REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9172/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I- tuženika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Mariu Suknu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja JJU, vježbenice kod odvjetnika OJU, I-tuženika osobno te punomoćnika I. i II-tuženika VJ, odvjetnika iz [adresa], dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JJ, koji glasi: "Utvrđuje se da je bez učinka Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16. rujna 2022. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba, Heinzelova 40, dana 16.9.2022. pod posl. brojem OV-3994/2022 a zaključen između I. tuženika OJ (J) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja i II. tuženika OJ (pok. O) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja, a kojim je:
- II. tuženik OJ (pok. O) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime primljenog uzdržavanja dao u vlasništvo I. tuženiku kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 274 m2, od čega Kuća broj 19, [adresa], površine 75 m2, te dvorište površine 199 m2, sve upisano u posjedovni list 5239, k. o. [katastarska općina] pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove grada Zagreba i koja nekretnina je identična zk. čest. 2986/580 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335312, GRANEŠINA, upisano kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i pravo korištenja grobnog mjesta upisanog u očevidniku groblja Miroševac za grobno mjesto odjel RKT polje 289 razred II/I broj 19, sukladno potvrdi broj: 610-2-9529/22 od 16. rujna 2022. godine; te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe prava vlasništva UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je provedena pod posl.br. Z-49671/2022, na sljedećoj nekretnini:
zk. č.br. 2986/580 KUĆA BR. 19 U [adresa], U KOPIJI PLANA OZNAČENA BR. I. TLOCRTNE POVRŠINE 75 ČM I GRADILIŠTE, ukupne površine 70 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Granešina kod zk odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se nalaže uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog pod posl. brojem OV-3994/2022 dana 16. rujna 2022. godine pod posl.br. Z-49671/2022."
II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16. rujna 2022. solemniziran kod javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba, Heinzelova 40, pod poslovnim brojem OV-3994/2022, zaključen između I. tuženika OJ (Davorovog) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja i II. tuženika OJ (pok. O) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja.
III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe prava vlasništva I. tuženika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je provedena pod poslovnim brojem Z-49671/2022, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/580 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 19 u [adresa], u kopiji plana označena br. I. tlocrtne površine 75 čm i gradilište, ukupne površine 70 čhv te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog pod poslovnim brojem OV-3994/2022 dana 16. rujna 2022. godine pod poslovnim brojem Z-49671/22.
IV. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.089,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2026. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. rujna 2023. u bitnome navodi da su 16. rujna 2022. I-tuženik kao davatelj uzdržavanja i II-tuženik kao primatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a kojim ugovorom II-tuženik prenosi I-tuženiku cjelokupnu preostalu imovinu na kojoj je vlasnik u cijelosti, i to: nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno zk.č.br. 2986/580, u naravi kuća broj 19, [adresa] površine 75 m2 te dvorište površine 199 m2, ukupne površine 274 m2 te pravo korištenja grobnog mjesta upisanog u očevidniku groblja Miroševac za grobno mjesto odjel RKT polje 289 razred II/I broj 19, sukladno potvrdi broj: 610- 2-9529/22 od 16. rujna 2022., i to sve u naznačenoj vrijednosti u iznosu od 200.000,00 EUR, dok se I-tuženik kao davatelj uzdržavanja zauzvrat obvezao do smrti pomagati primatelja uzdržavanja, osiguravati skrb i brigu, na način da će plaćati režijske troškove za stan u kojem primatelj živi, kupovati i nabavljati mu namirnice i ostale potrepštine i hranu, voditi brigu o njegovoj osobnoj higijeni, te voditi brigu u slučaju bolesti i liječenja, te ga sahraniti po mjesnim običajima, održavati grobni humak i plaćati grobne naknade. Dakle, I-tuženik je navedenim ugovorom 16. rujna 2022. stekao pravo vlasništva na prethodno opisanoj nekretnini. Tužitelj ističe da je sin II-tuženika i njegove pok. supruge AJ, pa da kao zakonski nasljednik iza pok. AJ i potencijalni nužni nasljednik II- tuženika, a napose kao izvanknjižni vlasnik dijela prethodno navedene nekretnine, ima pravni interes za utvrđenja ništetnosti i pobijanja ugovora odnosno utvrđenja da predmetni ugovor ne proizvodi pravni učinak. Tužitelj nadalje ističe da predmetna nekretnina predstavlja stambenu kuću sa ukupno izgrađenom bruto građevinskom površinom od 327,46 m2, koja se sastoji se od 4 etaže sa 3 zasebna stana i podrumom te dvije, pregradnim zidom odijeljene, garaže površine od 2 x 18 m2. Navodi da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina između II-tuženika i pok. AJ, a koja nikada nije dala II-tuženiku suglasnost da samostalno raspolaže njenim dijelom bračne stečevine. Dakle, tužitelj navodi da II-tuženik u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti jer se radilo o otuđenju nekretnine čiji je jedan dio predstavljao nepodijeljenu bračnu stečevinu njegove supruge, dok je jedan dio nekretnine vanknjižno vlasništvo tužitelja na temelju njegovih ulaganja, a tek je preostali dio nekretnine vlasništvo II-tuženika. Tužitelj ističe da jedan od tri stana u predmetnoj nekretnini, i to konkretno dvoetažni stan u potkrovlju i ½ garaže, predstavlja vlasništvo tužitelja obzirom da je isti navedeno stekao ulaganjem vlastitih sredstava. Tužitelj navodi da je na izričit poticaj roditelja i u dogovoru s roditeljima realizirao dogradnju nekretnine (dogradnja podruma i prizemlja postojeće prizemnice te dogradnja još dvije etaže na postojećoj prizemnici; stan na 1. katu i potkrovni stan) uz naknadnu izgradnju dvije, pregradnim zidom odijeljene, garaže, kao i da je svojim iznimnim radnim angažmanom pomogao roditeljima, koji su samostalno financirali dogradnju podruma i prizemlja postojeće prizemnice te izgradnju etaže 1. kata na AB-ploči proširene prizemne etaže. Tužitelj ističe i da je, na izričit poticaj roditelja, samostalno financirao izgradnju potkrovne etaže te je, protivno odredbama građevne dozvole, realizirao zahvat bespravne izgradnje stambene potkrovne etaže, u naravi dvoetažnog potkrovnog stana, osobnim iznimnim radnim angažmanom i potrebnim novčanim ulaganjima. Dakle, tužitelj navodi da su on i njegova supruga IJ nakon ženidbe, kreditnim zaduživanjem samostalno financirali dogradnju potkrovne etaže. Dakle, tužitelj navodi da je II-tuženik sklapanjem predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju raspolagao imovinom koja mu ne pripada, i to sve kako bi onemogućio tužitelja u ostvarivanju njegovih prava kao zakonskog nasljednika iza pok. AJ u okviru ovosudnog ostavinskog postupka, kao i da je I-tuženik znao da se sklapanjem predmetnog ugovora oštećuje tužitelj. Dakle, ističe da je II-tuženik iz nedopuštene pobude, odnosno iz razloga da onemogući tužitelju nasljeđivanje iza pok. AJ, a potom i očigledno iza sebe te stjecanje prava vlasništva, raspolagao nekretninom u korist I-tuženika, a da je takva pobuda nedopuštena, odnosno protivna moralu i prisilnim propisima. Tužitelj navodi i da iz činjenice da su II-tuženik i pok. FJ kao primatelji uzdržavanja **.**.2019. s BJ (bratom tužitelja i ocem I-tuženika) kao davateljem uzdržavanja, zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se primatelju uzdržavanja prenosi nekretnina koja u naravi predstavlja 3-etažnu kuću izgrađenu u [adresa] u [adresa] sa ukupno 239,78 m2 bruto izgrađene površine na tri etaže, proizlazi činjenica da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav, odnosno da je nedopuštena pobuda utjecala na II-tuženika i I-tuženika da sklope predmetni ugovor. Isto tako, tužitelj ističe i da je II-tuženik oba ugovora o uzdržavanju sklopio u tajnosti, kao i da je bez stvarne potrebe ugovorio identične obveze s oba davatelja uzdržavanja prepustivši im zauzvrat nekretnine iznimne vrijednosti, a potpuno nesrazmjerne s preuzetim obvezama davatelja uzdržavanja. Nadalje, tužitelj navodi i da je II-tuženik u tajnosti i bez znanja tužitelja, i prethodno na razne načine darivao I-tuženika te članove njegove obitelji, i to oca BJ i sestru JJ. Tužitelj ističe i da sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nema elemente aleatornosti, budući da je II- tuženik u trenutku sklapanja predmetnog ugovora imao 94 godine (rođen 1928. godine) te je bio u posebno teškom emocionalnom periodu, budući je bio u svakodnevnom očekivanju zaprimanja obavijesti iz KB Dubrava o smrti supruge, kao i da je očigledan nesrazmjer između činidbe i protučinidbe primatelja i davatelja uzdržavanja, s obzirom da vrijednost imovine daleko nadmašuje vrijednost davanja primatelju koja se mogu predvidjeti i očekivati do njegove smrti, a što da je protivno prisilnim propisima i moralu društva te ugovor čini ništetnim. Dakle, tužitelj smatra da pobijani ugovor nije valjan odnosno da isti nije niti nastao, a podredno da je riječ o ništetnom pravnom poslu, i to zbog simulacije odnosno pokušaja I-tuženika i II- tuženika da zaobiđu odredbu zakona o nasljeđivanju koje tužitelju omogućuju nasljeđivanje iza pok. AJ te jer je njegova svrha onemogućavanje tužitelja u nasljeđivanju i stjecanju prava vlasništva na nekretnini ulaganjem u istu. Isto tako, tužitelj smatra i da je ugovor nevaljan, jer uzimajući obzir starost II-tuženika postoji mogućnost da je prilikom sklapanja ugovora postojao nesporazum između ugovornih strana o bitnom sastojku ugovora, a to je uzdržavanje II-tuženika koji zapravo već prima uzdržavanje temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. rujna 2019., pa zapravo II-tuženik nije bio svjestan koju činidbu bi od I-tuženika trebao primiti. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom se utvrđuje da je bez učinka predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te kojim se nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva I-tuženika te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Podredno predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je ništetan predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te kojim se nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva I-tuženika te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Isto tako, predlaže da se naloži I. i II-tuženiku da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka, uvećano za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. U odgovoru na tužbu I. i II-tuženik u bitnome navode da je točno da su I- tuženik kao davatelj uzdržavanja i II-tuženik kao primatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a kojim je djed unuku prenio kuću broj 19 u [adresa] u [adresa], kao i pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, a kojih nekretnina je II-tuženik bio vlasnik u cijelosti. Ističu da nije točno da je pokojna DJ, majka tužitelja, tužitelju išta željela ostaviti u nasljedstvo, a da je to razvidno i iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju za nekretninu koja se nalazi u [adresa], kojim je ½ svog suvlasničkog udjela dala svojom voljom i željom sinu BJ, ocu I-tuženika, te da je na taj način razbaštinila i u toj nekretnini tužitelja. Dakle, ističu da nije točno da su tuženici sklopili predmetni ugovor iz nedopuštene pobude, odnosno radi oštećenja tužitelja. Tuženici navode i da pok. FJ cijeli svoj život nije osporila niti tražila od II-tuženika da joj preda u vlasništvo 1/2 kuće i dvorišta i garaže u [adresa]. u [adresa], pa da je stoga netočno da II-tuženik nije smio raspolagati svojim vlasništvom u cijelosti kako on to želi. Ističu da je II-tuženik smatrao da je I-tuženik njemu, kao i pok. SJ bio najveća životna potpora u Zagrebu, pa da mu je stoga svojom željom i voljom htio predati nekretninu u vlasništvo odmah u cijelosti, odnosno da I. i II. tuženiku nije bila namjera osporiti tužitelju, kao zakonskom nasljedniku pok. GJ potencijalni nasljedni dio ili nužni dio. Nadalje, navode i da je u ovosudnom predmetnu pod poslovnim brojem R1-555/2022 medicinskim vještačenje utvrđeno da je II-tuženik na dan pregleda 16. ožujka 2023. godine osoba visoke životne dobi, ali urednog psihičkog stanja i urednih voljno – nagonskih funkcija. Navode i da je II-tuženik sam novčano financirao kuću, pa da majka iz tog razloga nikada nije potraživala suvlasnički udio u nekretnini, tj. bračnu stečevinu, već da je i ona sama do smrti tvrdila da je to kuća II-tuženika. Tuženici navode i da nije točno da je II-tuženik jedan od tri stana u nekretnini dao tužitelju, a što da proizlazi iz činjenice da tužitelj zadnjih 27 godina ne živi na predmetnoj adresi. Isto tako, navode i da je netočno da je tužitelj na izričit poticaj roditelja i u dogovoru s roditeljima realizirao dogradnju nekretnine, jer da isti nikada nije bio tražen od oba roditelja, a niti je imao ičiju suglasnost da išta nadograđuje i ulaže u tuđe vlasništvo, odnosno u vlasništvo II-tuženika. Navode i da tužitelj novcem od preuzetih kredita nije financirao izgradnju ili dogradnju kuće, već osobne potrebe. Ističu da je II-tuženik platio radove na potkrovlju firmi BETONMIX, kao i druge radove. Navode i da je u zadnjih 27 godina predmetna nekretnina u nekoliko navrata renovirana te da tužitelj u navedenim radovima nije učestvovao ni radom, ni financijama. Dakle, ističu da je iz svega navedenog razvidno da I-tuženik nije potakao II-tuženika da mu on ostavi Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju kuću, već da je to prava volja i želja II-tuženika, kao i da je II-tuženik raspolagao imovinom onako kako je mislio da je pravedno te da je osnova ugovora uzdržavanje, a ne rješavanje nikakvih imovinskopravnih odnosa, niti osporavanje tužitelju njegova prava nasljeđivanja. Smatraju i da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen sukladno moralu, prisilnim propisima te volji davatelja i primatelja uzdržavanja, a da je razlog isključivo uzdržavanje djeda po unuku, a ne nikakve netočno po tužitelju navedene pobude. Tuženici navode i da I-tuženik cijeli svoj život živi s II-tuženikom te da je do smrti i živio sa svojom bakom DJ, o kojima je isti skrbio, kuhao, čistio, pravio im društvo, živio s njima na katu, vodio ih doktoru, a da tužitelj nije dolazio zadnjih 27 godina. Kako je razvidno da tužitelj cijeli život nije brinuo, niti o svom ocu, ovdje II-tuženiku, niti o majci GJ, jer isti nije znao ni da je ista završila u bolnici, niti da je umrla, a jedva je došao i na sprovod, pa su i roditelji na isti način postupali i prema tužitelju, stoga su oboje za života raspolagali svojom imovinom, a sve kako bi svojom voljom isključili tužitelja iz vlasništva, jer po njima nije pravedno da tužitelj uopće išta od njih više dobije. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženicima.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16.9.2022. (list 18-19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 20-22, 82-83, 86, 108-109, 170, 177,199, 205-206, 221-222, 234-235 spisa), potvrdu (list 24,25,44 spisa), rješenje o izvedenom stanju (list 27-29 spisa), zapisnik o očevidu (list 30 spisa), rješenje (list 34-36 spisa), rodni list (list 37-38 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 39-43 spisa), ugovore o kreditu (list 45-46, 47, 50-52, 54-65 spisa), založnu izjavu (list 48 spisa), račune (list 66-73 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 79-81, 103-106,202-204 spisa), izjavu (list 100-102 spisa), nalaz vještaka iz spisa R1-555/2022-(list 110-112 spisa), rješenje Gž-716/2023 od 16.10.2023. (list 115-117 spisa), izjavu tužitelja (list 119-124,223-228,236-243 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (list 130 spisa), rješenje o osnivanju poduzeća (list 133-137 spisa), rješenje od 5.01.2005. (list 131-132,138-139 spisa), prijavu potraživanja (list 141-146 spisa), ugovor o korištenju stana za službene potrebe (list 147-148 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 149-152 spisa), plan otplate (154-157 spisa), pisma tužitelja (list 159-169,212-213,215-217 spisa), e-mail (list 171,183,198,214 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 174-176,190192 spisa), prijedlog za upis prava vlasništva (list 178 spisa), rješenje ovog suda Z-12513/17 (list 181-182 spisa), rješenje Z-12959/17 (list 194-196 spisa), sudski oglas (list 197 spisa), saslušane su stranke, te su saslušani svjedoci ĐJ, CJ, ŽJ, IJ, BJ, ČJ, PJ, RJ, ŠJ, TJ i ZJ.
4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, ali da je eventualno kumulirani zahtjev u cijelosti osnovan.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem da je bez učinka, odnosno ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
7. Između stranaka nije sporno da su 16. rujna 2022. I-tuženik kao davatelj uzdržavanja i II-tuženik kao primatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a kojim ugovorom II-tuženik prenosi I-tuženiku cjelokupnu preostalu imovinu na kojoj je vlasnik u cijelosti, i to: nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno zk.č.br. 2986/580, u naravi kuća broj 19, [adresa] površine 75 m2 te dvorište površine 199 m2, ukupne površine 274 m2 te pravo korištenja grobnog mjesta upisanog u očevidniku groblja Miroševac za grobno mjesto odjel RKT polje 289 razred II/I broj 19, sukladno potvrdi broj: 610- 2-9529/22 od 16. rujna 2022., i to sve u naznačenoj vrijednosti u iznosu od 200.000,00 EUR, dok se I-tuženik kao davatelj uzdržavanja zauzvrat obvezao do smrti pomagati primatelja uzdržavanja, osiguravati skrb i brigu, na način da će plaćati režijske troškove za stan u kojem primatelj živi, kupovati i nabavljati mu namirnice i ostale potrepštine i hranu, voditi brigu o njegovoj osobnoj higijeni, te voditi brigu u slučaju bolesti i liječenja, te ga sahraniti po mjesnim običajima, održavati grobni humak i plaćati grobne naknade.
8. Sporna je valjanost predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
9. Iz Ugovora o kreditu (list 54-63 spisa) proizlazi da je tužitelj 22. travnja 1984. sklopio predmetni ugovor s TPK Industrija termoenergetskih postrojenja, procesne opreme i kotlova, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za izgradnju stambenog objekta u [adresa], odnosno na nekretnini koja je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
10. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da su njegovi roditelji 1959. godine kupili staru drvenu kuću, a onda još negdje 1963. gradilište u [adresa], gdje je izgrađena predmetna kuća, koja se sastoji danas od podruma, prizemlja, prvog kata i dvoetažnog potkrovlja. Naveo je da je u početku kuća bila napravljana do prve etaže, a da je potom 1982. godine napravljen kat koji je platio II-tuženik, a da je potkrovlje napravljeno nakon tužiteljeve ženidbe 1983. te da su tužitelj i njegova supruga s dvoje djece živjeli u tom potkrovnom stanu od 1983. do veljače 1996., kada je dobio stan na korištenje od HEP-a te se preselio u [adresa]. Istaknuo je da se njegov brat oženio 1990. godine te da je živio u stanu u prizemlju. Dakle, naveo je da su od 1990. do veljače 1996. u toj kući živjeli njegova supruga, on i njihova djeca, da su u prizemnom stanu živjeli njegov brat sa svojom obitelji, a da su njegovi roditelji živjeli na katu, odnosno da su to bila tri odvojena domaćinstva. Tužitelj je naveo da odnosi nisu bili sjajni, pa da se on radi mira odselio sa svojom obitelji čim mu se ukazala prilika. Istaknuo je da je roditelje posjećivao jedan do dva puta mjesečno te po potrebi, a da je nekada bio 10 dana za redom kada bi nešto tamo radio, ali da nikada nije više tamo prespavao. Tužitelj je naveo i da su ga roditelji nagovarali da se vrati živjeti u tu kuću, ali da on to nije učinio. Istaknuo je da je prestao dolaziti u obiteljsku kuću negdje oko 15. ožujka 2023. kada su promijenili bravu na ulaznim vratima kuće te da je došao sa sudskom komisijom da se napravi medicinski pregled oca. Naveo je da je 2019. II-tuženik sklopio s njegovim bratom BJ ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na kuću u [adresa]. Naveo je i da je njegova majka umrla **.**.2022., a da je II-tuženik 12 sati prije njezine smrti potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojim unukom ovdje I-tuženikom za cijelu tu kuću u [adresa], kao i tužiteljev stan koji je u potkrovlju te kuće. Istaknuo je i da je II-tuženik prije tog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, darovao polovicu garaže tužiteljevoj nećakinji, odnosno Davorovoj kćeri, a da bi na kraju tim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagao sa cijelom nekretninom i garažom. Tužitelj smatra da su to sve napravili kako bi njega onemogućili u konzumiranju njegovih nasljednih prava. Istaknuo je da su njegovi roditelji do smrti majke živjeli sami i brinuli se sami za sebe u odvojenom stanu, a nakon što je mama umrla da je njegov brat preuzeo brigu o ocu.
11. I-tuženik OJ je u svom iskazu u bitnome naveo da je 2014. godine završio fakultet i zaposlio se, pa da se od tada brine za svoga djeda (II-tuženika), a da se brinuo i za baku DJ do njezine smrti, i to na način da odlazi u dućan, priprema doručak, ručak i večeru, a pranje obavlja vikendom. Istaknuo je da tužitelja nije viđao godinama, odnosno da nije dolazio u obiteljsku kuću, a da je ponekad navratio radi pokušaja da mu II-tuženik daruje neke nekretnine te da mu je II-tuženik darovao neke nekretnine u općini [adresa], gdje su parcele i kuća. Istaknuo je da je na zajedničku inicijativu njega i II-tuženika potpisan predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naveo je da je oko 2020. godine prebacio prebivalište iz [adresa] u [adresa] jer je imao plan otvoriti OPG, ali da je imao cijelo vrijeme prijavljeno boravište u [adresa], a gdje je i živio. Istaknuo je da je želja njegove bake i djeda bila da će o imovini raspolagati onaj koji zadnji ostane.
12. II-tuženik OJ je u svom iskazu u bitnome naveo da su on i njegova supruga gradili kuću u [adresa] i kuću u [adresa] svojim sredstvima, a da su im sinovi pomagali jer da su bili kod njih na hrani. Naveo je da je tužitelj tada bio dijete i da je išao u školu. II-tuženik je nadalje naveo da je potkrovlje radio njegov prijatelj zidar te da je on sve sam financirao. U odnosu na tužitelja, naveo je da je on podigao neki kredit, a da je od tog novca kupio auto i potrepštine za kuću. II-tuženik je naveo i da on nikada nije pismeno nešto u vezi tog potkrovlja dao, ali da je dozvolio tužitelju da izradi stan i da stanuje u njemu. Istaknuo je da tužitelj, a ni njegova djeca, nisu dolazili kod njega i njegove žene od kada su se odselili te da im nisu ništa pomagali, a niti ih pitali je li im što treba. II-tuženik je naveo da su se o njemu brinuli njegov sin BJ i njegov unuk UJ (I. tuženik), a koji je živio s njime i njegovom pok. suprugom u stanu od kada mu je bilo 10 godina. Naveo je i da se I-tuženik sada brine za njega, i da je zato potpisao taj ugovor za kuću u [adresa]. II. tuženik je naveo i da je tužitelj od njega dobio u [adresa] kuću i neku zemlju. II. tuženik ističe i da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potpisao poslije smrti njegove supruge, ali da se ne sjeća datuma. Istaknuo je i da je predmetni ugovor potpisao s unukom jer on živi s njime i brine se o njemu, a da ga tužitelj i njegova obitelj nisu posjetili 27 godina. Nadalje, naveo je i da ima ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom BJ, ali da je htio potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s unukom UJ, jer ga voli i jer se on brine za njega te da je htio da sve to njemu ostane i da ostane u Zagrebu.
13. Svjedok ĐJ je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio susjed tužitelja i njegovog brata BJ u [adresa], kao i da poznaje II. tuženika OJ, s kojim je dugo godina radio u Rudaru, Zagreb u komercijali. Istaknuo je da je stan u potkrovlju radio tužitelj, a da to zna jer da mu je II. tuženik OJ na radnom mjestu 1982. godine rekao da je uzeo kredit kako bi na kući u [adresa] nadogradio etažu odnosno kat i potkrovlje, kao i da mu je godinu ili dvije kasnije rekao da je tužitelj uzeo kredit kako bi uredio to potkrovlje odnosno stan u potkrovlju. Isto tako, svjedok je naveo da mu je II. tuženik tada rekao da je dopustio tužitelju da napravi taj stan, a sve s obzirom da je tužitelj tada živio kao podstanar na drugoj lokaciji. Istaknuo je da mu je tužitelj kasnije pričao da ima nekih problema s ocem te da se odselio iz tog stana u potkrovlju, a da mu otac ne dozvoljava da iznajmi taj stan, kao i da tužitelj plaća režije za taj stan u potkrovlju. Svjedok je naveo da koliko on zna da je brak između II. tuženika i njegove supruge bio skladan te da II. tuženik nikada nije spominjao da bi on i njegova supruga podijelili svoju imovinu. Isto tako, naveo je da je znao viđati pok. FJ u domu zdravlja u Grižanskoj kod liječnika te da je sama dolazila kod liječnika. Istaknuo je i da smatra da II. tuženik nije od svojih primanja i primanja svoje supruge mogao napraviti kuću u [adresa] i kuću u [adresa] te dizati kat u [adresa].
14. Svjedok CJ je u svom iskazu u bitnome naveo da je stric tužitelja i brat II. tuženika te da je on živio kod II. tuženika u kući u [adresa] i pomogao mu raditi tu kuću u [adresa] od kopanja temelja pa dalje. Naveo je da je oko 1980. godine kuća nadograđivana, odnosno rađen je kat i potkrovlje, kao i da je on u tom dijelu pomagao svom bratu, a da zna da su na kući radili nekakvi majstori i tužitelj, a da je radio i tužiteljev brat BJ sa svojim nekim kolegama. Međutim, istaknuo je da ne zna tko je to sve financirao, ali da zna da je tužitelj sa svojom obitelji živio u tom stanu. Svjedok je naveo i da su II. tuženik i njegova pokojna supruga bili u skladnim odnosima te da nije nikada čuo da je između njih bilo nekih većih nesporazuma. Naveo je da je bio u kući kod II. tuženika te da je u kući uvijek bio prisutan ili njegov nećak BJ ili I. tuženik.
15. Svjedok ŽJ, ujak tužitelja te šogor II. tuženika, u svom je iskazu u bitnome naveo da zna da je tužitelj uzeo više kredita za izgradnju kata i potkrovlja na kući u [adresa], jer da II. tuženik i njegova supruga nisu mogli financirati nadogradnju te kuće i istovremeno izgradnju kuće u [adresa]. Dakle, naveo je da smatra da je tužitelj kreditima i svojim sredstvima financirao nadogradnju u [adresa], kao i da je svojim radom i nešto financijski financirao izgradnju te kuće u [adresa]. Svjedok je istaknuo da je tužitelj živio u tom potkrovlju u Dubravi 10-ak godina, ali da su se odnosi poremetili, pa da se on odselio u drugi stan. Smatra da je najveći problem nastao zato što su njegova pokojna sestra i njen muž UJ (II. tuženik) htjeli izjednačiti oba dva sina, odnosno da je tužitelj uspješniji, završio je fakultet te je izgradio kuću na Kupi i na moru, dok njegov brat BJ nije završio fakultet i nije tako uspješan, a da su oni htjeli da oni budu podjednaki. Istaknuo je i da je njegova sestra DJ i danas živa, da sigurno do ovoga svega ne bi došlo jer da bi ona u podjeli imovine bila pravičnija. Svjedok je naveo i da se FJ prije svoje smrti sama brinula za sebe.
16. Svjedok IJ, supruga tužitelja, u svom je iskazu u bitnome navela da se vjenčala s tužiteljem 1982. godine te da je tada htjela živjeti u kući svojih roditelja u [adresa], ali da je tužiteljeva majka rekla da to nije u redu, pa da su stoga bili podstanari u Donjoj Dubravi. Navela je da su i ona i tužitelj uzeli kredit te da su nakon izgradnje kata i potkrovlja preselili u taj stan u ljetu 1983. godine, kao i da su taj stan prije toga morali i namjestiti odnosno opremiti. Nadalje, navela je i da su živjeli tu tom stanu od 1983. do 1996 godine, kada je tužitelj dobio na korištenje stan od HEP-a, a koji stan su kasnije otkupili pa da su htjeli iznajmiti stan u potkrovlju u [adresa], ali da se tužiteljeva majka i brat s time nisu slagali, pa da ga stoga nisu iznajmili. Istaknula je i da su roditelji tužitelja sudjelovali u financiranju izgradnje, odnosno nadogradnje te kuće, ali da ona ne zna u kojem dijelu. Isto tako, navela je i da je tužitelj pomagao pri izgradnji kuće u [adresa], ali da ne zna je li on financijski pomagao roditeljima za izgradnju te kuće u [adresa]. Svjedokinja je navela i da je II. tuženik prethodno bio sastavio oporuku kojom donji stan ostavlja svom sinu BJ, stan na katu da ostavlja svojoj supruzi jer je mislio da će ista živjeti duže od njega, dok taj stan u potkrovlju ostavlja tužitelju JJ, a da je tužitelj potom rekao svom ocu kako mi ostavljaš nešto što je već njegovo, pa da je oko toga izbila svađa. Istaknula je i da su II. tuženik i njegova supruga pok. DJ bili u skladnom braku i jako su se voljeli te za života nisu međusobno dijelili svoju imovinu. Navela je i da je čula da je pok. FJ sama sebi skuhala ručak na taj dan kad je umrla, pa da smatra da su i svekar i svekrva prilično samostalno živjeli. Isto tako, navela je i da joj je tužitelj rekao da je II. tuženik nakon što su se posvađali rasparao tu oporuku.
17. Svjedok BJ, brat tužitelja, otac I. tuženika i sin II. tuženika, u svom iskazu je u bitnome naveo da su u predmetnoj kući u [adresa] živjeli njegovi roditelji, on i njegov brat, ovdje tužitelj. Naveo je da kada se tužitelj htio oženiti da su njegovi roditelji skupili nešto novaca, pa da su roditelji izgradili taj prvi kat i potkrovlje, a da je tužitelj financirao stolariju u tom potkrovlju i sve unutarnje uređenje te je kupio namještaj. Naveo je da je tužitelj sa suprugom i djecom živio u tom stanu od 1982. do 1996. godine, a kada je dobio stan od HEP-a pa se odselio. Istaknuo je da su zategnuti odnosi između tužitelja i njega, odnosno između tužitelja i roditelja proizašli iz toga što je tužitelj kad je odselio vršio pritisak na roditelje da oni njemu daju uvijek nešto, odnosno pritiskao ih je da mu daju dio djedovine u Oklaju, a kada je razgovarao s roditeljima nikad nije htio da on budem prisutan tom razgovoru. Svjedok je naveo da je nakon smrti njegove majke, II. tuženik potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s I. tuženikom, i to zato što on boluje od karcinoma, ne može raditi i nema trenutno primanja. Svjedok je naveo i da su njegovi roditelji financirali kuću u [adresa], a da je najvište on fzički radio, a da je nešto radio i tužitelj. Naveo je i da tužitelj nije bas dolazio kod roditelj nakon što se odselio. Svjedok je naveo i da se on brine o II. tuženiku sukladno ugovoru u o doživotnom uzdržavanju, a da se o njemu brine i I. tuženik sukladno svom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Istaknuo je i da su njegovi roditelji živjeli skladno te da za života nisu međusobno dijelili svoju imovinu.
18. Svjedok ČJ je u svom iskazu u bitnome naveo da poznaje tužitelja od 1981. godine kao kolegu s posla u TPK tvornici parnih kotlova te da zna da je tužitelj digao kredit za nadogradnju i uređenje stana na katu kuće u [adresa], ali da ne zna detalje oko toga koji je iznos kredita tužitelj dobio i je li mu to bilo dovoljno za cjelokupnu nadogradnju i uređenje stana. Svjedok je naveo i da misli da je tužitelj bio u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, a da to zaključuje zato što su mu roditelji dali da nadogradi taj stan. Svjedok je istaknuo i da je stambena komisija TPK obilazila te stanove koji su se kupovali odnosno te nekretnine koje su se adaptirale, pa ako nisu postojali uvjeti, bodovi i odobrenja, TPK takvim osobama ne bi dao kredit.
19. Svjedok PJ je u svom iskazu u bitnome naveo da poznaje tužitelja od 1981. godine kada su radili u istoj sobi u TPK te da je tužitelj tada živio u kući u [adresa] i to blizu centra [adresa]. Istaknuo je da je TPK tada davao kredite za izgradnju odnosno i za nadogradnju i adaptaciju stana u potkrovlju te da je tužitelj dobio kredit za nadogradnju i adaptaciju stana, a da je on to sve vidio kada je došao sa svojom rugom u taj stan kada je već bio završen. Naveo je i da je kredite odobravao Radnički savjet, koji je imao Stambenu komisiju koja je sve to nadgledala, pa da se nije moglo taj novac potrošiti nenamjenski, odnosno da je svaki iznos tog kredita morao biti pravdan računima za koji se kupovao primjerice materijal. Svjedok je naveo i da smatra da tužitelj nije mogao dobiti predmetni kredit od TPK bez suglasnosti svojih roditelja koji su vlasnici nekretnine i da su morali apsolutno imati građevinsku dozvolu.
20. Svjedok RJ je u svom iskazu u bitnome naveo da poznaje tužitelja i njegovoga brata BJ, a da je poznavao i njihove roditelje i cijelu obitelj, ali da više nije u kontaktu s njima preko 20 godina. Naveo je i da zna da je tužitelj krajem 1980-ih godina u obiteljskoj kući u [adresa], sebi pravio stan i to nadogradnjom kata na toj prizemnoj kući. Svjedok je istaknuo da je on nekoliko mjeseci radio i pomagao na dizanju tog kata i vraćanju krova, ali da se ne sjeća jesu li mu nešto platili za to. Naveo je i da zna da je izgradnju tog stana na katu financirao tužitelj te da je on bio glavni te nabavljao materijal i slično. Svjedok je naveo i da smatra da je imovina roditelja tužitelja bila zajednička imovina te da ju nisu dijelili.
21. Svjedok ŠJ je u svom iskazu u bitnome navela da zna da su tužitelj i njegova supruga financirali gradnju točnije proširenje kuće koja je bila stara i mala te nadogradnju kata na tu kuću, i to tako što su oboje digli kredite. Istaknula je da su roditelji tužitelja tada već bili u mirovini ili pred mirovinom, pa da stoga smatra da oni za to nisu imali novaca. Navela je i da tužiteljev brat BJ u vrijeme nadogradnje kuće nije radio, pa da nije ni mogao financirati isto. Nadalje, navela je da je u prizemlju bio tužiteljev brat BJ sa svojom obitelji, da su na prvom katu bili njegovi roditelji, a da je u potkrovlju bio tužitelj i njegova obitelj. Istaknula je i da su roditelji tužitelja bili u dobrim odnosima, nisu se svađali, niti su dijelili imovinu za života međusobno. Navela je i da je pokojna FJ do zadnjeg dana kuhala i radila sve poslove po kući. Svjedokinja je istaknula i da ni roditelji tužitelja, a ni njegov brat BJ nikada nisu osporavali da je taj stan u potkrovlju tužiteljev.
22. Svjedok TJ, bratić tužitelja, u svom je iskazu u bitnome naveo da su mu roditelji rekli da je nadogradnju stana u potkrovlju financirao tužitelj i njegova supruga. Nadalje, naveo je i da kada se 1996. godine vratio iz Njemačke u Zagreb da je nešto prije toga tužitelj iselio iz tog stana [adresa], kao i da su međuljudski odnosi između tužitelja i njegovih roditelja te brata BJ i tužitelja bili poremećeni. Istaknuo je da je pokojna FJ pokušavala izjednačavati tužitelja i BJ koji nije bio uspješan odnosno koji već od 2008. nije zaposlen, pa da je govorila da treba BJ ostaviti tu kuću u [adresa]. Stoga je prekinuo i nije više u kontaktu s BJ i njegovom obitelji, jer smatra da to nije pravedno. Istaknuo je i da je odnos između tužiteljevih roditelja bio jako dobar te da nisu za života među sobom dijelili svoju imovinu. Nadalje, naveo je i da je tužitelj i nakon iseljenja dolazio roditeljima u posjetu, kao i da ni roditelji tužitelja, a ni brat tužitelja BJ nikada u razgovorima nisu osporavali da je taj potkrovni stan vlasništvo tužitelja.
23. Svjedok ZJ je u svom iskazu u bitnome naveo da poznaje tužitelja budući je stanovao u blizini njihove obiteljske kuće na adresi [adresa] te da je on radio kao pomoćnik majstoru zidaru kada je tužitelj izvodio to stubište i potkrovlje. Istaknuo je da je to stubište i potkrovlje financirao tužitelj.
24. Svjedok NJ, sestrična II. tuženika, u svom je iskazu u bitnome navela da su II. tuženik i njegova supruga pokojna FJ prvo izgradili prizemlje, a potom i I. kat predmetne kuće na adresi [adresa]. Navela je i da su potom tužitelj i njegova supruga izgradili potkrovlje i stan u tom potkrovlju, a što su sve sami financirali. Istaknula je i da je tužitelj i nakon što se odselio bio u dobrim odnosima s roditeljima, ali da joj je 15-ak dana prije smrti pokojne AJ, I. tuženik rekao da će "sjebati strica i da neće dobiti ništa". Nadalje, navela je i da su se II. tuženik i njegova supruga dobro slagali i imali skladan brak te da nikada nisu međusobno razgovarali o podjeli bračne stečevine.
25. Svjedok EJ je u svom iskazu u bitnome naveo da je liječnik te da su mu do 2020. godine, a kada je otišao u mirovinu, dva puta mjesečno dolazili u ordinaciju II. tuženik i pokojna FJ. Naveo je da je pokojna FJ sama dolazila te da ju nitko nije dovodio, kao i da on ne zna ništa o imovinskim odnosima u obitelji.
26. Svjedok KJ je u svom iskazu u bitnome naveo da mu je tužitelj bio direktor u HEP-u te da ga je tužitelj negdje 1994. godine zamolio da njegove roditelje autom odveze u bolnicu, pa da je stoga odvezao II. tuženika i njegovu suprugu u bolnicu.
27. Sud je u bitnome prihvatio iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka (osim iskaza svjedoka BJ), budući da su njihovi iskazi logični i uvjerljivi jer su isti u međusobnom suglasju kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima.
28. Iz gore navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj financirao izgradnju stana u potkrovlju kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Isto jasno proizlazi iz Ugovora o kreditu (list 54-63 spisa).
29. Naprotiv, iskazi I. i II-tuženika te svjedoka BJ u dijelu u kojem isti osporavaju i negiraju ili umanjuju činjenicu da bi tužitelj svojim radom i vlastitim sredstvima izgradio stan u potkrovlju predmetne nekretnine sudu su potpuno nelogični i ne uvjerljivi te stoga ne prihvatljivi. Naime, niti jedan svjedok, osim njih trojice, a radi se i o relativno bliskoj rodbini i prijateljima i poznanicima nije osporio da bi tužitelj svojim radom i svojim sredstvima, odnosno i kreditom i sredstvima svoje supruge izgradio taj potkrovni stan na predmetnoj nekretnini.
30. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je II-tuženik sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (kako navodi tužitelj - 10 sati prije smrti svoje supruge AJ) želio onemogućiti tužitelja da ostvaruje svoje nasljedno pravo iza njega i pok. AJ te na taj način regulirati imovinsko pravne odnose. Naime, i sam II. tuženik je u svom iskazu naglasio da je predmetni ugovor sklopio jer da ga tužitelj i njegova supruga i djeca nisu posjećivali, a iz čega jasno proizlazi da je II. tuženik sklapanjem navedenog ugovora želio imovinsko pravno sankcionirati tužitelja. Isto tako, iz iskaza svjedoka proizlazi da II-tuženik i njegova pokojna supruga FJ nisu dijelili bračnu stečevinu za vrijeme života, pa stoga proizlazi da suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini predstavlja bračnu stečevinu pokojne AJ, a iza koje pravo nasljeđivanja ostvaruje i tužitelj kao njezin sin.
31. Isto tako, iz iskaza većine saslušanih svjedoka proizlazi da su II-tuženik i njegova supruga FJ dozvolili tužitelju da sebi izgradi i uredi stan u potkrovlju predmetne nekretnine, dok svjedok ČJ ističe da misli da je tužitelj bio u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, a da to zaključuje zato što su mu roditelji dali da nadogradi taj stan. Naime, svjedok navodi da je stambena komisija TPK obilazila te stanove koji su se kupovali odnosno te nekretnine koje su se adaptirale, pa ako nisu postojali uvjeti, bodovi i odobrenja, TPK takvim osobama ne bi dao kredit.
32. U odnosu na I-tuženika iz provedenih dokaza proizlazi da je isti bio svjestan pobude za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane II. tuženika. Naime, iz iskaza svjedoka NJ, a koji ovaj sud prihvaća kao uvjerljiv, proizlazi da je I. tuženik želio izigrati strica odnosno tužitelja, a na način da tužitelj ne dobije ništa od imovine prilikom nasljeđivanja. Naime, ista u svom iskazu navodi da je tek možda 15 dana prije smrti pok. GJ saznala da postoje nekakvi problemi i to na boćalištu u Kranjčevićevoj, kada je razgovarala s I-tuženikom OJ mlađim - Davorovim sinom, koji joj je u razgovoru rekao: "Sjebat ću strica, neće dobiti ništa."
33. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su I. tuženik i II. tuženik sklopili predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi onemogućili tužitelja u nasljeđivanju imovine iza pok. AJ i II. tuženika. Naime, u vezi s nekretninom u [adresa] roditelji tužitelja sklopili su 2019. godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljevim bratom BJ, dok je predmetnim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kako navodi tužitelj, 10 sati prije smrti pok. AJ, II-tuženik prenio kuću u [adresa] na svoga unuka ovdje I-tuženika, iako je ta kuća bračna stečevina njegovih roditelja te iako je tužitelj financirao i izgradio potkrovni stan na toj nekretnini.
34. U skladu s čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022; dalje: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. S druge strane, st. 2. istog članka određeno je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
35. Nadalje, u skladu s čl. 322. st. 1. ZOO-a Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
36. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem te citiranim zakonskim odredbama, predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, po mišljenju ovog suda, sklopljen je s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa I. tuženika, a čime je tužitelj kao zakonski nasljednik pok. AJ i II-tuženika izgubio mogućnost nasljeđivanja svojih roditelja, a ne radi dosmrtnog uzdržavanja II. tuženika.
37. Radi se dakle o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021. godine.
38. S obzirom da je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bez učinka te je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je navedeni ugovor ništetan.
39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.
40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 15. rujna 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 14. veljače 2024. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za sastav podneska od 24. travnja 2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 14. svibnja 2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 8. listopada 2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 18. veljače 2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 16. rujna 2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 825 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (1.650,00 EUR) i poreza na dodanu vrijednost (412,50 EUR) iznosi 2.062,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR (koliko je tužitelj već i platio). Dakle, tužitelju pripada naknada troškova u ukupnom iznosu od 2.089,05 EUR.
41. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
42. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. veljače 2024., s obzirom da je predmetnu dokumentaciju mogao dostaviti već uz tužbu, pa stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu iako je pozvan da taj trošak plati jer ga troškovnikom nije tražio.
43. Budući da nisu uspjeli u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. siječnja 2026. godine
Sudac:
Goran Goluža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 53,09 eur
2. I i II-tuženiku po punomoćniku
