Poslovni broj: P-245/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari I. tužiteljice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tužitelja BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i V. tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Divjanu Pavlečiću, odvjetniku u Sisku, protiv tuženice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnice turističke agencije [obrt], zastupane po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti I., II. i V. tužiteljice, tuženice i punomoćnika stranaka, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženici OČ isplatiti I.-V. tužiteljima iznos od 2.750,00 EUR i to:

- I. tužiteljici ZČ iznos od 550,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate,

- II. tužiteljici EČ iznos od 550,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate,

- III. tužitelju ŠČ iznos od 550,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate,

- IV. tužitelju BČ iznos od 550,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate,

- V. tužiteljici GČ iznos od 550,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate,

sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se tuženici naknaditi I.-V. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.179,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I.-V. tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 7. ožujka 2025. protiv tuženice, kao vlasnice obrta [obrt], turistička agencija, Vijenac Frane Gotovca 3, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], tvrde da su s turističkom agencijom u vlasništvu tuženice sklopili ugovor o kupnji paket aranžmana putovanja u Egipat – Hurgada u razdoblju od 29. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025. koje se turistička agencija obvezala organizirati za iznos od 550,00 EUR po osobi. Tužitelji su u cijelosti uplatiti cijenu aranžmana na račun obrta. Djelatnik tuženika TČ je 23. prosinca 2024. obavijestio I. tužiteljicu da ima probleme oko organizacije putovanja, a nekoliko dana kasnije je javio da je aranžman otkazan. Tuženik je time jednostrano raskinuo ugovor o paket aranžmanu te se obvezao tužiteljima vratiti iznos od 2.750,00 EUR uplaćen s osnove cijene aranžmana. Tuženik nije do podnošenja tužbe vratio tužiteljima uplaćene iznose. Tužitelji su pozvali tuženika opomenom pred tužbu na plaćanje utužene tražbine, koji dopis se vratio tužiteljima s naznakom neuredne dostave. Tuženik je, sukladno čl. 38. st. 3. Zakona o pružanju usluga u turizmu, obvezan u roku od 14 dana od otkazivanja/raskida ugovora o paket aranžmanu u cijelosti vratiti plaćanja učinjena uz navedeni paket aranžman. Tuženik nije u navedenom roku vratio sredstva pa tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da svakom od tužitelja vrati iznos od 550,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Potražuju i parnični troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom je tuženica samo formalno navedena kao vlasnik obrta, dok je stvarni vlasnik obrta TČ, njezin bivši suprug, koji je obavljao sve poslove vezane uz navedeni obrt. Sva komunikacija između tužitelja i agencije se odvijala putem TČ što proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe. Pritom ističe da je TČ, u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljima, bio odjavljen s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje budući da je njegov radni odnos prestao 30. studenog 2024. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je pročitao izvadak iz obrtnog registra (list 6-7), WhatsApp korespondenciju (list 8), e-mail korespondenciju (list 9-11,), presliku povratnica (list 12- 13), opomenu pred tužbu (list 14), podaci HZMO-a (list 35-36) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 43-46).

4. Sud nije provodio dokaz saslušanjem TČ budući je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz provedenih dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora (550,00 EUR po svakom od tužitelja), radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku) kod kojeg je iznošenje činjenica i predlaganje dokaza dozvoljeno samo u tužbi i odgovoru na tužbu. Zbog toga sud nije cijenio dokumentaciju koja je dostavljena izvan prekluzivnog roka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za vraćanjem iznosa koji su uplatili s osnove turističkog paket aranžmana temeljem raskinutog ugovora.

8. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija obzirom na prigovor tuženice da je ista samo formalni vlasnik obrta te da nije sudjelovala u poslovanju istog. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tuženica vlasnica obrta [obrt], koji se na društvenim mrežama oglašavao kao organizator i prodavatelj turističkih paket aranžmana,

- da je tuženica ovlastila supruga TČ da u njeno ime i za njen račun obavlja sve poslove vezano uz poslovanje obrta,

- da je I. tužiteljica kontaktirala turističku agenciju koja je na svom Facebook profilu oglašavala prodaju paket aranžmana za putovanje u Egipat-Hurgada u razdoblju od 29. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025.,

- da je sva komunikacija između I. tužiteljice i agencije išla preko TČ,

- da je I. tužiteljica u komunikaciji nastupala u vlastito ime i u ime ostala četiri tužitelja,

- da je dogovorena kupnja putovanja u paket aranžmanu za navedenu destinaciju za iznos od 550,00 EUR po osobi,

- da su tužitelji na račun obrta uplatili iznos od 2.750 EUR i to I. tužiteljica iznos za I.-III. tužitelje, a IV. i V. tužitelji svako za sebe,

- da je TČ nekoliko dana prije putovanja obavijestio I. tužiteljicu da tuženik nije u mogućnosti izvršiti ugovor te se obvezao vratiti tužiteljima uplaćene iznose,

- da navedeni iznosi nisu vraćeni na račun tužitelja.

10. Sud je povjerovao iskazima tužitelja jer su isti logični, životni i u potpunosti sukladni dokumentaciji u spisu, prije svega komunikaciji s PČ preko e-maila i WhatsApp poruka. Sud vjeruje tuženici da je za vođenje obrta ovlastila bivšeg supruga TČ te da je ona bila smo vlasnik obrta „na papiru“ jer navedeno potvrđuje i činjenica da su tužitelji u svemu kontaktirali sa PČ te da tuženicu ne poznaju, niti su za nju ikada čuli.

11. Na odnos stranaka se primjenjuju odredbe Zakona o pružanju usluga u turizmu (Narodne novine broj 130/17, 25/19, 98/19, 42/20 i 70/21) budući da je između stranaka sklopljen ugovor o putovanju u paket aranžmanu koji uređuju odredbe tog Zakona (članak 1.). Obzirom da je tuženik raskinuo ugovor s tužiteljima, isti je dužan vratiti tužiteljima sva plaćanja koja su izvršili u ispunjenju ugovora (članak 38. Zakona).

12. Pritom valja reći da je bez utjecaja okolnost da tužena nije faktički sudjelovala u vođenju i poslovanju obrta budući je ista po vlastitom priznaju za to ovlastila TČ koji je postupao u njezino ime i za njen račun (članak 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Stoga ugovori koji su tužitelji sklopili posredovanjem TČ s obrtom u vlasništvu tuženice, obvezuje tuženicu budući ista odgovara za obveze obrta čitavom svojom imovinom (članak 36. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13, 127/19 i 41/20)). Pritom još valja ukazati na odredbu članka 30. Zakona o obrtu koja propisuje da obrtniku u obavljanju obrta mogu pomagati članovi obiteljskog kućanstva, bez obveze zasnivanja radnog odnosa pri čemu sukladno članku 3. navedene odredbe obiteljsko kućanstvo čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno. Stoga je bez utjecaja na sklapanje ugovora među strankama činjenica da TČ nije bio u radnom odnosu kod tuženika u rujnu 2024. jer je isti nastupao po nalogu tuženice i kao član obiteljskog domaćinstva.

13. Na tu okolnost sud nije saslušao TČ jer je tuženica priznala da je u rujnu 2024. s istim bila u braku i živjela u zajedničkom domaćinstvu te da ga je još ranije ovlastila za zastupanje u vođenju obrta. Prema iskazu same tuženice ovlaštenje za zastupanje mu je uskratila tek u listopadu 2024. kad je saznala da je račun obrta u blokadi. U tom trenutku je ugovor s tužiteljima već bio na snazi i oni su izvršili svoj dio obveze. Stoga tuženicu, kao vlasnicu obrta, obvezuju ugovorne obveze koje je na sebe preuzeo obrt sklapanjem Ugovora o paket aranžmanu. Posljedično, na tuženicu se odnose i učinci koji su nastali raskidom ugovora zbog neizvršenja obveza od strane obrta.

14. Sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio iz iskaza tužitelja i e-mail korespondencije s PČ iz koje proizlazi da su tužitelji u cijelosti ispunili svoj dio obveze plaćanjem cijene paket aranžmana u iznosu od 550,00 EUR po osobi na račun obrta. Stoga je tuženica dužna vratiti tužiteljima iznose koji su uplaćeni po toj osnovi.

15. Tužitelji imaju, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, pravo na zateznu kamatu budući da je tuženica u zakašnjenju s ispunjenjem obveze. Budući da tužitelji potražuju zateznu kamatu tek od presuđenja, ista im je dosuđena u skladu s njihovim zahtjevom (članak 2. stavak 1. ZPP-a).

16. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora dobivene zbrajanjem zahtjeva (2.750,00 EUR) i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

17. Tužiteljima je dosuđen trošak sastava opomene pred tužbu u iznosu od 25 bodova (Tbr 37), sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr 7/1), zastupanja na ročištima 13. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1), uvećano po Tbr. 40 za zastupanje 5 tužitelja iznosi 1.050,00 EUR. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 73,95 EUR za svaku pa trošak sveukupno iznosi 1.179,86 EUR.

17.1.Tužiteljima nije dosuđen putni trošak jer su tužitelji mogli opunomoćiti odvjetnika u sjedištu suda pa taj trošak nije opravdan.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice