljenju, koje je detaljno obrazložila, utvrdila kolika je visina te preplate. 16.
Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan, s obzirom da je tužba podnesena 12. 6. 2019. godine, a stav je Vrhovnog suda RH zauzet u odluci br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto stajalište određeno je i precizno izneseno u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. gdje je izričito navedeno da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo zaključujući da u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
17.
Uzimajući u obzir stajalište izraženo u citiranoj presudi Vrhovnog suda RH i u odnosu na odredbu čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača u odnosu na sve potrošačke kredita bez obzira da li su konvertirani ili nekonvertirani, nije napravljena distinkcija u odnosu na konvertirane potrošače iako su oni već odavno bili aktualni u trenutku donošenja navedene odluke. To znači da korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija ne smiju biti u slabijem, nejednakom položaju od potrošača u CHF kreditima koji svoje kredite nisu konvertirali, već se učinci kolektivne presude u slučaju Franaka anuliraju na početo ugovoreni tečaj i kamatnu stopu i protežu se na sve potrošače koji su sklapali ugovore u CHF, a isto je zajamčeno i Direktivom 93/13 EEZ i praksom suda Europske unije, a i nacionalnim zakonodavstvima.
18.
Vještačenjem je utvrđeno koliko je tužitelj preplatio kamate po osnovi promjenjive kamatne stope koju je jednostrano mijenjala banka i koliko je preplatio anuiteta za tečajnu razliku. Tvrdnje tuženika da su konverzijom anulirane, odnosno ukalkulirane sve ove činjenice ničim nije dokazana, pa niti u tijeku vještačenja banka nije predočila na koji način je to ukalkulirala preplaćene iznose. A sigurno je da bi ove činjenice banka u tijeku vještačenja isticala i podastrla kao činjenice koje bi koristile za izradu vještačkog nalaza. Upravo suprotno tužitelj je u tijeku postupka dokazao sve odlučne činjenice temeljem kojih i traži tužbenim zahtjevom povrat više preplaćenih iznosa polazeći od utvrđenja vještaka Marinele Vuković čiji nalaz je stručan i objektivan i temelj je za utvrđivanje visine potvrđivanja.
19.
Iz navedenih razloga sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja određen podneskom od 17. 12. 2021.
20.
U pogledu istaknutog prigovora prijeboja smanjenja kamatne stope sud nije uzeo u obzir prigovor prijeboja, jer smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa tužitelja i nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, a kamatna stopa je smanjena temeljem čl. 11a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju i kao takva predstavlja obvezujuću zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštivati pa nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i iznosa koji bi bio plaćen primjenom ugovorene kamate temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu. Sigurno je da tužitelj plaćanjem manje kamate u tom kratkom razlogu ništa nije stekao bez osnove pa stoga ne postoji niti osnov za povrat bilo kakovog iznosa. 21.
Temeljem čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primala na temelju takvog ugovora. Tuženik tvrdi da mu je tužitelj dužan vratiti ono što je primio plaćanjem anuiteta u mjesecima kada je tečaj CHF bio manji od početnog tečaja te za svaku takvu uplatu potražuje i kamatu. Ovakovo potraživanje tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 323. ZOO-a stoga što plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Jasni je smisao odredbi čl. 323. st. 2. kojima se propisuje da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odnosno odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao niti morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Sigurno je da tuženik nije prigovarao tužitelju niti ga informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz promjenu kamatne stope, što znači da je prešutio tužitelju okolnosti vezena za rizičnost valutne klauzule u CHF pa sukladno navedenom krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Prigovor je prijeboja potpuno neosnovan, a kada bi i bio osnovan tražbina bi bila već i zastarjela upravo u smislu zastare na koju se poziva tuženik u odnosu na potraživanje radi više preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule i zbog promjenjive kamatne stope.
22.
Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno važećoj OT o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je sud priznao trošak sastava tužbe iznosu od 500,00 €, sastav obrazloženog podneska 22. 10. 2019. 500,00 €, zastupanje na ročištu 22. 10. 2019. 500,00 €, sastav odgovora na žalbu 500,00 €, sastav obrazloženog podneska od 24. 3. 2021. 500,00 €, zastupanje na ročištu 13. 4. 2021. 500,00 €, sastav obrazloženog podneska 17. 12. 2021. 500,00 €, zastupanje na ročištu 10. 2. 2022. 500,00 €, zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude 100,00 €, sastav žalbe 100,00, sastava odgovora na žalbu 8. 6. 2022. 500,00 €, sastav podneska 31. 7. 2024. 500,00 €, sastav obrazloženog podneska 30. 1. 2025. 500,00 €, zastupanje na ročištu 22. 5. 2025. 500,00 €, sastav obrazloženog podneska 26. 6. 2025. 500,00 e, zastupanje na ročištu 2. 7. 2025. 500,00 €, na ročištu 29. 9. 2025. 500,00 €, sastav podneska 17. 11. 2025. 250,00 €, zastupanje na ročištu 10. 12. 2025. 500,00 € i na ročištu 23. 1. 2026. 100,00 €, ukupna osnovica je to od 8.550,00 €, a PDV od 25% na ovaj iznos je 2.137,05 €, zatim troškovi prethodnog izračuna radi postavljanja tužbenog zahtjeva u iznosu od 132,72 €, pristojba na tužbu 112,81 €, predujam za vještaka 332,07 €, pristojba na presudu 112,81 €, pristojba na odgovor na žalbu 28,50 €, a što sveukupno iznosi 11.406,41 €.
23.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 23. siječnja 2026.
Sudac: Marijan Vrbančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
