REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1713/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju je odvjetnici u OD "Rabar i Visković" j.t.d. u Zagrebu, Jurišićeva 18, protiv tuženika (ime u nominativu) OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Krešimir Lušić odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 77A, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Nikole Dorbića odvjetnika u Šibeniku i tuženika s punomoćnikom, na ročištu objave odluke dana 23. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina] suvlasnica za 1/24 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], te suvlasnica za 1/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu istih prava na svoje ime u označenim suvlasničkim razmjerima, uz istodobni izbris tih prava sa imena tuženika (ime u nominativu) OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.308,59 eura (četrnaest tisuća tristo osam eura i 59/100 euro centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina], suvlasnica za 1/24 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška], te suvlasnica za 1/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu istih prava uknjižiti na svoje ime u označenim suvlasničkim razmjerima, uz istodobni izbris tih prava sa imena tuženika (ime u nominativu) OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

XIV P-1713/2024

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], povukla dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u točkama I. i III. izreke ove presude, te je u cijelosti povukla dio tužbenog zahtjeva koliko se isti odnosio na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], tužiteljici (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti parnični trošak u iznosu od 3.727,45 eura (tri tisuće sedamsto dvadeset sedam eura i 45/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da joj je tuženik brat. Potonji da je u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-244/2016 ishodio presudu osnovom koje da se uknjižio u K. O. [katastarska općina], kao suvlasnik za ½ dijela vrhu čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], te vrhu 1029/14, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], za 729/1944 dijela.

2. Osim vrhu nekretnina navedenih u točki 1. ovog obrazloženja tuženik da je na opisani način stekao suvlasništvo za 729/1944 čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], koje suvlasničke dijelove tuženik da je prodao TĆ (čest. zem. [katastarska čestica]) za 7.052,50 eura, ŽĆ (čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica]) za 53.362,50 eura i AĆ (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]) za 18.900,00 eura, sveukupno da je tuženik navedenom kupoprodajom ostvario 79.314,00 eura.

3. Navela je da je zakonska nasljednica svoga oca ZĆ i susljedno umrle majke SĆ, stoga da su joj, pored majke i brata ovdje tuženika, pripadali odgovarajući udjeli u ostavini oca, a nastavno i udjeli u ostavini majke zajedno s bratom, tuženikom u ovoj parnici, koja prava da nije mogla ostvariti zbog opisanih radnji tuženika.

4. Ishođenjem odluke u navedenom postupku, tvrdeći u tom postupku da je tražena prava stekao nasljeđivanjem i darovanjem po ocu ZĆ, te diobom sa sunasljednicima, nastavno, kupoprodajom prava stečenih temeljem citirane odluke, tuženik da je "oštetio" i rođake ovdje stranaka KĆ i UĆ, kojima da je isplatio odgovarajuće iznose od realiziranih prodaja. Svoje radnje tuženik da je priznao i tužiteljici u e-mailu od 02. kolovoza 2024. godine navodeći da postoji imovina tužiteljice upisana na imenu tuženika.

5. Naglasila je da se katastarske oznake ovdje izvorno utuženih nekretnina dijelom

XIV P-1713/2024

razlikuju od onih iz predmeta pod poslovnim brojem P-244/2016, jer da su neke od istih u međuvremenu parcelizirane.

6. Na ročištu dana 16. rujna 2025. godine u cijelosti je povukla traženja istaknuta prema tuženiku u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a podneskom od 24. studenog 2025. godine je povukla i dio tužbenog zahtjeva u odnosu na izvorno (tužbom) zatraženi razmjer utvrđenja suvlasništva vrhu čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

7. Obrazlažući zatraženi novčani iznos naglasila je da joj po kupoprodajnom ugovoru koji je tuženik zaključio sa TĆ u rujnu 2017. godine, pripada ½ kupovnine od 7.052,50 eura, tj. 3.526,25 eura, od iznosa u visini od 12.389,67 eura koji je tuženik ostvario temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s AĆ , tužiteljici da pripada ½ tog iznosa ili 6.194,84 eura, te od pravnog posla koji je tuženik zaključio sa ŽĆ ostvarivši istim kupovninu od 9.175,00 eura, tužiteljici da pripada ½ ili 4.587,50 eura, sveukupno osnovom opisanih poslova tuženik da je u obvezi platiti tužiteljici 14.308,59 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Istaknula je da s tužiteljem pokušala na miran način razriješiti traženja iz ove parnice, ali da se na takve pozive tužiteljice tuženik oglušio, pa je predložila usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška.

9. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka prije svega protivio dijelu obrazlaganja predmetne tužbe kojim je implicirano da je postupao prijevarno u odnosu na vlasnička prava stranaka s osnova nasljeđivanja njihovih roditelja, naglašavajući da je sve pravne radnje na koje ukazuje tužiteljica, u vezi s imovinom potonjih naslijeđenu od roditelja, ali dijelom i u vezi s imovinom rođaka stranaka, to u izvan knjižnom vlasništvu istih, radi jednostavnijeg postupka, uknjižbe i kasnije prodaje, uknjižio na svoje ime u ukupnim suvlasničkim razmjerima koliko su im stvarno pripadali, a novac ostvaren prodajom da je dijeljen sukladno stvarnim suvlasničkim udjelima ovdje stranaka i spomenutih rođaka istih. U odnosu na članove obitelji tužiteljice i tuženika taj novac da je dijeljen na tri jednaka dijela, jedan dio roditeljima, jedan dio tužiteljici i jedan dio tuženiku. Da je potonje bilo poznato tužiteljici da je vidljivo iz kupoprodaje koja je obavljena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], nakon koje da je tužiteljici isplaćen iznos od 56.000,00 tadašnjih kuna.

10. Posebno je istaknuo da nije u obvezi tužiteljici isplatiti bilo kakav iznos po osnovi prodaje vlasništva nekretnina na opisani način, jer da je istoj isplatio sve što je bio dužan platiti po tom osnovu, pače istaknuo je i prigovor zastare glede ovog dijela potraživanja. Novac ostvaren prodajom suvlasničkih dijelova vrhu nekretnina koje je uknjižio na svoje ime da je predavao rođacima KĆ i UĆ sukladno suvlasničkim udjelima koji im pripadaju, dok da je dio koji je pripadao njegovoj obitelj, sukladno međusobnom dogovoru, dijelio na tri jednaka dijela od kojih da je jedan pripadao njemu, tuženiku, drugi, sestri tužiteljici, a treći roditeljima.

XIV P-1713/2024

11. Od ostvarenog iznosa kupovnine u pravnom poslu zaključenog **.**.2016. sa TĆ, u visini od 7.052,50 eura, pripadajućeg obitelji stranaka, diobom istog iznosa na tri dijela, svakom (tužiteljici, tuženiku i roditeljima) da je pripadalo po 2.350,83 eura, susljedno čemu da je dana 01. travnja 2016. godine uplatio na račun majke stranaka iznos od 16.000,00 kuna (2.123,56 eura) od kojeg da je polovina pripadala roditeljima, a polovina tužiteljici, dok da je ostatak iznosa isplatio u gotovini, po potpisu ugovora i isplati ukupno ostvarene kupoprodajne cijene.

12. Glede iznosa u visini od 12.389,60 eura koji je pripao obitelji stranaka, osnovom kupoprodaje zaključene sa AĆ, od kojeg je po opisanom principu podijele, roditeljima, tužiteljici i tuženiku pripadalo svakom po 4.129,89 eura, naveo je da je majci stranaka isplatio 5.000,00 kuna u gotovini, a ostatak da je višekratno uplatio na račun iste, dok da je dio pripadajući tužiteljici istoj isplatio u gotovini u roditeljskom stanu u [adresa], u kojem da živi i tužiteljica.

13. U odnosu na iznos od 9.175,00 eura, koji je pripao obitelji stranaka, a imao se po obrazloženom principu podijeliti svakom (roditeljima, tužiteljici i tuženiku) po 3.058,33 eura, koji iznos je ostvaren temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa ŽĆ, tužiteljici da je navedi dio novca isplatio u gotovini u roditeljskom stanu u [adresa], dok da je majka stranaka od svog dijela naknadila tuženiku 500,00 eura za obavljene radove glede uređenja WC u istom stanu, dok da je ostatak majčinog dijela ista tražila da tuženik zadrži kod sebe radi podmirenja troškova njene sahrane.

14. Nakon što je tužiteljica dijelom povukla (precizirala) tužbeni zahtjev podneskom od dana 24. studenog 2025. godine u odnosu na zatražene suvlasničke razmjere vrhu nekretnina o kojima je preostalo odlučiti u ovom postupku, tuženik je na ročištu dana 02. prosinca 2025. godine izjavio da u tom dijelu priznaje tužbeni zahtjev, pa je predložio u preostatku odbiti isti i tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

15. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utužene nekretnine, pregledan je spis ovog suda pod poslovnim brojem P-244/2016, odnosno pročitana je presuda donesena u istom predmetu, pročitani su kupoprodajni ugovori zaključeni sa TĆ, ŽĆ i AĆ, te izjava tuženika s nadnevkom od 06. studenog 2023. godine, pročitan je e-mail tuženika od dana 02. kolovoza 2024. godine, te rješenje o nasljeđivanju doneseno iza ZĆ u predmetu O-412/2020, pregledan je ostavinski predmet iza smrti SĆ pod poslovnim brojem O-1232/2024, pregledane su uplatnice dostavljene uz podnesak tuženika od dana 11. ožujka 2025. godine, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 16. rujna 2025. godine s iskazima svjedoka KĆ, UĆ, te ČĆ, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 28. listopada 2025. godine s iskazima tužiteljice EĆ te tuženika OĆ, a odbijen je prijedlog tuženika da se u dokaznom postupku pročita životopis tužiteljice i da se od svih hrvatskih poslovnih banaka zatraže podatke o primanjima tužiteljice u razdoblju od rujna 2019. do veljače 2022. godine.

XIV P-1713/2024

15.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

17. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti u tom dijelu usvojen, u preostatku odbijen, pa je uz odluku o dijelu zahtjeva koji je povučen (članak 193. ZPP-a) kojem povlačenju se tuženik nije protivio, te odluci o parničnom trošku, suđeno i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

18. Naime, cijeni se korisnim ovdje istaknuti da tužiteljica dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva (podnesak od dana 24. studenog 2025. godine na listu 83 spisa) traži da se utvrdi suvlasnicom za 1/24 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška], te suvlasnicom za 1/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], uz ovlast da temeljem takvog utvrđenja, tj. donesene presude u ovoj parnici, zatraži i postigne uknjižbu navedenih prava na svoje ime, uz istodoban izbris istoga prava sa imena ovdje tuženika OĆ.

19. Ovako postavljeni dio tužbenog zahtjeva tuženik je u cijelosti priznao na ročištu dana 02. prosinca 2025. godine, pa je utemeljeno na odredbama članka 331. stavka 1. ZPP-a bilo izgledno u parnici donijeti djelomičnu presudu na temelju priznanja u svezi s navedenim dijelom tužiteljičine tražbine.

19.1. Međutim, pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da je isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], te čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], Grad Šibenik, dakle, treća osoba koja nije, niti je bila stranka (tuženik) u ovoj parnici, pa se u tom dijelu tužiteljičina deklaratorna tražbina, ali i dio iste koliko je istom tražila da se u odgovarajućem razmjeru od 1/24, odnosno 1/16 dijela suvlasništva uknjiži kao ovlaštenica označenih nekretnina, ukazuje neosnovanom zbog pogrešne pasivne legitimacije, susljedno kojoj tuženik tužiteljici nije bio ovlašten priznati opisani dio tužbenog zahtjeva, jer isti nema vrhu navedenih nekretnina vlasničkih ovlaštenja koja bi mu takvo procesno raspolaganje omogućavalo, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i zato je suđeno kao u točki II.2 izreke ove presude.

19.1.2. Tek podredno je za napomenuti, a što među strankama nije niti bilo sporno, da iste nisu bile u kakvom obvezno pravnom odnosu glede predmetnih nekretnina, pa je ocijenjeno da je dio tužbenog zahtjeva istaknut radi "izdavanja tabularne isprave", koju će zamijeniti eventualno donesena presuda o navedenom dijelu tužiteljičinog zahtjeva, očito "nespretnost" u izričaju, pa o tom dijelu nije donošena posebna odluka.

XIV P-1713/2024

20. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva glede utuženih nekretnina u K. O. [katastarska općina], pregledom zemljišnih knjiga utvrđeno je da je vrhu čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], te čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], ovdje tuženik OĆ uknjižen kao suvlasnik istih za 729/1944 dijela, a glede čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], za ½ dijela suvlasništva, pa uz traženje tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom za 1/24 dijela čest. zem. [katastarska čestica], te suvlasnicom za 1/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], s ovlašću da ista prava u tim razmjerima uknjiži na svoje ime, uz istodoban izbris istih prava sa imena ovdje tuženika, u procesnoj situaciji kada je tuženik taj dio tužiteljičina zahtjeva priznao, u tom dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan i o istom je suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se tuženiku naloži isplata od 14.308,59 eura (četrnaest tisuća tristo osam eura i 59/100 euro centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, valja istaknuti da je kupoprodajnim ugovorom kojeg je ovdje tuženik i više drugih prodavatelja, zaključio dana 28. rujna 2017. godine, u odnosu na pripadajući mu suvlasnički udio od 729/1944, sa DĆ, utanačena je ukupna kupovnina od 54.180,00 eura za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a među strankama nije bilo sporno (tako tuženik u podnesku od 11. ožujka 2025. godine i tužiteljica u tužbi) da je tuženiku od istog iznosa na ime navedenog (prodanog) suvlasničkog udjela pripalo 7.052,50 eura.

21.1. Osnovom kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 24. rujna 2021. godine za prodano vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], tuženik je uprihodio ukupno 18.900,00 eura, od čega na ime uknjiženih udjela tuženika od 729/1944 suvlasništva, što je među strankama bilo također nesporno (tako tuženik u podnesku od 11. ožujka 2025. godine i tužiteljica u tužbi), dobio 12.389,67 eura.

21.1.2. Konačno, pregledom kupoprodajnog ugovora koji je tuženik kao jedan od tri prodavatelja zaključio sa ŽĆ kao kupcem, vrhu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dana 06. studenog 2023. godine, utvrđeno je da je tuženiku na ime pripadajućeg mu suvlasničkog udjela od ½ dijela po ugovoru pripalo ukupno 51.675,00 eura, a na osnovi kupoprodajnog ugovora koji je tuženik kao jedan od dva prodavatelja zaključio sa ŽĆ kao kupcem, vrhu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dana 25. listopada 2023. godine, istom je na osnovi pripadajućeg mu suvlasničkog udjela od 729/1944, po ugovoru pripalo 1.687,50 eura, a među strankama nije bilo sporno da je tuženik na osnovi prodanog suvlasništva vrhu navedenih nekretnina uprihodio ukupno 9.175,00 eura (tako tuženik u podnesku od 11. ožujka 2025. godine i tužiteljica u tužbi), dok je ostatak navedenih iznosa, što također nije bilo sporno među strankama, te proizlazi i iz iskaza svjedokinje KĆ i same tužiteljice, pripadali su drugim ovlaštenicima navedenih nekretnina, svjedokinji KĆ kao pravnoj slijednici HĆ i UĆ, čija prava je tuženik presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-244/2016 od dana 04. svibnja 2017. godine uknjižio u razmjerom suvlasničkom udjelu od 729/1944 na svoje ime.

22. U opisanoj situaciji, tri kupoprodaje, kod zahtjeva tužiteljice od 3.526,25 eura kao

XIV P-1713/2024

½ iznosa od 7.052,50 eura koji je tuženik stekao po ugovoru sa TĆ od 28. rujna 2017. godine, iznosa od 6.194,84 eura kao ½ od 12.389,67 eura koliko je tuženik uprihodio po ugovoru zaključenim dana **.**.2021. sa AĆ, te iznosa od 4.587,50 eura kao ½ iznosa od 9.175,00 eura koliko je tuženik uprihodio po ugovorima zaključenim dana 25. listopada i **.**.2023. sa ŽĆ, sporno je bilo među strankama da li i u kojim iznosima od ukupno navedenih 14.308,59 eura koje je tuženik uprihodio sklapajući navedena tri pravna posla, postoji obveza isplate ovdje tuženika prema tužiteljici.

23. Glede navedenog valja istaknuti da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. U konkretnoj situaciji tuženik je osporavao da bi po osnovi opisane tri kupoprodaje bilo koji iznos dugovao tužiteljici, tvrdeći da je od svakog tako stečenog iznosa majci stranaka, tužiteljici i njemu tuženiku pripadao dio od 1/3, nastavno da je tužiteljici tako obračunate iznose (1/3 od 7.052,50 eura ili 2.350,83 eura, 1/3 od 12.389,67 eura ili 4.129,89 eura i 1/3 od 9.175,00 eura ili 3.058,33 eura) isplatio dijelom na račun majke stranaka SĆ, dijelom isplatom tužiteljici u gotovini na ruke.

25. Nastavno navedenom, od prihoda stečenog zaključenjem ugovora sa DĆ dana 01. travnja 2016. godine na račun majke stranaka da je uplatio ukupno 16.000,00 kuna (2.123,56 eura) koji iznos da su majka stranaka IĆ i tužiteljica trebale podijeliti po pola, a spomenutu uplatu je krijepio uplatnicom označenog nadnevka (list 49 spisa).

26. U odnosu na prihod ostvaren kupoprodajom zaključenom sa AĆ tuženik je isticao da je svatko od članova njegove obitelji trebao dobiti po 4.129,89 eura (po 1/3 od ukupnog iznosa u visini od 12.389,60 eura), a od dugovanog iznosa majci stranaka VĆ da je dao iznos od 5.000,00 kuna u gotovini, a ostatak višekratno uplatio na njen račun, dok da je dio pripadajući tužiteljici istoj isplatio u gotovini u stanu u [adresa] gdje da žive majka stranaka i tužiteljica.

27. Od 9.175,00 eura, koji je pripao obitelji stranaka, a imao se po obrazloženom principu podijeliti svakom (roditeljima, tužiteljici i tuženiku) po 3.058,33 eura, koji iznos je ostvaren temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa ŽĆ, tužiteljici da je razmjerni, istoj pripadajući dio novca isplatio u gotovini u roditeljskom stanu u [adresa], a majka stranaka da je svog dijela naknadila tuženiku 500,00 eura za obavljene radove uređenja WC u opisanom stanu, dok da je ostatak majčinog dijela ista tražila da tuženik zadrži kod sebe radi podmirenja troškova njene sahrane.

XIV P-1713/2024

28. Sud nije prihvatio utemeljenima iznesene tvrdnje tuženika o izvršenim isplatama, inače među strankama nesporno pripadajućih iznosa tužiteljici, tuženiku i majci stranaka (roditeljima istih).

28.1. To stoga, jer je tuženik dostavom odgovarajuće dokumentacije (uplatnica) u svezi s isplatom prihodovanog iznosa po ugovoru zaključenim sa DĆ, okrijepio tek uplatu majci stranaka u iznosu od 16.000,00 kuna dana 01. travnja 2016. godine (list 49 spisa) koji iznos je po tečaju na isti dan bio ekvivalent 2.127,71 eura, pa ako je tako time tuženik podmirio dugovani iznos prema majci stranaka (po vlastitim navodima istoj je trebao uplatiti 2.350,83 eura) ili majci i tužiteljici svakoj po ½ dugovanog iznosa, o preostatku uplate, za koju tuženik kaže da je istu izvršio u gotovini nije bilo dokaza.

29. Također i u svezi sa uplatama koje je tuženik trebao izvršiti tužiteljici i majci stranaka (roditeljski dio) po osnovi zaključenog posla sa AĆ, dakle, po navodima samog tuženika, svakoj po 4.129,89 eura (2/3 od ukupnog iznosa od 12.389,60 eura), tuženik je odgovarajućom dokumentacijom (uplatnicama na listovima 51 do 53 spisa) okrijepio samo ukupnu uplatu iznosa u visini od 3.448,40 eura na račun majke stranaka SĆ, to kao protuvrijednost 5.000,00 kuna uplaćenih 17. prosinca 2021. godine (663,39 eura), 5.000,00 kuna uplaćenih 03. veljače 2022. godine (664,48 eura), 5.000,00 kuna uplaćenih 02. ožujka 2022. godine (661,33 eura), 4.000,00 kuna uplaćenih 30. ožujka 2022. godine (528,24 eura), 4.000,00 kuna uplaćenih 18. svibnja 2022. godine (532,02 eura), te 3.000,00 kuna uplaćenih 21. lipnja 2022. godine (398,94 eura), a obračun uplaćenih iznosa u kunama sud je izvršio prema srednjoj vrijednosti službene tečajnice HNB-a za označene datume uplata, proizlazi da je spomenutim iznosima tuženik po navedenom osnovu podmirio tek dio dugovanog iznosa majci stranaka, dok je za isplatu tužiteljičinog dijela (4.129,89 eura) opetovao da je isti isplatio potonjoj u gotovini u stanu u [adresa].

30. Konačno, u odnosu na iznos prihoda (dijela kupovnine) koji je tuženik ostvario zaključenjem ugovora sa ŽĆ (ukupno 9.175,00 eura) od kojeg iznosa je po navodima samog tuženika tužiteljica trebala dobiti 3.058,33 eura, toliko i majka stranaka (roditeljski dio), tuženik je ponovio da je tužiteljici njezin dio isplatio u gotovini u stanu u [adresa], a majka stranaka da mu je iznosom od 500,00 eura naknadila uređenje WC-a (list 54 spisa), dok je za ostatak novca po ovom osnovu majka stranaka zatražila da ga tuženik zadrži radi podmirenja troškova njezine sahrane (o čemu računi na aversu lista 54 spisa).

31. Dakle, osim tvrdnje da je iznosom od plaćenih 16.000,00 kuna na račun majke stranaka SĆ, podmirio i ½ duga prema tužiteljici opisanog u točki 28.1. ovog obrazloženja, iako takvo što ne proizlazi iz uplatnice od dana 01. travnja 2016. godine, te ovaj sud cijeni da takva tvrdnja nije prihvatljiva (ako je tim iznosom plaćen i dio pripadajući tužiteljici, ostaje pitanje kako i kada je tuženik podmirio ostatak duga prema majci stranaka za što nije bilo dokaza), ostale iznose koje je u opisanim (među strankama nespornim iznosima) trebao isplatiti tužiteljici, tuženik tvrdi da ih je platio u gotovini, na ruke, a iste tvrdnje je pokušavao osnažiti iskazom svjedokinje svoje kćeri

XIV P-1713/2024

ČĆ, koja je navodno bila nazočna svim "gotovinskim isplata" tuženika.

32. Međutim, po ocijeni ovog suda, iskaz svjedokinje ČĆ, iako je ista uopćenim navodima pokušavala stvoriti dojam da su tvrdnje tuženika o isplati dugovanih iznosa tužiteljici u gotovini, točne, nije bio takve kvalitete da bi otklonio svaku sumnju da je tuženik doista isplatio tužiteljici, na ruke, u gotovini, ovdje zatraženi iznos od 14.308,59 eura. Naime, navedena svjedokinja je decidirano iskazala da ne zna koliko je novaca bilo u kovertama, da ih ona nije otvarala, niti novac brojala, što implicira zaključak da nije niti mogla znati da su u Zagreb nošenim kovertama bili novci, a sve da je koverte vidjela potonjih prigoda, tek je na temelju navoda svog oca, ovdje tuženika, koji joj je kazao da "nosi novce tužiteljici EĆ i baki VĆ", mogla zaključiti da su u kovertama doista ti novci i bili. Dakle, za zaključiti je da je svjedokinja ČĆ iskazivala isključivo na temelju onoga što joj je kazao ovdje tuženik, a nedvojbeno je da je isti zainteresiran za uspjeh u ovoj parnici, pače i u situaciji o kojoj "okolnosno" kazivala, dakle, da je baka SĆ ocu vratila kovertu s novcem i kazala da je nosi sa sobom, te da će joj dati onoliko novca koliko njoj (VĆ) bude trebalo kada ga bude pitala, svjedokinja ČĆ nije potvrdila da je u "vraćenoj" koverti doista bio novac, tj. da je isti vidjela. Osim obrazloženog, cijeni se da je potpuno nelogično i neživotno da je tuženik u više navrata, kako je ranije izneseno svojoj majci VĆ vršio uplate preko bankovnog računa, a tužiteljici uvijek i isključivo samo u gotovini i na ruke, a upravo ta okolnost dalje otklanja vjerodostojnost iskaza svjedokinje ČĆ, jer nesumnjivo „usmjerava“ svu komunikaciju i odnos tuženika u svezi sa isplatama, pa i onima ako je takvih bilo, kako to navodi navedena svjedokinja, „kovertama“ prema majci stranaka VĆ, a otklanja takav odnos (isplate) prema tužiteljici.

33. U odnosu na obrazloženo ocijenjen je značajnim i navod tuženika iz e-maila korespondencije (list 27 spisa) istog s tužiteljicom tijekom kolovoza 2024. godine (tužba u ovoj stvari podnesena je 30. rujna 2024. godine) u kojima tuženik decidirano navodi da „ što se tiče tebe (tužiteljice) i tvoga dijela nasljedstva koje se nalazi upisano na meni, uopće nije sporno i odgovorno tvrdim da pripada tebi i spreman sam to potpisati, ali obzirom da mi pritiš tužbom (po meni bez razloga i osnove) onda ćemo taj dio obaviti, tj. riješiti na sudu“, dakle, tuženik na sui generis način u trenutku navedene korespondencije opovrgava svoje tvrdnje da je do istog vremena, pa i „u gotovini u kovertama“ isplaćivao tužiteljici bilo kakve iznose na ime obavljenih prodaja imovine u kojoj određena prava ima i tužiteljica, jer istoj tek tada, očito prvi put, takva prava priznaje.

33.1. Da je izneseno u točki 33. ovog obrazloženja utemeljeno, krijepi i izjava s nadnevkom od 06. studenog 2023. godine (list 26 spisa) koju je netom prije spomenute korespondencije s tužiteljicom, dao, očito u svezi traženja ovdje svjedokinje KĆ, glede imovine njezinih pravnih prednika (majke HĆ) čije suvlasničke udjele je tuženik presudom u P-244/2016 uknjižio na svoje ime, a kojom izjavom tuženik također potvrđuje prava spomenute svjedokinje, pa tako i svezi s isplatom dijela sredstava koja su se ostvarila ili će se ostvariti iz prodaje navedene imovine (tako i svjedoci KĆ i UĆ u svojim iskazima).

XIV P-1713/2024

34. Pače, po ocijeni ovog suda spomenuti navodi tuženika iz točke 33.1. ovog obrazloženja otklanjaju i osnovanost tuženikova prigovora zastare, koji je u svezi s vremenom nastanka utuženih kupoprodajnih ugovora, valjalo procjenjivati isključivo u odnosu na isplatu utuženog iznosa glede ugovora sklopljenog sa kupcem TĆ dana 28. rujna 2017. godine, s obzirom na petogodišnji rok zastare.

35. Naime, odredbama članka 225. zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, ali je i odredbom stavka 1. članka 220. ZOO-a određeno da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare, pa cijeneći ranije iznesene navode tuženika iz e-mail korespondencije potonjeg s tužiteljicom od dana 02. kolovoza 2024. godine, kojima tuženik na poseban način priznaje tužiteljici prava iz imovine koju je uknjižio na svoje ime u P-244/2016 ovog suda (listovi 5 do 7 spisa) i vrijeme podnošenja predmetne tužbe (30. rujna 2024. godine) ocijenjeno je da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

36. Slijedom svega obrazloženog, uvažavajući prije svega da među strankama nisu bili sporni iznosi pripadajući tužiteljici po osnovi poduzetih pravnih radnji tuženika (utuženih kupoprodaja), te cijeneći nedvojbenim tužiteljičina prava osnovom nasljeđivanja roditelja stranaka, oca ZĆ u predmetu O-412/2020 (listovi 38 i 39 spisa) i majke SĆ iz predmeta pod poslovnim brojem O-1232/2024, a koja prava u bitnom tuženik nije niti osporavao, utvrđujući da tuženik nije tužiteljici isplatio ovdje zatražene iznose ostvarene osnovom kupoprodaja sklopljenih u svezi s istim pravima, kako je obrazloženo, suđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

37. Na kraju je za dodati da zadatak suda u ovoj parnici nije bio utvrđivati moralni profil i karakterne osobine tužiteljice, pa je ocijenjeno da životopis potonje i novčane transakcije iste, a sam tuženik nije upućivao na to da je bilo kakvu ovdje spornu isplatu tužiteljici vršio putem bilo koje banke, to su odbijeni prijedlozi tuženika da se u dokaznom postupku pročita životopis tužiteljice i da se od svih hrvatskih poslovnih banaka zatraže podaci o primanjima tužiteljice u razdoblju od rujna 2019. do veljače 2022. godine, s obzirom da eventualni supstrat takvih dokaznih prijedloga nije bio odlučujući za donošenje odluke u ovom postupku.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 2., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužiteljici koja je djelomično uspjela u parnici, po ocjeni ovog suda u razmjeru od 80% u odnosu na 20% uspjeha tuženika, približno sa 4/5 prema 1/5, te određeno popisala parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 14.308,59 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbu po kvalificiranom punomoćniku u iznosu od 250,00 bodova, te za zastupanje po takvom punomoćniku na ročištima 12. ožujka, 09. svibnja, 16. rujna, 28. listopada i 02. prosinca 2025. godine, ukupno 1.250,00 bodova (5X250,00 bodova), te za sastav podneska od dana 28. studenog 2024. godine 250,00 bodova, sveukupno 1.750,00 bodova, sukladno Tbr. 8. stavka 1. i Tbr. 9 stavka 1. u vezi s Tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 3.500,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na

XIV P-1713/2024

isti iznos po Tbr. 46 Tarife u iznosu od 875,00 eura, sveukupno je tužiteljici je utvrđen trošak u visini od 4.375,00 eura, kao i sudska pristojba u ukupnom iznosu od 284,31 eura (za tužbu 94,77 eura i presudu 189,54 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), tj. sveukupno 4.659,31 eura, a istoj je dosuđeno, razmjerno 80% uspjehu u parnici 3.727,45 eura troška, tuženiku toliko naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

24.1. Tužiteljici nije obistinjen dalje popisani trošak za sastav podnesaka od dana 28. travnja 2025. godine, to s ocjenom da isti nije bio potrebit za vođenje postupka.

U Šibeniku, dana 23. siječnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.