Poslovni broj: P-1024/2024-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja TF kao vlasnice obrta T, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupa po punomoćnici Miri Hinić Muslim odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane 24. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te zaključene temeljem odredbe čl. 335 ZPP-a, nakon javne objave od 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, a na temelju zadužnice broj OV- 16553/2003 od 06.10.2003. godine kojeg je donio javni bilježnik Javni bilježnik Darko Paravić , iz Rijeke protiv tužitelja TF kao vl. Obrta Ana, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 5.260,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 5,89 % godišnje tekućim od 07. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. , po stopi od 5,75 % godišnje tekućim od 01. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61 % godišnje tekućim od 01. srpnja 2021. do 31.12.2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od 01.siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje tekućim od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje tekućim od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 7 % godišnje tekućim od 01. siječnja 2024. do do 30. lipnja 2024. godine. po stopi od 7,50 % isplate, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15 % godišnje tekućim od 01.siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. ,po stopi od 5,15% godišnje tekućim od 01. srpnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose za preplaćene kamate kako slijedi:

- iznos od 1,76 eur od 07.12.2020. godine pa do isplate

- iznos od 95,88 eur od 01.03.2022. godine pa do isplate

- iznos od 35,09 eur od 01.04.2022. godine pa do isplate

- iznos od 67,85 eur od 01.04.2022. godine pa do isplate

- iznos od 98,23 eur od 02.05.2022. godine pa do isplate

- iznos od 98,23 eur od 01.06.2022. godine pa do isplate

- iznos od 98,23 eur od 01.07.2022. godine pa do isplate

- iznos od 98,23 eur od 01.08.2022. godine pa do isplate

- iznos od 111,52 eur od 01.09.2022. godine pa do isplate

- iznos od 104,88 eur od 03.10.2022. godine pa do isplate

- iznos od 104,88 eur od 02.11.2022. godine pa do isplate

- -iznos od 55,33 eur od 01.12.2022. godine pa do isplate

-iznos od 49,55 eur od 01.12.2022. godine pa do isplate

- iznos od 104,88 eur od 03.01.2023. godine pa do isplate

- iznos od 104,88 eur od 01.02.2023. godine pa do isplate

- iznos od 104,88 eur od 01.03.2023. godine pa do isplate

- iznos od 123,29 eur od 03.04.2023. godine pa do isplate

- iznos od 111,01 eur od 02.05.2023. godine pa do isplate

- iznos od 55,07 eur od 01.06.2023. godine pa do isplate

- iznos od 55,94 eur od 01.06.2023. godine pa do isplate

- iznos od 111,01 eur od 03.07.2023. godine pa do isplate

- iznos od 111,01 eur od 01.08.2023. godine pa do isplate

- iznos od 131,18 eur od 01.09.2023. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 02.10.2023. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 02.11.2023. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 01.12.2023. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 02.01.2024. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 01.02.2024. godine pa do isplate

- iznos od 121,10 eur od 01.03.2024. godine pa do isplate

- iznos od 137,38 eur od 02.04.2024. godine pa do isplate

- iznos od 126,52 eur od 02.05.2024. godine pa do isplate

- iznos od 126,52 eur od 03.06.2024. godine pa do isplate

- iznos od 126,52 eur od 01.07.2024. godine pa do isplate

- iznos od 126,52 eur od 01.08.2024. godine pa do isplate

- iznos od 154,65 eur od 02.09.2024. godine pa do isplate

- iznos od 135,94 eur od 01.10.2024. godine pa do isplate

- iznos od 135,94 eur od 04.11.2024. godine pa do isplate

- iznos od 135,94 eur od 02.12.2024. godine pa do isplate

- iznos od 136,60 eur od 02.01.2025. godine pa do isplate

- iznos od 136,60 eur od 03.02.2025. godine pa do isplate

- iznos od 136,60 eur od 03.03.2025. godine pa do isplate

- iznos od 149,79 eur od 01.04.2025. godine pa do isplate

- iznos od 141,00 eur od 02.05.2025. godine pa do isplate

- iznos od 13,20 eur od 05.05.2025. godine pa do isplate

- iznos od 141,00 eur od 02.06.2025. godine pa do isplate

- iznos od 141,00 eur od 01.07.2025. godine pa do isplate

- iznos od 141,00 eur od 01.08.2025. godine pa do isplate

- iznos od 158,35 eur od 01.09.2025. godine pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u visini od 1.856,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23 siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužiteljica odbija.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u visini od 1.327,00 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 29. rujna 2025.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1444/2023 od dana 28.05.2024. godine tužiteljica je upućena u parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. 11. OZ-a, a u svezi članka 210 stavak 2. Ovršnog zakona da je nastupila zastara tražbine .o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Tužitelj smatra da je nastupila zastara, budući da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 05.10.2020. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine iz zadužnice koju je ovjerio Javni bilježnik Darko Paravić, iz Rijeke, broj OV-16553/2003 od 06.10.2003. godine, a koji je Financijska agencija zaprimila dana 05.10.2020. godine. Zadužnica broj OV-16553/2003 od 06.10.2003. godine koju je ovjerio Javni bilježnik Darko Paravić je zadužnica na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana , pa iako ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi ne predstavlja sudsku odluku kojom je utvrđeno potraživanje i stoga se ne primjenjuje čl. 233. Zakona o obveznim odnosima već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima . Kako je zadužnica izdana 2003. godine , a dana na naplatu 2020. godine to je zastarjelo pravo iz zadužnice., te je ona izgubila svoju djelotvornost. Razlog je taj , ponavljamo, što je tražbina iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana (a zadužnica je sastavljena prije 01. siječnja 2011. godine i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (tj. Solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je Građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici održanoj 19. studenog 2018. godine koje glasi: „ Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je i na kojoj je potpis dužnika samo samo ovjeren kod javnog bilježnika ( a zadužnica je sastavljena prije 01. siječnja 2011. godine OZ NN 139/10 ) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (tj. solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371 ZOO/91 ( sada čl. 225 ZOO-a ) dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastrani rok od 10 godina iz čl. 379 /91 ZOO-a ( sada članak 233 ZOO). Osim toga od izdavanja zadužnice prošao je i rok duži do 10 godina. Slijedom navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, a na temelju zadužnice broj OV-16553/2003 od 06.10.2003. godine kojeg je donio javni bilježnik Javni bilježnik Darko Paravić , iz Rijeke protiv tužitelja uz naknadu parničnog troška.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava vrijednost predmeta spora. Tužitelj je, naime, kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 3.129,95 EUR, što je iznos za koji je aktivirana predmetna zadužnica. Međutim, predmet tužbenog zahtjeva nije novčana tražbina, već zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate tražbine na temelju zadužnice, ukidanje provedenih radnji i obustava daljnje pljenidbe. Iz toga proizlazi da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, tako da se postavlja pitanje prava na naknadu troškova u visini koju je zatražio tužitelj. U tom smislu se dostavlja i sudska praksa (Županijski sud u Bjelovaru, Gž 1602/2021-3 od 28.12.2021.) Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da se vrijednost predmeta spora, sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, utvrdi u iznosu od 1.327,22 EUR. Predmetna zadužnica bila je aktivirana na Fini te zavedena u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje sve do isknjiženja 20. studenog 2020.g., za koje vrijeme zastara nije tekla. Navedeno potvrđuje i sudska praksa: U konkretnoj situaciji postupak izravne naplate okončan je tek isknjiženjem osnove za plaćanje iz Očevidnika FINA-e, a ne dostavom obavijesti o nemogućnosti izvršenja osnove, pa je zastara počela ponovno teći od 25. studenog 2020.-Presuda Županijskog suda u Varaždinu, Gž-564/2022-2 .Posljedično tome, petogodišnji zastarni rok još nije istekao. Slijedom navedenoga, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

U podnesku od 09. lipnja 2025. tuženik navodi kako zadužnica nije prvi put aktivirana 2020.g., već 2010.g., o čemu se dostavlja Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 12. travnja 2010.g. Iz navedene je Specifikacije vidljivo da je zadužnica isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS-a, tj. na temelju zakona, a ne krivnjom tuženika kao ovrhovoditelja. Za to vrijeme zastara nije tekla. Tuženik predlaže da sud službenim putem pozove Financijsku agenciju na očitovanje o točnom datumu kada je zadužnica isknjižena iz redoslijeda, budući da tuženiku taj podatak nije dostavljen, unatoč traženju.

Slijedom navedenoga, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

Tužitelj u podnesku od 29. rujna 2025. navodi da je zadužnica je izdana dana 06.010.2003. godine pa zastara nastupa istekom 5 godina odnosno 07.10.2008. godine. Zadužnica je prvi put predana FINA-i na naplatu dana 09.04.2010. godine dakle nakon što je zastara već nastupila, a što proizlazi kako iz dopisa FINA-e koji prileže spisu tako i iz zahtjeva za naplatu zadužnice prvotnog vjerovnika HYPO BANKE , a koji je zahtjev već priložen spisu koji se vodio kod ovog suda pod. Posl. brojem Povrv-805/2018. Prema tome, da bi podnošenje predmetne zadužnice na naplatu uopće dovelo do prekida zastare predmetne tražbine potrebno je bilo da je ista podnesena na naplatu prije nego je zastara nastupila , a što nije slučaj. Budući da je do dana pisanja ovog podneska već izvršena djelomična naplata po zadužnici za koju se traži proglašenje nedopuštenosti odnosno naplaćeno ukupno 5.260,48 eur to tužitelj u skladu s člankom 56. Ovršnog Zakona u nastavku ovog podneska uređuje/preinačava tužbeni zahtjev na način da traži od suda da tuženiku naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. Stoga preinačava tužbeni zahtjev na način da uz postojeći kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom postavlja i zahtjev za isplatom iznosa od 5260,48 EUR sa zateznim kamatama od dana naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

Tuženik se u podnesku od 03. listopada 2025. navodi kako se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podnesak tužiteljice od 29. rujna 2025., smatra da nema osnove za primjenu odredbe čl 56 Ovršnog zakona jer ovrha nije provedena u cijelosti i dalje je u tijeku što je vidljivo iz specifikacije FINA-e. Ukoliko sud ipak zauzme stav da ima mjesta primjeni čl. 56 OZ-a tada se ističe da nije dopuštena preinačiti tužbu na način da se pored prijašnjeg zahtjeva kojim se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom postavlja i dostani zahtjev za isplatom ustegnutih iznosa. Tužitelj eventualno može preinačiti tužbu da umjesto prijašnjeg zahtjeva sada zatraži povrat neosnovano stečenog, a ne nikako oba zahtjeva pa sud treba odbaciti točku I tužbenog zahtjeva kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom. Nadalje, ukoliko sud dopusti raspravljanje po zahtjevu za isplatom tada je tužitelj dužan dokazati zakonske pretpostavke iz čl. 1111 do 1120 ZOO-a. Ističe se da je protiv tužiteljica kao ovršeni ishođeno pravomoćno i ovršno javnobilježničko rješenja Ovrv-3800/2007pa je i time zastara prekinuta.

Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, u ovosudni predmet poslovnog broja Ovr-1444/2023 i Povrv-805/2018.

Ocjenom svih provedenih dokaza a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Tužitelj podnosi ovu tužbu na temelju rješenju ovoga suda poslovni broj Ovr- 1444/2023 od 28. svibnja 2024. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ističući da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno da je zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine koji jre FINA zaprimila 05.10.2020., temeljen na zadužnici koju je ovjerio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke pod brojem Ov-16553/2003 dana 06.10.2003. Stoga kako je proteklo više od 5 godina od kada je zadužnica izdana (ista nije solemnizirana) zadužnica je izgubila svoju djelotvornost.

Tuženik isto osporava te navodi kako je zadužnica prvi puta aktivirana 2010. p što da je razvidno niz specifikacije izvođenja osnove za plaćanje, ista je isknjižena iz redoslijeda plaćanja temeljem čl. 12 ZPONS-a dana 20.11.2020. te do tada zastara nije tekla, te je ponovno počela teći . Nadalje tuženik je 05.10.2020. dostavio zahtjev za izravnom naplatom po osnovi iste zadužnice, dakle ista je ponovno aktivirana u zastarnom roku.

U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva učinjeno u podnesku tužiteljice od 29. rujna 2025. sud istu dopušta. Naime primjena zakonske odredbe iz čl. 56. st. 1. OZ-a dolazi u obzir kada je ovrha provedena, o čemu je iznio pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 22. prosinca 2020. broj Rev 1012/2020-2 odgovarajući na to pravno pitanje, no prema stavu ovoga suda nema razloga da se isto stajalište ne primijeni i kada je ovrha djelomično provedena, tim više što niti jedna odredba OZ-a ne propisuje da nakon provedbe ovrhe (pa makar i djelomične) i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena.

Uzimajući u obzir da je i za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, na koju tužiteljica polaže pravo temeljem čl. 56. st. 1. OZ-a, odlučna činjenica je li ovrha koja je djelomično provedena bila dopuštena, to prema ocjeni ovoga suda tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje da ovrha nije bila dopuštena, sve u smislu čl. 187. st. 3. ZPP-a, jer bi i tako o tom pravnom pitanju (da zahtjev nije postavljen) sud morao odlučiti kao o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu.

Stoga je preinaku valjalo dopustiti i odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

U odnosu na prigovor tuženika iznesen u odgovoru na tužbu da je i suviše visoko označena vrijednost predmeta spora na način da utječe na naknadu troškova i vrstu postupka te da vrijednost predmeta spora treba biti 1.327,00 EUR kako je uobičajeno sudskom praksom za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 12.945,75 EUR, ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj i suviše visoko označio vrijednost predmeta spora, naime ustaljena je sudska praksa da se u ovakvim parnicama radi proglašenje ovrhe nedopuštenom kao VPS označava iznosom od 10.001,00 kn protuvrijednost sada 1.327,36 EUR, stoga temeljem odredbe čl. 40 st. 3 ZPP- utvrđuje vrijednost predmeta spora od 1.327,00 EUR pa je odlučeno kao u točki izreci rješenja.

U parnicama koje su pokrenute radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužbeni zahtjev se može isključivo temeljiti na onom razlogu radi čega je ovršenik/protivnik osiguranja zaključkom upućen u parnicu, a to je u konkretnom slučaju iz čl. 50.- st. 1 toč. 11 OZ-a u vezi s člankom 52. st. 3 i čl. 290.st. 1OZ-a, dakle zbog prigovora zastare.

Predmet spora je dakle je li u odnosu na zadužnicu broj OV-16553/03 od 06. listopada 2003. na kojoj je samo potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Darka Paravića nastupila zastara kada ju je tuženik kao ovrhovoditelja podnio na naplatu Financijskog agenciji dana 05. listopada 2020.

Među strankama nije sporno da se u konkretnom slučaju na navedenu zadužnicu primjenjuje zastarni rok od 5 godina sve s obzirom da se radi o zadužnici koja nije solemnizirana kod javnog bilježnika.

Ovo pravno shvaćanje zauzeo je Građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici održanoj 19. studenog 2018. godine koje glasi: „ Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika ( a zadužnica je sastavljena prije 01. siječnja 2011. godine OZ NN 139/10 ) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (tj. solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371 ZOO/91 (sada čl. 225 ZOO-a).

Isti stav zauzet je i u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj Povrv- 805/2018 u koji spis je ovaj sud izvršio uvid, a koji je vođen između istih parničnih stranaka vezano za naplatu tražbine po ugovoru o kreditu zaključenom 06. ožujka 2003. u vezi kojeg je izdana sporna zadužnica.

Stoga je u ovom postupku potrebno utvrditi je li tuženik kada je navedenu zadužnicu OV-16553/03 od 06. listopada 2003. podnio FINA-e na naplatu 05. listopada 2020. isto učinio izvan zastarnog roka kako to tužiteljica tvrdi ili je došlo do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 Zakona o obveznim odnosima kako to tvrdi tuženik.

Iz dokumentacije priležeće spisu dopisa FINA-e od 13.06.2025. -list 36 spisa i specifikacija osnove za plaćanje OV-16553/2003 -list 31 spisa jasno proizlazi kako je navedena zadužnica broja OV-16553/2003 od 06. listopada 2003. zaprimljena na FINA-u 2010. godine što tuženik niti ne spori već se na isto i poziva u svom podnesku od 09. lipnja 2025. Navedena zadužnica je sve do 20. studenog 2020. bila zavedena u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, a tog datuma zbog nemogućnosti izvršenja je isknjižena po čl. 12 ZPONS-a. Za navedeno vrijeme zastara zaista nije mogla teći , no ovdje valja ukazati da je tuženik, odnosno ranije HYPO banka kao krdeitor i cedent, zadužnicu broj OV-16553/2003 od 06. listopada 2003. dostavio prvi puta FINA-i na provedbu 12. travnja 2010.-list 31 spisa, kako je zadužnica izdana 06. listopada 2003., a za naplatu po istoj se primjenjuje zastarni rok od 5 god, to je isti istekao 06.03.2008., pa je iste kako je prvi puta podnesena na naplatu 12. travnja 2010. podnesena van zastarnog roka, stoga je osnovan prigovor zastare iznesen po tužiteljici. Slijedom tuženikov ponovni pokušaj naplate po navedenoj zadužnice koja je podnesena na naplatu FINA-i dana 05. listopada 2020. , koja je izgubila svojstvo djelotvornosti, zbog prigovora zastare kako je naprijed obrazloženo, nedopušten, jer je zastarjelo samo pravo iz zadužnice pa je valjalo usvojit tužbeni zahtjeva tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute pred FINA-e zahtjevom za izravnom naplatom od 05. listopada 2020. te odlučiti kao u točki I izreke ove odluke.

Kako je u međuvremenu FINA postupala po navodnom zahtjevu za izravnom naplatom od 05.10.2020. te sa računa tužiteljice ustegnula određene novčane iznose sve prema specifikaciji koja je dostavljena u spis 13. lipnja 2025 -list 36-38 spisa u pojedinačnim mjesečnim iznosima čiji ukupan zbroj iznosi 5.260,48 EUR to je pozivom na čl. 56 Ovršnog zakona osnovana i točka II tužbenog zahtjeva tužiteljica, a na koje pojedine mjesečne iznose s obzirom da su stečeni bez osnove tužiteljica ima pravo zatražiti i zatezne kamate od dana ustege pozivom na odredbu čl. 1115 ZOO-a.

Ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-a pa je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.327,22 EUR valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr 7 toč1), za pristup na ročišta održana 03.06.2025., 06.20.2025., i 24.11.2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč.1) , za sastav podneska od 29.09.2025. i 23.11.2025. svaki u visini od po 100 bodova (Tbr 8 toč1), trošak sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s prijedlogom za odgodom ovrhe u visini od 50 bodova (Tbr 11.toč.4) te za sastav žalbe u visini od 50 bodova (Tbr 13) vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 EUR i na presudu od 53,09 EUR pa sveukupno priznat trošak iznosi 1.856,18 EUR. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pozivom na odredbu čl.151 st. 3. ZPP-a.

Slijedom toga odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku