REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3063/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju ĐS i zamjenika punomoćnika tuženika KS, odvjetničkog vježbenika, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete svotu od 7.184,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 13. 11.2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da nadoknadi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29.4. 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik ES teško ozlijeđen u prometnoj nesreći 31.8. 2014. koju je prouzročio Đ upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja 211004401459. Odgovornost osiguranika utvrđena je presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sveti Ivan Zelina, poslovni broj K-10/15 od 27.1.2015. Zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 319119 od 9.3. 2020. osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Za prijašnja razdoblja isplate invalidske mirovine do 7.8. 2019. Do 30.9.2020. iz iste činjenične i pravne osnove tuženik je tužitelju namirio štetu u mirnom postupku dok je za razdoblje od 1.10.2020. do 31.10.2022. u tijeku sudski postupak pod poslovnim brojem P-1868/2023. Daljnjom isplatom invalidske mirovine tužitelju je nastala nova šteta u razdoblju od 1.11. 2022. do 31.10. 2024. koja iznosi 7.184,36 EUR, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Tužitelj je pozvao tuženika da mu nadoknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom, ali se tuženik na takav zahtjev oglušio. Stoga tužitelj potražuje iznos od 7.184,36 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13.11.2024. do isplate. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj ni pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskim osiguranju, ali kada se potražuje nakanda štete vezana za prometne nesreće tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. ijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 3-7), presudu Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj K-10/2015 od 27.11.2015. (list 8- 10), obrazac Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (list 11), Mišljenje vještaka-revizora o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (list 12), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (list 13-18), pravomoćno rješenje tužitelja, Područna služba Zagreb klasa: UP/I 141-02/19- 01/033366953580, OIB:96640499063, od 5.11. 2019. (list 19-20), pravomoćno rješenje tužitelja, Područna služba Zagreb klasa: UP/I -141-02/19-01/03366953580, URBROJ:

341-25-05/3-19-131791 od 9.3.2020. (list 19-24), Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini (list 25-41) i zahtjev za naknadu štete (list 42-43).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku ES za razdoblje od 1.11. 2022. do 31.10. 2024. u iznosu od 7.184,36 EUR.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja ES **.**.2014. ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je prouzročio BS upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, kao ni pasivna legitimacija.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 164. stavak 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Nasuprot tome, članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ; dalje: ZOOP), propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

14. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, dok je na raspravi 18. prosinca 2025. odustao od dokaznih prijedloga kako je navedeno u tužbi, pa je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete). Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Tuženiku je stoga uz primjenu članka 151., članka 154. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa) dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 7.1.Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 18.12. 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za 25%PDV-a iznosi ukupno 500,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju (klasa: 140-01/19-29/236 MT)

2. Tuženiku na broj: 99 S-38/20-01

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin