Poslovni broj: K-673/2024-93

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optuženog PU i II. optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-173/24 od 5. veljače 2024., nakon održane javne rasprave 21. listopada 2025., 19. studenog 2025., 3. prosinca 2025. i 23. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice OKDO -a u Zagrebu HU, II. optuženog VU, branitelja I. optuženog odvjetnika Zorana Ivaniševića te braniteljice II. optuženog odvjetnice Lucije Horvat, a u odsutnosti uredno pozvanog I. optuženog sukladno članku 404. stavak 5. ZKP/08, dana 28. siječnja 2026. objavio je, a 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I optuženi PU (ranije P), OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i H rođene O, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s adresom boravka u [adresa] (kod OU), državljanin BiH, automehaničar, sa završenom višom školom, zaposlen u Simic d.o.o., s mjesečnim primanjima između 2.000,00 do 2.2000,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, od kojih je jedno malodobno, osuđivan, i

II. optuženi VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i G rođene A, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], III Dumovečki Lug 10, državljanin RH, trgovac, sa završenom srednjom školom, bavi se prodajom tekstila, zaposlen u Leonardo d.o.o. s mjesečnim primanima između 3.500,00 do 3.700,00 eura, oženjen, otac četvero malodobne djece, bez imovine, osuđivan,

k r i v i  s u

što su:

- dana 20. kolovoza 2016., u vremenu između 17:00 i 19:00 sati, u Sopu, Selska 19, u autopraonici "Top Wash", vlasništvo RU , zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se neosnovano domognu novaca, za vrijeme dok je II. okr. VU odvlačio pažnju djelatnika autopraonice GU, razgovarajući s istim, I. okrivljenik PU iz limene kutije iz ureda autopraonice, uzeo i u zajedničku korist zadržao novčani iznos od 1.130,00 kuna, vlasništvo autopraonice "Top Wash",

- dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeli drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,

- čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - krađa - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 I. optuženi PU se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

a na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

zamjenjuje se

RADOM ZA OPĆE DOBRO NA NAČIN DA SE JEDAN DAN ZATVORA ZAMIJENJUJE ZA DVA SATA RADA.

III. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11 određuje se da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak I. optuženog AU, koji treba u roku od 8 (osam) dana od kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka I. optuženog odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

IV. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ukoliko se I. optuženi PU ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.

V. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 u slučaju da I. optuženi PU svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako I. optuženi ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 I. optuženom PU se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. do 15. prosinca 2023., te od 22. rujna 2025. do 21. listopada 2025.

VII. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 II. optuženi VU se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

VIII. Na temelju članka 54. KZ/11 II. optuženom VU se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2023. do 21. prosinca 2023.

IX. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećeniku RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev

u

iznosu

od

149,98

eura

(stočetrdesetdeveteuraidevedesetosamcenta) te se nalaže I. optuženom PU i II. optuženom VU iznos od 149,98 eura (stočetrdesetdeveteuraidevedesetosamcenta) solidarno isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva ošećenik upućuje u parnični postupak.

X. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 5. i 6. ZKP/08 I. optuženi PU dužan je naknaditi troškove liječenja za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 93,58 eura, dok su I. optuženi PU i II. optuženi VU dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I. optuženog PU i II. optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Oštećenik RU postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 kuna (list 313 spisa).

3. I. optuženi ĐU i II. optuženi VU pozvani da se očituju o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu su izjavili da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret, te da nisu suglasni sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, I. optuženi je naveo da ovdje II. optuženog VU nije ranije niti poznavao već ga je upoznao kada su se sreli ispred kuće UU, nakon čega je zajedno sa II. optuženim te JU otišao do jedne benzinske postaje po cigarete, a do iste su se doveli sa automobilom II. optuženog, zbog proteka vremena se nije mogao sjetiti da li se radilo o automobilu marke Alfa ili BMW. Nakon što su kupili cigarete na pumpi sva trojica su se odvezli do jedne autopraonice čijeg se imena ne može sjetiti zbog proteka vremena, a prilikom dolaska su sva trojica izašli iz automobila obzirom da je trebalo taj automobil oprati, a nakon toga se II. optuženi vratio te im je u automobilu pokazao novce te rekao da je "odradio" autopraonicu. On te prigode nije s nikim razgovarao. Želio je kazati da je 9 godina neosuđivan, da ima redovita primanja, da ima u vlasništvu 3 kuće, jednu u BIH a dvije u RH, ima tri automobila, te mjesečno zaradi do 10.000,00 eura tako da nema nikakve potrebe za krađom. Također je dodao da je u međuvremenu postao djed, ima bruh te ne može dugo stajati. Na posebno pitanje branitelja I. optuženog je odgovorio da je ispred kuće od UU došao iz razloga što je prethodno s istim dogovorio kupoprodaju kombija, do njega je došao iz Zadra te je na njegovoj adresi izvršena primopredaja novca i kombija, s time da mu je prodao kombi u iznosu od 3.300,00 eura. Nije se tu istu večer vraćao u Zadar obzirom da je bilo kasno te ga je UU zamolio da ne putuje po noći već da prespava kod njega što je i učinio, a nakon što je ustao iduće jutro nisu imali cigarete te je tada naišao II. optuženi te je to bio razlog zašto je s njim otišao po cigarete s time da je već naprijed u obrani naveo da je s njima išao i ĆU. Na posebno pitanje braniteljice II. optuženog je odgovorio da je u autopraonici automobil prao II. optuženi, a ne zna da li je i kome platio pranje automobila. Nakon što je automobil opran on, Đ. optuženi i ĆU su zajedno napustili autopraonicu te se automobilom odvezao u Dumovec. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je odgovorio da su u autopraonicu došli odmah nakon što su kupili cigarete na benzinskoj pumpi, a dolaskom do autopraonice su svi troje izašli iz automobila ali se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti gdje je točno stajao, ali se sjeća da je zajedno sa JU pušio cigaretu i pio kavu. Ne zna koliko je djelatnika bilo autopraonice ali on je vidio samo jednog. Na posebno pitanje suca je odgovorio da se ne sjeća što je nosio na sebi za vrijeme dok su se nalazili u autopraonici, a isto tako se ne sjeća koju odjeću je na sebi imao II. optuženi. Dodao je da se brine o supruzi koja je bolesna te ista ima rak dojke.

5. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka su ispitani RU (list 317-318 spisa) i GU (list 318-320 spisa), te su reproducirane snimke nadzorne kamere autopraonice Top Wash za dan 20. kolovoza 2016. (list 358-360 spisa).

6. U svojoj obrani II. optuženi VU je naveo da I. optuženog poznaje pod nadimkom U, odnosnoj isti se njemu tako predstavio s time da je I. optuženog dva do tri dana prije događaja koji je predmet postupka vidio kako radi na baušteli. Tog dana je njemu otac kazao da ode oprati automobil i kupiti cigarete, a putem je sreo I optuženog te mu kazao da ode s njim oprati auto te ga je tada zapravo i upoznao. Dolaskom u praonicu i to za vrijeme dok je prao auto, I optuženi je samo nestao, on nije ni znao što se dogodilo. Radniku u praoni je platio za izvršenu uslugu nakon čega mu je isti kazao da mu je netko otuđio novac, a on je njemu kazao da ako naknadno sretne I. optuženog da će ga dovesti u praonu s time da je I. optuženog tek vidio nakon 7 – 8 dana nakon čega je isti otišao u Bosnu. Prethodno je osuđivan međutim ovo kazneno djelo nije počinio. Želio je još dodati da je otac četvero malodobne djece s time da mu je dijete 2018. palo na glavu te zbog toga danas trpi posljedice. II. optuženi je naveo da neće odgovarati na pitanja zastupnice optužbe, branitelja I optuženog i suda već da će samo odgovarati na pitanja svoje braniteljice. Na posebno pitanje braniteljice II. optuženog da opiše razgovor sa djelatnikom autopraone vezano za način na koji je saznao da je došlo do otuđenja novca, odgovorio je da je zajedno sa djelatnikom praonice prao automobil, oni su međusobno razgovarali, nakon čega mu je dao novac, a kako mu je isti trebao vratiti ostatak odnosno nešto sitno novca on je otišao, a kada se vratio rekao je da nema kase, da nema novca te je pitao gdje je ova druga osoba koja je došla s njim nakon čega je I. optuženog pokušao kontaktirati na mobitel međutim isti je bio isključen. Od susjeda ŽU je saznao da je I. optuženi otišao u Bosnu jer je on kod njega izvodio radove. I. optuženog je vidio kod ŽU kako je već naprijed naveo u svojoj obrani 7 do 8 dana nakon ovog događaja koji je predmet postupka, a onda je tog istog dana došao kod ŽU te je saznao da je u međuvremenu I. optuženi otišao u Bosnu. S obzirom na ovo što je kazao pojasnio je da sa I. optuženim nije niti razgovarao naknadno vezano za otuđeni novac za koji mu je kazao djelatnik praone jer je I. optuženi već otišao u Bosnu.

7. Na temelju članka 421. stavak 1. točke 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog branitelja I. optuženog da se u svojstvu svjedoka ispita ĆU, prvenstveno imajući u vidu iskaz svjedoka GU o broju osoba koje su se nalazile inkriminirane prigode u autopraonici, te iskaz imenovanog svjedoka o kojim se osobama radilo (I. i II. optuženi), a broj osoba koji je inkriminirane prigode došao automobilom u autopraonicu je utvrđen i prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere, odnosno utvrđeno je da se radilo o dvije osobe.

8. Rasprave od 3. prosinca 2025. i 23. siječnja 2026. održane su u odsutnosti uredno pozvanog I. optuženog sukladno članku 404. stavak 5. ZKP/08, s time da se isti na raspravi 21. listopada 2025. očitovao na način da se ne smatra krivim, iznio je obranu na početku dokaznog postupka, te su u njegovoj prisutnosti ispitani svjedoci RU i GU, te je I. optuženi bio upoznat da će se na idućoj raspravi izvesti dokaz reprodukcijom snimke nadzorne kamere, te da će obranu iznijeti II. optuženi, s time da je I. optuženi u svojoj obrani negirao počinjenje kaznenog djela, ne osporavajući da je inkriminirane prigode bio na mjestu događaja, ali je naveo da je novac otuđio II. optuženi, a prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere na raspravi 3. prosinca 2025. je bio pristan izabrani branitelj I. optuženog koji je sam predložio da se rasprava održi na temelju članka 404. stavak 5. ZKP/08, kao i rasprava 23. siječnja 2026., na kojoj je II. optuženi iznio obranu, na toj raspravi je bio prisutan izabrani branitelj I. optuženog, međutim II. optuženi nije niti želio odgovarati na pitanja, osim na pitanja svoje braniteljice, tako da po ocjeni suda uzimajući u obzir sve naprijed navedeno nazočnost I. optuženog na raspravama 3. prosinca 2025. i 23. siječnja 2026. nije bila nužna.

9. Ovdje u prvom redu treba kazati kako I. optuženi u svojoj obrani ne spori da je inkriminirane prigode bio na mjestu događaja, odnosno u autopraonici Top Wash, međutim navodi kako je pored II. optuženog s njima bila osoba po imenu ĆU, pri čemu odgovornost za otuđenje novca prebacuje na II. optuženog navodeći da im je II. optuženi kazao da je „odradio” autopraonicu, a iz njegove obrane ne proizlazi da bi on na bilo koji način sudjelovao u počinjenu kaznenog djela.

10. Za razliku od obrane I. optuženog, II. optuženi u svojoj obrani navodi da su samo on i I. optuženi inkriminirane prigode bili u autopraonici Top Wash, dakle ne spominje EU, a na istovjetan način je iskazivao i svjedok GU, djelatnik autopraonice Top Wash koji je naveo da su inkriminirane prigode u autopraonicu došli I. i II. optuženi, unatoč proteku vremena isti je u sudnici naveo da su upravo I. i II. optuženi osobe koje su kritične zgode kada je došlo do otuđenja novca bili u autopraonici, da su došli sa automobilom, te da u automobilu nije bio nitko drugi, osim njih dvojice. Obrana II. optuženog i iskaz svjedoka GU o broju osoba koje su se inkriminirane prigode kada je došlo do otuđenja novca nalazile u autopraonici, odnosno da je bila riječ o dvije osobe je potvrđen i prilikom reprodukcije snimki nadzornih kamera.

11. Nadalje, svjedok GU, kako je već naprijed navedeno je u svom iskazu na raspravi naveo da su upravo I. i II. optuženi osobe koje koje su kritične zgode kada je došlo do otuđenja novca bile u autopraonici, s time da je pojasnio da II. optuženog poznaje od ranije obzirom da je dolazio u autopraonicu te su normalno razgovarali. Imenovani svjedok je detaljno pojasnio što se sve događalo inkriminirane prigode, ali i ono što se događalo prije nego što je došlo do otuđenja novca pa je tako naveo da su kada su došli I. i II. optuženi da ga je I. optuženi zatražio da popije vode te mu je kazao da ode u wc međutim kada se vratio vidio je da je ostala otvorena voda na slavini te je vidio da mu je prekopan ormar koji se nalazi u istoj prostoriji kao i wc a u istom se nalazio novčanik međutim te prigode mu nije niša otuđeno s time da je II. optuženi za vrijeme dok je I. optuženi otišao u wc stajao sa strane ali se ne sjeća da li je s istim razgovarao te se ne sjeća da li je te prigode prao automobil, ali po njegovom mišljenju isti su došli izvidjeti teren. Nakon sat vremena na isto mjesto su ponovno došli I. i II. optuženi te je te prigode razgovarao sa II. optuženim, isti ga je zapričavao te ga pitao da mu pokaže kako se čisti plastika od automobila te ga je odvukao sa strane nekih 30ak metara kod vanjske autopraonice, a dok je razgovarao sa II. optuženim iz vidokruga je izgubio I. optuženog. Njegova greška je bila što je ostavio nezaključana vrata od ureda te samo otišao kod automobila s kojim su se dovezli I. i II. optuženi te je unutar samog automobila brisao prašinu, dok je II. optuženi stajao na suvozačevim vratima kako bi bio siguran da će cijelo vrijeme biti unutra. Za vrijeme dok je obavljao te poslove prošlo mu je kroz glavu gdje je druga osoba koja je došla sa II. optuženim odnosno ovdje I. optuženi te je otišao do ureda gdje je zatekao otvorenu kasu s time da je ista prethodno bila zaključana te je ključ bio u samoj kasi ali je ostavio otključan ured. U tom trenu nije vidio da je I. optuženi otuđio novac iz kase u kojoj se nalazio dnevni polog i dnevni utrožak, ali u kasi nije ostalo ništa novca. Kada je vidio da je otuđen novac iz kase vratio se do automobila te je pitao II. optuženog koga je to doveo, zašto ga zapričava, a on mu je kazao "nisam ja" , na što mu je kazao da je zapisao registarske oznake automobila s kojim je došao međutim on mu je rekao da će vratiti I. optuženog i novac, da pričeka pola sata i da ne zove policiju međutim kazao mu je da će o svemu obavijestiti policiju što je i učinio te je nazvao vlasnika autopraonice te ga o svemu obavijestio. Prilikom pregleda snimki videonadzora jasno se vidi gdje je bio skriven I. optuženi odnosno da je bio kod klupe kod stupa preko puta ureda i to na mjestu gdje ga ne vidi kada izlazi iz ureda s time da je na snimkama videonadzora razvidno gdje je isti bio skriven kada je krenuo u ured. Također na snimkama je razvidno da je I. optuženi ušao u ured u kojem se kratko zadržao te nakon što je izašao prošao je lijevo, izašao kroz bočna limena vrata. Isti dan je pregledao snimku nadzornih kamera te je vidio da u ured ulazi I. optuženi odnosno znao je da se radi o njemu obzirom da ga je već vidio taj dan te je na snimci razvidno da je nosio istu odjeću.

12. Svjedok RU koji nije bio prisutan inkriminirane prigode je potvrdio iskaz svjedoka GU, odnosno da ga je imenovani svjedok obavijestio da je došlo do otuđenja novca, te da su u autopraonicu došle dvije osobe, s time da je i sam svjedok pregledavao snimku nadzornih kamera na kojoj je uočio jednu osobu kako je brzo ušla u ured gdje je bio novac te iz ureda brzo izašla, pri čemu je dodao kako mu je GU kazao da je osoba s kojom je razgovarao i sa kojom je prao automobil bila romske nacionalnosti, a da je druga osoba koja je došla s osobom s kojom je razgovarao ušla u prostor gdje je smještena kasa sa novcem.

13. Nakon što je sud utvrdio da su inkriminirane prigode na mjestu događaja, kada je došlo do otuđenja novca bile samo dvije osobe, i to I. i II. optuženi, što je obrazloženo u točki 10. presude, trebalo je utvrditi koja je od te dvije osobe otuđila novac, a koja se od njih nalazila pored svjedoka GU i s njim čistila automobil i razgovarala. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka GU kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je detaljno, okolnosno i sigurno, unatoč tome što je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od 9 godina, označio II. optuženog kao osobu koja je s njim prala automobil (što ne osporava u svojoj obrani niti II. optuženi), a I. optuženog kao osobu koja je otuđila novac, pri čemu je u svom iskazu detaljno opisao cjelokupno ponašanje II. optuženog koji se te prigode nalazio pored njega u vidu da ga je zapričavao te ga pitao da mu pokaže kako se čisti plastika od automobila, da ga je odvukao sa strane nekih 30ak metara kod vanjske autopraonice, a dok je razgovarao sa II. optuženim da je iz vidokruga izgubio I. optuženog, kao i da je unutar samog automobila brisao prašinu, dok je II. optuženi stajao na suvozačevim vratima kako bi bio siguran da će cijelo vrijeme biti unutra. Što se tiče I. optuženog naveo je kako je pregledom snimke nadzornih kamera koje je pregledao isti dan kada je došlo do otuđenja novca uočio da je upravo I. optuženi ušao u ured gdje je bila blagajna sa novcem, detaljno je opisao ono što je vidio na snimkama nadzorne kamere u vidu ulaska I. optuženog u prostor ureda gdje je smještena blagajna sa novcem, gdje je isti bio skriven, s time da je pojasnio da zna da se radi o I. optuženom jer ga je vidio taj isti dan, te je pregledom snimke nadzorne kamere vidio da ima istu odjeću, a pored toga je i na raspravi označio I. optuženog kao osobu koja je inkriminirane prigode otuđila novac.

14. Ovakav iskaz svjedoka GU je potvrđen i prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere, iz koje je razvidno da je osoba koja je opisana kao nepoznata muška osoba odjevena u traperice i sivu majicu kratkih rukava koja je zadignuta do visine prsa upravo II. optuženi VU, a sve iz razloga što je postupanje II. optuženog kako ga je u svom iskazu opisao svjedok GU potvrđen snimkama nadzornih kamera i to prvenstveno prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere CH03 kojom prigodom je zapisnički konstatirano kretanje i postupanje II. optuženog, pri čemu ovdje treba spomenuti i iskaz svjedoka RU koji je naveo da je osoba koja je razgovarala sa GU osoba romske nacionalnosti, a druga osoba da je otuđila novac, pa je osim detaljnog iskaza svjedoka GU, ali i obrane II. optuženog koji ne spori da je sa GU razgovarao i čistio automobil, iz snimki nadzornih kamera razvidno da je osoba sa zadignutom majicom osoba tamnije puti, za razliku od druge osobe koja je otuđila novac, odnosno da je II. optuženi osoba sa zadignutom majicom koja je razgovarala sa svjedokom GU i s njim čistila automobil, a da je ova druga osoba koja je otuđila novac I. optuženi PU. Da se radi o I. optuženom kao osobi koja je inkriminirane prigode otuđila novac proizlazi najprije iz detaljnog iskaza svjedoka GU koji je naveo da su na mjesto događaja došli samo I. i II. optuženi, te koji je u svom iskazu opisao postupanje II. optuženog koje je potvrđeno i snimkama nadzornih kamera, pri čemu je imenovani svjedok naveo da je pregledom snimke nadzornih kamere vidio da je osoba koja je došla s II. optuženim nakon što se sakrila ušla u prostor ureda i otuđila novac, a zna da se radi o I. optuženom jer ga je vidio taj isti dan te je razv idno na snimkama nadzorne kamere da nosi istu odjeću. Navedeni iskaz svjedoka GU je potvrđen snimkama nadzornih kamera, s time da je prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere CH03 konstatirano da se pored automobila nalaze dvije osobe, da najprije do ulaza u autopraonicu dokazi osoba sa zadignutom majicom (II. optuženi), a potom da od automobila dolazi druga osoba u traper hlačama, sivoj majici koja nosi torbicu, a za istu osobu je i pregledom snimke nadzorne kamere CH01 konstatirano da je ušla u ured iz kojeg je otuđen novac, pa kako je već naprijed obrazloženo da su I. i II. optuženi sami došli sa automobilom onda je razvidno da je upravo osoba koja je ušla u ured ubrzanim korakom I. optuženi koji je inkriminirane prigode iz blagajne otuđio novac. Imajući u vidu naprijed navedeno nije prihvaćena obrana I. optuženog da je II. optuženi osoba koja je otuđila novac i koja je inkriminirane prigode kazala da je „odradila“ autopraonicu.

15. U odnosu na vrijednost otuđenog novca treba kazati da je svjedok GU na raspravi 21. listopada 2025. naveo da je inkriminirane prigode iz kase otuđen dnevni polog i utržak, da u kasi nije ostalo ništa novca, ali se nije mogao sjetiti točnog iznosa koji je otuđen, a nakon što je svjedoku predočen dio iskaza od 23. svibnja 2017. u kojem je naveo da je otuđen novčani iznos od 1.130,00 kuna, od čega 930,00 kuna prometa i 200,00 kuna pologa svjedok je naveo da ostaje kod tog dijela iskaza jer mu je prilikom davanja prvog iskaza 23. svibnja 2017. sve bilo puno svježije. Na isti način vezano za iznos otuđenog novca je iskazivao svjedok RU koji se na raspravi 21. listopada 2025. nije mogao sjetiti točnog iznosa otuđenog novca, ali je naveo da se radilo o otuđenom prometu od tog dana zajedno sa pologom, te je svjedok nakon što mu je predočen dio iskaza od 28. lipnja 2017. u kojem je naveo da je otuđen iznos od 1.130,00 kuna ostao kod tog dijela iskaza. Sud je u pogledu iznosa otuđenog novca u cijelosti prihvatio suglasne iskaze svjedoka RU i GU, pri čemu sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi imenovani svjedoci koju su cjelokupnu dinamiku zbivanja opisali detaljno i okolnosno, a što je potvrđeno i snimkama nadzornih kamera neistinito iskazivali o količini novca koji je te prigode otuđen, s time da na vjerodostojnost njihovog iskaza ne utječe činjenica da se na raspravi nisu mogli sjetiti točnog iznosa novca koji je otuđen jer su iskaz davali nakon 9 godina od počinjenja djela, međutim isti u niti jednom trenutku kada im je predočen prethodni iskaz nisu opovrgli taj iskaz u pogledu visine otuđenog novca, a koji iskaz je bio vremenski bliži samom događaju kada su suglasno naveli da je otuđen iznos od 1.130,00 kuna, već su u cijelosti ostali kod tog dijela iskaza dajući životne i logične razloge zašto su se tada bolje sjećali točnog iznos otuđenog novca jer je iskaz bio vremenski bliži samom događaju, slijedom čega je sud utvrdio da je inkriminirane prigode otuđen novčani iznos od 1.130,00 kuna, a koju visinu tijekom postupka nitko nije niti osporavao.

16. Nakon što je sud utvrdio da je I. optuženi osoba koja je iz limene kutije iz ureda autopraonice, uzeo novčani iznos od 1.130,00 kuna trebalo je utvrditi iduću spornu okolnost, odnosno da li je ponašanje II. optuženog predstavljalo odvlačenje pažnje djelatnika autopraonice koje je omogućilo I. optuženom da iz ureda u kojem se nalazila limena kutije otuđi novčani iznos od 1.130,00 kuna.

17. Naime, II. optuženi je u svojoj obrani naveo da je dolaskom u praonicu i to za vrijeme dok je prao auto, I optuženi samo nestao, on nije ni znao što se dogodilo. Radniku u praoni je platio za izvršenu uslugu nakon čega mu je isti kazao da mu je netko otuđio novac, a on je njemu kazao da ako naknadno sretne I. optuženog da će ga dovesti u praonu. Što se tiče njegovog razgovora sa djelatnikom autopraone vezano za način na koji je saznao da je došlo do otuđenja novca, odgovorio je da je zajedno sa djelatnikom praonice prao automobil, oni su međusobno razgovarali, nakon čega mu je dao novac, a kako mu je isti trebao vratiti ostatak odnosno nešto sitno novca on je otišao, a kada se vratio rekao je da nema kase, da nema novca te je pitao gdje je ova druga osoba koja je došla s njim nakon čega je I. optuženog pokušao kontaktirati na mobitel međutim isti je bio isključen. Imajući u vidu ovakvu obranu II. optuženog iz iste je razvidno kako je I. optuženi otuđio novac bez da je on (II. optuženi) u tome imao bilo kakvu ulogu, odnosno proizlazi da isti nije niti znao da će I. optuženi otuđiti novac.

18. Međutim sud nije prihvatio ovakvu obranu II. optuženog obzirom da je ista u suprotnosti sa iskazom svjedoka GU, a koji iskaz je potvrđen snimkama nadzornih kamera, pri čemu u prvom redu treba kazati kako je svjedok GU opisao da su I. i II. optuženi istog dana bili dva puta zajedno u autopraonici, te da su prvi put došli nekih sat vremena ranije, odnosno prije nego što je došlo do otuđenja novčanog iznosa od 1.130,00 kuna, s time da ga je tada I. optuženi zatražio da popije vode te mu je kazao da ode u wc međutim kada se vratio vidio je da je ostala otvorena voda na slavini te je vidio da mu je prekopan ormar koji se nalazi u istoj prostoriji kao i wc, a u istom se nalazio novčanik međutim te prigode mu nije niša otuđeno s time da je II. optuženi za vrijeme dok je I. optuženi otišao u wc stajao sa strane, ali se ne sjeća da li je s istim razgovarao te se ne sjeća da li je te prigode prao automobil, ali po njegovom mišljenju isti su došli izvidjeti teren. Nadalje, svjedok GU je u svom iskazu naveo da su nakon sat vremena na isto mjesto ponovno došli I. i II. optuženi te je te prigode razgovarao sa II. optuženim, isti ga je zapričavao te ga pitao da mu pokaže kako se čisti plastika od automobila te ga je odvukao sa strane nekih 30ak metara kod vanjske autopraonice, a dok je razgovarao sa II. optuženim iz vidokruga je izgubio I. optuženog. Njegova greška je bila što je ostavio nezaključana vrata od ureda te samo otišao kod automobila s kojim su se dovezli I. i II. optuženi te je unutar samog automobila brisao prašinu, dok je II. optuženi stajao na suvozačevim vratima kako bi bio siguran da će cijelo vrijeme biti unutra. Analizirajući snimke nadzornih kamera onda treba kazati kako je razvidno, a što proizlazi iz snimke nadzorne kamere CH03 da je najprije do ulaza u autopraonicu (2.42 minuta snimke) dolazi II. optuženi (osoba sa zadignutom majicom), a u 3:08 minuti snimke do istog mjesta dolazi I. optuženi (osoba odjevena u kratke traper hlače sa sivom majicom i torbicom), koji nestaju iz vidokruga kamere, međutim nastavak njihovog kretanja je vidljiv na snimkama CH01 kada do djelatnika autopraonice koji nosi narančastu majicu dolazi II. optuženi te se potom zajedno kreću prema naprijed (3:26 minuta snimke), što bi iz analize snimke bilo prema prostoru vanjskog dijela autopraonice, a isti su u 3:37 minuti snimke izašli iz vidokruga kamere, pri čemu se i dalje ne vidi I. optuženi, međutim I. optuženi u 4:44 minuti snimke, dakle nakon nešto manje od minute od udaljavanja II. optuženog sa djelatnikom autopraonice do vanjskog djela autopraonice ubrzanim korakom otvara zatvorena vrata odakle je, kako je već naprijed navedeno otuđio novčani iznos od 1.130,00 kuna. Pored toga, iz snimke nadzorne kamere CH03 je razvidno kretanje II. optuženog i djelatnika autopraonice nakon što su izašli u 3:37 minuti snimke CH01 iz vidokruga kamere, pa je tako razvidno da je na zapisniku prilikom reprodukcije snimke CH03 konstatirano da u 3:37 minuta kamere se vidi muška osoba odjevena u narančastu majicu kako u ruci drži neki predmet kojeg trese u ruci, a pored njega se nalazi muška osoba sa zadignutom majicom nakon čega i muška osoba sa zadignutom majicom u ruke uzima nepoznate predmete dok osoba u narančastoj majici uzima krpu te se zajedno sa osobom koja ima zadignutu majicu udaljava prema automobilu. Potom u automobil najprije ulazi osoba sa zadignutom majicom dok pored lijevih otvorenih vrata automobila se zadržava osoba u narančastoj majici nakon čega navedene osobe razgovaraju pored otvorenih vrata automobila, a potom u 5:24 minute snimke je razvidno kako se muška osoba odjevena u narančastu majicu sagnula prema unutrašnjosti automobila, a pored otvorenih vrata se nalazi muška osoba za koju je konstatirano da ima zadignutu majicu. Potom je utvrđeno u 6:58 minuti snimke muška osoba sa zadignutom majicom ostaje kod otvorenih vrata automobila dok muška osoba odjevena u narančastu majicu se kreće u smjeru ulaza u autopraonu te se gubi iz vidokruga kamere nakon čega osoba sa zadignutom majicom u 7:19 minuta snimke otvara vozačeva vrata automobila, sjeda u isti a u 7:33 minute snimke do automobila dolazi osoba odjevena u narančastu majicu s time da je stao pored automobila kojeg je pokrenula osoba sa zadignutom majicom.

19. Imajući u vidu dinamiku događaja koja je prikazana prilikom reprodukcije snimke nadzorne kamere te stavljajući u korelaciju ono što je zabilježeno na snimkama i konstatirano u raspravni zapisnik sa iskazom svjedoka GU onda je sud utvrdio da su nakon prvog neuspjelog otuđenja stvari I. i II . optuženi zajedno ponovno došli u autopraonicu, te su očigledno iskoristili činjenicu što je II. optuženi i ranije dolazio u istu autopraonicu i što se poznaje sa djelatnikom GU, kako bi i te prigode s njim ušao u razgovor te ga zatražio da mu pokaže kako se čisti plastika od automobila, te kako bi ga u odveo sa strane nekih 30ak metara kod vanjske autopraonice, sve s ciljem da odvuče njegovu pažnju i omogući I. optuženom koji se prethodno sakrio kod stupa preko puta ureda da neometano, nakon što II. optuženi odvede djelatnika autopraonice do vanjskog djela gdje više nema nadzor nad onim što se događa ispred samog ureda, nesmetano uđe u ured i otuđi novac. Iz snimki nadzornih kamera je razv idno da je do ulaza u autopraonicu najprije došao II. optuženi, a nakon 20-ak sekundi I. optuženi, nakon čega je razvidno kako II. optuženi dolazi do djelatnika autopraonice (CH01 3:26 minuta snimke), međutim na snimkama nije vidljiv I. optuženi te je po ocjeni suda imajući u vidu iskaz svjedoka GU i okolnost da se isti pojavio u vidokrugu kamere sa desne strane u 4:44 minuti snimke J cijelo vrijeme bio skriven kod stupa preko puta ureda te je čekao da II. optuženi odvede djelatnika autopraonice do vanjskog dijela autopraonice, kako bi mogao neopaženo ući u ured te je upravo iz toga razloga I. optuženi ušao u ured 50-ak sekundi nakon što su se djelatnik autopraonice i II. optuženi udaljili do vanjskog dijela autopraonice jer je isti znao da će II. optuženi odvući djelatnika autopraonice do vanjskog dijela te je čekao i pogledavao da prođe izvjesno vrijeme (manje od minute) da bude siguran da su se isti udaljili, a II. optuženi se istovremeno sa djelatnikom autopraonice udaljio prema automobilu gdje su razgovarali, za koje vrijeme se i djelatnik autopraonice vidi u sagnutom položaju prema unutrašnjosti automobila, pri čemu je svjedok GU naveo da ga je II. optuženi zapričavao, da je brisao prašinu unutar automobila, dok je II. optuženi stajao pored suvozačevih vrata kako bi bio siguran da će cijelo vrijeme on biti unutra, a prema snimkama nadzorne kamere to je sve skupa trajalo oko 3 minute što je bilo dovoljno da II. optuženi odvuče pažnju djelatnika autopraonice i da isti više nema nadzor nad onim što se događa ispred ureda, a koje vrijeme je bilo dovoljno da I. optuženi neometano uđe u ured i otuđi novac.

20. Sud je već naprijed naveo da nije prihvatio obranu I. optuženog da je II. optuženi „odradio“ autopraonicu, odnosno da je otuđio novac, već je utvrdio da je novac otuđio upravo I. optuženi, a isto tako analizom dokaznog materijala u vidu snimki nadzornih kamera i iskaza svjedoka GU sud nije prihvatio obranu II. optuženog da nije znao da će I. optuženi otuđiti novac i da on s time nema nikakve veze, već upravo suprotno, sud je utvrdio da je II. optuženi svojim radnjama u skladu sa ranijim dogovorom sa I. optuženim, i to nakon prvog neuspjelog otuđenja stvari, odvlačio pažnju djelatnika autopraonice i odveo ga na „sigurnu“ udaljenost od ureda, kod vanjskog dijela autopraonice, gdje više nema nadzor nad onim što se događa ispred ureda, tu ga zapričavao i tražio da uđe u unutrašnjost automobila i briše prašinu, a sve kako bi na taj način omogućio I. optuženom koji se prethodno sakrio kod stupa nasuprot ureda da neometano uđe u ured i otuđi novac, pri čemu, kada se analiziraju kretnje I. i II. optuženog je razvidno da se radi o sinkroniziranom djelovanju obzirom da je do ulaza najprije došao II. optuženi, 20 -ak sekundi iza njega I. optuženi koji se potom sakrio iza stupa, a II. optuženi je za to vrijeme odvukao djelatnika autopraonice do vanjskog dijela, a I. optuženi nakon što se uvjerio (manje od minute) da je djelatnik odveden na „sigurnu“ udaljenost je ubrzanim korakom, neometan ušao u ured i otuđio novac, s time da iz iskaza svjedoka GU proizlazi da su I. i II. optuženi isti dan, sat vremena ranije zajedno došli u autopraonicu te ga je I. optuženi pitao vode, a II. optuženi je ostao sa strane, a potom je djelatnik GU vidio da je ostala otvorena voda na slavini te je vidio da mu je prekopan ormar koji se nalazi u istoj prostoriji kao i wc, a u istom se nalazio novčanik međutim te prigode mu nije niša otuđeno što jasno pokazuje da su se I. i II. optuženi vratili „dovršiti“ posao sa unaprijed pripremljenim ulogama na način da II. optuženi iskoristi činjenicu što je ranije dolazio u autopraonicu i razgovarao sa djelatnikom GU sve kako bi mu odvukao pažnju i time omogućio da I. optuženi, sada iz ureda, a ne wc-a otuđi novac, a obzirom da se radilo o sinkroniziranom djelovanju I. i II. optuženih sa jasno razrađenim ulogama sud je utvrdio da je I. optuženi otuđeni novac zadržao u zajedničku korist sa II. optuženim.

21. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama I. i II. optuženog ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na način kako im je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

22. Pri tome su I. i II. optuženi postupali s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da su bili svjesni svog djela te su htjeli radnju samog kaznenog djela kao svoju, a izravna namjera da se nepripadno okoriste, odnosno da se neosnovano domognu novca razvidna je iz njihovog postupanja kada se nakon prvog neuspjelog pokušaja otuđenja stvari ponovno zajedno vraćaju na isto mjesto događaja, u kojem trenutku se I. optuženi skriva pored zida koji se nalazi nasuprot ureda gdje je smještena kasa sa novcem, a istovremeno II. optuženi odvlači djelatnika autopraonice do vanjskog dijela autopraonice gdje ga zapričava te traži od njega da mu briše prašinu u unutrašnjosti automobila, na koji mu način odvraća pažnju te onemogućava ga u nadzoru onoga što se događa ispred ureda, samo kako bi I. optuženi mogao neometano ući u ured te iz kase otuđiti novac, pri čemu su bili svjesni da je novac koji se nalazi u uredu autopraonice tuđa pokretna stvar. Pri tome su I. i II. optuženi postupali kao supočinitelji, odnosno zajedno i po prethodnom dogovoru, a da se radilo o dogovoru između I. i II. optuženog razvidno je iz činjenice da su zajedno došli na mjesto događaja, i to nakon što su na istom mjestu bili isti dan, sat vremena ranije kada nije došlo do otuđenja novca iz prostora wc -a što je u svom iskazu naveo svjedok GU, pa su se po ocjeni suda vratili na isto mjesto kako bi „dovršili” posao u vidu otuđenja novca, ali na prethodni dogovor ukazuje i sinkronizirano postupanje I. i II. optuženih, pri čemu je svako od njih imao unaprijed određenu ulogu, i to II. optuženi da odvuče djelatnika autopraonice što dalje od ureda te mu odvlači pažnju kako bi I. optuženi, koji se prethodno sakrio pored zida nasuprot ureda mogao neometano ući u ured i otuđiti novac. Na naprijed opisani način I. i II. optuženi su nakon zajedničke odluke o počinjen ju djela, zajednički počinili djelo na način da je I. optuženi sudjelovao u samoj radnji počinjenja kada je iz ureda u zajedničku korist uzeo i zadržao novčani iznos od 1.130,00 kuna, dok je II. optuženi bitno pridonio počinjenju kaznenog djela obzirom da je djelatnika autopraonice odveo do vanjskog dijela autopraonice, tamo ga zapričavao i tražio da briše prašinu u unutrašnjosti automobila, a sve kako bi istom odvlačio pažnju kako ne bi imao nadzor nad onim što se događa ispred ureda autopraonice, što je omogućilo I. optuženim koji se prethodno sakrio pored zida nasuprot ureda da neometano i sigurno uđe u ured autopraonice i otuđi novac.

23. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I. i II. optuženog, zbog čega je sud utvrdio da su I. i II. optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

24. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. i II. optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

25. Kao olakotne okolnosti na strani I. optuženog sud je cijenio da je isti zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja, da je otac jednog malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti, te protek vremena od počinjenja djela, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost u pet navrata na uvjetnu osudu zbog kaznenih djela teške krađe, krivotvorenja isprave, neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i krađe, s time da je isti u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u jednom navratu, dok je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđen u četiri navrata. Kao olakotne okolnosti na strani II. optuženog sud je cijenio da je isti zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja, da je otac četvero malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, te protek vremena od počinjenja djela, dok je otegotno cijenio višestruku kaznenu osuđivanost u 12 navrata pretežito zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu je II.optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u 7 navrata na uvjetne osude, djelomične uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, dok je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan u još 5 navrata na uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora.

26. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 pri čemu je posebno cijenjeno postupanje I. i II. optuženih, odnosno da su isti kazneno djelo počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećeniku, kao i da mu ista nije naknađena.

27. Nadalje, sud je odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I. optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, međutim ocjena je suda da nije nužno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, već je za postizanje svrhe kažnjavanja dostatno kaznu zatvora izrečenu I. optuženom zamijeniti radom za opće dobro. Pri tome je sud cijenio da je I. optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan samo u jednom navratu na uvjetnu osudu, dok je naknadno u četiri navrata također osuđivan na uvjetne osude, što drugim riječima znači da nikada nije osuđivan na strože kazne od uvjetne osude, kao što je u ovom slučaju kada mu je sud izrečenu kaznu zamijenio radom za opće dobro. Već je naprijed navedeno da je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela I. optuženi bio u jednom navratu osuđivan, pa stoga naknadna osuđivanost u četiri navrata nije niti mogla polučiti specijalno preventivni učinak jer se radi o presudama koje je postale pravomoćne nakon počinjenja ovog kaznenog djela. U okviru naknadne kaznene osuđivanosti treba kazati kako je iz izvatka iz kaznene evidencije razvidno da iako se radi o presudama koje su postale pravomoćne 2020., 2022.i 2023. da se po poslovnim brojevima spisa jasno vidi da se radi o djelima koja su počinjena 2015., 2016. i 2017, a što je sud utvrdio i uvidom u eSpis, dakle očigledno u razdoblju kada je počinjeno i ovo kazneno djelo, što imajući u vidu da se I. optuženi nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela koja datiraju nakon 2017., godine, upućuje na zaključak da je takav način života I. optuženi davno ostavio iza sebe, te se okrenuo redovnim životnim tokovima gdje nema mjesta činjenju kaznenih djela, već sredstva za život pribavlja svojim radom obzirom da je isti zaposlen, ostvaruje redovita mjesečna primanja, po vlastitom kazivanju ima i dodatni izvor prihoda, tako da po ocjeni suda imajući u vidu protek vremena od počinjenja djela, visinu štete koja je nastala oštećeniku te činjenicu da I. optuženi dulje vrijeme uredno funkcionira u društvu sukladno prihvaćenim normama te da je protupravno postupanje u cijelosti ostavio iza sebe, istome treba dati priliku i osuditi ga na strožu vrstu kazne nego što do sada osuđivan na uvjetne osude, dakle na rad za opće dobro, jer bi osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora uzimajući u obz ir sve naprijed navedeno bio za I. optuženog korak unatrag. Isto tako, I. optuženom će ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da ostankom na slobodi i radom za opće dobro pokaže kako je navedena kazna sada konačno djelovala i utjecala na njega u smislu specijalne prevencije i da ovakvo postupanje više neće biti pravilo ponašanja u njegovom životu.Stoga, imajući u vidu duljinu izrečene kazne i sve naprijed istaknute okolnosti, ocjena je suda kako nije potrebno izvršenje kazne zatvora na koju je I. optuženi osuđen, već da je istu dovoljno zamijeniti radom za opće dobro na koji način će biti postignuta svrha specijalne prevencije, te će utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Pri tome je određeno da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak I. optuženog koji je obvezan u roku od osam dana od dana kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se istom i dati svoj pristanak, nakon čega će nadležni probacijski ured odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Isto tako, I. optuženi je upozoren da ukoliko se ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći uručiti odnosno dostaviti na adresu koju je sudu dao ili ukoliko ne da svoj pristanak na izvršavanje rada za opće dobro, o tome će odmah biti obaviješten sudac izvršenja. Ukoliko I. optuženi svojom krivnjom neće izvršavati rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako ne izvršava rad za opće dobro bez svoje krivnje, biti će produljen rok za izvršavanje rada za opće dobro.

28. Na temelju članka 54. KZ/11 I. optuženom PU se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. do 15. prosinca 2023., te od 22. rujna 2025. do 21. listopada 2025.

29. Nadalje, sud je odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, II. optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na II. optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda II. optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest II. optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud takav zaključak u odnosu na II. optuženog temelji na činjenici da je isti prema izvatku iz kaznene evidencije višestruko osuđivana osoba, i to u 12 navrata pretežito zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu je II.optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u 7 navrata na uvjetne osude, djelomične uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, dok je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan u još 5 navrata na uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora. Sve navedeno ukazuje da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja osuđivanost na uvjetne osude, djelomične uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora očito nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, pri čemu se optuženi kontinuirano od 2011. godine javlja kao počinitelj kaznenih djela, izuzev razdoblja kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, što sve upućuje na izrazitu upornost, ustrajnost i izraženu kriminalnu volju optuženog u protupravnom postupanju koji je činjenje kaznenih djela, pogotovo imovinskog karaktera, a s kojima je započeo u dvadesetim godinama života usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja i stil života. Obzirom da se II. optuženi ponovno pojavljuje kao počinitelj imovinskog kaznenog djela, te da niti jedna ranije izrečena kazna nije na njega utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa pozitivno pravnim propisima i da shvati neprimjerenost svog načina postupanja, istom je ponovno potrebno izreći upravo kaznu zatvora i to u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe jer se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom ne bi se mogla postići svrha kažnjavanja u odnosu na II. optuženog.Također će II. optuženom nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela te pokazati da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja i pribavljanja protupravne imovinske koristi.

30. Na temelju članka 54. KZ/11 II. optuženom VU se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2023. do 21. prosinca 2023.

31. Tijekom postupka je RU, vlasnik autopraonice Top Wash postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 kuna te je u svom iskazu naveo da što se tiče imovinskopravnog zahtjeva od 3.000,00 kuna da je nakon otuđenja novca taj iznos morao položiti iz svog džepa, a pored toga zbog kaznenog djela nisu više radili do kraja radnog vremena tog dana, a morao je i sutradan od svog novca staviti polog od 500,00 kuna i platiti radnika tako da se na to odnosi imovinskopravni zahtjev. U autopraoni se svaki dan polaže isti iznos i to 500,00 kuna s time da radnika plaća na mjesečnoj bazi, a ovo što je naprijed naveo u svom iskazu prilikom obrazlaganja imovinskopravnog zahtjeva da je morao platiti radnika za taj dan se odnosi na njegovu dnevnicu. Sud je oštećeniku dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 149,98 eura (1.130,00 kuna prema srednjem tečaju konverzije 7,53450) što se odnosi na visinu otuđenog novca, te je naloženo I. optuženom PU i II. optuženom VU iznos od 149,98 eura solidarno isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji prelazi visinu štete iz činjeničnog opisa, i koja se odnosi na izgubljenu zaradu i dnevnice radnika oštećenik upućen u parnični postupak obzirom podaci kaznenog postupka u tom dijelu ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti djelomično presuđenje.

32. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) nisu blaže za optuženog.

33. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 5. i 6. ZKP/08 I. i II. optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to I. optuženom troškove liječenja za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 93,58 eura, te I. i II. optuženom troškove paušala u iznosu od 200,00 eura svaki,a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, te nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.Prilikom donošenja odluke sud je vodio računa da su I. i II. optuženi zaposleni i ostvaruju redovita mjesečna primanja, i to I. optuženi između 2.000,00 – 2.200,00 eura, s time da je isti u obrani naveo da pored toga mjesečno zaradi 10.000,00 eura, a pored toga ima u vlasništvu tri kuće, dok II. optuženi zarađuje mjesečno između 3.500,00 do 3,700,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je I. optuženi otac jednog malodobnog djeteta, a II. optuženi otac četvero malodobne djece, međutim ocjena je suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njihova osnovna životna egzistencija te egzistencija osoba koje su dužni uzdržavati.

U Zagrebu, 23. siječnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-173/24

2. I. optuženi PU, [adresa], (kod OU), [adresa]

3. branitelj I. optuženog odvjetnik Zoran Ivanišević

4. II. optuženi VU – putem Zatvora u Zagrebu

5. braniteljica II. optuženog odvjetnica Lucija Horvat

6. oštećenik RU, [adresa].