Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-261/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. iz Zagreba, A. Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupano po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽVO, zaposlenice tužitelja, i punomoćnice tuženika odvjetnice Karmen Hlebar, a odluke objavljene dana 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. iz Zagreba, A. Heinza 4, OIB: 29743547503 da isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 5.783,06 eura (pettisućasedamstoosamdesettrieura i šestcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tuženiku Triglav osiguranju d.d. iz Zagreba, A. Heinza 4, OIB: 29743547503 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. siječnja 2026. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ŽV, stradao 31. listopada 2007. godine u prometnoj nesreći na županijskoj cesti između Čepelovca i Đurđevca u kojoj nesreći je zadobio teške tjelesne ozljede, a za prometnu nesreću je presudom Županijskog suda u Koprivnici Kž-34/09 od 25. veljače 2009. godine proglašen krivim RV, vozač osobnog automobila marke ,, Skoda Felicia“ reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom broj [broj police].

1.1. Tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja nakon završenog liječenja upućen na ocjenu radne sposobnosti koja je provedena pri Zavodu za vještačenje te da je nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka utvrđeno da je kod osiguranika tužitelja uslijed pretrpljenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju nastupila opća nesposobnost za rad. Tužitelj navodi da je temeljem Nalaza i mišljenja vještaka rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Koprivnici od 17. prosinca 2008. godine, a u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, osiguraniku tužitelja SV priznato pravo na invalidsku mirovinu.

1.2. Tužitelj navodi da je isplatom invalidske mirovine za tužitelja nastajala šteta za naknadu koje se temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju obraćao tuženiku te da je tuženik podmirio cjelokupnu štetu koja je isplatama iz mirovinskog osiguranja nastajala tužitelju do 30. rujna 2021. godine. Tužitelj navodi da je odštetnim zahtjevom od 7. ožujka 2025. godine pozvao tuženika da naknadi štetu koja je nastala isplatama invalidske mirovine korisniku ŽV u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. studenog 2024. godine u iznosu od 5.783,06 EUR, uz utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja od 20 %, pri čemu pojašnjava da za tužitelja daljnje štete nema obzirom je osiguranik ŽV umro dana **.**.2024., no da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja otklonio.

1.3. Tužitelj navodi da tužbu podnosi temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i to odredaba čl. 161. i 164. navedenog Zakona te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.783,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025.

1.4. Tužitelj je naknadno podneskom od 4. prosinca 2025. ispravio navode iz tužbe na način da iznose iz tužbe potražuje s osnova mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. studenog 2024.

2. Tužba je dostavljena na odgovor tuženiku koji je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 80%, odnosno doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%.

2.1. Tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te je istaknuo prigovor zastare za mirovine isplaćene u razdoblju do 22. rujna 2022., a osporio je i da su mirovine osiguraniku tužitelja uopće isplaćivane. Tuženik je nadalje osporio tužbeni zahtjev navodeći da se na isti primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu jer tuženik odgovara za štetu temeljem sklopljenog Ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo na naknadu štete jer mu stvarna šteta u smislu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije nastala budući da je iznos mirovine koji je isplaćivao osiguraniku bio manji od iznosa mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

2.2. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu u cijelosti kao neosnovanu.

2.3. Tuženik je naknadno u podnesku od 10. prosinca 2025. učinio nespornim da je tužitelj iznose navedene u tužbi isplatio svom osiguraniku.

3. Tužitelj i tuženik su na pripremnom ročištu održanom 15. prosinca 2025. učinili nespornim da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje sukladno odredbama o mirovinskom osiguranju za ozljede nastale izvan rada uvijek niža od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje za ozljede nastale na radu.

4. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu.

4.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz uvidom u dokumentaciju u spis.

5. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je dana 31. listopada 2007. došlo do prometne nesreće u kojoj je stradao osiguranik tužitelja ŽV, nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač RV, nije sporno da je za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80% odgovoran vozač RV, kao osiguranik tuženika, a da je nastanku štete u omjeru od 20% doprinio osiguranik tužitelja ŽV, nije sporno da je kod osiguranika tužitelja uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći nastupila opća nesposobnost za rad, nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku SV s osnova mirovine zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. studenog 2024. isplatio iznos od 5.783,06 eura, što predstavlja 80% od ukupnog iznosa isplaćenog osiguraniku u tom razdoblju (umanjenje za doprinos od 20%) te nije sporno da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje sukladno odredbama o mirovinskom osiguranju za ozljede nastale izvan rada uvijek niža od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje za ozljede nastale na radu.

5.1. Između tužitelja i tuženika je sporno koji je zakon mjerodavan za utvrđenje postojanja i prava tužitelja na potraživanje naknade štete od tuženika, a samim time i osnovanost te visina tužbenog zahtjeva te je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

6. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su presuda Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj K-6/08-27 od 11. prosinca 2008. (str. 5-10), Presuda Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Kž-34/09-3 od 25. veljače 2009. (str. 11-13), zapisnik o očevidu (str. 14-16), nalaz i mišljenje vještaka invalidnosti (str. 17-20), stručno mišljenje povjerenstva tužitelja o invalidnosti (str. 21-22), rješenje o priznanja prava na mirovinu (str. 23-25), odštetni zahtjev (str. 26-27), otklon odštetnog zahtjeva (str. 28-29), specifikacija isplaćenih mirovinskih primanja (str. 30), ispis iz informatičkog sustava tužitelja (str. 31-45).

7. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada svojem osiguraniku SV u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. studenog 2024.

9. Između stranaka je prije svega sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li se postojanje i visina obveze tuženika, kao osiguravatelja štetnika, da naknadi štetu tužitelju nastalu isplatom mirovine svom osiguraniku utvrđuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice Odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. te Rev- 663/2022-2 od 23. svibnja 2023, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 – dalje: ZOOP).

11. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

13. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Sukladno navedenom tužitelj bi temeljem čl. 27. ZOOP-a imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu.

15. Između tužitelja i tuženika u ovom postupku nije sporno da tužitelj svom osiguraniku SV isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede nastale izvan rada, što uostalom proizlazi i iz rješenja tužitelja od 17. prosinca 2008. Između tužitelja i tuženika isto tako nije sporno da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje sukladno odredbama o mirovinskom osiguranju za ozljede nastale izvan rada uvijek niža od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje za ozljede nastale na radu. Dakle nije sporno da je mirovina koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku SV manja od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja SV u slučaju povrede na radu.

16. Budući da tužitelj temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a ima pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a u konkretnom slučaju je nesporno da tužitelj nije svojem osiguraniku SV u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. studenog 2024. isplatio veći iznos mirovine od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena tom osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, to u konkretnom slučaju stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe čl. 27. ZOOP- a ne postoji.

17. Kako je utvrđeno da tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP-a to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23., 107/25.) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, a prema vrijednosti spora.

18.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku nastao trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura, te trošak zastupanja na pripremnom ročištu 15. prosinca 2025. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi eura 400,00 eura, odnosno uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sveukupno 500,00 eura.

18.2. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

18.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 10. prosinca 2025., koji je tuženik dostavio protivno odredbi čl. 299.a st. 2. i 3. ZPP-a, budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka jer tuženik u istome ponavlja navode iz odgovora na tužbu, te dostavlja sudsku prasku koju je mogao predati u sudski spis i na pripremnom ročištu, na kojem ročištu je mogao iznijeti i sve ostale navode koje je iznio u navedenom podnesku.

18.4. Tuženik je troškovnikom potraživao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu no nije specificirao iznos sudske pristojbe koju potražuje, pa sud o tom zahtjevu nije odlučivao. Pri tome valja napomenuti da je člankom 4. Zakona o sudski pristojbama (NN 118/18, 51/23) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici te tuženik, koji je uspio u sporu, neće imati obvezu plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

18.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 23. siječnja 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. HZMO

2. Odvjetnik Hrvoje Lui, Zagreb