REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1702/22-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja VD [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje, d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika GD, Sertić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.969,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.467,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23.6.2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je 7. 9.2020. stradao u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka],a koje vozilo je bilo osigurano policom od autoodgovornosti kod tuženika. Tvrdi da je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih trpi neimovinsku i imovinsku štetu te se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 29.11.2021. nakon kojeg je tuženik tužitelju isplatio iznos od 4.000,00 kuna s osnova naknade štete. Obzirom da isti iznos ne može predstavljati pravično novčanu naknadu štete tužitelju, potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa u visini od 10.100,00 kuna s osnove neimovinske i imovinske štete zajedno sa zateznom kamatom koje počinje teći od 30.11.2021. pa do isplate kao i parnične troškove uvećane za zateznu kamatu koja počinje teći od dana podnošenja tužbe. Potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Ističe da je točan navod da je isplatio iznos od 4.000,00 kuna, a koji iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio. Osporava da bi tegobe opisane od strane neurologa bile u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom kao i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je podneskom od 22.11. 2023. (list 87-89), a nakon provedenog medicinskog vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 2.530,89 EUR umanjeno za iznos od 530,89 EUR, koliko mu je ranije isplaćeno nakon podnošenja zahtjeva za naknadu štete od 29.11.2021. Tako tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2021. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3.1. Konačno, tužitelj na ročištu održanom 14.5.2025. povisuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 2.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 30.11.2021. do isplate dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. Tužbeni zahtjev je povisio uzimajući u obzir inflaciju te povećanje životnih troškova.

3.2. Tuženik se na istom ročištu protivio preinaci tužbe, te ističe prigovor zastare na preinačeni dio, a u svakom slučaju protivi se tijeku zateznih kamata u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu o prometnoj nesreći (list 6-7), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8-16), zahtjev za naknadu štete (list 17-18), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 19), obrazloženu ponudu tuženika (list 34), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ljiljane Kišur Stanušić (list 44-48), osobni zdravstveni karton tužitelja (list 56-80), dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ljiljane Kišur Stanušić (list 84-85), saslušao je sudskog vještaka Ljiljanu Kišur Stanušć (list 97) i tužitelja HD (list 100).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/22. I 146/25; dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete prouzročene prometnom nesrećom osnovom članka 1100. i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO).

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, uzročna veza ozljeda tužitelja i predmetna nezgoda te tijek zateznih kamata. Nadalje, sporna je preinaka tužbe te zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na prigovor dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva koji je tužitelj učinio na ročištu 14.5.2025. valja reći da je tužitelj navedenim podneskom povećao iznos neimovinske štete i imovinske štete, te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP-a. Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeće zahtjeve) nakon provedenog nalaza i mišljenja te uslijed povećanja životnih troškova i inflacje. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je prilikom zauzimanja pravnog shvaćanja precizirao odlučne okolnosti kojima se vodio pri izmjeni Orjentacijskih kriterija, stoga je nužno da i sudovi prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzmu iste te okolnosti u obzir, odnosno promjenu u odnosu na 2020. kada su kriteriji doneseno, posebice jer je riječo značajnim promjenama koje kao takve uvelike utječu na visinu i pravičnost same naknade. Dakle, posebni ekonomski uvjeti kao ovi (značajan porast stope inflacije) nedvojbeno predstavlja okolnosti koje sudovi trebaju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade jer u suprotnom ne bi došlo do ispunjavanja svrhe Orjentacijskih kriterija.

Nadalje, sud primjenom članka 190. stavak 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te sud, uzimajući u obzir sve navedeno, takvu preinaku smatra dopuštenom.

9. Također se ističe da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete te se presuda donosi u odnosu na stanje na dan zaključenja rasprave, a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe. Stoga je sud i prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva ocijenio neosnovanim.

10. Na ročištu održanom 14.5.2025. tužitelj je iskazao da je zadobio trzajnu ozljedu vrata te da je isti dan zatražio pomoć u bolnici nakon čega je provedena fizikalna terapija, a da slijedeći ciklus terapije nije proveden radi korone. Nadalje navodi da posljedice koje osjeća su bolovi u vratu kod promjena vremena i naglih pokreta. Protiv bolova koristi tablete, voltaren, a da su mu pomoć i njegu pružali članovi kućanstva.

10.1. Iskaz tužitelja HD sud je ocijenio kao iskren, neposredno uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu

11. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Ljiljani Kišur Stanušić koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tuženik u štetnom događaju zadobio istegnuće vratne kralježnice odnosno zadobio je trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon obavljene fizikalne terapije koja je preporučena u nalazu fizijatra od 5.10.2020. Zbog zadobivene ozljede trpio je fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg u trajanju 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju 40 dana. Pretrpio je primarni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana dok je kasni oscilirajući strah trajao kumulativno od 40 dana. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno te 30 dana po 1 sat dnevno.

12. Nakon dostavljenog zdravstvenog kartona, vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je izradio dopunu nalaza i mišljenja te navodi da je tužitelj u štetnom događaju 7.9.2020. zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice. Nadalje navodi da je ozljeda dovela do smanjenja životnih aktivnosti od 3% a što se očituje u bolovima u vratnoj kralježnici, osobito kod promjene vremena i fizičkog rada, te prisilnih položaja uz povremene spazme, kao i u redukciji kretnji u vratnoj kralježnici za trećinu punog opsega pokreta. Ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj ranije bio obrađivan i liječen radi poteškoća sa vratnom kralježnicom međutim degenerativno promijenjena vratna kralježnica je vulnerabilna na nova oštećenja te da se smanjenje životne aktivnosti odnosi samo na predmetni štetni događaj.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a tuženik prigovara da je vještak pogrešno tegobe tužitelja pripisao predmetnoj prometnoj nesreći, a sve obzirom na činjenicu degenerativno promijenjene vratne kralježnice tužitelja. Predlaže da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

14. Na ročištu održanom 14.3.2025. saslušan je vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić te ističe da je u ocjeni smanjene životne aktivnosti naveo da je uzeo u obzir degenerativne promjene te da je cijenio samo smanjenje koje se odnosi na predmetni štetni događaj. U odnosu na duljinu trajanja strahova ističe da se rukovodio medicinskom dokumentacijom odnosno tegobama tužitelja metodama dijagnostike i liječenja.

14.1. Nakon ovako iznesenih odgovora na prigovore tuženika, tuženik nije dalje predlagao izvođenje dokaza na prigovor da je vještak pogrešno tegobe tužitelja pripisao predmetnoj prometnoj nesreći niti je dalje ustrajao kod istaknutog prigovora.

15. Stoga je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje dr. Ljiljane Kišur Stanušić smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo, te sukladno članku 258. ZPP-a.

16. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje te da je tužiteljica u štetnom događaju 7.9.2020. zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da je tužiteljici nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 40 dana (900 EUR). Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana i manjeg intenziteta 14 dana (520 EUR), te da joj je smanjena životna aktivnost za 3% (600 EUR). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica i dob tužiteljice, ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 2.020,00 EUR.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 15 dana po 2 sata dnevno, te 30 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 60 sati. Tužitelj je iskazao da mu je bila potrebna pomoć i da su mu tu pomoć pružali ukućani koji su ga njegovali. Uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužitelj, sud je uzeo da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosu 8 EUR. Primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio iznos od 480,00 EUR.

19. Slijedom navedenog, određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.020,00 EUR i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 480,00 EUR, odnosno ukupno 2.500,00 EUR. Ovaj iznos umanjen je za isplaćenih 530,89 EUR, pa je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu 1.969,11 EUR.

20. Obveza pravične novčane naknade, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Članak 12. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1429/2024 od 8. 1. 2025.). Uvidom u odštetni zahtjev i povratnicu o preporučenoj pošiljci utvrđeno je da je isti podnesen 29. 11. 2021. (list 19).

20.1. Slijedom toga, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njega (sveukupno 1.969,11 EUR) zatezne kamate dosuđene tekuće od 30. 11. 2021. do isplate u visini stope zakonske zatezne kamate prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. U ovome predmetu su se vrijednosti predmeta spora mijenjale (u tužbi postavljen tužbeni zahtjev 1.340,50 EUR te konačno postavljen tužbeni zahtjev 2.500,00 EUR) ali se sve one nalaze unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT-a.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT-a) , sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), sastav podneska od 2.1.2023. i 22.11.2023. za svaki 100 bodova (Tbr. 8/1), sastav podneska od 3.5.2023. 25 bodova (Tbr.8/4 OT-a), zastupanja na ročištu 16.2.2023., 14.3.2025., 14.5.2025. i 18.12.2025. za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), zastupanja na ročištu za objavu 23.1.2026. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT-a). Ukupno je tužiteljici priznato 875 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.187,50 EUR. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 EUR, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.267,10 EUR te trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR u cijelosti, budući da je to vještačenje bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njihova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

22. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 2.467,13 EUR.

23. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

24. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud podneske tužiteljice od 27.6.2022. i 3.3.2023. (dostavlja dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi i dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje), ocjenjuje nepotrebnima budući nema potrebe za dostavu dokaza o uplatama, jer sud raspolaže takvom evidencijom.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin