REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-4/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja KŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Međunarodna zračna luka Zagreb d.d., OIB: 79446233150, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 1, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u radnom odnosu kod tuženika MEĐUNARODNA ZRAČNA LUKA ZAGREB D.D. iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB: 79446233150, na radnom mjestu „Stručni suradnik za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“.

II. Utvrđuje se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 15110/RO-672- 4/2016 od dana 11.07.2016. godine između tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MEĐUNARODNA ZRAČNA LUKA ZAGREB D.D. iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB: 79446233150, glasi kako slijedi:

Članak 2.

Radnik KŠ obavljati će poslove radnog mjesta STRUČNI SURADNIK ZA OSPOSOBLJAVANJE I IZOBRAZBU, prema opisu poslova koji je u privitku i čini sastavni dio ovog Ugovora kao prilog 1 ('Prilog 1.'), počev od 01.01.2023. godine.

Članak 10.

Za obavljanje poslova iz članka 2. ovog Ugovora o radu, Poslodavac će Radniku za puno radno vrijeme obračunati osnovnu plaću u iznosu od 950 bodova. Poslodavac će Radniku isplaćivati i dodatke na plaću te ostale primitke utvrđene Kolektivnim ugovorom na snazi kod Poslodavca odnosno Pravilnikom o radu na snazi kod poslodavca.

Ostale odredbe Ugovora o radu broj: 151110/RO-672-4/2016 od dana 11.07.2016. godine, koje nisu izmijenjene i dalje se primjenjuju.

III. Nalaže se tuženiku MEĐUNARODNA ZRAČNA LUKA ZAGREB D.D. iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB: 79446233150, da tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.132,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. veljače 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. ožujka 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. travnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. svibnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. lipnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. srpnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. rujna 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. listopada 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. studenog 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 223,30 EUR počevši od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. siječnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. veljače 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. travnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 242,15 EUR počevši od dana 16. lipnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku MEĐUNARODNA ZRAČNA LUKA ZAGREB D.D. iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB: 79446233150, da tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 11. srpnja 2016. na radnom mjestu „portir“ i da su tužitelj i tuženik sklopili 20. listopada 2021. Dodatak ugovora o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ (dalje: „referent“). Dana 1. travnja 2022. sklopili su Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje". Međutim tužitelj de facto već duže vrijeme radi na radnom mjestu "stručnog suradnika za izobrazbu i stručno osposobljavanje" (dalje: „stručni suradnik“), za koje radno mjesto je propisana razlika naknade za rad u odnosu od 145 bodova, odnosno 242,15 eura (bruto), što potvrđuje i neposredni rukovoditelj tužitelja AŠ (e-mail od 24. kolovoza 2023.). Radna kolegica tužitelja RŠ radi na identičnim poslovima kao i tužitelj, međutim prima plaću za radno mjesto "stručnog suradnika". Takvo postupanje poslodavca predstavlja kršenje temeljne obveze poslodavca prema radniku. Isto tako, u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (dalje: Pravilnik) jasno i izričito stoji da za traženo radno mjesto "stručnog suradnika za osposobljavanje i izobrazbu" koje tužitelj u konačnici obavlja već dulje vremena je dovoljna SSS koji kriterij tužitelj u potpunosti udovoljava kao i ostale kriterije propisane Pravilnikom.

1.1. Direktor ljudskih potencijala tuženika, PŠ odlučio je prekršiti temeljne odredbe poslodavca prema radniku i primijeniti proizvoljne uvjete/kriterije za napredovanje. Uslijed diskriminacijskog ponašanja direktora PŠ, tužitelj je nekoliko puta već hospitaliziran na hitnu pomoć, radi stresa uzrokovanog tuženikovim (ne)postupanjem. Krajem 2023. na diskriminacijski i pogrdni način PŠ obratio se tužitelju "… da ne može očekivati napredovanje i preskočiti dvije stepenice jer nije fakultetski obrazovan odnosno da ima samo srednju školu …" pri tome zanemarivši Godišnje procjene kompetencija učinka iz 2022. i 2023. gdje se tužitelj pokazao kao izniman radnik spreman za učenje, ali i činjenice da, de facto već radi posao stručnog suradnika. Radi ovakvih i drugih komentara, tužitelj se osjeća diskriminirano radi očite diskriminacije pri odabiru kriterija napredovanja. Takvo postupanje poslodavca predstavlja izravnu diskriminaciju i teži oblik diskriminacije jer se postupanje tuženika ponavlja. Slijedom navedenoga, predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako je to naznačeno u izreci presude uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik prvenstveno ističe da je tužitelj prekludiran u ovom slučaju u zahtijevanju prava na sudsku zaštitu u smislu odredbi iz članka 133. stavka 1. i 2. Zakona o radu u vezi sa člankom 282. Zakona o parničnom postupku, pa stoga predlaže da sud tužbu odbaci. Naime, početak tijeka roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava nije isključivo vezan za uručenje odluke poslodavca, već taj rok može početi teći i od dana saznanja za povredu prava radnika. Stoga, ako i kada je po mišljenju tužitelja nastupila povreda njegovih prava, a u svakom slučaju najkasnije kada mu je 2. srpnja 2024. ponovno ponuđen na potpis ugovor o radu za radno mjesto „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ s povećanom plaćom od 870 bodova, a u svrhu usklađivanja njegovog postojećeg ugovora o radu s novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, i potpisivanje kojeg je tužitelj neosnovano odbio, tužitelj je bio dužan u roku od petnaest od 2. srpnja 2024., zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava te potom ako poslodavac ne bi udovoljio tom zahtjevu, u daljnjem roku od petnaest dana tužitelj je bio dužan zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a nije ni u propisanom prekluzivnom roku podnio ovu tužbu, pa tuženik predlaže odbaciti tužbu tužitelja.

2.1. Ukoliko sud ne bi odbacio tužbu tužitelja, tuženik navodi da je poslodavac od strane tužitelja zaprimio zahtjev za sklapanje novog „adekvatnog“ ugovora o radu s tvrdnjom da već duže vrijeme radi na radnom mjestu „stručni suradnik“. Povodom zahtjeva tužitelja održan je zajednički sastanak predstavnika tuženika i tužitelja te njegovog punomoćnika 6. svibnja 2024., a potom je i tuženik poslao dopis tužitelju 14. svibnja 2024. te, kao iskaz dobre volje, ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto „suradnika za osposobljavanje i izobrazbu“ s povećanom plaćom od 870 bodova budući je kod tuženika 12. siječnja 2024. stupio na snagu novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sukladno kojem više ne postoji radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, već je njegov pandan upravo ponuđeno radno mjesto „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“. Takav prijedlog tuženika, je tužitelj odbio. Potom je tuženik 13. lipnja 2024. poslao još jedan dopis tužitelju kojim ustraje na stavu da tužitelj ne radi kontinuirano poslove hijerarhijski višeg radnog mjesta pa da stoga treba sklopiti adekvatan ugovor o radu za to radno mjesto, kao i na stavu da tuženik kao poslodavac ima punu autonomiju odlučivanja kojem radniku i kada ponuditi napredovanje, te da je sukladno tome tuženik više puta i ponudio tužitelju sklapanja novog ugovora uz povećanu plaću, ali je to tužitelj odbio. Ponovno 2. srpnja 2024. ponuđen je tužitelju ugovor o radu za radno mjesto „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ a u svrhu usklađivanja njegovog postojećeg ugovora o radu s novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, no tužitelj je i taj ugovor odbio potpisati. Pri tome, tuženik ukazuje i da je tužitelju (po tada važećem Pravilniku, u prosincu 2023.) bio ponuđen ugovor za više radno mjesto „samostalnog referenta za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ uz plaću od 870 bodova, što je tužitelj odbio smatrajući da mu jedino pripada radno mjesto „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“.

2.2. Tuženik nadalje navodi da je AŠ, neposredno nadređeni tužitelju, na tužiteljevu inicijativu početkom godine pokrenuo postupak za ishođenje iskaznice (bedža) za kretanje po tzv. kritičnoj zoni zaštitno ograničenog područja zračne luke. Obveza posjedovanja pozitivne provjere podobnosti te s tim povezane identifikacijske iskaznice (bedža) zračne luke, poseban je uvjet (u smislu članka 23. Zakona o radu) za obavljanje poslova čitavog niza radnih mjesta na zračnoj luci, a u spomenutom postupku od strane MUP-a kao nadležnog ministarstva provodi se provjera podobnosti osobe, kako je definirana Zakonom o zračnom prometu (odnosno provjera identiteta i prethodnih iskustava, uključujući pregled kaznenih/prekršajnih aktivnosti kao dio procjene o podobnosti osobe za nepraćeni pristup zaštitno ograničenom području). MUP je proveo takvu provjeru podobnosti tužitelja i obavijestio tuženika o negativnom rezultatu takve provjere. Tuženik nema saznanja o razlozima davanja negativne ocjene od strane MUP-a. O negativnoj ocjeni MUP-a obaviješten je AŠ, neposredno nadređeni tužitelju, a sa svime je upoznat i sam tužitelj. Uslijed negativne ocjene MUP-a, tužitelj nije u mogućnosti ishoditi spomenutu iskaznicu (bedž), a to dodatno bitno sužava mogućnosti tuženika da pronađe i ponudi tužitelju eventualno drugo radno mjesto koje bi mu moguće više odgovaralo.

2.3. U odnosu na dopis (e-mail od 24. kolovoza 2023.) neposredno nadređenog tužitelju, AŠ, tuženik osporava da bi dopis od 24. kolovoza 2023. trebalo tumačiti na bilo koji drugi način osim upravo kao „prijedlog za napredovanje“ kako je i navedeno u predmetu tog dopisa, a navode da tužitelj obavlja radne zadatke van zahtjeva svog radnog mjesta, i to radnog mjesta stručni suradnik, valja tumačiti isključivo na način da je, prema mišljenju AŠ, tužitelj sposoban obavljati poslove višeg radnog mjesta koje je on povremeno i privremeno imao priliku obavljati, na zahtjev nadređene osobe. Naime, sukladno Ugovoru o radu radnik za sIučaj više sile, prijeke potrebe procesa rada, zamjene nenazočnog radnika i nastupa nekih drugih izvanrednih okolnosti dužan obavljati i sve druge poslove po nalogu poslodavca u skladu s naravi tih okolnosti i potreba, a sukladno Dodatku od 1. travnja 2022., radnik se obvezuje obavljati sve pripremne i završne poslove i druge poslove koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke spadaju u njegov djelokrug rada. Također, u opisu poslova radnog mjesta „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, osim konkretno navedenih radnih zadataka, navodi se i obveza radnika da izvršava i druge poslove sukladno organizaciji rada, pravilima i standardima struke.

2.4. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je diskriminiran, tuženik ističe da u konkretnom slučaju nema govora o bilo kakvoj diskriminaciji tužitelja po bilo kojoj osnovi. Naime, tužitelj je tijekom niza godina rada kod tuženika ostvarivao sva prava iz sklopljenog ugovora o radu i njegovih dodataka, te je kontinuirano napredovao, a plaća mu je redovito bila viša od plaće predviđeno za radno mjesto na kojem je bio zaposlen. Konkretno, tuženik je s radnog mjesta „zaštitar – RTG operater“ prešao na radno mjesto „portira“ i pritom zadržao plaću prethodnog radnog mjesta od 805 bodova, iako je plaća portira bitno niža i iznosi 550 bodova. Potom je tužitelj prešao na sadašnje radno mjesto, zbog ukidanja jedne od lokacija na kojima je potrebno radno mjesta portira, te također zadržao prethodnu plaću od 805 bodova, iako je plaća za radno mjesto referenta 750 bodova. Tuženik je prihvatio prijedlog tužiteljevog neposredno nadređenog za tužiteljevo napredovanje, ali bez preskakanja radnih mjesta u predviđenoj hijerarhiji, te i nadalje uz plaću višu od one predviđene internim aktima tuženika za ponuđeno radno mjesto, no s takvim postupnim napredovanjem tužitelj nije bio zadovoljan te je odbio sve ponuđene ugovore i povećanje plaće na 870 bodova.

2.5. Pored svega, tuženik ističe i da prema novom Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 4. siječnja 2024. jedan od uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ na kojem radnom mjestu inzistira tužitelj, jest obrazovanje razine VSS/VŠS/SSS uz radno iskustvo u trajanju od 2/4/6 godina. Dakle, da bi osoba s obrazovanjem razine SSS, kao što je slučaj sa tužiteljem, bila kvalificirana za rad na tom radnom mjestu, mora imati radno iskustvo u trajanju od 6 godina. Sukladno članku 45. Pravilnika, radno iskustvo znači radno iskustvo u struci i radno iskustvo na istim ili sličnim poslovima. Dakle, obzirom da tužitelj radi na radnom mjestu „referenta“ od 2021., on nikako ne udovoljava uvjetu radnog iskustva za rad na radnom mjestu „stručni suradnik“, kako je predviđeno Pravilnikom već ima uvjete samo za obavljanje poslova radnog mjesta „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ a koje radno mjesto mu je i ponuđeno u više navrata i što je tužitelj odbio.

3. U daljnjem nastavku postupka tužitelj osporava da bi bio prekludiran u zahtijevanju prava na sudsku zaštitu u smislu odredbi iz članka 133. stavka 1. i 2. Zakona o radu, jer se tužbeni zahtjev prvenstveno odnosi na utvrđenje okolnosti da tužitelj već radi na višem radnom mjestu, a ne glasi na zaštitu pojedinog prava.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu (list 13-17 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta uz priloge (list 20-77 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 1. travnja 2022. (list 78-79, 95-97 i 177-179 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. srpnja 2016. (list 81-86 i 180-185 spisa), dopis od 24. kolovoza 2023. (list 87 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 88-90 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 20. listopada 2021. (list 92-94 i 174-176 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. srpnja 2016. (list 98-103), godišnja procjena kompetencija i učinaka za razdoblje ožujak 2022. – ožujak 2023. (list 104-109), godišnja procjena kompetencija i učinaka za razdoblje ožujak 2023. - svibanj 2024. (list 110-115 spisa), preslike platnih lista (list 116-133 spisa), tarifni prilog kolektivnom ugovoru (134-143 spisa), u nepotpisani Ugovor o radu na neodređeno vrijeme ( list 161-165 spisa), u uvjete radnog mjesta (list 166-167 i 198-199 spisa), potvrda od 17. ožujka 2025. (list 200 spisa), iskaz tužitelja saslušanog na ročištu 8. svibnja 2025. (list 207-208 spisa), u iskaz svjedoka AŠ i PŠ saslušanih na ročištu 30. rujna 2025. (list 213- 216 spisa), u iskaz svjedokinje RŠ saslušane na ročištu 10. prosinca 2025. (list 222-223 spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja predloženog svjedoka OŠ iz razloga što je tuženik odustao od saslušanja predloženog svjedoka (list 216 spisa).

4.2. Sud nije izvodio daljnje dokaze, poglavito dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka UŠmajke tužitelja, GŠsupruge tužitelja i NŠsina tužitelja, na okolnosti iskazivanja tužitelja u odnosu sa nadređenim PŠ. To stoga što isti tužiteljev dokazni prijedlog nije potrebit, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 31. ožujka 2025. prihvaćeni su dokazni prijedlozi koji su mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica, dok su raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2025. odbijeni ostali dokazni prijedlozi jer isti nisu potrebiti.

4.3. Stoga, sud nije izvodio daljnje dokaze, a radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, dok je do tada izvedenim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku u smislu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4.4. Također, raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2025. odbijen je dokazni prijedlog za izvođenje financijskog knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja visine razlike plaće tužitelja, što će u nastavku presude biti dodatno obrazloženo.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je u radnom odnosu na radnom mjestu „stručni suradnik“, da Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu članaka 2. i 10. glasi na način naveden u tužbi, te zahtjev za isplatu razlike plaće za stvarno obavljeni rad za period od siječnja 2023. do lipnja 2024.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj sa tuženikom 11. srpnja 2016. sklopio Ugovor o radu kojim je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „portir“ s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 805 bodova uz dodatke propisane Kolektivnim ugovorom;

- da su Dodatkom ugovora o radu (na određeno vrijeme) od 20. listopada 2021. i Dodatkom ugovora o radu (na neodređeno vrijeme) od 1. travnja 2022. tužitelj i tuženik suglasili da će tužitelj obavljati poslove „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ te da će mu se plaća obračunavati prema koeficijentu 805 bodova uz dodatke propisane Kolektivnim ugovorom;

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju plaću isplaćivao sukladno Dodatku ugovora o radu prema koeficijentu 805 bodova.

8. Između stranaka je sporno, je li tužitelj obavljao faktično sve poslove koji su propisani za radno mjesto stručnog suradnika i ima li pravo na naknadu razlike isplaćene plaće i plaće obračunate prema koeficijentu kojim se u utuženom razdoblju obračunavala plaća za radno mjesto stručni suradnik.

8.1. Sporno je i je li tužitelj prekludiran u zahtijevanju prava na sudsku zaštitu u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR).

9. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je u smislu odredbe članka 133. ZR tužitelj zakasnio kako s podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava tako i s podnošenjem tužbe pa je prekludiran u mogućnosti podnošenja predmetne tužbe.

9.1. Odredba članka 133. ZR glasi:

„(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

(2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

(3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.“

9.2. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o tužbi na utvrđenje iz odredbe članka 187. stavak 1. ZPP. Tužba na utvrđenje u radnom sporu nije vezana za rok iz članka 133. ZR niti bilo koji rok propisan drugim propisom, pa stoga tužitelj nije prekludiran u svojim pravima te je mogao podnijeti tužbu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa na drugom radnom mjestu. Pretpostavka za dopuštenost takve tužbe je postojanje pravnog interesa, pa jedino nepostojanje pravnog interesa može dovesti do odbacivanja tužbe (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2985/2019-2 od 25. listopada 2022.). U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe.

10. Uvidom u materijalnu dokumentaciju utvrđeno je:

- da su Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. kao poslodavac i KŠ kao radnik sklopili 11. srpnja 2016. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 151110/RO-672-4/2016, za radno mjesto „portir“ prema opisu poslova koji je u privitku i čini sastavni dio ugovora počev od 15. srpnja 2016., osim poslova iz prethodnog stavka radnik će obavljati sve pripreme i završne poslove i druge poslove koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke spadaju u njegov djelokrug poslova (članak 2.), da za slučaj više sile, prijeke potrebe procesa rada, zamjene nazočnog radnika i nastupa nekih drugih izvanrednih okolnosti, radnik je dužan obavljati i sve druge poslove po nalogu poslodavca u skladu s naravi tih okolnosti i potreba (članak 3.), da će poslodavac radniku za puno radno vrijeme obračunati plaću prema 805 bodova i dodatke na plaću na način određen Kolektivnim ugovorom (članak 10.),

- da su Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. kao poslodavac i KŠ kao radnik sklopili Dodatak ugovora o radu od 20. listopada 2021. (na određeno vrijeme, od 25. listopada 2021. do 24. travnja 2022.) za radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, uz plaću u visini od 805 bodova, uz naznaku da ostale odredbe Ugovora o radu od 11. srpnja 2016. koje nisu izmijenjene Dodatkom ugovora o radu se i nadalje primjenjuju (list 174 spisa),

- da su Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. kao poslodavac i KŠ kao radnik sklopili 1. travnja 2022. Dodatak ugovora o radu (na neodređeno vrijeme) za radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, uz plaću u visini od 805 bodova, uz naznaku da ostale odredbe Ugovora o radu od 11. srpnja 2016. koje nisu izmijenjene Dodatkom ugovora o radu se i nadalje primjenjuju (list 177 spisa),

- da su za radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ propisane ovlasti i odgovornosti za: pristup dokumentaciji i informacijama, komunikacija s korisnicima usluga Službe stručnog osposobljavanja i izobrazbe, pravovremeno, stručno i kvalitetno obavljanje poslova, vođenje evidencije stručnih osposobljavanja i ostalih edukacija, vođenje evidencije polaznika stručnih osposobljavanja i ostalih edukacija, izdavanje potvrda o stručnoj osposobljenosti ili uvjerenja polaznicima, čuvanje i zaštita tajnosti informacija, podataka i dokumentacije, izvršavanje ostalih srodnih poslova u Službi u skladu s dogovorom, odnosno zahtjevom Rukovoditelja službe, komunikacija s Rukovoditeljem službe i izvješćivanje, permanentno osobno stručno osposobljavanje i usavršavanje, utvrđivanje i registriranje problema vezanih za osiguranje kvalitete za rad na svom radnom mjestu, provođenje preventivnih mjera u cilju sprečavanja pogrešaka u radu, predlaganje korektivnih mjera u cilju stalnog poboljšanja za svoje radno mjesto, izvršavanje i drugih poslova sukladno organizaciji rada, pravilima i standardima struke, sudjelovanje u provedbi, ispunjavanju zahtjeva, poboljšavanju i ostvarivanju ciljeva integriranog sustava upravljanja sukladno primjenjivim međunarodnim normama, organizacijskim procedurama i zakonskim zahtjevima, uključujući predlaganje i/ili provedbu korektivnih aktivnosti, pridržavanje i primjena sigurnosnih standarda, politika i sustava upravljanja sigurnošću i primjenu propisanih mjera zaštite na radu (list 175-176 spisa),

- da su za radno mjesto „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ propisane ovlasti i odgovornosti, pored onih koji su propisane za radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, propisane i komunikacija s obrazovnim ustanovama, priprema i izrada mjesečnog plana predavanja i njihova realizacija, izrada zapisa o stručnim osposobljavanjima, provjerama stručnosti i ostalim edukacijama, izrada zapisa o polaznicima stručnih osposobljavanja, provjera stručnosti i ostalih edukacija, izvještavanje naručitelja usluga Službe osposobljavanja i izobrazbe i Rukovoditelja službe osposobljavanja i izobrazbe o provedenim stručnim osposobljavanjima, provjerama stručnosti i drugim edukacijama, organizacija i provođenje stručne prakse učenika i studenata (list 199 spisa),

- da je 12. siječnja 2024. stupio na snagu Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 4. siječnja 2024. (dalje: Pravilnik), sukladno kojem ne postoji više radno mjesto „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, nego radno mjesto „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“, za koje radno mjesto je propisana VŠS/SSS uz radno iskustvo u trajanju od 1/2 godine, a za radno mjesto „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ VSS/VŠS/SSS uz radno iskustvo u trajanju od 2/4/6 godine (list 62 spisa),

- da je odredbom članka 45. Pravilnika propisano da se stručnom spremom odnosno obrazovanjem potrebnim za obavljanje poslova sistematiziranih radnih mjesta smatra završeni stupanj formalnog obrazovanja u obrazovnoj ustanovi i ispunjavanje uvjeta propisanih posebnim pozitivnim propisima, a radno iskustvo znači radno iskustvo u struci i radno iskustvo na istim ili sličnim poslovima,

- da iz Godišnje procjene kompetencija učinka za 2022. i 2023. proizlazi da je za tužitelja procjena učinka „iznad očekivanja“, da je tužitelj pokazao veliku želju, motiviranost i sposobnost usvajanja potrebnih znanja i vještina.

11. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je uz poslove ugovorene Dodatkom ugovora o radu obavljao ujedno i poslove koji su propisani za radno mjesto „stručni suradnik“ koji poslovi nisu ugovoreni ni Ugovorom o radu ni dodacima niti je ugovorena odgovarajuća plaća za te poslove, pa da je radi toga primao manju plaću od plaće koja je za te poslove propisana te koju je primala kolegica RŠ koja je primala plaću za radno mjesto „stručni suradnik“. Smatra da je faktički obavljao poslove radnog mjesta „stručni suradnik“ i da mu pripada koeficijent (odnosno broj bodova) za to radno mjesto, radi čega uz isplatu razlike plaće traži i utvrđenje da je u radnom odnosu kod tuženika za navedeno radno mjesto.

12. O spornoj činjenici je li tužitelj obavljao poslove radnog mjesta za koje je propisan veći koeficijent, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka.

13. Tako je tužitelj u svom iskazu u bitnome iskazao da je zaposlen na radnom mjestu „referent za izobrazbu i stručno osposobljavanje“ od lipnja 2021. za koje radno mjesto je propisana plaća od 805 bodova, s time da sada prima plaću u visini od 915 bodova budući je poslodavac unazad dva mjeseca povećao plaće. U periodu od 2015. do 2021. radio je na radnom mjestu „portir“, za koje radno mjesto je primao plaću u visini od 805 bodova, veću nego drugi zaposlenici na tom istom radnom mjestu. Inače ima srednju stručnu spremu i 4 godine radnog iskustva, te je njegov nadređeni AŠ. Poslove koje danas obavlja su vezani za organizaciju školovanja djelatnika i vanjskih suradnika. Npr. u situaciji kada se netko treba zaposliti kod tuženika ili u situaciji ako je nekom radniku tuženika istekla licenca, mora položiti pravila sigurnosti, pa se takav zahtjev obrađuje, određuje se lokacija i mjesto održavanja, cjelokupna organizacija vezana za polaganje ispita, nakon čega se izrađuje certifikat i izdaje se potvrda, što se upisuje u dnevnik školovanja i šalje naručitelju. Sa njim takve poslove obavlja i kolegica RŠ koja je zaposlena na radnom mjestu „stručni suradnik“ i ima visoku stručnu spremu, kao i kolegica EŠ koja radi na radnom mjestu „suradnika“ i ima srednju stručnu spremu. Kolegicu RŠ mijenja ukoliko je ona odsutna sa posla (npr. na bolovanju). Njihovi poslovi se djelomično preklapaju pa tako tužitelj komunicira sa obrazovnim ustanovama kao i kolegica RŠ, poslove stručne prakse za učenike i studente je proveo jednom kada je kolegica RŠ bila na bolovanju, dok ono što on ne može odrađivati, a kolegica RŠ odrađuje je upisivati podatke u program SAP kao i pripremu i izradu mjesečnog rasporeda predavanja.

13.1. U odnosu na diskriminaciju od strane tuženika, tužitelj iskazuje da mu je njegov nadređeni AŠ obećao da će razgovarati sa direktorom PŠ u pogledu njegovog napredovanja za radno mjesto „stručni suradnik“, te mu je rečeno da pričeka do kraja godine, kada bi trebalo doći do njegovog napredovanja na više radno mjesto. Međutim, do toga nije došlo nego mu je poslodavac u prosincu 2023. ponudio ugovor za radno mjesto „samostalni referent“, koji je odbio potpisati i tada mu je direktor PŠ rekao „da ne može preskakati dvije stepenice i da nema fakultet za to radno mjesto“ što ga je povrijedilo jer ga je predložio njegov nadređeni te njegove ocjene kompetencije su iznadprosječne.

14. Iz iskaza svjedokinje RŠ u bitnome proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“, te da ima visoku stručnu spremu. Njezin posao se sastoji u većem dijelu od poslova organizacije školovanja i vođenja evidencija, podloge za naplatu školovanja i isplate instruktorima, projektima sa drugim službama, vodi mjesečni raspored školovanja, sudjeluje u organizaciji između sveučilišta, veleučilišta i drugih tvrtki, te vodi evidenciju arhivske građe. Poslove koje ona obavlja nitko drugi ne radi, s time da neke od ovih poslova pored nje obavlja i EŠ i tužitelj. U situaciji kada nije na poslu (npr. na bolovanju) mijenjaju je EŠ i tužitelj, ali u segmentima onoga što oni mogu obaviti. EŠ ima SSS i radi na radnom mjestu „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“. Svjedokinja nadalje navodi da se njezini radni zadaci razlikuju u odnosu na radne zadatke tužitelja, jer postoje poslovi koje samo ona radi, npr. sudjeluje u projektima, odlazi na sastanke prilikom ostvarivanja neke suradnje, vodi evidenciju u programu Microsoft Word, sastavlja mjesečni raspored za cijelu godinu, a koje poslove, kada je ona odsutna sa posla nitko ne obavlja jer takve ovlasti nema. Njezin posao odnosno zadaci koje obavlja povlače za sobom veću odgovornost i stručnost u odnosu na radno mjesto tužitelja, jer sudjelovanje u pregovorima sa drugim ustanovama, te rad na projektima, implementacija novih programa i praćenje zakonskih propisa kako bi se sve uskladilo, u čemu je upravo presudno njezino iskustvo i povlače i veću odgovornost.

15. Iz iskaza svjedoka AŠ, rukovoditelja Službe osposobljavanja i izobrazbe, u bitnome proizlazi da je nadređeni tužitelju na radnom mjestu „referent za organizaciju i izobrazbu“. Tužitelju je bio ponuđen ugovor o radu za više radno mjesto („stepenicu više“) i to za „samostalnog referenta“, međutim isti nije prihvatio jer nije bio zadovoljan ponuđenim, želio je veće radno mjesto i to „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“. S obzirom da je zadovoljan sa radom tužitelja, obećao je tužitelju razgovarati sa direktorom PŠ u pogledu njegovog unapređenja, a koji je obećao razgovarati sa Upravom tuženika. Međutim, tužitelju nije ponuđen ugovor za „stručnog suradnika“ jer je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto stručnog suradnika, za koje je trebalo 6 godina radnog iskustva. Kolegica RŠ obavlja poslove stručnog suradnika, te ima VSS i više godina radnog iskustva na tim poslovima. Poslovi koje obavlja tužitelj preklapaju se sa poslovima koje obavlja RŠ, odnosno svi poslovi koje obavlja tužitelj obavlja i RŠ, a obrnuto ne, odnosno sve poslove koje obavlja RŠ ne obavlja tužitelj. Kada je RŠ odsutna sa posla mijenja je tužitelj i EŠ. Tužitelj mu nikada nije prigovorio da radi poslove izvan svog radnog mjesta.

16. Iz iskaza svjedoka PŠ, direktora u sektoru ljudskih potencijala kod tuženika, u bitnome proizlazi da je tijekom 2023. bila inicijativa za promaknuće tužitelja najprije od strane tužitelja, pa onda od njegova nadređenog AŠ, na što se on suglasio i rekao da će se sa takvim zahtjevom obratiti Upravi tuženika. Trebalo je biti promaknuće za dva više radna mjesta, premda je bio svjestan da tužitelj ne ispunjava uvjete za to radno mjesto, međutim tuženik je privatna tvrtka te iako su propisani uvjeti za pojedino radno mjesto, moguće je predložiti nekog radnika za napredovanje iako ne ispunjava uvjete za to radno mjesto. Uprava je zaključila da tužitelj ne može napredovati za dva radna mjesta (na radno mjesto „stručni suradnik“) nego da mu se može ponuditi ugovor, za napredovanje za jedno radno mjesto („samostalni referent“), iako nije ispunjavao uvjete ni za to radno mjesto. Uprava je odlučila da mu se ne može ponuditi radno mjesto „stručnog suradnika“ jer je za to radno mjesto predviđena SSS i 6 godina radnog iskustva, a tužitelj je na tim poslovima bio zaposlen oko godine i pol. Inače, tužitelj je 2011. godine izgubio licencu za zaštitara (beđa) za što je propisano ugovorom o radu da se u takvoj situaciji dobiva otkaz, ali želeći dati šansu tužitelju, istome nije dan otkaz nego mu je ponuđeno radno mjesto „portira“ na kojem radnom mjestu je zadržao bodove koje je imao kao zaštitar i to 805 bodova, iako je za to radno mjesto portira predviđeno 550 bodova. Što upravo pokazuje da prema tužitelju nikada nije bilo negativne diskriminacije u pogledu nemogućnosti napredovanja jer se uvijek stajalo u zaštitu tužitelja i u situaciji kada je trebao dobiti otkaz, nije dobio otkaz (i to u više navrata) te da ga se uvijek nastojalo unaprijediti kada su bile stvorene mogućnosti. Kada je tužitelj odbio potpisati ponuđene ugovore o radu, razmatralo se da mu se ponudi neko drugo odgovarajuće radno mjesto sa kojim bi tužitelj bio zadovoljan, međutim tužitelj je trebao proći sigurnosnu provjeru Ministarstva unutarnjih poslova i pravosuđa radi ponovnog ishođenja "beđa" međutim dobio je negativnu sigurnosnu provjeru, pa ga nisu mogli prebaciti u neku drugu službu ili razmotriti uopće tu mogućnost. U odnosu na poslove koje obavlja tužitelj i RŠ, svjedok izjavljuje da tužitelj djelomično obavlja poslove kao i RŠ jer im se određeni poslovi preklapaju, odnosno RŠ obavlja sve poslove koje obavlja i tužitelj, a tužitelj ne obavlja sve poslove koje obavlja RŠ.

17. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer su njihovi iskazi međusobno suglasni te u skladu sa materijalnom dokumentacijom.

18. Odredbom članka 7. stavak 1. ZR propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

19. U svezi s primjenom citirane zakonske odredbe takvu odredbu valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Naime, prema temeljnom načelu radnog prava, jedini kriterij za plaću je da se isplaćuje za obavljeni rad.

20. Iz opisa poslova radnog mjesta „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ i opis poslova radnog mjesta „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ utvrđeno je da se neki poslovi preklapaju, ali i da se razlikuju. Razlikuje se u tome što je u opis poslova radnog mjesta „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ ne ulaze u poslove npr. priprema i izrada mjesečnog plana predavanja i njihova realizacija, izrada zapisa o stručnim osposobljavanjima, provjerama stručnosti i ostalim edukacijama, izrada zapisa o polaznicima stručnih osposobljavanja, provjera stručnosti i ostalih edukacija, izvještavanje naručitelja usluga Službe osposobljavanja i izobrazbe i Rukovoditelja službe osposobljavanja i izobrazbe o provedenim stručnim osposobljavanjima, provjerama stručnosti i drugim edukacijama, organizacija i provođenje stručne prakse učenika i studenata.

21. Analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka kao i samog tužitelja te analizom i usporedbom opisa poslova radnih mjesta „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ i „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“, ovaj sud utvrđuje da se neki poslovi ova dva radna mjesta preklapaju, međutim da se i razlikuju. Iz iskaza saslušanih svjedoka (RŠ, AŠ i PŠ) proizlazi da poslovi koje obavlja tužitelj preklapaju se sa poslovima koje obavlja RŠ, odnosno svi poslovi koje obavlja tužitelj obavlja i RŠ, a obrnuto ne, odnosno sve poslove koje obavlja RŠ ne obavlja tužitelj, dok uvažavajući opis poslova radnog mjesta „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi obavljao poslove u odnosu na koje se ta dva radna mjesta razlikuju.

22. Tužitelj niti u svom iskazu ne navodi da bi radio poslove koji se odnose na opis poslova radnog mjesta stručnog suradnika i to npr. u pogledu sudjelovanja u projektima, sastavljanje mjesečnog rasporeda predavanja. Upravo suprotno tužitelj u svom iskazu navodi da postoje poslovi koje obavlja kolegica RŠ, dok on nema takvu ovlast za obavljanje tih poslova (npr. upisivati podatke u program SAP, pripremu i izradu mjesečnog rasporeda predavanja).

23. Nadalje, u konkretnom slučaju nije sporno da je radno mjesto koje je tuženik ponudio tužitelju istog ranga kao i radno mjesto na kojem tužitelj radi prema staroj organizaciji i to „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, dok je promijenjen broj bodova za radno mjesto „suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“, koji broj bodova (870 bodova) je nesporno i ponuđen tužitelju.

24. Poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 4. siječnja 2024. Prema Pravilniku tuženika jedan od uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta „stručni suradnik za osposobljavanje i izobrazbu“ jest obrazovanje razine VSS/VŠS/SSS uz radno iskustvo u trajanju od 2/4/6 godina. Dakle, da bi osoba s obrazovanjem razine SSS, kao što je slučaj sa tužiteljem, bila kvalificirana za rad na tom radnom mjestu, mora imati radno iskustvo u trajanju od 6 godina. Navedenom uvjetu tužitelj ne udovoljava jer na radnom mjestu „referenta za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“ radi od listopada 2021., a do tada je radio na radnom mjestu „portir“, dakle nema traženo radno iskustvo sukladno članku 45. Pravilnika (radno iskustvo u struci i radno iskustvo na istim ili sličnim poslovima).

25. Sukladno navedenom, riječ je o dva različita radna mjesta, s različitim uvjetima i zahtjevnošću zadataka, pa i različitim plaćama, koji ne udovoljava uvjetima za rad na radnom mjestu „stručni suradnik“, pa poslodavac opravdano nije ponudio ugovor za radno mjesto na kojem tužitelj inzistira.

26. U odnosu na dopis (e-mail od 24. kolovoza 2023.) neposredno nadređenog tužitelju, AŠ, treba reći da je u samom dopisu kao predmet dopisa navedeno „prijedlog za napredovanje“. Naime, iz iskaza svjedoka AŠ i PŠ proizlazi da su isti pokazali želju i interes da se tužitelja unaprijedi za više radno mjesto iako ne udovoljava propisanim uvjetima za to radno mjesto, obzirom je riječ o radniku koji je pokazao motiviranost, spremnost za usvajanje potrebnih znanja i vještina, da je zadatke izvršavao savjesno i na vrijeme, te razvio stručne kompetencije iznad očekivanja (...), međutim da Uprava tuženika nije odobrila navedeno napredovanje. Također, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu radnik za sIučaj više sile, prijeke potrebe procesa rada, zamjene nenazočnog radnika i nastupa nekih drugih izvanrednih okolnosti dužan obavljati i sve druge poslove po nalogu poslodavca u skladu s naravi tih okolnosti i potreba, a sukladno Dodatku ugovora o radu radnik se obvezuje obavljati sve pripremne i završne poslove i druge poslove koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke spadaju u njegov djelokrug rada. Također, u opisu poslova radnog mjesta „referent za organizaciju izobrazbe i stručno osposobljavanje“, osim konkretno navedenih radnih zadataka, navodi se i obveza radnika da izvršava i druge poslove sukladno organizaciji rada, pravilima i standardima struke. Stoga navode AŠ „da tužitelj obavlja radne zadatke van zahtjeva svog radnog mjesta“ treba tumačiti da je tužitelj sposoban obavljati poslove višeg radnog mjesta. U situaciji kada je RŠ npr. na bolovanju, tužitelj je povremeno i privremeno imao priliku obavljati poslove, na zahtjev nadređene osobe, a u okviru onih poslova za koje je imao ovlasti ih obavljati. Navedeno proizlazi i iskaza svjedokinje RŠ koja je iskazala da u situaciji kada nije na poslu (npr. na bolovanju je) mijenjaju je EŠ i tužitelj, ali u segmentima onoga što oni mogu obaviti.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje utvrđenje i isplatu razlike plaće, jer je utvrđeno da je u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivana plaća sukladno sklopljenom Dodatku ugovora o radu, te ujedno da poslovi koje je tužitelj obavljao spadaju u opis poslova radnog mjesta tužitelja.

28. Nadalje, odredbom članka 7. stavak 4. ZR-a je propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

29. Poseban zakon na koji upućuje citirana odredba ZR je Zakon o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD). Taj Zakon u članku 1. propisuje da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije, na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, a sukladno stavku 2. diskriminacijom se u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

29.1. Iz navedenog proizlazi da se diskriminacija može definirati kao pravljene razlike po nekoj od osnova diskriminacije taksativno navedenih u članku 1. stavak 1. ZSD-a ili pak po nekoj od osnova u smislu članka 7. stavak 4. ZR-a, između osoba u jednakoj poziciji ili relevantno usporedivoj situaciji (u tom smislu pojam diskriminacije definira i ustavnosudska praksa).

29.2. Odredba članka 2. stavak 1. ZSD propisuje da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

29.3. Odredba članka 6. stavak 1. ZSD propisuje da će se težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.

29.4. Odredba članka 20. stavak 1. ZSD propisuje da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

29.5. U tom smislu tužitelj, na razini vjerojatnosti, treba dokazati da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj, te da je moguće po redovnom tijeku stvari da je do toga došlo zbog izravne ili neizravne diskriminacije.

30. Tužitelj, u konkretnom slučaju, kao diskriminatornu osnovu ističe nejednako postupanje zbog činjenice da mu je zbog obrazovanja onemogućeno napredovanje tužitelja.

31. Međutim, tužitelj petitom tužbenog zahtjeva uopće ne zahtjeva utvrditi da je onemogućen u napredovanju i da to predstavlja nejednako postupanje u smislu diskriminacije na radu, a čak i da je tome tako, ni u toj situaciji ne bi bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Osim toga, tužitelj tužbenim zahtjevom nije tražio da se utvrdi da se nejednako postupanje sastoji u tome što je nekim djelatnicima, i kojima točno, koji su se našli u istoj situaciji kao i tužitelj, kroz izvanredna promaknuća omogućeno napredovanje kod tuženika, za što da je i on imao uvjete (nije dokazivao ovu činjenicu).

32. Iako je prema ZSD diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo diskriminacije radi stavljanja tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovu obrazovanja obzirom da se tužiteljeva tvrdnja o diskriminaciji po osnovu obrazovanja ne može podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe članka 1. ZSD. Naime, o diskriminaciji po osnovu obrazovanja bi bilo riječi kada bi, u usporednoj situaciji u kojoj kriterij obrazovanja nije od značaja, samo zbog toga što osoba ima niže obrazovanje, bila stavljena u nepovoljniji položaj od neke druge osobe s višim obrazovanjem.

33. Tužitelj smatra da je diskriminiran jer je onemogućen u napredovanju na radno mjesto (poslove) na koje on smatra da je trebao biti postavljen. Osobni stav tužitelja da zaslužuje napredovanje na više radno mjesto ne može biti kriterij za prosudbu da su ostvarena obilježja diskriminacije i nejednakog postupanja. Niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi vjerojatnost koja bi upućivala na postojanje diskriminacije prema tužitelju. Odnos nadređenog, PŠ, prema tužitelju, sama po sebi, ne predstavlja diskriminaciju niti neprimjeren odnos nadređenog prema podređenom. Sud ne nalazi uvjerljivim navod tužitelja da mu se PŠ na diskriminacijski i pogrdni način obratio tužitelju "… da ne može očekivati napredovanje i preskočiti dvije stepenice jer nije fakultetski obrazovan odnosno da ima samo srednju školu …". Navodi tužitelja odnose se prvenstveno na njegov subjektivan dojam o načinu komunikacije i neslaganje sa nadređenim.

33.1. Već iz samog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je nekoliko puta napredovao od kada radi kod tuženika, da je tužitelj zadržao veći koeficijent složenosti poslova za obračun plaće (broj bodova) iako je za to radno mjesto prema aktima tuženika bio propisan manji broj bodova za obračun plaće. Navedeno je potvrdio i svjedok PŠ, koji je iskazao da je tužitelj trebao dobiti i otkaz ugovora o radu kada je izgubio licencu za zaštitara, a upravo suprotno, da je tužitelju tada ponuđeno da prijeđe na radno mjesto portira na kojem je radnom mjestu zadržao bodove koje je imao kao zaštitar.

34. Cijeneći navedeno, stav je ovoga suda kako u pogledu napredovanja u poslu i njegovog rada kod tuženika kao poslodavca da se radi isključivo o tužiteljevoj subjektivnoj ocjeni da takvo postupanje tuženika prema njemu predstavlja diskriminaciju jer isto nije utemeljeno na objektivnim činjenicama i dokazima.

35. U odnosu na troškove postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Revr-1028/2013-2 od 9. rujna 2014., Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020., Rev-1030/2022 od 11. listopada 2022. i Rev-706/2023-2 od 15. studenoga 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad se tužbenim zahtjevom, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza zahtijeva i vraćanje na rad ili sudski raskid ugovora o radu traži i isplata određenog novčanog iznosa, radi o procjenjivom predmetu.

35.1. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, budući je tužitelj u konkretnom slučaju uz zahtjev za utvrđenje zahtijevao i isplatu razlike naknade plaće u iznosu od 4.132,50 eura, radi se o procjenjivom predmetu i tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka primjenom Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 - dalje: Tarifa) a ne prema Tbr. 7.2. Tarife.

36. U tom smislu se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Tuženiku je na temelju odredbe članka 155. ZPP i Tarife dosuđena naknada troškova zastupanja za odgovor na tužbu od 12. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura prema 8.1. Tarife, trošak podneska od 14. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 8.3. Tarife, trošak podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8.4. Tarife, trošak pristupa na ročište od 31. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura prema 9.2. Tarife, trošak pristupa na ročište 8. svibnja 2025., 30. rujna 2025. i 10. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9.1. Tarife, uvećan za 25 % pdv-a iznosi ukupno 1.312,50 eura. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP dok se odluka o visini te zatezne kamate temelji na odredbi članka 29. stavak 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

Velika Gorica, 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).