P-3043/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1/ CN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2/ CNO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jelena Dulčić, odvjetnik u Hvaru protiv tuženika: 1/Roich Dean, 16 Udall Place, Buckland, Beach, Manukao, Novi Zeland, 2/Roich Anton 147 Peel Street, West port 7825, Novi Zeland oba zastupani po punomoćniku za primanje pismena Vinko Peronja odvjetnik u Jelsi, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom te izočnosti punomoćnika za primanje pismena, zaključene 06. listopada 2025. i objavljene 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ugovor o doživotnom uzdržavanju "Stari Grad, 29. rujan 1998." zaključen između EN iz C kao primatelja uzdržavanja i VN iz C, kao davatelja uzdržavanja, ovjeren od strane Općinskog suda u Starom Gradu dana 30. rujna 1998. pod IIOV-8/98 (IIR-158/98) prestao smrću davatelja uzdržavanja.

II/ Nalaže se tuženicima nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 6.531,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da je rješenjem Općinskog suda u Starom Gradu, O- 126/05 od 22.05.2012. određeno da se ostavinski postupak prekida (točka I izreke), ovdje tužitelji su upućeni u pokretanje parničnog postupka protiv ovdje tuženika radi utvrđivanja nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29.09.1998. (točka II izreke), te ukoliko navedeni nasljednici ne pokrenu parnicu u navedenom roku da će se postupak nastaviti prema podacima kojima sud raspolaže (točak III izreke). Na navedeno rješenje ovdje tužitelji su uložili žalbu koja je konkludirala rješenjem Gžo- 253/12 od 17.07.2012., slijedom čega tužitelji u otvorenom roku podižu ovu tužbu. Nadalje ističu da su u tijeku ostavinskog postupka O-126/05 ovdje tužitelji naveli da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok EN i pok VN prestao smrću davatelj uzdržavanja iz razloga jer je davatelj uzdržavanja umro godinu dana prije primateljice uzdržavanja, a njegovi nasljednici da nisu postupili u skladu sa odredbom čl. 121 ZN-a. Prijelaz ugovora u slučaju smrti davatelja uzdržavanja na njegova bračna druga i potomka, nije ex lege, niti se isto presumira, već je uvjetovan pristankom tih osoba dakle i bračnog druga i potomaka koji su pozvani na nasljedstvo. Ističu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalan, mora biti u pisanom obliku te ovjeren od strane suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno potvrđen-solmeniziran po javnom bilježniku sukladno odredbi čl. 67 st. 2 ZOO-a, to promjena ugovornih strana mora biti u tom istom obliku a ako toga oblika nema onda je ugovor o doživotnom uzdržavanju smrću davatelja uzdržavanja prestao. Napominju da ostavinskom spisu O-126/05 prileži i rješenje o nasljeđivanju O-28/10 od 12.10.2011. kojim je konstatirano da su tuženici državljani Novog Zelanda te slijedom navedene činjenice ne mogu stjecati pravo vlasništva na nekretninama u RH pravnim poslom. Tijekom postupka ističu da je sukladno odredbama ZV-a za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnih poslova stranaca koji nisu državljani EU potrebno osim reciprociteta uz uvjet d se predmetne nekretnine ne nalaze na području koje je isključeno odredbama ZV-a odnosno posebnih zakona, potrebna i suglasnost ministarstva, a bez koje suglasnosti je ugovor ništetan tj. nije niti nastao.

2.U odgovoru na tužbu tuženici tada zastupani po punomoćniku Zdravko Bojanić protive se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako su oni postupili u skladu s odredbom iz čl. 121 ZN-a i preuzeli uzdržavanje svoje pok bake na način što su redovito-mjesečno slali novac za njezino uzdržavanje, a fizički se brinula o njoj njihova tetka NN. Pok EN dok je bila sposobna skrbiti o sebi stanovala u obiteljskoj kući u [adresa], a nakon što to više nije bila sposobna, zbog zdravstvenih odnosno mentalnih razloga tuženici da su pok EN smjestili u Dom za starije osobe u Supetru na Braču 01.08.2000. gdje je i umrla **.**.2005. Navode da za vrijeme dok je pok EN bila u domu,a naročito nakon što je umro njezin sin ĆN njegova djeca su nastavili se brinuti o baki, dakle tuženici su nakon smrti svoga oca davatelja uzdržavanja sukladno odredbama ZN-a u cijelosti preuzeli obveze i ispoštovali ugovor do kraja radi čega u konkretnom slučaju ne stoje navodi da je ugovor prestao smrću davatelja uzdržavanja. Napominju da se u konkretnom slučaju radi o nasljedno pravnom ugovoru koji u zemljišnoknjižnom postupku ima pravni položaj rješenja o nasljeđivanju i za čiju provedbu nije potrebno posebno rješenje Ministarstva pravosuđa.

Podneskom zaprimljenim na ovom sudu 12.10.2021. punomoćnik tuženika izvijestio je sud da je otkazao punomoć na zastupanje tuženika nakon čega je sud rješenjem od 21.11.2024. tuženicima postavio punomoćnika za prijem pismena u osobi Vinko Peronja odvjetnik u Jelsi.

3.U dokazne svrhe sud je pregledao Obavijest Splitske banke od 17.02.2016., Obavijest Imex banke od 19.02.2016., Obavijest Sberbank od 22.02.2016., Obavijest HPB od 23.02.2016., Obavijest Jadranske banke od 23.02.2016., Obavijest Credo banke u stečaju od 23.02.2016., Obavijest OTP banke od 23.02.2016., Obavijest Croatia banke od 24.02.2016., Obavijest Hypo-Alpe-Adria bank od 24.02.2016., Obavijest PBZ Zagreb od 26.02.2016, Obavijest Erste banke od 29.02.2016., Obavijest Raiffeisen banka d.d. od 29.02.2016., Obavijest Kreditne banke Zagreb od 29.02.2016., Obavijest Zagrebačke banke d.d. od 21.03.2016., Dopis Cor Meridianum Dom za starije i nemoćne osobe Ive Vojnovića 14, Supetar od 23.02.2016., Dopis HZMO Područna služba Split od 19.02.2016., dopis Ministarstva pravosuđa od 16.01.2018., pregledano je rješenje o nasljeđivanju O-248/04, O- 28/10, preslika oporuke "U Dolu 29.09.1999.", preslika ugovora o darovanju "U [adresa] 11.06.1999.", pregledan je neformalni zk izvadak z. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], izvršen je uvid u spis O-28/10, P-367/06 i O-126/05, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RN i SN, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ad 1/ i 2/.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je pravno osnovan.

5.Iz obavijesti banaka (str. 29-35, 37-42 i 45 spisa) proizlazi kako pok EN nije bila klijentica navedenih banaka niti je kod istih imala otvorene račune.

6.Pregledom dopisa Cor Meridianum Dom za starije i nemoćne osobe iz Supetra od 23.02.2016. proizlazi kako navedena ustanova ne posjeduje traženu dokumentaciju tj. ugovor za smještaj pok EN kao i dokaze po uplati troškova smještaja budući u vrijeme dolaska pok EN oni nisu bili dom nego udomiteljska obitelj i kao takvi nisu bili dužni voditi tu evidenciju.

7.Pregledom HZMO Područna služba Split od 19.02.2016. proizlazi kako pok EN nije evidentirana u BPUP kao ni u kartoteci područne služba kao korisnik prava na mirovinu.

8.Pregledan je dopis od Ministarstva pravosuđa Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 16.01.2018. iz kojeg proizlazi da u evidencijama ministarstva nisu pronađeni podaci o zaprimanju zahtjeva UN i ŽN, državljana Novog Zelanda za izdavanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina na području RH.

9.Izvršen je uvid u spis posl. br. P-367/06 u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa] protiv tužene NN zastupane po punomoćniku Zdravko Bojanić, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označnoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je sud 11.09.2006. donio presudu na temelju priznanja.

10.Izvršen je uvid u spis posl. br. O-128/10 iza pok EN VN p CN pokrenutim prijedlogom radi pokretanja ostavinskog postupka iza smrti istog. Spisu prileži smrtni list od 04.05.2004. iz kojeg proizlazi kako je pokojni imao dva sina, predlagatelja UN i ŽN te spisu priležu ugovor o doživotnom uzdržavanju " [adresa] 29.09.1998". Navedeni ugovor zaključen je između EN kao primatelja uzdržavanja i VN kao davatelja uzdržavanja a navedeni ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Starom Gradu dana 30.09.1998. pod br. IIR-158/98, II.Ov-8/98. Navedenim ugovorom primateljica uzdržavanja je ostavila u nasljedstvo davatelju uzdržavanja nekretnine iz toč I tog ugovora u cijelosti te ½ č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a zauzvrat je davatelj uzdržavanja preuzeo obveze iz čl. 2 i 3 tog Ugovora. Tako čl. 2 st. 1 navodi da se davatelj uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, dočim čl. 3 navodi da obzirom da davatelj uzdržavanja živi u [adresa] a primateljica uzdržavanja u [adresa] to se davatelj uzdržavanja obvezuje osigurati joj dovoljno novčanih sredstava kojima će ona dok to može sama u mogućnosti sebi osigurati zdravstvenu zaštitu, redovnu prehranu, sebi nabavljati potrebnu odjeću i obuću te podmirivati režijske troškove u kući te eventualna davanja prema državi, a u slučaju da se primateljice uzdržavanja ne bude više mogla sama o sebi brinuti, osigurati joj osobu koja će se o njoj brinuti ili je pak smjestiti u dom za stare i nemoćne osobe o svom trošku te je nakon smrti sahraniti prema mjesnim običajima.

11.Pregledan je Ugovor o darovanju "U [adresa] 11.06.1999." zaključenim između EN kao darovatelja i NN kao daroprimatelja te je navedenom ugovorom EN istoj darovala nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to č. zgr. [katastarska čestica], te č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvije kuće, dvije pojate, dvorište i vrt u [adresa], a kako to proizlazi iz zul. 94 k. o. [katastarska općina]. navedeni ugovor je zaveden pod Z-535/99.

12.Pregledana je oporuka pred svjedocima "U Dolu 29.09.1998." Pi-45/98, IIR- 186/98 a koja je proglašena pred svjedocima Općinskog suda u Starom Gradu dana 16.10.2008. U oporuci pok EN navodi da je sa svojom djecom sinom VN i kćerkom NN sačinila ugovore o doživotnom uzdržavanju obzirom da nema nikakvih izvora prihoda, te im ostavila sve svoje nekretnine osim nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje ostavlja za ½ sinu MN, a unuci ON ostavlja č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok unučadi ostavlja na jednake dijelove (šestero unučadi) po 1/6 novca koji se nađe poslije njene smrti.

13.Pregledano je rješenje o nasljeđivanju O-248/04 iza pok MN umrlog **.**.2004. kojega u cijelosti nasljeđuje supruga SN.

Pregledano je rješenje o nasljeđivanju O-28/10 iza pok ĆN umrlog **.**.2004. kojega nasljeđuju sinovi GN i IN za po ½.

14.Izvršen je uvid u ostavinski spis O-126/05 iza pok EN umrle **.**.2005. Rješenje Općinskog suda u Starom Gradu O126/05 od 22.05.2012. prekinut je ostavinski postupak iza pok EN te su zakonski nasljednici CN i CNO upućeni na pokretanje parničnog postupka protiv IN UN i ĐN radi utvrđivanja nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29.09.1998., na navedeno rješenje žalbu su izjavili nasljednici dok je ŽS u Split svojim rješenjem pod Gžo-253/12 od 17.07.2012. odbio žalbu CN i CNO kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsko rješenje. slijedom navedenog tužitelji su u otvorenom roku podigli roku zaprimljenu pod posl. br. P- 414/12.

15.Svjedok RN u svom iskazu naveo je da mu nije ništa poznato o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29.9.1998. između pok. EN CNO kao primateljice i pok. ĆN kao davatelja uzdržavanja niti mu je išta poznato o nekretninama koje je imala u vlasništvu EN, te za tu činjenicu sklapanja ugovora prvi put čuje. EN i ĆN nije poznavao niti je čuo za njih, a za osobu imena NN misli da je čuo ali ne zna u odnosu na njene nekretnine ništa. Na upit pun. tužitelja da li je sudjelovao u realizaciji kupoprodaje u naselju Rudina kad je novac isplaćen NN, iskazuje da se sjeća da su svojedobno stranci E imali firmu u Splitu, bili su zainteresirani za kupnju nekretnina u [adresa], te su baš njega angažirali za kontakte na terenu s mogućim prodavateljima, a za te pravne poslove da su koristili kancelariju odvj. Bojanića koji je rješavao pravna pitanja, te ističe da se sjeća kako su bili zainteresirani za kupnju nekretnine u Rudine, gdje su bili u zemljišnim knjigama upisani V, a odvj. Bojanić mu je rekao da je vlasnik NN, za koju je on tada čuo a osobno je nije nikad kontaktirao pa niti u svezi ovog pravnog posla. Odvjetnik Bojanić mu je rekao da bi bilo najbolje da se to rješava tužbom u kojoj bi on bio tužitelj, a nakon toga bi se s tom firmom sklopio ugovor o kupoprodaji. Tako se postupilo, nekretnine su se tad prodavale za 10-20 eura po m2, te u konačnosti je isplaćeno odvjetniku Bojaniću za račun prodavateljice NN kupoprodajna cijena koja je bila određena po cijeni otprilike 20 eura za 1 m2. Na upit da li mu je odvjetnik Bojanić osim NN spominjao njenog brata ĆN u [adresa] ili drugu osobu, navodi da nije, samo da je rekao da je to zemljište od NN i da je to čisto. Ističe da je znao da tu mogu nastati neki problemi ili da su kupci znali da mogu nastati problemi u svezi tog zemljišta, nikada ne bi pristali na kupoprodaju jer su znali da je sve čisto.

16.Svjedok SN u svom iskazu navela je kako je točno da su njena pok svekrva EN i njezin sin ĆN zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju 1998. a za koji ugovor u tom trenutku njen suprug nije znao. U trenutku zaključenja tog ugovora ĆN je živio u [adresa], a EN je živjela u svojoj kući u [adresa] sama. Dodala je da sve što je bilo potrebno da se njena obitelj brinula na način da su joj kupovali potrebne namirnice, lijekove a pok suprug joj je davao i novac ne zna točno koliko, često su joj znali nositi i kuhanu hranu. Dodala je da je njena kćer NN tada živjela i još uvijek živi u [adresa]. Koliko je njoj poznato pok ĆN nije slao nikakav novac za uzdržavanje majke što su tek kasnije saznali, a dodala je kako ih je jednom prilikom nazvala pok EN iz [adresa] i rekla da dođu po nju što su i učinili i odveli kod njih u [adresa] gdje je bila izvjesno vrijeme. Razlog tome je bio taj što im je rekla da joj je kćer NN naredila da mora otići u starački dom, da bi jednom prilikom tražila da je odvedemo kod ENO koja je znala povremeno o njoj brinuti, njena kćer ju je odvezla da bi se uspostavilo da je tamo telefonski razgovarala s kćerkom NN koja je tražila od nje odnosno od njih da se ona vrati kući u [adresa]. U međuvremenu se njezino zdravstveno stanje pogoršalo, te ju je kćer NN smjestila u starački dom u Milnu rekavši joj da ide na rehabilitaciju budući se ona opirala odlasku u dom. Izvjesno vrijeme je boravila u domu u Milni a potom u domu u Supetru gdje je i umrla. Pretpostavlja da je troškove plaćanja doma snosila njena kćer koja ju je tamo i smjestila. Nakon njezine smrti su saznali za postojanje ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na upit punom. tužitelja na koji način se NN naplatila i da li se naplatila za to što je plaćala smještaj majci u domu, iskazuje potvrdno te navodi da se naplatila na način da je prodala česticu zemlje u uvali Žukova koju je pok EN ostavila sinu VN. Na daljnji upit da li joj poznato da su djeca od pok VN ikada dolazili i na bilo koji način brinuli poslije smrti oca o baki, svjedokinja navodi da nisu.

17.Tužitelj ad 1/ CN naveo je da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je 1998. između njegove pok bake EN i njenog sina VN, dakle tom prilikom je on prvi i zadnji put nakon što je otišao živjeti u [adresa] bio u Hrvatskoj. Tim ugovorom je preuzeo obaveze oko uzdržavanja svoje majke koje prema njegovim saznanjima nije ispunjavao, a oni smo za taj ugovor saznali negdje 2009.-2010. nakon smrti bake koja je umrla 2005., dakle prilikom održavanja ostavinske rasprave. Baka je živjela u [adresa] sama, bila je vitalna i dobrog zdravlja a brigu o njoj u smislu potrebe da joj se nešto kupi, donese i odnese obavljala je njegova obitelj. Koliko mu je poznato imala je mirovinu od pok djeda, a jednom prilikom došla je kod njih u [adresa] gdje je boravila 1-2 mjeseca nakon čega se vratila u [adresa] rekavši kako je joj je kćer NN rekla da se mora vratiti kući u [adresa], a od tamo je nakon nekog vremena na prevaru odvedena u starački dom na Braču, a što je organizirala njena kćer NN. Dodao je kako je razlog dolaska kod njih bio sukob sa zetom tj. mužem od NN koji je tu često boravio, ili u kući u [adresa] kod bake ili u [adresa], a za to su tek naknadno saznali. Dodao je kako je ĆN umro godinu dana prije majke a što se tiče njegovih sinova ovdje tuženika on ih nikada nije vidio niti mu je poznato da bi isti na bilo koji način nakon smrti oca nastavili brinuti o baki a što je uostalom potvrdila jednom prilikom i sama NN. Na upit punom. tužitelja gdje je živjela NN do smrti majke, tužitelj navodi da je živjela u [adresa] a na Hvar da bi dolazila po 2,3 mjeseca tijekom ljeta, a na daljnji upit tko je plaćao troškove smještaja u domu, tužitelj navodi da je plaćala vjerojatno NN, a na upit da li se i na koji način naplatila za to, tužitelj navodi da se naplatila prodajom zemlje u Rudini 2008. ili 2009. a na upit čija je zemlja bila, tužitelj navodi da je zemlja bila vlasništvo bake, a zemlja da je prodana preko odvj. Zdravka Bojanića i RN.

18.Tužiteljica ad 2/ CNO u svom iskazu navela je da se u cijelosti pridružuje iskazu svoga brata ovdje tužitelja ad 1/, drugo nema što dodati.

19. Cijeneći izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 7 i 8 ZPP-a sud drži da je tužbeno traženje tužitelja pravno osnovano.

Naime, u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 1998. na snazi je bio zakon o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78, 56/00, dalje DZN). Odredbom čl. 122 st. 4 i 5 DZN-a određeno je da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca (st. 4), te da prilikom ovjere sudac će pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora (st. 5). Dakle, riječ je o ugovoru kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati drugog ili neku treću osobu, a drugi izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu u nasljedstvo, dakle radi se o ugovoru o otuđenju uz naknadu. Odredbom čl. 121 ZN-a određeno je da u slučaju smrti davatelja uzdržavanja, njegove obveze prelaze na njegova bračna druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo ako oni na to pristanu (st. 1), a ako oni ne pristanu na produženja ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovor prestaje, i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato uzdržavanje (st. 2).

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalni obvezno pravni ugovor za valjanost kojeg je propisan poseban oblik sklapanja tog ugovora - mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda (čl.122 DZNA-a koji je istovjetna s čl. 116 ZN-a). Dakle, za valjanost tog ugovora propisana je posebna strogo forma radi zaštite ugovornih strana a posljedica njezinog nepoštivanja je ništetnost ugovora. Osim odredaba ZN-a i ZOO- OM su bili propisani mehanizmi zaštite ugovornih strana kroz opće institute obveznog prava. Odredbom čl. 67 st. 2 ZOO-a (NN 53/91-88/01) je bilo određeno da kada zakon zahtjeva da ugovor bude sklopljen u određenoj formi., to važi za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora, a odredbom čl. 70 st. 1 ZOO-a je bilo određeno da ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo. Dakle, sadržaj čl. 585 st. 2 ZOO-a kojom je propisan oblik pristanka nasljednika da prava i obveze davatelja uzdržavanja pređe na njih već je prije bio određen čl. 67 st. 2 i čl. 70 st. 1 ZOO-a/91, odnosno sada čl. 286 st. 2 i čl. 290 st. 1 ZOO/05.

Od 01.01.2006. ugovor o doživotnom uzdržavanju je uređen odredbama čl. 579 - 585 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22, 155/23 – daje ZOO/05). ZID ZOO/23 dodane je st. 2 u čl. 585 ZOO-a kojim se propisuje forma u kojoj bračni drug i potomci daju pristanak da njegova prava i obveze pređu na njih. Taj pristanak se daje u istom obliku u kojem ugovor mora biti zaključen-pisanom obliku koji je ovjerio sudac naldežnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javno bilježničkog akta.

20. U konkretnom slučaju nije sporno da je ĆN umro godinu dana prije svoje majke primateljice uzdržavanja kao što nije sporno da njegova djeca ovdje tuženici nisu pred sudom na zapisniku dali izjavu da preuzimaju obveze svog oca kao davatelja uzdržavanja prema primateljici uzdržavanja a kako to nespornim proizlazi iz zapisnika od 28.02.2012. Nadalje, kako je to razvidno iz zajedničkog podneska PN i NN od 07.10.2008. u predmetu O-126/05 tuženici navode kako je jedan od njih, makar se ne navodi koji, mjesečno slao novac za plaćanje treće osobe koja se brine o primateljici uzdržavanja, kasnije i za plaćanje doma, a u kojem plaćanju je participirala i NN, s time da je ista snosila i snosi nadalje sve režijske troškove kuće u [adresa] a koja bi ugovorom trebala pripasti VN. Međutim, na ročištu u ostavinskom postupku dana 28.02.2012. zajednički punomoćnik NN i ovdje tuženika navodi kako nije postojala treća osoba koja se brinula o primateljici uzdržavanja već da je to bila NN, a što su tuženici potvrdili i u odgovoru na tužbu u ovom predmetu. Iz iskaza svjedoka RN kao i uvidom u spis P-367/06 proizlazi da je NN prodala č. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i primila kupoprodajnu cijenu, makar je po ugovoru o doživotnom uzdržavanju ta nekretnina trebala pripasti VN. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanog svjedoka SN kao i tužitelja ad 1/ i 2/ iz čijih iskaza proizlazi kako isti nisu imali saznanja o zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1998. a za koji su saznali 2009. -2010. Nadalje, iz njihovih iskaza proizlazi kako se upravo njihova obitelj suprotno navodima tuženika brinula o pok EN sve do njenog odlaska u dom za starije i nemoćne osobe gdje ju je smjestila kćer NN koja je i podmirivala troškove smještaja.

Iz dopisa banaka proizlazi kako primateljica uzdržavanja nije imala otvorene račune u bankama iz čega proizlazi kako tuženici istoj nisu ništa uplaćivali a niti ne tvrde da su novac slali na neki drugi način.

Nesporno je da ovdje tuženici nemaju hrvatsko državljanstvo te da nisu nikada niti zatražili a niti od Ministarstva pravosuđa dobili suglasnost na produženje predmetnog ugovora o uzdržavanju.

Budući je za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju određen oblik bez udovoljenja kojoj je ugovor ništetan, dakle bez ikakvog pravnog učinka, to i pristanka nasljednika davatelja uzdržavanja na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju mora biti u tom obliku. U konkretnom slučaju pristanak tuženika kao nasljednika pok ĆN trebao je biti dan u pisanom obliku, na zapisnik pred sudom a što isti nisu učinili, te kako isti nisu državljani RH ili EU a nisu nikada zatražili niti dobili suglasnost nadležnog ministarstva. to sud drži kako predmetni ugovor o dož uzdržavanju nije produžen na tuženike kao nasljednike davatelja uzdržavanja pok ĆN, te je isti prestao smrću ĆN.

Stoga je riješeno kao u izreci.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a time da je sud tužiteljici usvojio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. kao i trošak na ime sastava podneska od 27.02.2025. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr 8 toč. 1 OT. Tužiteljima je obistinjen trošak od po 250 bodova na ime pristupa na ročišta od 01.10.2014., 17.11.2014., 19.12.2017., 17.11.2020., 16.02.2021., 13.10.2021., 06.10.2025. sve sukladno Tbr.9 toč. 1 OT te 125 bodova na ime pristupa na ročište od 08.06.2021. sukladno Tbr. 9 toč 2 OT. Na ovaj način tužiteljima je ukupno usvojeno 2375 bodova, a kako u smislu Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, to je tužiteljima ukupno usvojeno 4.750,00 EUR, koji iznos je uvećan za iznos od 475,00 EUR sukladno Tbr. 36 OT što ukupno iznosi 5.225,00 EUR uvećan uza iznos PDV-a, to ukupan trošak tužitelja iznosi 6.531,25 EUR.

U Starom Gradu, 23. siječnja 2026.

S U D A C:

Miljana Srhoj Buratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. za primanje pismena

- Poreznoj upravi po pravomoćnosti