Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
P-697/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OČ i punomoćnika tuženika ŽČ, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3206197969/06, kreditna partija 7103025152, sklopljenog 16. veljače 2006. između prednika tužitelja, pok. ŠČ, i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koji je 22. veljače 2006. potvrđen kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa pod brojem Ou-231/06, a koja u čl. 2. glasi: „...kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.... sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 7. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja...Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; u čl. 23. J) glasi: „Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“, a u čl. 23. P) glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“
II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju RČ isplati iznos od ukupno 8.899,91 eura (slovima: osamtisućaosamstodevedesetdeveteura devedesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 2,72 eur od 16.05.2006. pa sve do isplate;
- iznos od 1,58 eur od 16.06.2006. pa sve do isplate;
- iznos od 0,32 eur od 16.09.2006. pa sve do isplate;
- iznos od 0,33 eur od 16.10.2006. pa sve do isplate;
- iznos od 4,79 eur od 16.11.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 21,65 eur od 16.01.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 21,92 eur od 16.02.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 12,93 eur od 16.03.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 14,99 eur od 16.04.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 15,40 eur od 16.05.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 11,85 eur od 16.06.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 12,47 eur od 16.07.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 9,71 eur od 16.08.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 13,55 eur od 16.09.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 9,28 eur od 16.10.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 12,04 eur od 16.11.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 11,60 eur od 16.12.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 19,06 eur od 16.01.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 23,84 eur od 16.02.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 22,81 eur od 16.03.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 27,56 eur od 16.04.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 36,27 eur od 16.05.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 37,78 eur od 16.06.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 47,93 eur od 16.07.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 47,59 eur od 16.08.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 68,62 eur od 16.09.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 56,37 eur od 16.10.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 59,20 eur od 16.11.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 71,11 eur od 16.12.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 72,27 eur od 16.01.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 67,63 eur od 16.02.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 70,44 eur od 16.03.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 70,59 eur od 16.04.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 79,16 eur od 16.05.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 97,39 eur od 16.06.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 118,13 eur od 16.07.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 139,62 eur od 16.08.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 104,17 eur od 16.09.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 92,24 eur od 16.10.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 93,04 eur od 16.11.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 94,68 eur od 16.12.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 104,98 eur od 16.01.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 108,07 eur od 16.02.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 104,70 eur od 16.03.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 104,19 eur od 16.04.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 105,90 eur od 16.05.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 108,87 eur od 16.06.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 105,16 eur od 16.07.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 104,14 eur od 16.08.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 95,05 eur od 16.09.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 102,89 eur od 16.10.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 106,54 eur od 16.11.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 1.711,05 eur od 29.11.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 104,11 eur od 16.12.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 675,23 eur od 01.01.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 100,59 eur od 16.01.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 99,60 eur od 16.02.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 98,57 eur od 16.03.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 105,76 eur od 16.04.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 95,18 eur od 16.05.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 95,08 eur od 08.06.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 2.477,50 eur od 08.06.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 94,49 eur od 16.07.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 93,40 eur od 16.08.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 97,27 eur od 16.09.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 99,78 eur od 16.10.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 7,13 eur od 16.11.2013. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužitelj RČ s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.717,91 eura zajedno sa zateznim kamatama.
IV/ Odbija se tužitelj RČ s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3206197969/06, kreditna partija 7103025152, sklopljenog 16. veljače 2006. između prednika tužitelja, pok. ŠČ, i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koji je 22. veljače 2006. potvrđen kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa pod brojem Ou-231/06, a koja u čl. 1. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“
V/ Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Zagrebačke banke d.d. prema tužitelju RČ u iznosu od 467,23 eura sa zateznim kamatama.
VI/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju RČ naknadi trošak postupka u iznosu 1.741,74 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužitelj odbija.
Obrazloženje
1. Prednica tužitelja ŠČ je 13. veljače 2020. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom kao davateljem kredita 16. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 84.600,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 24 godine. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50 % godišnje. Ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Prednica tužitelja navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, prednica tužitelja se pozvala i na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Prednica tužitelja je navela da je dva puta prijevremeno djelomično otplatila predmetni kredit i to prvi puta 27. prosinca 2006., a drugi puta 7. lipnja 2013., dok ga je u potpunosti prijevremeno otplatila 15. studenog 2013. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložila je sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula (kao u točki I/ izreke), te kojom će naložiti tuženiku da joj na ime preplaćenih iznosa tečaja i kamata isplati iznos od 80.000,00 kuna (10.617,82 eura) zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
1.1. Budući da je prednica tužitelja ŠČ tijekom postupka umrla, postupak je prekinut rješenjem od 19. lipnja 2024. (list 195 spisa), te je istovremeno nastavljen s RČ koji je preuzeo postupak iza iste.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Osporava prednici tužitelja status potrošača prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača navodeći da je ista bila poduzetnica tj. osnivačica obrta za poslovno savjetovanje [obrt], potom tvrtke M.I.Salis d.o.o. za izgradnju koje je koristila upravo ovaj kredit tuženika, a potom i tvrtke Cavita j.d.o.o., sve sa sjedištem u [adresa] zbog čega smatra da ista nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom postupku. Također navodi da je iz prometa po kreditu vidljivo da je treća osoba i to RČ otplaćivao obveze svoje prednice zbog čega ista ne može osnovano potraživati povrat nečega što je tuženik stekao od druge osobe a ne od prednice tužitelja kao korisnice kredita. Navodi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zakonom dopušteno, te da banka nije znala niti je imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja valute CHF. Također navodi da je prednicu tužitelja u samom Ugovoru, te prilikom odobravanja kredita upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, a isto tako i na poznate rizike predmetne valute prema drugim valutama u ponudi. Tuženik je istakao i prigovor radi prebijanja u iznosu od 429,07 eura sa zateznim kamatama, a koji se iznos odnosi na manje plaćene anuitete (zapravo rate) kada je tečaj CHF bio manji od tečaja CHF koji je bio na dan korištenja kredita.
2.1. Nakon provedenog vještačenja, tuženik je prigovor radi prebijanja postavio u iznosu od 467,23 eura sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
3. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije. Ovo stoga što je odredbom čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila prednica tužitelja kao fizička osoba, dok iz čl.6. Ugovora proizlazi da je kredit odobren prednici tužitelja radi izgradnje obiteljske kuće. Kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana, za pretpostaviti je da će se u tom pravnom poslu navesti da se isti sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog i zbog zakonskih pravnih posljedica (npr. visina stope zakonske zatezne kamate), što u ovom predmetu, s obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, nije bio slučaj. Osim toga, na tuženiku kao kreditoru je teret dokaza činjenice da prednica tužitelja nema svojstvo potrošača (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). U odnosu na navode tuženika da je prednica tužitelja bila poduzetnica i da je sredstva iz kredita koristila za izgradnju objekta u kojem je obavljala više poduzetničkih djelatnosti, za napomenuti je da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje. Naime, iako prednica tužitelja zbog smrti nije ispitana u ovom postupku, uvidom u izvadak iz sudskog registra za tvrtku M.I.Salis d.o.o. (list 60-61 spisa) utvrđeno je da je ista osnovana Izjavom o osnivanju tek u listopadu 2011. dok je Ugovor o kreditu sklopljen u veljači 2006. Nadalje, uvidom u izvadak iz sudskog registra za tvrtku Cavita j.d.o.o. (list 62-63 spisa), utvrđeno je da je ista osnovana Društvenim ugovorom od 30. srpnja 2018., dakle, nakon što je kredit već otplaćen. Nadalje, uvidom u Izvadak iz obrtnog registra (list 59 spisa), utvrđeno je da je obrt [obrt] osnovan 11. lipnja 2012., dakle nakon šest godina od sklapanja Ugovora o kreditu. Stoga, samo činjenica da su tvrtke M.I.Salis d.o.o. i Cavita j.d.o.o. imale sjedište na adresi prednice tužitelja u [adresa], nije dovoljna da bi tuženik time dokazao da korisnica kredita u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imala status potrošača sukladno odredbama ZZP.
3.1. Tuženik neosnovano tvrdi da zbog izvršenih uplata od strane trećih osoba prednica tužitelja nije imala pravo tražiti njihovo vraćanje. Naime, predmetni kredit na ime prednice tužitelja kao korisnice kredita je otplaćen u cijelosti, a u postupku nije utvrđeno da te uplate nisu izvršene u ispunjenju obveze korisnice kredita. Naprotiv, radilo se upravo o takvim uplatama. Konačno, prednica tužitelja je u svojstvu korisnika kredita sklopila ugovor o kreditu pa je ona, kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa, aktivno legitimirana zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa kredita. Odnos između prednice tužitelja i trećih osoba ne tiče se tuženika kao kreditora, pa je pravno neodlučno je li rate kredita otplaćivala korisnica kredita ili neka treća osoba.
4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 3206197969/06 (list 7-13 spisa), promet po kreditu (list 25-32 spisa), prikaz efektivne kamatne stope (list 14-23 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 59 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 60- 64 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 188-190 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 212-222 i 246 spisa). Tužitelj je na ročištu 5. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje njegove prednice budući da je ista umrla, a kako on nije bio sudionik Ugovora o kreditu, naveo je kako nema potrebe za njegovim saslušavanjem.
5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 3206197969/06 koje se tiču valutne klauzule vezane uz tečaj CHF i promjenjive kamatne stope, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi.
6. Među strankama nije sporno:
- da je prednica tužitelja kao korisnica kredita 16. veljače 2006. s tuženikom kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj: 3206197969/06 kojim joj je odobren namjenski kredit za izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 84.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita;
- da se prednica tužitelja obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje;
- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja;
- da se kredit otplaćuje 24 godine u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF;
- da je potpisom Ugovora prednica tužitelja potvrdila da je upoznata sa činjenicom da su predmetni kredit i obveze iz kredita vezani uz valutnu klauzulu zbog čega pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa.
6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3206197969/06.
7. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 3206197969/06 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
13. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
14. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.
14.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st.3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.
14.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, prednica tužitelja obaviještena prilikom sklapanja Ugovora odnosno da joj je prilikom sklapanja istog pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, međutim navedene činjenice tuženik nije dokazao.
15. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je prednica tužitelja imala utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi upućivale na to da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.
16. Test poštenosti tih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).
17. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje preplaćenih iznosa kredita zbog promjene tečaja jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. veljače 2020. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).
17.1. Osnovan je tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja na ime preplaćenih iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope iz razloga što je sudska odluka u kolektivnom sporu glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), pa je do podnošenja tužbe u ovom predmetu protekao zastarni rok od pet godina u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu.
18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg koja se očitovala na okolnost preplaćenih iznosa kredita zbog razlike u tečaju CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svake rate naspram tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita u razdoblju od početka korištenja kredita do 15. studenog 2013. kao dana potpune otplate kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 31. ožujka 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,702109, da je rok otplate 24 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% te da je kredit prijevremeno otplaćivan više puta i to 27. prosinca 2006., 28. studenog 2012., 31. prosinca 2012. i 7. lipnja 2013. Vještak je izračunao da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 8.899,91 eura sve prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju. Vještak je također izračunao da u konkretnom slučaju postoji tzv. negativna tečajna razlika u iznosu 467,23 eura kada je tužitelj platio manje jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita;
18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.
18.2. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita po osnovi tečaja potraživao iznos od 8.899,91 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
18.3. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, utvrđeno je da se ne radi o preinaci. Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao iznos od ukupno 80.000,00 kuna (10.617,82 eura). Iz činjeničnog dijela tužbe, a posebno iz točke XI. i XII. tužbe proizlazi da je navedeni iznos tužitelj potraživao kao preplatu i kamatne stope i tečajne razlike. S obzirom da tužitelj u tužbi nije odredio koji iznos potražuje na ime preplate tečaja, a koji iznos na ime preplate kamatne stope, te da je isti na pripremnom ročištu predložio da se vještačenje provede samo na okolnost preplaćenih iznosa zbog preplate tečaja, a koje je u konačnici i provedeno, sud je utvrdio da je tužitelj svojim podneskom od 1. travnja 2025. kada je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev, zapravo odustao od dijela tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kamata. Međutim, budući da se tužitelj nije izričito izjasnio o tome odriče li se preostalog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu 1.717,91 eura ili u odnosu na taj dio povlači tužbu, sud ga je odbio u tom dijelu tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što preplaćeni iznos tečaja iznosi 8.899,91 eura, pa na ime preplate tečaja nije mogao tražiti isplatu preko tog iznosa, a potraživanje na ime preplate kamata je u zastari kako je ranije navedeno u točki 17. i 17.1. obrazloženja ove odluke.
19. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćene tečajne razlike tužitelju dosudio iznos od 8.899,91 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II/ izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svake pojedine preplaćene rate predmetnog kredita.
20. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.
21. U odnosu na procesnopravni prigovor tuženika radi prebijanja potrebno je navesti da je vještak u nalazu i mišljenju izračunao da u promatranom periodu postoji tzv. negativna tečajna razlika u iznosu 467,23 eura jer je srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plaćanja bio niži od srednjeg tečaja HNB-a za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Za napomenuti je da tuženik u ovom ugovornom odnosu nema svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača zbog čega se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija pružanje usluga u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa rata pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih rata trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih rata kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Stoga je sud utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja zbog čega je odlučeno kao u točki V. Izreke
22. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o kreditu kao u točki IV. izreke jer u tim odredbama nije sadržana valutna klauzula u smislu ništetne odredbe. Ništetnost valutne klauzule odnosi se na način otplate kredita, a ne na način isplate kredita, prema kojoj odredbi se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, prema tom tečaju sačinjen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na način da je za svaku ratu utvrđena razlika između početnog tečaja i tečaja koji je vrijedio na dan dospijeća svake rate. Stoga, navedena odredba Ugovora o kreditu nije protivna odredbama ZZP-a, ni odredbama ZOO-a, niti dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a niti je bila predmetom osporavanja u kolektivnom sporu, a da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.
23. Budući da je tužitelj djelomično uspio u parnici, sud mu je dosudio trošak postupka sukladno čl.154. st.2. ZPP-a. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj nije uspio u manjem dijelu u odnosu na koji nije nastao poseban trošak, pa je sud cijenio da je tužitelj s osnovom uspio u cijelosti, dok je s visinom uspio u 83,82 %. Uzimajući u obzir navedeno, sud je utvrdio tužiteljev uspjeh u parnici u iznosu od 91,91% tužbenog zahtjeva, a tuženikov s 8,09 % tužbenog zahtjeva. Nakon što se od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici oduzme postotak tuženikovog uspjeha u parnici, utvrđeno je da je konačan omjer tužiteljevog uspjeha u parnici 83,82%.
23.1. Sud je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora, priznao trošak u iznosu 1.741,74 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1. , sastav obrazloženog podneska od 21. srpnja 2020. i 30. kolovoza 2023. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 22. svibnja 2020., 11. prosinca 2023., 10. veljače 2025. i 1. travnja 2025. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 5. veljače 2025. i 11. prosinca 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 300,00 eura. Kada se sve zbroji, utvrđeno je da tužitelju za navedene radnje pripada trošak u iznosu od 1.500,00 eura međutim, uzimajući u obzir njegov uspjeh u parnici od 83,82 %, utvrđeno je da mu pripada trošak u iznosu 1.257,30 eura. Pored navedenog, sud je tužitelju u cijelosti priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 152,63 eura i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura, pa je tako tužitelju u konačnici dosuđen trošak postupka u iznosu 1.741,74 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena. U odnosu na podnesak od 1. travnja 2025., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 13. svibnja 2021., 14. srpnja 2022., 21. rujna 2022., 23. listopada 2024., 17. lipnja 2025. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.
Osijek, 23. siječnja 2026.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
