Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-2/2025-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja TRAVEL PARTNER d.o.o. v stečaju, Republika Slovenija, Ljubljana, Kotnikova ulica 5, OIB: 63175350085, zastupanog po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SOLARIS d.d. Šibenik, Hoteli Solaris 86, OIB: 26217708909, zastupanog po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 18. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠO, odvjetnički vježbenik u Gluić i Ninčević odvjetničkom društvu iz Zadra i zamjenika punomoćnika tuženika Ante Devčića, odvjetnika u Šibeniku, na ročištu za objavu odluke 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Ljiljanke Malenice iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, poslovni broj Ovrv-1839/2018 od 12. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženiku SOLARIS d.d. Šibenik, Hoteli Solaris 86, OIB: 26217708909, naknaditi tužitelju TRAVEL PARTNER d.o.o. v stečaju, Republika Slovenija, Ljubljana, Kotnikova ulica 5, OIB: 63175350085, (ranije IDMC d.o.o., Republika Slovenija, Gorusplje, Kolodvorska cesta 2, OIB: 63175350085) na temelju vjerodostojne isprave tražbinu u iznosu od 143.562,06 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po referentnoj stopi HBN-a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za 8 postotnih poena, propisanoj prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja teče od 01.06.2018. do isplate, te da mu u istom roku namiri nastale troškove postupka u iznosu od 17.489,00 kn te da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadom ovršnog troška odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 32.400,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom preostalog troška u iznosu od 9.513,61 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Ljiljanki Malenica iz Šibenika je tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 146.766,40 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javna bilježnica je donijela pod poslovnim brojem Ovrv-1839/2018 od 12. srpnja 2018. rješenje o ovrsi protiv kojega je tuženik uložio prigovor, te je dostavila predmet Trgovačkom sudu u Zadru na daljnje postupanje.

3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da ne postoji nikakav poslovni odnos između tvrtki ovršenika, sada tuženika, i ovrhovoditelja, sada tužitelja, i nisu zaključili nikakav ugovor. Ističe opreza radi kako isprava koju je tužitelj priložio prijedlogu za ovrhu nije ovršna isprava te prigovara zastari potraživanja.

4. Ovaj sud je u nastavku postupka pod poslovnim brojem 11 Povrv- 593/2018-3 od 7. rujna 2018. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju sve provedene radnje te je odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. Tužitelj je u nastavku postupka, u bitnome, naveo je kako je tužitelj turistička agencija koja se bavi organiziranjem kongresa na području Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Tako je i za svog klijenta Oriflame organizirao poslovnu konferenciju organizirajući smještaj sudionicima kongresa u hotelima koji su u vlasništvu tuženika – Hotel Jure, Ivan, Jakov, Andrija i Niko. Također je organizirao i ručkove i večere s pićem, skupne večere i zabave, najam kogresnog centra, hranu i piće dobrodošlice u En Vogue Beach Clubu te glavnu proslavu u šatoru. Sve navedeno je tužitelj organizirao kontaktirajući tuženika s kojim je inicijalno stupio u kontakt. Pritom je tužitelj komunicirao s agencijama s ruskog tržišta koje zastupaju Oriflame i to agencijama Maximice i UpJet. Putem opsežne email korespondencije koju dostavlja u spis tužitelj obrazlaže i dokazuje kronologiju događaja odnosno pregovora i konačnih dogovora sa tuženikom pa tako navodi da je najprije kroz 2017. prvo kontaktirao tuženika vezano za održavanje konferencije Oriflamea u svibnju 2018. Nakon prvog kontakta tuženik je, odnosno njihova djelatnica UO, dostavio ponudu tužitelju sa cijenama uvećanim za agencijsku proviziju. Kasnije, u studenom 2017. je dostavljena korigirana ponuda od strane tužitelja sa još većim cijenama i dodanim inspectiona (inspekcije resorta od strane tužitelja koja je inače uobičajena prije održavanja kongresa). Za napomenuti je i kako je u srpnju 2017. UO pozvala tužitelja na uplatu 20.000,00 kuna depozita pri čemu ju je tužitelj uputio na Oriflame, da se javi njima s time da s njima ne komentira cijenu. Kontakti od strane tužitelja su bili osoba ĐO i VO, a od strane tuženika BO i UO. Tužitelj ističe da su problemi nastali u vrijeme održavanja konferencije (svibanja 2018.) odnosno u trenutku kada je tuženik tužitelju trebao isplatiti agencijsku proviziju. Ističe kako je agencijska provizija inače 20% i to je iznos koji u ovom postupku potražuju od tuženika. Naime, Oriflame nije mogao sam organizirati tu konferenciju, jer nema zaposlenih osoba koji se tom vrstom posla (organizacija velikih kongresa odnosno konferencija) bave i posluju inače preko agencija koje taj posao organizacije za njih odrade. Napominje kako bez tužitelja ni ne bi došlo do održavanja te konferencije kod tuženika. Isto tako navodi kako nema Ugovor sklopljen s tuženikom i predlaže sudu da sukladno odredbi čl. 233. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) naloži tuženiku dostavu toga ugovora. Dodaje i da je sukladno odredbi čl. 253. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora, te ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke, ako se stranke ne suglase o istima, utvrdit će sud. Budući da je, po stavu tužitelja, ponuda poslana, kao i ažurirana ponuda (u studenom 2017.), a da je iz mail korespondencije razvidan prihvat ponude od strane tuženika, smatra se da je ugovor sklopljen. U odnosu na visinu potraživanja, pri čemu tužitelj potražuje standardnu dogovorenu proviziju uvećanu za 5% - kao dodatni iznos na cijene smještaja – smatra da bi tuženik trebao dostaviti sve račune koje je poslao Oriflameu za održavanje konferencije, nakon čega bi, po potrebi trebalo provesti financijsko vještačenje.

6. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo da tužitelj nije nikada sklopio ugovor ni s tuženikom niti s klijentom niti s partnerskom agencijom koja je u konačnici zaključila posao. Tuženik je sklopio ugovor s klijentom – Oriflame Cosmetics Global s.a. i s agencijom odabranom od strane klijenta – ruskom agencijom Maximice kojoj je i isplatio agencijsku proviziju u ugovorenom iznosu od 32.319,03 eura direktno na račun odabrane agencije. Nadalje, ističe kako je sukladno čl. 910. ZOO-a za sklapanje Ugovora o raspolaganju ugostiteljskim smještajem nužno da je isti sklopljen u pisanom obliku. Tuženik je, kao i ostalim agencijama, ponudio tužitelju sklapanje ugovora i to i sam tužitelj potvrđuje. Dodaje i kako je na svim danim ponudama koje se odnose na konferenciju u svibnju 2018. jasno navedeno da je potrebno ispuniti obrazac kako bi se ponuda mogla smatrati prihvaćenom. U svim spisu dostavljenim dokumentima nazvanim „Ponuda“ navedeno je da se ista smatra prihvaćenom nakon potpisa i pečata, a za koje je ostavljen obrazac na istoj stranici koji nije ispunjen. Inače za jednu konferenciju – u konkretnom slučaju onu koju organizira Oriflame Cosmetics Global s.a. – tuženik je zaprimio više upita različitih agencija. Potvrda činjenice da zapravo klijent u konačnici bira agenciju proizlazi i iz mail korespondencije u kojoj se navodi (još kroz listopad i studeni 2017.) kako klijent još uvijek nije odabrao agenciju, te da i druge agencije, pored tužitelja, mogu doći u inspection. Čak spisu prileži i mail koji potvrđuje da je tužitelju javljen termin inspectiona u kojem se navodi kako će 6. 11. biti inspection sa svim agencijama a 7.

11. sa agencijama Maximice i UpJet. Tuženik je zaprimio i dodatne agencijske upite od Atlantis Travel, Kompas te Tumlare. Ističe i kako je UO radila za MHM kao drugu pravnu osobu i ista je bila ovlaštena proslijediti ponude tuženika, ali nikako sklapati pravne poslove u ime i za račun tuženika. U konkretnom slučaju tuženik je direktno komunicirao sa Oriflameom a tužitelju je to moralo biti poznato, jer je i tužitelj u komunikaciji navodio da će se dogovori voditi neposredno s Oriflameom, jer isti još nisu odabrali agenciju za predstavljanje. Na temelju direktne komunikacije tuženik je sklopio pisani ugovora sa Oriflame Cosmetics Global s.a. 4. kolovoza 2017. pod nazivom Hotel Agreement No 011180514, o čemu je obavijestio sve agencije, uključujući i tužitelja putem maila 16. kolovoza 2017. U samom ugovoru je navedeno da se tuženik slaže s isplatom agencijske provizije vezano za održavanje konferencije a kad agencija bude odabrana od strane klijenta. Na temelju toga je sklopljen Aneks Ugovoru 29. ožujka 2018. između tuženika, Oriflame-a i ruske agencije Maximice, kojim tuženik pristaje isplatiti turističku proviziju za predstojeću konferenciju navedenoj agenciji kao odabranoj agenciji od strane Oriflame-a u iznosu od 32.319,03 eura, koji iznos je plaćen direktno na račun agencije. Tuženik je također istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, jer navodi da je tužitelj znao da je potpisan Ugovor s Oriflame-om i Aneks ugovoru kojim je odabrana agencija kojoj je na temelju toga isplaćena agencijska provizija pa tuženik smatra da bi tužitelj trebao tražiti valoriziranje svoga truda od svog nalogodavca kojem je isplaćen cjelokupni iznos ugovorene provizije od strane samog klijenta. Dakle, tuženik smatra da je tužitelj kraj ovakvih okolnosti koje isti navodi zahtjev za isplatom provizije isplaćene MaxiMice-u trebao uputiti Oriflame-u kao naručitelju.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao svjedoke ĆO, JO, IO, ZO, ĐO, UO, KO i TO.

8. Sud nije provodio dokaz financijskim vještačenjem, predložen od strane tužitelja, budući da je taj dokaz predložen na okolnost utvrđivanja visine utuženog potraživanja, a sud nakon provedenog dokaznog postupka nije smatrao da je tužitelj dokazao osnovu utuženog potraživanja pa bi tako provođenje dokaza na okolnost visine potraživanja bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

9. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

10. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos na ime agencijske provizije koja mu pripada po ugovoru o organizaciji konferencije kao agenciji koja je bila posrednik između klijenta i tuženika.

13. Ako ćemo uzeti u obzir da se ovdje radi o potraživanju temeljem ugovora o raspolaganju ugostiteljskim smještajem, svakako je sukladno odredbi čl. 910. ZOO-a potrebno da takav ugovor bude sklopljen u pisanom obliku. Međutim, s obzirom na specifičnost samog poslovnog odnosa kakvim ga prikazuje tužitelj, sud ne smatra kako se radi isključivo o ugovoru o raspolaganju ugostiteljskim smještajem već i ugovoru o trgovinskom zastupanju kao i dijelom ugovoru o posredovanju i o nalogu pa se svakako nedostatak pisanog oblika u ovoj pravnoj stvari neće smatrati razlogom za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja već će se razmatrati općenite odredbe koje su potrebne da bi bio zasnovan dvostrani obveznopravni odnos među strankama sa svojim zakonskim posljedicama.

14. Nesporno je u ovoj pravnoj stvari da su stranke doista po pitanju konferencije Oriflame-a imale određene pregovore. Isto tako je nesporno da se i ta konferencija održala u svibnju 2018., kako je to izvorno i bilo zamišljeno.

15. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo nužno utvrditi je činjenica je li prilikom organizacije konferencije došlo do zasnivanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika odnosno je li tužitelj bio taj koji je posredovao i preko kojega se konferencija dogovorila i održala ili ne, kao i je li onda tuženik bio dužan agencijsku proviziju isplatiti upravo tužitelju.

16. Uvidom u Ugovor o hotelskim uslugama br. 011180514 utvrđeno je kako je isti sklopljen 4. kolovoza 2017. između društva Oriflame Cosmetics Global s.a. (u daljnjem tekstu: Grupa) i društva Solaris d.d. Šibenik (u daljnjem tekstu: Hotel) koji su se sporazumjeli u vezi s Oriflameovim događanjem 2018. koji započinje 14. svibnja 2018. i traje do 21. svibnja 2018. Iz Ugovora, među ostalim proizlazi kako se hotel obvezuje platiti proviziju za sobe povezane sa sastankom agenciji koju odabere Grupa. Hotel nadalje izjavljuje i jamči da će sklopiti takav Ugovor uz prethodnu obavijest Grupi i prethodnu pisanu suglasnost Grupe za sklapanje tog ugovora. Provizija je povezana s ponudom koja je poslana agenciji na temelju zahtjeva za Sastanak Grupe.

17. Nadalje, uvidom u Dodatak Ugovor o hotelskim uslugama br. 011180514 utvrđeno je kako je isti sklopljen između društva Oriflame Cosmetics Global s.s. (u daljnjem tekstu: Grupa), društva MaxiMice (u daljnjem tekstu: Agencija) i društva Solaris d.d. Šibenik (u daljnjem tekstu: Hotel). Stranke ugovora su se sporazumjele kako slijedi u vezi s Oriflameovim događanjem u 2018. koji započinje 14. svibnja 2018. i traje do 21. svibnja 2018. Među ostalim, u Dodatku je ugovoreno da se Hotel obvezuje Agenciji isplatiti proviziju prema ponudi koju je agencija primila od Hotela.

18. Nadalje, izvršen je uvid u Fakturu br. 1415, datum 23. srpnja 2018. iz koje je razvidno da je istu izdalo društvo MaxiMice tuženiku kao obvezniku plaćanja iznosa od 32.319,03 eura.

19. Iz iskaza svjedokinje ĆO, u bitnome, proizlazi kako je ona bila direktorica prodaje i marketinga kod tuženika te je konferenciju ruske firme Oriflame dogovarala zajedno s kolegom koštanom. Oriflame je objavio natječaj na koji se javilo dosta agencija, možda desetak, i među njima je bio i tužitelj. Oni su svim agencijama koje su se javile poslali ponudu, a Oriflame je na kraju odabrao agenciju Maxitravel kojima su oni na kraju isplatili proviziju nakon što je konferencija održana. Za potraživanje tužitelja svjedokinja je doznala nakon podnošenja predmetne tužbe. Navela je da s tužiteljem nije sklopljen nikakav ugovor vezan za konferenciju Oriflame-a. Za Oriflame je pregovore vodila jedna ruska predstavnica koja je jednom bila i u posjetu. Procedura oko ugovora je dosta trajala, jer su oni imali dosta pravila kojih se trebalo držati. U takvim situacijama se uvijek sklapa pisani ugovor. Kad se radi o manje kompliciranim ugovorima može se poslovati i temeljem potpisane ponude. Kada kaže da se radilo o kompliciranijem ugovoru, svjedokinja ne misli na veličinu same konferencije, već na količinu detalja koje je trebalo ispuniti odnosno dogovoriti, a na kojima je Oriflame inzistirao. Poznata joj je firma tužitelja, jer joj se čini da su se i na druge natječaje javljali, ali nije sigurna jesu li ikad baš s njima poslovali. Ne sjeća se točno provizije koja je isplaćena MaxiMice-u, smatra da o tome postoji pisani trag. Nije joj poznato tko je na kraju formirao cijene. Poznato joj je da je jedna predstavnica tužitelja, moguće da je to bila ĐO, pregovarala s JO oko ugovora i da je ista i bila jednom u posjeti tuženiku. Svjedokinja navodi da je ona nadgledala postupak, proces ugovora i kasnije sudjelovala u postupku sklapanja ugovora.

20. Iz iskaza svjedoka JO proizlazi kako je on bio u to doba prodajni predstavnik kod tuženika. Za konferenciju Oriflame-a su poslali agencijama koje su se javile i misli da ih je bilo šest. Oriflame se odlučio za jednu rusku agenciju MaxiMice. Sva komunikacija vezana za taj posao je išla preko svjedoka JO. S tužiteljem su pregovarali preko ĐO i to je sve bilo u tom periodu kada su stizale ponude i kada je on komunicirao paralelno sa više agencija. Sjeća se da je ugovor sklopljen direktno s Oriflame-om, ali se sjeća i da su imali tripartitni ugovor sklopljen između tuženika, Oriflame-a i MaxiMice-a. Inače je kod sklapanja takvih ugovora prvi korak bila ponuda koja je na zadnjoj strani imala mjesto za potpis i u slučaju manjih poslova ta je potpisana ponuda bila dovoljna za sklopljen posao među strankama, ali kod kompliciranijih i većih ugovora kao što je predmetni uvijek su sklapali pisani ugovor. Cijene u ugovoru i visinu provizije je formirao tuženik.

21. Iskaze svjedoka ĆO i JO, a naročito s obzirom na činjenicu da obje strane u postupku kao i ostali svjedoci upućuju na njih kao osobe koje su direktno upoznate s predmetom spora, ovaj sud cijeni vjerodostojnima i istinitima, jer su prvenstveno životni i logični a potom i suglasni s ostalim materijalnim dokazima u ovom postupku.

22. Iz iskaza svjedoka IO proizlazi kako on nije direktno sudjelovao u predmetnim dogovorima. U trenutku kada je kod tuženika zaprimljena ulazna faktura od tužitelja svjedok je preuzeo funkciju direktora prodaje i nakon provjere je utvrdio da nema nikakav ugovor sklopljen s tužiteljem nakon čega ga je izvijestio da mu nema nikakvu obvezu isplate provizije. U vrijeme sklapanja ugovora i održavanja konferencije svjedok je radio u skroz drugom segmentu, ali mu je poznato da je konferencija održana, kao i da je bilo više agencija koje su imale aspiraciju sklopiti predmetni ugovor. Čini mu se da je agencija za dogovor bila jedna ruska agencija.

23. Iskaz ovoga svjedoka nije pretjerano relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer po stavu ovoga suda isti nema neposredna saznanja o činjenicama koje su bitne za predmet spora.

24. Iz iskaza ZO proizlazi da je isti bio direktor tužitelja u utuženom razdoblju. Tada su surađivali s ruskim tržištem, organizirali su konferencije po regiji. Za ovu situaciju su kontaktirali ruske firme MaxiMice i UpJet i organizirali prezentacije u Rusiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Radili su više konferencija s tim agencijama. Dobili su upit od više agencija iz Rusije vezano za konferenciju Oriflame- a, utvrdili su da bi najbolje bilo istu organizirati u Solarisu pa su zatražili ponudu od tuženika. Nakon zaprimanja su ponudu proslijedili agenciji MaxiMice. U ljeto su ih zamolili da bi Oriflame direktno tuženiku uplatio potvrdu rezervacije, što je i učinjeno, a prije toga su dobili cjenik u kojem je bila predviđena agencijska provizija od 5%, i oni su te cijene korigirali, povisili proviziju, jer je ova bila preniska i takav korigirani cjenik su dostavili i tuženiku i MaxiMiceu. Dogovoreno je da će ta viša provizija biti isplaćena direktno tužitelju. Kasnije su im počeli skrivati cijene i oni su shvatili da nešto nije u redu. Sav posao su odradili, a provizija nije plaćena. Na pitanje jesu li sklopili ugovor za ovu konferenciju svjedok je naveo da su i inače kod takvih organizacija komunicirali telefonom i putem e-mail i u konkretnom slučaju kada su trebali potpisati ugovor tuženik se povukao i nije htio potpisati. Naveo je kako su s tuženikom dogovorili sklapanje ugovora kao i da će oni tužitelju direktno isplatiti proviziju. U periodu organizacije konferencije agencija MaxiMice je sa tuženikom komunicirala uglavnom preko tužitelja. Jedan dio ljudi s konferencije je završio u Hotelu Olimpia u Vodicama i s njima su sklopili ugovor i oni su im isplatili proviziju u visini od oko 20%. Naveo je kako su se oni javili na ponudu Oriflamea samostalno, druge agencije da se nisu javile. Naveo je kako su oni u tom poslu bili samostalno, ali su obavljali poslove za MaxiMice. Neovisno o navedenome utuženu proviziju ne potražuju od agencije MaxiMice, jer nije ni bio dogovor da im oni isplate proviziju, nego direktno tuženik. Naveo je kako je Oriflame izabrao agenciju MaxiMice tek na kraju, a da je zapravo tužitelj do tada odradio sav posao. Misli da je sklopljen ugovor sa MaxiMiceom.

25. Iskaz ovoga svjedoka sud smatra vjerodostojnim u dijelu u kojem je isti podudaran ostalim dokazima u postupku. Naime, sud ne smatra životnim ni logičnim navode svjedoka (ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja odnosno pravnog prednika tužitelja) o tome da su oni kao agencija odradili sav posao i tek onda trebali sklopiti ugovor, odnosno nije logično da bi se kod takvog sveobuhvatnog poslovnog odnosa ugovor trebao sklopiti i da bi stranke pristale na sklapanje ugovora tek nakon što je sav, odnosno većina, posao obavljen. Ti navodi svjedoka nemaju svoju podlogu u ostalim dokazima provedenim u ovom postupku. Sam svjedok ne spori da nije došlo do sklapanja ugovora s tuženikom, dok navod o postojanju ugovora s MaxiMiceom nije dokazan, po stavu ovoga suda.

26. Iz iskaza svjedokinje ĐO proizlazi, u bitnome, da je ona bila zaposlena kod tužitelja kao glavni organizator konferencije Oriflame. Tužitelj je davao prijedlog lokacije, ideje i sve konkretne prijedloge. Postojala je i partnerska agencija MaxiMice i preko njih je tužitelj ušao u uži krug kod Oriflameovog odabira. Tužitelj je lobirao za to da Oriflame sklopi ugovor s tuženikom, a kasnije je Oriflame sklopio ugovor s tuženikom. inače postoji praksa da hoteli u svoju cijenu uključe i proviziju lokalnoj agenciji i svjedokinja je na sastancima i navodila da Oriflame njima nije ništa plaćao pa da bi trebalo agencijsku proviziju uključiti u konačnu cijenu koju tuženik naplati Oriflameu. Inače je praksa kod takvih slučajeva bila da nakon sklopljenog ugovora sa klijentom, u slučaju da oni kao agencija nemaju pisani ugovor, oni sastavljaju račun za agencijske usluge odnosno proviziju i taj račun ispostavljaju hotelu. Tako je bilo i u ovom slučaju. Svjedokinja je navela kako se ne sjeća da je s tuženikom razgovarala vezano za sklapanje glavnog ugovora, samo su komunicirali o načinu isplate provizije i tu je tuženik rekao da dostave cijene koje su oni formirali za klijenta kako bi i oni mogli odrediti iste cijene i kako bi mogla biti naplaćena provizija. Svjedokinja je navela kako je tužitelj sve pripremio organizirao za samu konferenciju, to je sve bila njihova detaljna ponuda koja je uključivala prijedlog organizacije cijelog događaja. U toj ponudi jedino nisu bile uključene neke tehničke specifikacije vezane za razglas i općenito za glazbu. Na pitanje smatra li da da je Oriflame na kraju izabrao tužitelja kao svoju agenciju navela je da nije već je odabrao svoju agenciju iz Rusije i ona misli da je to bila MaxiMice i smatra li da je onda tužitelj radio za MaxiMice a ne za Oriflame kao i da je račun trebao ispostaviti MaxiMiceu svjedokinja je navela da nikada lokalna agencija ne radi direktno s klijentom već klijent ima svoju rusku agenciju koja onda dalje kontaktira lokalne agencije. Nije joj poznato da je bilo još agencija koje su davale svoje ponude.

27. Sud je iskaz ove svjedokinje uzeo u obzir kao istinit samo u dijelu u kojem je sukladan s ostalim dokazima koji su doveli do konačne odluke suda. Naime, nije životno ni logično da je svjedokinja upoznata i svjedoči o tolikim detaljima vezanim za samu organizaciju konferencije i da se inače isključivo time bavi, a onda istodobno se ne sjeća je li i kada s tuženikom razgovarala o sklapanju ugovora, kakav bi taj ugovor bio, je li isti sklopljen i slično što bi bilo logično i nužno da ista zna, naročito iz razloga što tvrdi da se time bavi inače. Sud smatra kako se ovdje radi o velikom projektu, odnosno poslu, a s obzirom na poslovanje na tržištu i konkurentnost bilo bi nužno prvenstveno razmišljati o pokrivenosti ugovorom kako bi sve strane poslovnog odnosa mogle biti zaštićene.

28. Iz iskaza svjedokinje UO u bitnome proizlazi kako je ona radila za Milenijski hotel management (MHM) što je sestrinska firma tuženika. Poznato joj je da je organiziran veliki događaj za klijenta Oriflame iz Rusije i bilo je takvih oko sedam događaja u njihovoj grupaciji. Kod takvih događaja je svjedokinja bila zadužena za obradu tržišta, kontakt s klijentima, agencijama i slično dok je samo dogovaranje bilo na tuženiku. Nakon što bi došao upit, svjedokinja bi poslala ponudu. Za konkretan događaj su dobili upit od više agencija i to šest ili sedam, među ostalima, i tužitelja i to nakon što su sa Oriflameom već imali dogovoren termin događaja. Za jedan takav događaj se već dvije godine prije treba imati termin i kapacitete. Sjeća se da je u ime tužitelja ĐO bila u Šibeniku, isto kao i jedna gospođa iz jedne druge agencije i taj sastanak je bio u fazi razmatranja i nakon upita agencija kako bi se upoznale sa svime što je potrebno za taj događaj. Inače je klijent slao poziv za dostavljanje ponuda na koji su se javljale agencije i te agencije bi onda slale tuženiku upit i na kraju je birao Oriflame. Nije joj poznato da su ruski klijenti poslovali direktno sa lokalnim agencijama i u turizmu nema takve prakse. Nije joj poznato što je na kraju dogovoreno sa Oriflameom oko isplate provizije. Tužitelj nije sudjelovao u organizaciji ovoga događaja, osim u ovom dijelu oko davanja upita. Tužitelj se samo trudio dobiti taj posao, kao i sve druge agencije, a na klijentu je da on odabere agenciju. Nije nikada u svoje ime ni u ime tuženika komunicirala sa MaxiMiceom u vezi ovoga događaja. Uprava tuženika je imala direktan kontakt sa nekim od većih agencija među kojima je i Maximice.

29. I ovaj iskaz, kao i iskaz svjedokinje ĆO i svjedoka JO, naročito zbog neposredne povezanosti sa samim projektom i organizacijom i načinom postupanja u ovakvim poslovnim situacijama, sud smatra istinitim i vjerodostojnim, te dokazom koji je potvrdio stav suda o načinu postupanja i sklapanja ugovora tuženika kod organizacije događaja kao što je predmetna konferencija.

30. Iz iskaza svjedoka KO, u bitnome, proizlazi kako je on u konkretno vrijeme bio zaposlen kod tuženika, ali nije radio na organizaciji konkretne konferencije već je to radio kolega VO. On je kolegu povremeno mijenjao kad bi on bio bolestan i to samo vezano za pitanja tehničke prirode. Misli da je konkretan događaj organizirala neka agencija iz Rusije. Inače na upite raznih agencija oni šalju ponude vezano za neki događaj, a konačnu agenciju bira klijent.

31. Iz iskaza svjedokinje TO proizlazi kako je ista bila zaposlena kod tuženika do kraja 2017. Nije upoznata sa agencijom tužitelja. Poznato joj je da se nešto trebalo odvijati vezano za konferenciju Oriflamea, ali nije upoznata sa detaljima. Ne zna tko je organizirao konferenciju Oriflamea u svibnju 2018., to nije bio njezin odjel.

32. Iskazi svjedoka KO i svjedokinje TO nisu posebno relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer isti nemaju neposredna saznanja vezana za sam predmet spora, a kako to i sami navode.

33. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je tako valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi.

34. Naime, prema stavu ovoga suda tužitelj nije dokazao da je došlo do sklapanja ugovora odnosno zasnivanja ugovornog odnosa između stranaka. Sud uzima kao relevantne i utvrđene istinitima navode tužene strane o načinu sklapanja ugovora odnosno standardnog poslovanja tuženika kod organizacije ovakvih događaja i to da klijent odabere termin, na javni poziv se jave agencije koje nude usluge organiziranja, njima tuženik šalje ponude i onda na kraju odabere klijent agenciju koja će organizirati događaj. S obzirom na postojanje ugovora i dodatka ugovoru sklopljenog između tuženika, Oriflamea i MaxiMice sud je tu činjenicu da je MaxiMice bio agencija koja u ovom slučaju organizira događaj uzela kao dokazanu odnosno sud smatra kako tužitelj nije dokazao da je upravo on bio agencija koja organizira događaj. Nesporno je tužitelju, kao i očito ostalim agencijama koje su se javile, bila dostavljena ponuda koju tužitelj nije potpisanu vratio tuženiku (l.s. 68 i 106), jer da jest to bi tako popunjeno i potpisano bilo dostavljeno u spis predmeta. To bi bila okolnost koja bi mogla ići u smjeru dokazivanja da je među strankama postojao ugovorni odnos. Čak i sam svjedok Š, kao direktor prednika tužitelja, navodi kako nije sklopljen ugovor s tuženikom, a tijekom postupka nije dokazano da bi po nekoj drugoj osnovi tuženik bio obvezan tužitelju isplatiti utuženi iznos. Neovisno o navedenome, sud ne smatra osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu je tuženik upućivao da je tužena strana trebala biti agencija MaxiMice, jer nije dokazano da je tužitelj s tom agencijom imao sklopljen ugovor pa da bi isti od nje potraživao isplatu provizije.

35. Zaključno, ovaj sud smatra kako nije dokazano da je postojao bilo kakav obveznopravni odnos među strankama vezan za organizaciju konferencije Oriflamea u svibnju 2018. pa iz tog razloga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

36. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi pa je tako tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 27. ožujka 2019., 29. svibnja 2019., 27. travnja 2022., 10. lipnja 2025., 14. srpnja 2025., 15. rujna 2025., 21. listopada 2025. i 18. prosinca 2025. od po 1080 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) kao i trošak sastava četiri obrazložena podneska od po 1080 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 32.400,00 eura. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava preostalih podnesaka prema traženju, sve iz razloga što sukladno Tarifi stranka ima pravo na četiri takva podneska tijekom postupka. Također, sud nije priznao tuženiku ni trošak sudske pristojbe na prigovor, jer spisu predmeta ne prileži dokaz da je takva pristojba i plaćena pa po stavu ovoga suda taj trošak za tuženika nije niti nastao.

38. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja, naložiti tužitelju plaćanje tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 32.400,00 eura, dok je zahtjev tuženika za naknadom preostalih 9.513,61 eura valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zadru 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 663,61 eura

- Tuženiku po pun.