REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ovr-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM Invest III AG (OIB:42497989050), Švicarska, Zug 6300 Landis+Gyr Strasse 1, zastupan po Nenadu Grofu odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika CŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], zastupan po punomoćnici Snježani Burić odvjetnici u Pregradi, radi pravnih sredstava u postupku izravne naplate, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Pregradi od 28. studenog 2025., poslovni broj: Ovr- 865/2025-4., 23. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika GŠ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Pregradi od 28. studenog 2025., poslovni broj: Ovr-865/2025-4.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„ Obustavlja se postupak.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji nije predstavljalo osnovu za obustavu postupka, već da je prvostupanjski sud bio dužan uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu nedopuštenim. Smatra da mu je takva odluka bila nužna kako bi u posebnom parničnom postupku mogao ostvarivati pravo na povrat zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava te pravo na naknadu štete. Dalje ističe da se pobijanim rješenjem povređuje njegovo pravo na pristup sudu i pravično suđenje, kao i pravo na zaštitu vlasništva, jer mu se onemogućava da pred sudom ishodi utvrđenje nezakonitosti zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja.

2.2. U žalbi nadalje navodi da ovrhovoditelj u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu nije imao aktivnu legitimaciju, budući da je prethodno prenio svoje potraživanje na treću osobu, koja je protiv ovršenika radi istog duga pokrenula ovršni postupak pod poslovnim brojem: Ovr-73/2021. Smatra da je time došlo do istodobne provedbe prisilne naplate istog duga u cijelosti različitim sredstvima ovrhe, na štetu ovršenika, što ocjenjuje nezakonitim.

2.3. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj tijekom postupka izvansudske ovrhe povukao zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji, uslijed čega je provedba izvansudske ovrhe prestala. Slijedom toga, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su prestale procesne pretpostavke za daljnje vođenje postupka, te je donio rješenje o obustavi postupka.

5. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da je prvostupanjski sud, unatoč povlačenju zahtjeva za izravnu naplatu, bio dužan uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Naime, upućivanje u parnicu u smislu članka 210. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ), pretpostavlja postojanje važeće i aktivne izvansudske ovrhe, odnosno zahtjeva za izravnu naplatu koji proizvodi pravne učinke. Budući da je ovrhovoditelj povukao zahtjev za izravnu naplatu, više ne postoji ovršni postupak u tijeku, niti predmet o kojem bi sud mogao odlučivati, pa sud nije imao osnove ovršenika uputiti u parnicu.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi o povredi ustavnog prava na pristup sudu i pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Pravo na pristup sudu nije apsolutno pravo, već podliježe zakonom propisanim procesnim pretpostavkama. Obustavom postupka zbog prestanka izvansudske ovrhe ovršeniku nije uskraćena sudska zaštita, već je postupak okončan zato što je prestao njegov predmet. Takva odluka ne predstavlja uskraćivanje pristupa sudu, nego zakonitu primjenu procesnih pravila kojima se sprječava vođenje postupaka bez pravnog interesa.

7. Jednako tako, nije povrijeđeno ni pravo ovršenika na zaštitu vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske. Ovršeniku i dalje stoje na raspolaganju odgovarajući pravni putovi za zaštitu njegove imovine, uključujući mogućnost pokretanja parničnog postupka radi povrata zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava, kao i radi naknade štete, u kojem postupku sud može u potpunosti ispitati zakonitost i osnovanost naplate, postojanje aktivne legitimacije ovrhovoditelja te eventualnu protupravnost postupanja. Za ostvarivanje tih prava nije nužno prethodno donošenje odluke o nedopuštenosti izvansudske ovrhe.

8. Žalbeni navodi o nepostojanju aktivne legitimacije ovrhovoditelja, prijenosu tražbine na treću osobu, te istodobnoj provedbi prisilne naplate istog duga različitim sredstvima ne mogu utjecati na pravilnost pobijanog rješenja, budući se o tim pitanjima ne može odlučivati u postupku u kojem je izvansudska ovrha prestala povlačenjem zahtjeva za izravnu naplatu. Navedeni prigovori mogu biti predmet ocjene u drugim postupcima pred nadležnim sudom.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovršenik ukazuje u žalbi, pravilno je utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Stoga je, na temelju članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

11. Ovršenik nije uspio sa žalbom, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić