REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-594/2020.-64.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: Š G) FUDURIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Maja Tuhtan Grgurić, odvjetnica iz Opatije, Dražica 2/II , protiv tuženika : ŠL iz [adresa]. Slovenije, 1351 Brezovica pri [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojega zastupa punomoćnica Katja Jajaš , odvjetnica iz OD Jajaš & Vukelić iz Rijeke, Trg 128. brigade hrvatske vojske, radi uznemiravanja prava vlasništva ( v.p.s. 1.327,22 eura), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 15. prosinca 2025. u prisutnosti stužitelja s punomoćnicom i punomoćnice tuženika te objave odluke dana 23. siječnja 2026. ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da prestane uznemiravati tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suvlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor, voćnjak, površine 860 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u vlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] dvorište od 51 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], obje nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel u Krku, zahvatima na zidu i uza zid izgrađen na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kako je prikazano na Skici mjerenja br. (strana) 815 izrađenoj po „Piramida“, radnja za sve vrste katastarskih, geodetskih i inžinjerskih usluga, vl. ing. geod. ML, [adresa], od 9. rujna 1994. godine, na način da nasipava zemlju uza zid i na tužiteljevu nekretninu, buši rupe u zidu i postavlja šipke u njih, te mu se ujedno zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje suvlasništva i vlasništva tužitelja, kao i bilo kakva posluga navedenih nekretnina tužitelja u budućnosti, te se nalaže tuženiku GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] pri [adresa], u cijelosti vratiti u prvobitno stanje predmetni zid i stanje na nekretninama k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor, voćnjak, površine 860 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] dvorište od 51 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], obje nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel u Krku, na način da odsipa i odstrani nasipanu zemlju uza zid i s nekretnina tužitelja (k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te da ukloni šipke iz predmetnog zida i da zabetonira rupe u zidu, sve u roku od 15 dana, a u slučaju da tuženik to ne učini, ovlašćuje se tužitelj da na trošak tuženika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi sam.

2.Nalaže se tuženiku GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tuženom GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura ( slovima:dvijetisuće dvjestopedeseteura ) u roku od 15 dana , dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tuženi odbija.

Obrazloženje

1.Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da sud naloži tuženiku da tužitelja prestane uznemiravati u suvlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] i u vlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to zahvatima na zidu i uza zid izgrađen na k. č. [katastarska čestica] sve kako je prikazano na skici mjerenja 815 izrađenoj po "Piramida", od 9. rujna 1994. i to na način da nasipava zemlju uz zid i da buši rupe u zidu i postavlja šipke u njih te da mu se zabrani takvo ili slično uznemiravanje u budućnosti. Također, da se tuženiku naloži da vrati u prvobitno stanje predmetni zid i stanje na nekretninama, da ukloni šipke iz zida i zabetonira rupe u zidu i ostalo kako je navedeno u tužbenom zahtjevu.

2. U tužbi tužitelj navodi da je on u predmetu poslovnog broja P-1098/19 podnio tužbu protiv tuženika , ali je postupak završen rješenjem o povlačenju tužbe. Navodi kako je on sa svojom suprugom suvlasnik k. č. [katastarska čestica]- u naravi kuća , dvor i voćnjak te samovlasnik susjedne k. č. [katastarska čestica]. Tuženik je vlasnik susjedne parcele oznake k. č. [katastarska čestica]. Tužitelj navodi kako je on razdvojio svoju nekretninu od nekretnine tuženika tako što je između nekretnina sagradio ogradni betonski zid visine 1 m, širine 26 cm i dužine oko 45 metara. Kaže da je zid izgradio isključivo na svojoj nekretnini. Zid predstavlja vlastitu ogradu tužitelja. Tuženik ne priznaje da bi navedena ograda bila isključivo u vlasništvu tužitelja nego tvrdi da je ograda u suvlasništvu susjeda s obje strane. Tako se u stvarnosti tuženik i ponaša kao suvlasnik ograde. Godine 2017. tuženik je više puta bušio ogradni zid sa svoje strane za potrebe betoniranja bazena. Između bazena i ogradnog zida započeo je s nasipavanjem zemlje i zatrpavanjem prostora do razine vrha zida s namjerom da na tom dijelu posadi drveće i grmlje te da pretvori u pojas zelenila . Tuženik je postupio samovlasno i kao nesavjesni gospodar jer prije natrpavanja zemlje nije sa svoje strane poduzeo nikakve mjere zaštite od oštećenja i urušavanja. Tuženik je i tijekom 2019.godine poduzimao daljnje radove na ogradnom zidu i uz njega, a unatoč zabrani koju mu je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici posl. br. P- 1191/18 izrekao sud te se toj odluci nije povinovao.

3. U odgovoru na tužbu i dalje u postupku tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Prvenstveno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije i to budući da tužitelj ničim nije dokazao da je predmetni zid izgrađen isključivo na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja. U naravi, radi se o upravo o zidu koji je ograda između susjednih nekretnina. Tuženik navodi kako zajedničku ogradu može upotrebljavati svaki od susjeda sa svoje strane do polovine njezine širine. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi upućivao na to da je upravo tuženik uznemiravao tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu ogradnog zida. Dakle, tužitelj treba dokazati da je predmetni zid isključivo njegovo vlasništvo, a zatim da bi ga upravo tuženik uznemiravao u izvršavanju njegovih ovlasti, a koje tvrdnje je tužitelj u cijelosti propustio dokazati . U vezi s navedenim tužitelj bi trebao dokazati da je eventualno uznemiravanje postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, a što ovdje nije slučaj jer u vrijeme podnošenja tužbe , tuženik niti bilo koja druga osoba po njegovom nalogu , nije izvršavao nikakve radove na svojoj nekretnini jer se nije niti nalazio u Hrvatskoj već u Sloveniji. Tuženik napominje kako je 2014. kupio nekretninu i započeo s radovima sanacije terena . Radove je izvodio isključivo na vlastitoj nekretnini pri čemu nije bilo moguće ni na koji način oštetiti predmetni zid i time nanijeti štetu tužitelju ili ga na bilo koji način uznemiravati u izvršavanju njegovih ovlasti. Tuženik nije nasipao zemlju i zatrpao prostor do razine visine vrha zida niti je posadio drveće i grmlje na taj dio zemljišta. Tuženik je upravo zbog kontinuiranog uznemiravanja od strane tužitelja , izgradio drugi zid na svojoj nekretnini dok se između dva zida nalazi zemlja koja se uredno održava i na tom prostoru nema nikakvog raslinja. Tuženik osporava da bi stavljao šipke u predmetni zid i napravio rupe u zidu niti je na bilo koji način oštetio zid ili ugrozio statiku istoga.

4. Tužitelj odgovara da nije točno da svaki susjed predmetni zid može koristiti do polovine jer se radi o zidu koji je isključivo na nekretnini tužitelja pa je isti u isključivom vlasništvu tužitelja. Od zida prema granici s tuženikovom nekretninom još je je 10-tak cm tužiteljevog terena. Suprotno tvrdnjama tužitelja u zidu ime više od 60 rupa u kojima su šipke i koje je bušio tuženik. To mu je bilo potrebno za šalovanje kad je gradio bazen.

5. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: dva puta je proveden očevid lica mjesta uz sudjelovanje dva vještaka geometra, saslušana je svjedokinja TL, saslušane su stranke, pročitane su isprave iz predmeta P-1098/19 te je pročitana cjelokupna ovom spisu priložena dokumentacija.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

7. Prema odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Kad je uznemiravanjem prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

8. U konkretnom slučaju sporno je na kojim se nekretninama nalazi sporni zid i da li radnje tuženika predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva tužitelja.

9.U postupku su provedena dva očevida i dva vještačenja. Najprije je proveden očevid i vještačenje s vještakom U.O.I.G Vidmar. Na očevidu je utvrđeno da se radi o nekretninama u [adresa], da je gledano s ceste, kuća tužitelja s lijeve , a kuća tuženika s desne strane. Između posjeda stranaka ( obje kuće imaju okućnicu ) je ogradni zid tj. zid koji dijeli posjede stranaka. Taj je zid oko 1990. izgradio tužitelj. Tuženik je sa svoje strane zida nasipao zemlju na sjeveroistočnoj strani prijepora, a u zidu su vidljive i željezne šipke koje su postavljene u zid s tuženikove strane i za koje je vidljivo da se više ne koriste. Tuženik je naknadno , nakon što je kupio nekretninu 2014. i započeo s uređivanjem, izgradio svoj zid kojim sprječava pogled na područje na kojem je bazen. Na dijelu nekretnine , između spornog zida i novog zida koji je izgradio tuženik, vidi se nasipana zemlja. Vještak geometar je u nalazu utvrdio da se sporni zid nalazi dijelom na k. č. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja , a dijelom na k. č. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika. Između spornog zida koji je gradio tužitelj i zida koji je gradio tuženik nalazi se prostor širine cca 60 cm i dužine cca 17 m koji je nasipan zemljom.

10. Na nalaz vještaka geometra tuženik nije imao primjedbi. Ukazuje kako iz nalaza vještaka jasno proizlazi da se zid nalazi na k. č. [katastarska čestica], u njegovom vlasništvu. Također, nasipana zemlja nije nasipana na tužiteljevoj nekretnini već isključivo na nekretnini tuženika.

11. Tužitelj u cijelosti osporava prikaz položaja spornog zida u odnosu na linije preklopljenog katastarskog plana. Navodi kako je on već ranije angažirao geometre i kako je utvrđeno da se sporni zid nalazi isključivo na nekretninama tužitelja. Tužitelj je , a nakon prethodne provjere međe, zid uvukao u svoju nekretninu nekoliko cm tj. nije ga izgradio točno do međe. Ukazuje na skicu mjerenja iz 1994.

12. U dopuni nalaza vještak navodi da je identifikacija spornog zida izvršena na temelju preklopa službenog katastarskog plana na dan očevida suda na licu mjesta na geodetsku izmjeru predmetnog područja. Navodi kako je početkom 2020. za k. o. [katastarska općina] proveden postupak homogenizacije katastarskog plana. Cilj je homogenizacije osigurati bolju kvalitetu katastarskih planova. Vještak navodi kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja korištena metoda preklopa. Skica iz 1994. na koju se poziva tužitelj , izrađena je u sklopu starije ortogonalne metode izmjere, a predstavlja skicu terenskog mjerenja koja je izrađena u približnom mjerilu. Vještak je i saslušan na sudu te je u svom iskazu potvrdio svoj nalaz, a to je da se sporni zid dijelom nalazi na tužiteljevim, a dijelom na tuženikovoj nekretnini. Osim toga, vještak je detaljno pojasnio nalaz. Sud u cijelosti prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

13. Tužitelj je predložio angažirati drugog vještaka što je sud i prihvatio . Ponovno je proveden očevid i vještačenje uz sudjelovanje vještaka geometra AL. Vještakinja je u nalazu utvrdila da se svojim jugozapadnim dijelom sporni zid nalazi na k. č. [katastarska čestica], au sjeveroistočnom dijelu nalazi se na k. č. [katastarska čestica]. U odnosu na prostor nasut zemljom, utvrdila je da se u cijelosti nalazi na k,č. 579/9, a koji se nalazi između spornog i novog zida. Na sjeveroistočnom dijelu zida vidljive su rupe u zidu iz kojih vire željezne šipke i dijelovi stiropora, ostaci lima, keramičkih pločica, a sve na k. č. [katastarska čestica]. Vještakinja je i saslušana te je u iskazu potvrdila da u cijelosti ostaje kod nalaza. Također je iscrpno obrazložila izradu nalaza .Sud u cijelosti prihvaća nalaz vještakinje kao stručan i objektivan.

14. U svjedočkom iskazu svjedokinja TL, supruga tužitelja, potvrdila je da su ona i suprug zid izgradili oko 1993. ili 1994. godine. Prije gradnje pozvali su geometra koji im je pokazao među između parcela te su se sa zidom povukli još 10 cm u svoje zemljište. Navodi kako je tuženik u zidu napravio rupe i postavio šipke jer mu je to trebalo kad je gradio bazen.

15. Tužitelj u stranačkom iskazu kaže da je točno da je on na očevidu izjavio da je zid građen 1987. ili 1988. , a njegova supruga je rekla da je to bilo 1993. ili 1994. tako da on ne zna se točno odrediti , ali zid da je izgrađen tih godina. Tvrdi da je tuženik napravio u zidu rupe i postavio željezne šipke kada je rađen bazen. Radnici kod tuženika su podizali teren kod tuženika te im je za to bilo potrebno da izbuše zid po cijeloj njegovoj dužini što su i učinili. Tužitelj navodi kako se on bunio zbog toga i prigovorio jer su nasipali zemlju bez da su izolirali zid . Nakon toga su radnici uza zid postavili stiropor, a kako su kasnije taj zid bušili stiropor je popucao pa je tužitelj oštećene dijelove pobacao .Izjavio je i da je radove kod tuženika prijavio građevinskoj inspekciji , ali od toga nikada nije bilo nikakvog rezultata.

16. Tuženik u stranačkom iskazu kaže kako je sve radove izvodio sukladno građevinskoj dozvoli. Kada je on kupio svoju nekretninu sporni zid je postojao. Tužitelju je predložio da bi povisili taj postojeći zid kako bi si napravili intimu, tužitelj se nakon par mjeseci tome usprotivio rekavši da je to njegov zid i da mu tuženik za to mora platiti. Tuženik je predložio tužitelju da će uza zid postaviti zelenu – živu ogradu o svom trošku, ali tužitelj je bio i protiv toga jer da će mu padati lišće. Nakon svih pritužbi tuženik je odlučio napraviti ovaj drugi zid negdje oko 2018. godine. Osporava da je bušio rupe i stavljao željezne šipke u zid. Što se tiče nasipane zemlje, navodi kako je izravnao teren, po struci je građevinski inženjer i ne vidi na koji to način ugrožava statiku zida.

17.Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelj sporni zid izgradio krajem 80-tih ili početkom 90-tih godina 20.- tog stoljeća, prije toga angažirao je geometra da mu pokaže među prema susjedu te je on zid izgradio tako da se pomaknuo u svoje oko 10 cm držeći se međe koju mu je pokazao geometar. Tuženik je u susjedstvo došao 2014. Krenuo je s izvođenjem radova te je tako podigao svoj teren i napravio si bazen. Što se tiče nasipane zemlje između spornog zida i novog zida koji je na svom terenu napravio tuženik, prema nalazu oba sudska vještaka radi se o k. č. [katastarska čestica] koja je vlasništvo tuženika. Dakle, zemlja je nasipana na tuženikovoj nekretnini. Sporni zid je na sjeveroistočnom dijelu na tuženikovoj k. č. [katastarska čestica]. Dakle, zemlja je nasipana na tuženikovoj nekretnini, Oba su vještaka potvrdila da je sporni zid sjeveroistočno na nekretnini tuženika, a prema jugozapadu na nekretnini tužitelja. Oba sudska vještaka to su potvrdila, a sud je njihove nalaze prihvatio.

18. Tužitelj se cijelo vrijeme poziva na izmjeru iz 1994. i prema njoj postavlja i tužbeni zahtjev. Sud ne može prihvatiti tužbeni zahtjev koji se temelji na skici izmjere koju je izradio geometar kojeg je privatno angažirala stranka, a ne sud. U ovom slučaju, čak je dvoje sudskih vještaka izradilo nalaz , a rezultat je isti. Oboje su i saslušani na sudu i detaljno obrazložili metode mjerenja i izradu svojih nalaza.

19. Obzirom na navedeno, sud utvrđuje da se sporni zid dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, a dijelom na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu i suvlasništvu tužitelja.

Radnje za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva su nasipavanje zemlje i bušenje rupa i postavljanje šipki u zidu. Sud je stajališta da nasipana zemlja između dva zida ne predstavlja uznemiravanje prava vlasništva. U odnosu na rupe u zidu, tuženik je osporio da ih je on napravio. Međutim, sud je stajališta da je to ipak učinjeno od strane nekoga tko je za tuženika izvodio radove poravnanja tj. povišenja terena i izgradnje bazena. Međutim, sud je također stajališta da te radnje ne predstavljaju radnje uznemiravanja prava vlasništva. Naime, vlasnik ima pravo podići tužbu kad ga netko uznemirava u pravu vlasništva. Riječ "uznemirava" znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja. Također, uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju , nasipana zemlja i rupe i šipke u zidu postavljeni su 2017., kako tužitelj i sam u tužbi navodi, a tužbu je podnio godine 2019. U vrijeme podnošenja tužbe radnje se više ne odvijaju. Radilo bi se o jednokratnim radnjama radi čega tužitelj ne može tražiti sudsku zaštitu tužbom zbog uznemiravanja.

20. Pored svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na skici mjerenja izrađenoj po geometru kojeg nije angažirao sud.

21.Pokraj ovakvih utvrđenja, sud smatra da bi bilo suvišno pozivati radi saslušanja svjedoke koje su stranke predlagale radi čega su ti dokazni prijedlozi odbijeni. Pročitane su isprave iz spisa P-1098/19 pa je utvrđeno da se radi o gotovo identičnoj tužbi kao i u ovom postupku, a svakako se radi o radnjama nasipavanja zemlje i bušenja rupa u zidu što se sve odvilo godine 2017. Taj je postupak pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tužbe.

22. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 167. ZV-a, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 221. a. ZPP-a).

23. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( dalje : OT). Tuženi je uspio u parnici pa su mu priznati slijedeći troškovi: sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročište 14. 02. 2022. 200,00 eura prema tbr. 9.t.1., očevid 29.06.2022. 200,00 eura prema tbr. 9.t.1., podnesak 1. 12. 2022. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročišta 8. 11. 2023., 1. 04. 2025. , 1. 10. 2025., 15. 12. 2025. i očevid 8. 05. 2024. , za svaku radnju po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a. Na navedene iznose priznat je i PDV od 25 %. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 22. 09. 2025. jer nakon nekoliko mjeseci od saznanja da će se na ročištu saslušati stranke, tuženik obavještava sud da mu treba tumač za slovenski jezik, što je trebalo reći davno prije. Tuženiku nije priznat trošak za pristup na ročište 11. 10. 2021. jer tog dana ročište nije održano. Tuženiku nije priznat putni trošak od 300,00 eura jer stranci koju zastupa punomoćnik koji ima sjedište izvan mjesta sjedišta suda , ne može se priznati trošak veći od troška punomoćnika koji ima sjedište u mjestu sjedišta suda. Tuženiku je ukupno priznat trošak od 2.250,00 eura o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

U Krku 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.