REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-695/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, zastupanog po punomoćniku Pavlu Fellneru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BERISLAVIĆ d.o.o., OIB: 95490255196, Mokrice 183, Oroslavlje, zastupanog po punomoćniku Srećku Vukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi zaštite autorskih prava, zabrane i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ene Fellner i zamjenice punomoćnia tuženika odvjetnice Tine Kauzlarić, 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Zabranjuje se tuženom u svom objektu auto-salonu „VOLKSWAGEN“, Mokrice 183, Oroslavje, priopćavati javnosti autorska glazbena dijela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz odredbe čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj: 111/2021.).
II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 287,10 eur, sa zateznim kamatama obračunatim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.03.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.04.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.05.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.06.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.07.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.08.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.09.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.10.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.11.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.12.2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 01.01.2025. pa do naplate,
- na iznos od 26,40 EUR, počevši od 01.02.2025. pa do naplate, te naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 200,78 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. veljače 2025. navodi da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima kao udruga autora, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF. Bez odobrenja nije moguće javno korištenje predmeta zaštite, i to autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Tvrdi da je tuženik, u razdoblju od veljače 2024. do siječnja 2025., u svojem prodajnom centru auto-salonu „VOLKSWAGEN“ u Oroslavlju (Mokrice 183), iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem. Nadalje, navodi da je, nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, no da isti priopćavanje javnosti predmeta zaštite nije uredio u skladu sa zakonskim obvezama i ishodio potrebno odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Tvrdi da je činjenicu priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma tužitelj u spornom razdoblju utvrdio kontrolama provedenim 28. veljače 2024. i 19. prosinca 2024.
2./ U odnosu na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da se kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koju je tuženik u obvezi platiti primjenjuje Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela ("Narodne novine" broj 80/92 i 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača ("Narodne novine" broj 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma ("Narodne novine" broj 116/00) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (svi objavljeni u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007).
3./ Nadalje, tužitelj navodi da se u odnosu na tuženikov prodajni centar auto- salon „VOLKSWAGEN“ u Oroslavlju, ima primijeniti: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi odredbe Tbr. 6.1. a), u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi odredbe Tbr. 3.1. a), a u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi odredbe Tbr. 3.1. a). Stoga, tužitelj potražuje od tuženika plaćanje naknade za priopćavanje javnosti predmeta zaštite u razdoblju od 1. veljače 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od po 23,70 eur za svaki mjeseca, a od 1. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025. iznos od 26,40, odnosno ukupno 287,10 eur. S obzirom da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za rečeno razdoblje kada je ista koristila, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum u skladu s mjerodavnim zakonskim propisima, tužitelj smatra da se radi o povredi autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženiku zabrani svaka daljnja povreda ovih prava za ubuduće.
4./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva. Osporava da je u utuženom razdoblju koristio predmete zaštite jer da takvo korištenje tužitelj nije utvrdio kontrolama na terenu kako u tužbi tvrdi.
5./ Tužitelj je, očitujući se na tuženikov odgovor na tužbu, naveo, u bitnome, da je tuženik neovlašteni korisnik te da je prilikom provedenih kontrola utvrđeno da tuženik koristi glazbena djela koja su u sustavu kolektive zaštite koju ostvaruje tužitelj . U odnosu na prigovor visine, ističe da je ista, s obzirom da tuženik korištenje predmeta zaštite nije uredio ugovorom s tužiteljem, obračunata na temelju tužiteljevih cjenika.
6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 7-11 spisa), ispis evidencijske kartice tužitelja s internim obračunom naknade za neovlašteno korištenje (list 12-14 spisa), opomena tuženiku (list 15 spisa), zapisnici o kontroli javnog korištenja (list 16 spisa), rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (list 17-18, 57-76 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji od 6. prosinca 2016. i 29. svibnja 2014. (list 77-100 spisa). Nadalje, saslušan je svjedok ĐU, kontrolor tužitelja (list 144 spisa).
7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
8./ Predmet spora je potraživanje naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimki umjetnika izvođača i fonograma u tužiteljevom prodajnom centru auto-salonu „VOLKSWAGEN“ u Oroslavlju, u razdoblju od veljače 2024. od siječnja 2025. i zahtjev za zabranu povrede ubuduće.
9./ Među strankama nije sporno da je tuženik djelatnost obavlja u prodajnom centru auto-salonu „VOLKSWAGEN“ u Oroslavlju, kako to tužitelj u tužbi tvrdi.
10./ Među strankama je sporna osnovanost tužiteljevog zahtjeva jer tuženik tvrdi da nije koristio glazbena djela u kako to tužitelj tvrdi.
11./ Prije svega, s obzirom na vrijeme u kojem tužitelj tvrdi da su učinjene povrede autorskih prava uslijed prestanka i zaštite kojih podnosi predmetnu tužbu, valja reći da je na snazi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj: 111/2021., dalje ZAP/21).
12./ Ostvarivanje autorskog prava, odnosno srodnih prava obuhvaća osobito davanje odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava (predmeti zaštite), kada je to odobrenje po mjerodavnim Zakonima o autorskom pravu i srodnim pravima potrebno, naplatu naknada za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz naknadu, raspodjelu naplaćenih naknada nositeljima prava, kontrolu nad korištenjem predmeta zaštite te pokretanje i vođenje postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju (čl. 214. st. 1. ZAP/21). Ostvarivanje prava u odnosu na korištenje predmeta zaštite može se ostvarivati individualno (čl. 215. ZAP/21) ili kolektivno (čl. 216. ZAP/21). Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (čl. 224. st. 1. ZAP/21).
13./ Iz rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 27. ožujka 2007. proizlazi da tužitelj ima odobrenje za takvo kolektivno ostvarivanje prava u odnosu na ostvarivanje prava glazbenih stvaratelja u pogledu njihovih glazbenih djela. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 6. prosinca 2016. proizlazi da je tužitelj ovlašten pronalaziti i evidentirati korisnike autorskih djela članova Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), obrađivati podatke vezano uz iste, naplaćivati naknadu za iskorištavanje tih autorskih djela te isplaćivati prikupljenu naknadu navedenim udrugama te davati odobrenje za korištenje navedenih autorskih djela, kao i pokretati postupke pred nadležnim upravnim i sudskim tijelima i poduzimati druge potrebne mjere radi učinkovite naplate naknada za korištenje glazbe u okviru postupaka koje pokreće u pogledu zaštite nositelja autorskih prava. Iz ovog je Ugovora razvidno da je zaključen na razdoblje do 31. prosinca 2017. te da se pod istim uvjetima automatski nastavlja primjenjivati na svaku sljedeću kalendarsku godinu ako ga niti jedna stranka ne raskine (čl. 15.).
14./ Temeljem odredbi čl. 224. i 233. ZAP/21, tužitelj je ovlašten za davanja odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela i za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), dok se, sukladno odredbi čl. 224. st. 6. ZAP/21, za tužitelja kao udrugu iz stavka 1. predmnijeva da ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava.
15./ Sukladno odredbi čl. 233. ZAP/21, prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava. No, i tužitelj, kao udruga za kolektivno ostvarivanje prava, može kontrolirati korištenje predmeta zaštite putem svojih ovlaštenih kontrolora na temelju odredbe čl. 241. ZAP/21, a što je u konkretnom slučaju tužitelj putem svoje službe i učinio provedenim kontrolama. Naime, na temelju priloženih zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela i na temelju iskaza svjedoka ĐU, koji je kao tužiteljev ovlašteni kontrolor predmetne zapisnike i sastavio, utvrđeno je da je tužitelj proveo kontrole javnog korištenja autorskih glazbenih djela u navedenom prodajnom centru tuženika 28. veljače 2024. i 19. prosinca 2024. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite navode iz iskaza svjedoka, ocjenjujući da su logični i životno uvjerljivi, te u skladu sa sadržajem isprava koje je isti sastavio prilikom kontrole. S druge strane, tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio paušalne tvrdnje da predmete zaštite nije koristio kako je učinjenim kontrolama tužitelj utvrdio. Konačno, tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi istinitost navoda svjedoka doveo u sumnju. Svjedok je iskazao, a tako je i u zapisnicima navedeno, da je utvrdio dolaskom u prostor da se na radio prijemniku pušta glazba (prilikom prve kontrole pjesma "Girl" izvođača grupe Beatles), a prilikom druge kontrole pjesma "Naš Božić" izvođača Nu Voices). Djelatnica prisutna prilikom prve kontrole da je preuzela primjerak zapisnika, no odbila ga je potpisati jer da za to nema potrebno ovlaštenje. Djelatnik tuženika prisutan prilikom druge kontrole da je omogućio svjedoku razgovarati s direktorom tuženika telefonom. Tada da primjerak zapisnika svjedok nije ostavio u auto-salonu kod tuženika, jer ga ja tako uputio tuženikov direktor.
16./ Dakle, neosnovano tuženik osporava korištenje predmeta zaštite u utuženom razdoblju.
17./ Iako je javno korištenje autorskih glazbenih djela provedenom kontrolom utvrđeno 28. veljače 2024., tuženikova obveza plaćanja odnosi se na cjelokupni mjesečni iznos u skladu s odredbom čl. 10. Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih materijala ("Narodne novine" br. 80/92., 72/93., 29/95., 50/95., 1/97., 75/97., 167/03.), kojom je propisano da će se smatrati, za neovlašteno korištenje glazbenih djela za koje je naknada predviđena u mjesečnome paušalnom iznosu, da su djela korištena u toku cijeloga mjeseca u kojem je utvrđeno neovlašteno korištenje, bez obzira na broj dana u kojima su stvarno korištena.
18./ Tuženik tijekom razdoblja utuženog u ovom postupku nije obavijestio tužitelja o navodnom prestanku korištenja predmeta zaštite, u skladu s njegovom obvezom iz odredbe čl. 233. st. 4. ZAP/21, pa osnovano tužitelj tvrdi da tuženik i nakon kontrole provedene u prosincu 2024. koristi predmete zaštite.
19./ Odredbom čl. 235. st. 1. i 2. ZAP/21, propisano je da se naknada za korištenja predmeta zaštite utvrđuje prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove komore, a ako naknada na takav način nije određena, plaća se prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
20./ U odnosu na kriterije za obračun visine naknade, u skladu s mjerodavnim Pravilnicima tužitelja, s obzirom da se radi o prodajnom prostoru, prema navodima tužitelja iz obračuna interne evidencije površine od 200,00 m2 (ispis evidencijske kartice tužitelja s internim obračunom naknade za neovlašteno korištenje , a koju tvrdnju tuženik nije osporavao, u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuje se odredbe Tbr. 6.1.a), u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi odredba Tbr. 3.1.a, a u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi odredba Tbr. 3.1. a). Navedenim odredbama citiranih Pravilnika propisano je da visina naknade ovisi o površini prostora, pri čemu se osnovica izračunava na način da za kvadraturu do 200 m2 iznosi 0,7 bodova po m2 (dakle 140 bodova), a iz obračuna tužitelja jasno je razvidan iznos vrijednosti boda temeljem svakog od citiranih Pravilnika, odnosno ukupan mjesečni iznos.
21./ Tuženik istaknutim prigovorima pravilnost navoda tužitelja temeljem kojih su utvrđeni kriteriji za izračun naknade, kao niti pravilnost samog izračuna nije doveo u sumnju.
22./ Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je tuženik, s obzirom da je u spornom razdoblju u svojem prodajnom centru (auto-salonu) iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za korištenje ovih predmeta zaštite nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem, neovlaštenim korištenjem predmeta zaštite povrijedio prava nositelja prava na ovim predmetima zaštite, pa je, sukladno odredbi čl. 281. ZAP/21, dužan isplatiti tužitelju naknadu za javno korištenje javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimki umjetnika izvođača i fonograma u utuženom iznosu.
23./ Kako se radi o mjesečnoj naknadi u paušalnom iznosu to ista dospijeva posljednjeg dana mjeseca za koji se naplaćuje. Stoga tužitelju zbog kašnjenja u plaćanju dužnih iznosa naknade pripadaju i zatezne kamate, za razdoblje od dana nakon dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. u vezi s odredbom čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje ZOO). Stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.
24./ S obzirom da je tijekom postupka utvrđena povreda autorskih i srodnih prava to je, primjenom odredbe čl. 279. st. 1. ZAP/21, sud tuženiku zabranio daljnju povredu autorskih prava priopćavanjem javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima u prodajnom centru.
25./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa).
Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife), podneska od 3. travnja 2025. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (prema T.br. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištu 10. prosinca 2025. (prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur za svaku radnju, dakle ukupno 150,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 187,50 eur.
26./ Nadalje, tužitelju je, primjenom odredaba Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, u iznosu od 6,64 eur i sudske pristojbe na presudu, u iznosu od 6,64 eur (čl. 2. st. 1. ZPP-a).
27./ Zatezne kamate na priznate troškove postupka tužitelju pripadaju počevši od donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.
28./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. siječnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
