Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1881/2025-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 (ranije Splitska banka d.d. i HVB Splitska banka d.d., Domovinskog rata 61, Split), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d., odvjetnicima u Zadru, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-155/2023-24 od 10. listopada 2025.,

r i je š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-155/23-24 od 10. listopada 2025. u dijelu točke IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 175,00 eura, te se rješava:

„Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 175,00 eura sa zateznim kamatama od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.“

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 29,70 eura u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 75359/05 od 21.03.2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika koje glase: 1.„Kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.130,00 CHF. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja Kredita“ 8.b) 1. b) „...prijenosom/uplatom potrebnog iznosa – u kunskoj protuvrijednosti; određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu ugovora na dan ispunjenja obveze....“.

1.1. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 764,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude.

1.2. Točkom III izreke odbijen je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 75359/05 od 21.03.2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika koje glase: 4.a. „promjenjiva, prema posebnom aktu/odluci Kreditora od 29.12.2004.g.“ 10.1. „Redovna (nominalna) kamata je promjenjiva, a utvrđuje se, odnosno mijenja, Odlukom o kamatnim stopama na kredite odobrene za kupnju novih motornih vozila od određenih proizvođača Oznaka akta 0001/2004 of 29.12.2004.g. Promjene redovne (nominalne) kamate određuju se isključivo prethodno naznačenim aktom Kreditora."

1.3. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 650,38 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

1.4. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom otpravku kao i prvostupanjska presuda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru.

2. Protiv odluke o trošku u odbijajućem dijelu točke IV. izreke, za iznos od 181,64 eura, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada tužitelju nije u cijelosti odmjerio troškove postupka s osnova predujma financijskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 350,00 eura i sudske pristojbe na tužbu u cjelokupnom iznosu od 13,27 eura budući da je pogrešno te troškove umanjio za utvrđeni uspjeh tužitelja u sporu od 50%.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka.

5. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku tužitelja donio pozivom na čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br. „Narodne novine“ br. 138/23) te je tužitelju s osnova zastupanja odmjerio trošak u iznosu od 937,50 eura, s osnova sudske pristojbe na tužbu odmjerio iznos od 13,27 eura te troškova predujma financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura odnosno ukupno 1.300,77 eura koji trošak je umanjio sukladno uspjehu tužitelja u sporu, cijeneći da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 75%, a tuženik u omjeru od 25% zbog čega mu konačno dosuđuje razliku od 50% u iznosu od 650,38 eura.

6. Tužitelj neosnovano u žalbi prigovara da mu u cijelosti pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura. Naime, prvostupanjski sud je priznao tužitelju taj trošak sukladno uspjehu u sporu tužitelja jer iako je riječ o materijalnom trošku kojem je tužitelj bio izvrgnut u trenutku podnošenje tužbe, prvostupanjski sud je pravilno u primjeni čl. 154. st. 2 ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu tog troška u preostalom dijelu.

7. S druge strane, tužitelj osnovano u žalbi prigovara da mu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a u cijelosti pripada trošak predujma za financijsko vještačenje. Naime, u postupku je tuženik osporavao osnovanost i visinu restitucijskog zahtjeva tužitelja za isplatu s osnova nepoštene odredbe ugovora o kreditu, te je na prijedlog tužitelja proveden dokaz financijskim vještačenjem na temelju kojeg je prvostupanjski sud ocijenio osnovanost visine zahtjeve tužitelja i zbog toga je taj trošak kao nužan trebao biti priznat tužitelju u cijelosti, pa mu pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 175,00 eura pripada daljnji iznos plaćenog predujma za vještačenje od 175,00 eura.

8. Iz tih razloga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. Tužitelj je u žalbenom stadiju uspio 95 % pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada razmjerni iznos nagrade za sastavljanje žalbe uvećane za PDV u iznosu od 29,70 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

10. Presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke, preostalom odbijajućem dijelu točke IV. izreke i u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke, te rješenje sadržano u istom otpravku s citiranom presudom, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner