Poslovni broj 82Pn-23/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Korneliji Dodig, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Šibensko- kninske županije, OIB: 05973512866, Stjepana Radića 83, Šibenik kojeg zastupa punomoćnica BĐ, dipl. iur. zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključenje 9. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Krešimira Škarice, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika BĐ, dipl. iur., na ročištu za objavu presude održanom 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja šibensko-kninske županije, OIB: 05973512866, Stjepana Radića 83, Šibenik, da tužiteljici TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.400,00 EUR-a, te s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 480,00 EUR-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.400,00 EUR-a od podnošenja odštetnog zahtjeva 12. listopada 2022. do isplate, a na iznos od 480,00 EUR-a od presuđenja do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se dio zahtjeva tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 480,00 EUR-a od 12. listopada 2022. do 23. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja šibensko-kninske županije, OIB: 05973512866, Stjepana Radića 83, Šibenik, da tužiteljici TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.079,67 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 17. ožujka 2022., oko 14,45 sati, u [adresa], kretala stepeništem ustanove Ambulante Doma zdravlja Šibenik (koja se nalazi na području koje obuhvaća Dom zdravlja Šibenik, a koji je kasnije promijenio naziv u Dom zdravlja šibensko-kninske županije), koje je bilo mokro i klizavo, zbog čega je posrnula i pala te pri tom zadobila tešku tjelesnu ozlijedu zbog koje je upućena u Opću bolnicu šibensko-kninske županije, a daljnje liječenje je nastavila u specijalističkim ordinacijama. U štetnom događaju da je pretrpjela neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege. Nakon provedenog sudsko-medicinskog vještačenja tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osim navoda tužiteljice da bi se štetni događaja zbio u vrijeme i na način kako to navodi tužiteljica drugih dokaza nema, pa budući da nema uzročno posljedične veze između štetnog događaja i krivnje tuženika da ne postoji odgovornost tuženika, stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom medicinske dokumentacije na ime tužiteljice (list 5-19, 44-47 spisa), prijava štete od 10. listopada 2022. (list 20 i 21 spisa), zdravstvenog kartona tužiteljice (list 61-97, 199-338), nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. med. Nina Brajkovića i dr. IĐ od 60. lipnja 2025. (list 348-353), izvadak iz sudskog registra od 9. svibnja 2025. (list 361-364 spisa), saslušanjem svjedokinje VĐ, tužiteljice TĐ, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je pretežito osnovan.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje ZPP) ovaj sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio je odlučne činjenice koje su potkrijepile postavljeni zahtjev tužiteljice, pa je stoga isti usvojen i zato je suđeno kao u izreci presude.

6. U ovoj pravnoj stvari sporna je odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja i naknadu njime prouzročene štete tužiteljici, te nastavno na isto visina štete prouzročene tužiteljici.

7. Iz iskaza svjedokinje VĐ, na koji stranke nisu imale prigovora, proizašlo je da ista kritične prigode pri izlasku iz zgrade Doma zdravlja vidjela tužiteljicu koja se kretala ispred nje, a koju poznaje, i koja je, nakon što je prošla ulazna vrata Doma zdravlja, na stubištu, poskliznula se i pala, pri čemu joj se savinula noga. Na tom mjestu gdje se poskliznula da je na podu vidjela nešto sjajno, mokro, masno, očito klizavo. Ona da je pritekla u pomoć tužiteljici te ju zajedno sa sestrom i još nekim prolaznicama prenijela u automobil, a potom i odvezla na hitni prijem. Tužiteljica da nije mogla hodati niti se osloniti na noge, da je jaukala od bolova. Za vrijeme dok je tužiteljica bila na hitnom prijemu da je bila s njom, vozila je u kolicima na rendgen, na šalterima prikupljala nalaze, a nakon liječničke obrade da su tužiteljici stavili gips i zavoj, pa su je ona i sestra unijele u automobil i odvezle kući. Na jednoj nozi da je bio lom i ta je noga bila u gipsu, a na drugoj nekakvo oštećenje i tu je bio zavoj. Koliko se sjeća radilo se o ozlijedi na predjelu pete ili oko nje, a kako se u padu dočekala na ruke, da je ozlijedila i ruku. Ispred Doma zdravlja na stubištu, kojim se kretala tužiteljica, da nije postavljen rukohvat niti na vanjskim rubnim dijelovima stubišta ima kakve grublje obrade radi sigurnosti, a nije vidjela ni da bi bilo kakvog upozorenja za mokar i sklizak pod, a stepenice da su kamene i glatke. Sud je njezin iskaz cijenio kao vjerodostojan, jer je ista na jasan, logičan i detaljan način iskazivala o neposrednim saznanjima.

7.1. Iz iskaza tužiteljice TĐ proizašlo je da se kritične prigode, nakon liječničkog pregleda, uputila prema izlazu iz zgrade Doma zdravlja. Na izlazu, ispred vrata da se nalazila lokvica, prozirne tekućine, u koju je zagazila te se poskliznula, izgubila ravnotežu i pala, zaustavljajući se u položaju fetusa na podestu na koji se nastavljaju stepenice. Nosila je tenisice, a stopala da su joj ostala ispod nje i nije se mogla podići. RĐ da se u to vrijeme nalazila iza nje pa da je mogla vidjeti cijeli događaj. Ljudi koji su se zatekli u blizini da su je podigli, a kako je po RĐ dolazila sestra automobilom, da su je, nakon što su je unijeli u automobil, budući da nije mogla hodati, njih dvije odvezle na hitni bolnički prijem. Po dolasku da ju je RĐ uvezla na kolicima, a nakon liječničke obrade, koja je uključivala i rendgen, da su je njih dvije odvezle kući. Sljedećeg dana da je došao njezin sin koji je preuzeo brigu o njoj. Na lijevoj nozi da je imala gips, a na desnoj zavoj, pa da se nije mogla samostalno kretati niti voditi redovnu brigu o sebi, a takvo stanje da je potrajalo oko mjesec do dva, za koje vrijeme je o njoj skrbio sin (nabava namirnica, kuhanje, čišćenje, oblačenje i osobna higijena). Približno šest do sedam mjeseci da se kretala uz pomoć štapa, a tri do četiri mjeseca da je odlazila na terapije i preglede kod ortopeda i fizijatra. Još uvijek da osjeća bolove u stopalima, a hodanje da joj je otežano, kao da je starica, već nakon 100-200 metara da se ne može kretati radi bolova zbog čega da je upućena na blokade, za koje čeka određivanje termina. Prije štetnog događaja da je bila fizički aktivna, radila u trgovini, a zbog posljedica štetnog događaja, da taj posao više ne može obavljati, a pojavio joj se i strah kad vidi stepenište pa da se ima potrebu pridržati, a kako u zgradi u kojoj stanuje na 4. katu do izlaza ima veći broj stepenica da je svakodnevno izložena tom strahu. Nadalje je navela da su joj nakon mirovanja prvi koraci bolni, nakon čega da može hodati jedno kraće vrijeme, da bi joj potom hodanje postalo otežano te bi joj naticali članci na obje noge zbog čega bi joj kretanje bilo još i teže. Budući da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena na određeno, da joj poslodavac nakon što je provela pet mjeseci na bolovanju nije produljio radni odnos tako da ju otad uzdržava sin. Njezin iskaz je sud cijenio kao vjerodostojan budući da je jasan, logičan, detaljan, u skladu s materijalnim i personalnim dokazima, uz okolnost da tuženik na isti nije imao prigovora.

8. Odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO), propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari sukladno članku 1064. ZOO-a, odgovara njezin vlasnik, odnosno za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nadalje, člankom 1045. stavkom 3. ZOO-a propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

8.1. Kako su u vrijeme nastanka štetnog događaja stepenice bile mokre, masne i klizave, da na završetcima istih nema grube obrade koji štiti od proklizavanja te da nema rukohvata, a što je proizašlo iz iskaza svjedokinje VĐ i tužiteljice TĐ, moraju se smatrati opasnom stvari, zbog čega prema ocjeni ovog suda tuženik kao imatelj (vlasnik) stvari ogovara za nastalu štetu po kriteriju objektivne odgovornosti, odnosno uzročnosti, uz nespornu činjenicu da je tužiteljici nastala šteta i da je dokazano da je opasna stvar bila uzrok štete, to je proizašla odgovornost tuženika sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a.

9. Iz medicinske dokumentacije na ime tužiteljice te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. med. Nina Brajkovića i dr. IĐ od 30. lipnja 2025., na koji stranke nisu imale prigovora, a koje je sud cijenio kao stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, proizašlo je da je tužiteljica u štetnom događaju mogla zadobiti opisane ozljede (ozljede oba gležnja, prijelom dva maleola lijevog gležnja i nepotpuni prijelom petne kosti lijevo- obična teža tjelesna ozljeda) mehaničkom silom uganuća gležnja. Zatim da je uredno obavila adekvatno preporučeno liječenje i rehabilitaciju, posljedično da je zaostala limitiranost u pokretima gležnja u lakom stupnju, da je uzimala analgetike koji su joj kupirali bolove do stupnja bolova lakšeg intenziteta stupnja. Tužiteljica da je, zbog opisanih ozljeda, trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, lakšeg intenziteta 50 dana, što se tiče pretrpljenog straha da je u momentu same nezgode i sat vremena nakon tog trpjela strah jakog intenziteta, strah srednjeg intenziteta da je trajao 2 dana, a strah blagog intenziteta 2 tjedna, a očitovao se povremenom nesanicom, osjećajem zabrinutosti za ishod liječenja ali i zabrinutosti za budućnost i egzistenciju. Povremeno da i dalje osjeća tjeskobu vezano za budućnost i egzistenciju s obzirom da više ne može raditi posao trgovca koji zahtjeva dugo stajanje na nogama. Tuđa pomoć da joj je bila potrebna 3 sata dnevno kroz prva 2 dana traume, te 2 sata kroz narednih 20 dana te po 1 sat kroz narednih 50 dana i to za oblačenje, higijenu, odlazak na preglede i fizikalnu terapiju. Naruženosti da nema. Temeljem navedenog kod tužiteljice da je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti do 5% prema tablicama: Hrvatska orijentacijska medicinska tablica za procjenu oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, 2010. Opatija, Inženjerski biro d.d. Zagreb, Poglavlje: VII.F- Potkoljenica, 188. Smanjenje pokretljivost gornjeg nožnog zgloba a) u lakom stupnju do 5%, dok s psihijatrijske strane nema trajnog oštećenja duševnog zdravlja.

10. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je ista pretrpjela neimovinsku štetu iz članka 19. stavka 2. u vezi članka 1046. ZOO-a, slijedom čega utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (članka 1100. stavak 1. ZOO-a), a pri određivanju visine neimovinske štete sud je vodio računa o jačini i trajanju boli ( fizičkih i duševnih), straha te smanjenju životne aktivnosti (članak 1100. stavak 2. ZOO-a).

10.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg 20 dana i lakšeg 50 dana to sud smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 2.000,00 EUR-a temeljem članka 1100. ZOO- a.

10.2. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku same nezgode te sat vremena nakon tog, koji se nastavio kao strah u srednjem intenzitetu iduća dva dana, odnosno u blagom intenzitetnu još dva tjedna, to sud smatra da tužiteljici pripada iznos od 450,00 EUR-a temeljem članka 1100. ZOO-a.

10.3. Cijeneći trajnost posljedica, posebice smanjenje pokretljivosti gornjeg nožnog zgloba, te njihove pojavne oblike i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužiteljica uslijed nezgode pretrpjela fizičke boli zbog prijeloma dva maleola lijevog gležnja i nepotpuni prijelom petne kosti lijevo, te neugodnosti zbog hospitalizacije i rehabilitacije, a zaostale su tegobe uslijed istih zbog kojih će tužiteljica morati ulagati dodatne napore kod svih vrsta tjelesnih radova, kod dužeg stajanja na nozi, trčanja ili hodanja te kod potrebe vršenja pokreta u gornjem nožnom zglobu, a koje kretnje bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari obavljala ili je izvjesno da bi ih obavljala bez ikakvih smetnji, a imajući na umu da je kretanje čovjeku prirodno, a za zdravlje neprocjenjivo, to će navedena ograničenja tužiteljicu pratiti u svakodnevnim aktivnostima bilo da se radi o privatnim ili profesionalnim aktivnostima te aktivnostima koje bi po redovnom tijeku stvari izvjesno mogla obavljati da nije bilo ozljede, te je izvjesno da će tužiteljica, a zbog ozljeđivanja, kod obavljanja navedenih radnji posljedice trpjeti trajno, to isto daje pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 950,00 EUR-a temeljem članka 1100. ZOO.

10.4. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi članka 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj, povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku i duševnu bol, umanjenje opće životne aktivnosti i strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz članka 1100. ZOO-a opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

10.5. Slijedom navedenog, tužiteljici bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu u vezi predmetnog štetnog događaja zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u jedinstvenom iznosu od 3.400,00 EUR-a, na koji iznos je temeljem članka 1103. ZOO-a dosuđena zakonska zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva 12. listopada 2022. do isplate.

11. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

11.1. U pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od po tri sata kroz prva dva dana od traume, te po dva sata kroz narednih 20 dana te po jedan sat narednih 50 dana odnosno ukupno 96 sati, a u konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužiteljice naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge, pa imajući na umu mjesne prilike te u nedostatku drugih dokaza o višoj cijeni sata tuđe pomoći, ovaj sud po slobodnoj ocjeni utvrđuje primjerenim, iznos od 5,00 EUR-a po satu, sukladno odredbi članka 223. ZPP-a te je tužiteljici po ovoj osnovi temeljem članka 1095. stavka 1. ZOO-a dosudio iznos od 480,00 EUR-a. Nadalje, na iznos naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege, dosuđene su joj temeljem članka 1089. stavak 2. ZOO-a zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate, s obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti, visinu koje je sud utvrdio po cijenama u vrijeme donošenja odluke, pa zatezne kamate na istu ne mogu teći prije dana donošenja odluke sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, slijedom čega je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 480,00 EUR-a tekućih od 12. listopada 2022. do 23. siječnja 2026.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci I. i II. izreke presude.

13. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa svojim konačnim zahtjevom u pretežitom dijelu (100% sa osnovanošću, te 100% sa glavnicom, ali samo u neznatnom dijelu nije uspjela sa sporednim zahtjevom) ovaj sud je tužiteljici dosudio i trošak u cijelosti temeljem članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), a odmjeren je primjenom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

14. Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku-odvjetniku, priznat je, prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (250 bodova), jer isti predstavlja trošak nastao u povodu tužbe (članak 151. stavak 1. ZPP-a), trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podnesaka od 25. travnja 2023. po Tbr. 8. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podneska od 28. listopada 2025. po Tbr. 8. toč. 1. (100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 5. listopada 2023., 30. siječnja 2024., 12. ožujka 2024. po Tbr. 9. toč. 1. (3x 250 bodova) i od 9. prosinca 2025. po Tbr. 9. 1. (100 bodova), dok je priznat trošak zastupanja na ročištu od 23. studenog 2023. po Tbr. 9. toč. 5. (62,5 bodova), a u više zatraženom iznosu, preko priznatog, obijen budući da je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te odbijen trošak sastava podneska od 15. studenog 2023. i 29. siječnja 2024. jer su njima dostavljeni daljnji dokazni prijedlozi, a to stoga jer je tužiteljica bila dužna još u tužbi navesti sve dokazne prijedloge, pa kada je iste dopunjavala tijekom postupka i to nekoliko dana prije održavanja ročišta na kojem ih je također mogla iznijeti, to joj nije mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak, te trošak sastava podneska od 30. travnja 2024. jer njime tužiteljica samo dostavlja dokaz o uplati predujma troškova, pa priznati trošak iznosi 1.762,5 bodova, a vrijednost boda je sukladno Tbr. 54. iznosi 2,00 EUR-a, kao i trošak PDV-a sukladno Tbr. 46., trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,92 EUR-a (članka 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23 dalje: ZOSP te Tbr. 1. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ broj: 37/23, dalje Uredba), te predvidljivi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 82,50 EUR (članak 4. 4. ZOSP te Tbr 2. 1. Uredbe), dok je odbijen zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu preko priznatog iznosa budući da je tužiteljica u priznatom iznosu obvezna na naknadu tih troškova, te je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR-a (a kako je to tužiteljica svojim zahtjevom u smislu članka 2. ZPP-a zatražila i kojim je ovaj sud vezan, a isti je opravdan obzirom na trošak vještačenja koji je sama tužiteljica imala), pa ukupno priznati trošak iznosi 5.079,67 EUR-a, koji joj je dužan naknaditi tuženik.

14.1. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO-a i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a i to u visini određenoj člankom 29. ZOO-a.

14.2. slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Šibeniku, 23. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Kornelija Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3. Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51 st. 3. Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

- sadržana na zapisniku objave odluke