REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV P-1693/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tužene (ime u nominativu) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO-u GUO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 04. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HL odvjetnika u [adresa] i zamjenice zakonskog zastupnika tužene EL zamjenice ODO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) CL, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji dio je na skici vještaka mjernika Antonia Reljanovića s nadnevkom od 15. srpnja 2025. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazana likom omeđenim slovima „A-B-C-D-E-A“.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da je u zemljišnim knjigama vrhu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] vlasnicom za cijelo uknjižena ovdje tužena Republika Hrvatska, a tužiteljica CL da je stvarna vlasnica posebnog fizičkog dijela iste nekretnine, površine 888,00 m2, kako je opisan u izreci ove presude, tj. kako je prikazan na Geodetskom snimku mjernika ŽL iz Ureda ovlaštenog inženjera geodezije od dana 17. lipnja 2016. godine.
2. Tužiteljica da se sukladno propisima obratila tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora izvan parnice, ali tužena da je dopisom od dana 05. rujna 2024. godine takav prijedlog tužiteljice odbila.
3. Izvorni vlasnik utuženog dijela predmetne nekretnine da je bio CLŠ, rođen 1884. godine, a to pravo od istog da je naslijedio njegov nećak HLŠ kojeg da je naslijedila supruga TL udova C, nju pak tužiteljica i sunasljednici FL, ĐL i ML. Tužiteljica i sunasljednici spomenute ostaviteljice koji da su dana 16. srpnja 2024. godine zaključili ugovor o diobi osnovom kojega da je (su)vlasništvo ovdje sporne površine, uključivo sa (su)vlasništvom kuće katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i okućnice oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], pripalo tužiteljici i ML, svakom za po ½ dijela.
XIV P-1693/2024
4. ML da je Ugovorom o darovanju zaključenom dana 16. srpnja 2024. godine svoju polovinu suvlasništva opisanih nekretnina, pa i ovdje sporne površine, darovao tužiteljici.
5. Utužena površina da u naravi predstavlja vrt koji se koristio za potrebe kuće oznake čest. zgr. [katastarska čestica], u cijelosti da je ograđena starim kamenim suhozidom, takva vidljiva i na HOK i aviosnimku iz 1968. godine.
6. Slijedom iznesenog, tvrdeći da ima pravni interes radi rješavanja vlasničkih odnosa i usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim ovlaštenjima glede utužene površine, pokrenuti ovakvu parnicu, predložila je, ne popisujući parnični trošak, nakon zaključenja glavne rasprave u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.
7. Tužena Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila činjeničnom obrazlaganju ove tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, naglašavajući da po tužiteljici predloženi dokazi ne krijepe temeljne tužbene postavke o tužiteljičinom pravu glede sporne površine, ističući da se vlasništvo sporne površine kao dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bilo kao knjižno ili izvan knjižno pravo ne navodi niti u jednom od dokumenata kojima da su se prenosila vlasnička prava pravnih prednika tužiteljice.
8. Glede ugovora o diobi od dana 16. srpnja 2024. godine sklopljenog između tužiteljice, te trećih osoba ĐL, ŠL i ML kao i ugovora o darovanju sklopljenog dana 16. srpnja 2024. godine između ML kao darovatelja i tužiteljice kao obdarenice, navela je da isti nisu dokaz o stjecanju tužiteljičinih prava vrhu ovdje sporne površine.
9. Dodala je da iz posjedovnog lista broj 348 za K. O. [katastarska općina], proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao posjed Grada Šibenika čime da je otklonjena presumpcija poštenog posjedovanja utuženog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] po tužiteljici i njezinim pravnim prednicima.
10. Predložila je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a nije popisivala parnični trošak.
11. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pročitana su rješenja o nasljeđivanju donesena iza smrti RL, GL i TL, pročitan je ugovor o diobi zaključen dana 16. srpnja 2024. godine, te ugovor o darovanju od dana 16. srpnja 2024. godine, pregledan je orto foto snimak odnosnog područja, te Hrvatska osnovna karta, odnosno avio snimak iz 1968. godine, pročitan je dopis tužene s nadnevkom od 05. rujna 2024. godine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 03. lipnja 2025. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 15. srpnja 2025. godine, s prilozima uklopom navedene skice u snimak na GEO portalu, posjedovnim listom broj 348 za K. O. [katastarska općina], izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, te deset fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pregledan je Geodetski snimak mjernika ŽL iz Ureda ovlaštenog inženjera
XIV P-1693/2024
geodezije od dana 17. lipnja 2016. godine, saslušani su svjedoci PL pok. SL, LL pok. SL i ĐL pok. C.
11.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
12. Tužbeni zahtjev je osnovan.
13. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.
14. Naime, važno je ovdje naglasiti da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, ali i da je odredbom stavka 3. članka 183. ZPP-a određeno da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud da nije za nju vezan.
15. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica svojim tužbenim navodima upire na stjecanje utuženih prava nasljeđivanjem svojih pravnih prednika, ali svoja vlasnička ovlaštenja vrhu sporne površine snaži i zaključivanjem pravnih poslova sa sunasljednicima istih prednika (ugovora o diobi i ugovora o darovanju), pa, po ocijeni ovog suda, važno za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu, ukazuje i na dugogodišnji nesmetani posjed ovdje prikazanog (utuženog) posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao dijela (sastavnice) šireg stambeno – gospodarskog kompleksa svojih pravnih prednika, čime implicira na mogućnost stjecanja vlasničko pravnih ovlaštenja sporne površine temeljem samog zakona i osnovom dosjelosti.
16. Susljedno iznesenom u točki 15. ovog obrazloženja, iz supstrata u parnici izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće odlučne činjenice, po ocijeni ovog suda, važne za suđenje o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice:
- pregledom rješenja o nasljeđivanju koje je Kotarski sud u Šibeniku donio pod poslovnim brojem O-265/61 dana 11. prosinca 1961. godine iza smrti RL pok. H, rođenog **.**.1884., preminulog **.**.1961., razvidno je da je imovina istog na temelju oporuke pod poslovnim brojem Pi-100/61 od 26. ožujka 1961. godine raspoređena nećaku (sinovcu) ostavitelja GL čeko Ivanovom stegom prava plodouživanja u korist supruge ostavitelja BL udove CLŠ, dok je iz ostavine, kao zapis, osnovom nagodbe, u gotovom novcu sestri ostavitelja OL udovi E iznos od tadašnjih 20.000,00 dinara, a na nasljeđivanje RL pok. H pozvani su supruga istog KL, braća Ž i SL, XIV P-1693/2024
sestre NL udova T, AL žena F, te OL udova E, kao i pravni slijednici pokojne sestre VL žene Đ, to baš IL pok. Đ, DL, Šime, M i Š pok. R, KL žena G, JL pok. T, ĆL žena HL, UL pok. Đ i ELŠ, a imovinom ostavitelja RL pok. H utvrđeno je vlasništvo nekretnina upisanih u zemljišno knjižnim ulošcima broj [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina],
- nastavno iznesenom, pregledom zemljišnih knjiga utvrđeno je da je u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], kao sastavnica 8. zemljišno knjižnog bića, izvorno, na temelju zapisnika broj 327, učinjenih izvida za osnivanje zemljišnih knjiga za poreznu općinu Konjevrate i zadnjeg stanja posjeda, upisano na korist Općinskog odlomka Konjevrate pripadajućeg političkoj Šibenskoj Općini,
- pred 20. kolovoza 1928. godine (Dbr. 978) na temelju presude pod poslovnim brojem P(G)-2143/28 od dana 02. srpnja 1928. godine (I-530/28) i nacrta katastarskog ureda [adresa], matična čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], cijepana je u čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], te je označeno „očevidnim načinom“ postojanje čest. zgr. [katastarska čestica] kao novoizgrađene kuće na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], pa je ista sa potonjom navedenom nekretninom prenesena u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u kojem su iste nekretnine i danas uknjižene kao isključivo vlasništvo na imenu ŽLŠ, jer pravo vlasništva tih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica]) nesumnjivo nisu raspoređene kao dio ostavine u ostavinskom predmetu Kotarskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-265/61 koji se vodio iza smrti RL pok. H, pače, u posjedovnom listu broj 53 za K. O. [katastarska općina], posjed čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisan je za po 1/3 dijela na imenima RL, GL sina P i SL, potonja dvojica (nećak i brat) kao pozvani zakonski nasljednici u O-265/61 iza smrti RL pok. H kako je ranije obrazloženo,
- međutim, matična čest. zem. [katastarska čestica], kao sastavnica 8. zemljišno knjižnog bića, uključivo sa ovdje spornom površinom kao dijelom iste nekretnine, ostala je uknjižena u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je pred 22. veljače 1950. godine (Z-381/50) na temelju članka 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini (Sl. list FNRJ broj 58 od 11. srpnja 1947. godine) vlasništvo iste nekretnine sa imena Općinskog odlomka Konjevrate pripadajućeg političkoj Šibenskoj Općini upisano kao Općenarodna imovina, nastavno, pred 09. siječnja 2002. godine (Z- 15/2002) na temelju prijedloga od 09. siječnja 2002. godine i Obavijesti ureda državne uprave Šibenik čest. zem. [katastarska čestica] otpisana je u novi Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, kakav upis i danas egzistira,
- očevidom sporne površine dana 03. lipnja 2025. godine vještak mjernik Antonio Reljanović dipl. ing. geodezije identificirao je istu kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], oblika nepravilnog trokuta u cijelosti ograđenog uredno složenim kamenim suhozidom visine cca 1,00 metar, kraćom stranicom položenom uz asfaltnu
XIV P-1693/2024
cestu na samom ulazu u naselje Konjevrate, na sredini sporne površine zatečen je jasno uočljiv krug utabane zemlje – guvna za vršenje žita (razvidan na skici vještaka Reljanovića od 15. srpnja 2025. godine na listu 39 spisa i na ispisima sa Geo portala na listovima 3 i sa uklopljenom skicom vještaka Reljanovića na reversu lista 39 spisa), danas obrastao jorgovanom, na dva ugla sporne površine, istočnom i zapadnom, uz ranije opisanu asfaltnu cestu unutar suhozida nađena su dva izrazito velika stabla bajame, visine preko deset metara, jedno nešto malo niže, po slobodnoj procjeni suda starosti većoj od sedamdeset godina, oba unutar postojećih suhozida, a uz iste zatečeno je i više stabala kostelje, sporna površina obrasla je travom,
- nasuprot ovdje sporne površine, preko ranije opisane asfaltne ceste vidljivi su stari stambeni objekti pravnih prednika tužiteljice, koji objekti su građeni od klesanog kamena i očito starosti stotinjak godina, a koji objekti su, uključivo s okućnicom istih, po navodima tužiteljice dio nekoć jedinstvenog stambeno gospodarskog kompleksa pravnih prednika tužiteljice,
- vještak mjernik Antonio Reljanović je naglasio da na očevidu pokazana sporna površina odgovara površini koja je u geodetskom snimku ŽL (list 20 spisa) od 17. lipnja 2016. godine prikazana likom omeđenim slovima A-B-C-D-A,
- u postupku saslušani svjedoci PL pok. SL (rođen **.**.1952.), LL pok. SL (rođen **.**.1944.), te ĐL pok. C (rođena **.**.1951.), suglasnim su, životno uvjerljivim i okolnosno iznesenim, iskazima, po ocijeni ovog suda značajnim za donošenje presude u ovoj stvari, naglašavali da je sporna površina položena na udaljenosti od oko dvjesto – dvjesto pedeset metara od pravoslavnog groblja i crkve sv. Mitra na Konjevratima, položajno sjeverozapadno od istog objekta, a koristila ju je obitelj RL pok. H (koji je nasuprotno spornoj površini imao izgrađenu kuću) kao guvno za vršenje žita, manjim dijelom i kao vrt s jednogodišnjim biljem, koji posjednik nije imao vlastite djece pa je isti posjed prenesen njegovom nećaku ZL sinu DL koji je imao tri kćerke ĐL, FL i ČL, a potonja (ČL) se udala u obitelj ML, a u diobi istih sestara sporna površina je pripala ČL udanoj za CŠ, tj. njezinoj djeci sinu ML i kćeri CL, ovdje tužiteljici, koji su diobom odredili da posjed i vlasništvo sporne površine pripada tužiteljici,
- posebice je svjedok PL iskazao da mu je poznato da je HŠ pok. H u dobi od dvadesetak godina (rodio se 12. listopada 1884. godine – O-265/61) otišao u Ameriku i vratio se s popriličnom zaradom s kojom je uredio i izgradio svoje imanje na odnosnom području, što je u suglasju s podatkom iz zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]) gdje su pred 20. kolovoza 1928. godine (Dbr. 978) na temelju presude pod poslovnim brojem P(G)-2143/28 od dana 02. srpnja 1928. godine (I-530/28) i nacrta katastarskog ureda [adresa], novonastale čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], novoizgrađena kuća s okućnicom uknjižene kao isključivo vlasništvo ŽLŠ,
- navedeni svjedoci su isticali i to da u vremenu koji oni pamte iz svog djetinjstva nije
XIV P-1693/2024
postojala asfaltirana prometnica kakva danas postoji (čest. zem. [katastarska čestica] na skici vještaka Reljanovića) već je ista tada bila makadamski put, a sporna površina prema današnjoj prometnici, nekadašnjem makadamskom putu, ograđena suhozidom od prije II. svjetskog rata, na što je posebno upirala svjedokinja ĐL kojoj je HŠ bio djed, dodavši, kao posebnost, da je isti posjedovao konja i tzv. "đendinjeru" (kočija koja se koristila u šibenskom zaleđu), konjem da je i vršeno žito na guvnu na spornoj površini,
- svjedok LL je znao da je majka tužiteljice ČL poginula nesretnim slučajem u prometnoj nesreći 1984. godine,
- iza smrti EŠ pok. P, rođenog **.**.1925., umrlog **.**.2000., rješenjem o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O- 772/2000 od dana 13. studenog 2000. godine, ostavina istog, u dijelu koji se odnosi na nekretnine, utvrđena je kao vlasništvo nekretnina naslijeđenih od RL pok. H (O-265/61), dakle, vlasništvo nekretnina upisanih u zemljišno knjižnim ulošcima broj [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], opetovano bez uknjiženog vlasništva potonjeg pravnog prednika tužiteljice vrhu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i okućnica), te naznake izvan knjižnih prava ovdje spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vrt i guvno), sve K. O. [katastarska općina], raspoređeno je supruzi navedenog ostavitelja TL udovi C, a na nasljeđivanje, osim potonje nasljednice, još su bile pozvane kćerke ostavitelja ĐL (ovdje saslušana svjedokinja) i FL, te potomci umrle kćerke ostavitelja ČL, ML i ŽŠ, ovdje tužiteljica, oboje unuci ostavitelja,
- rješenjem o nasljeđivanju koje je pod poslovnim brojem O.1329/16, UPP/OS-147/16 koje je dana 10. listopada 2016. godine donijela javni bilježnik u [adresa] Alisa Kale, ostavina TL pok. P, rođene **.**.1928., umrle **.**.2016., dakle, vlasništvo nekretnina upisanih u zemljišno knjižnim ulošcima broj [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], naslijeđenih iza smrti C pok. P, navedenim rješenjem i pojedinačno označenih, ali opetovano bez uknjiženog vlasništva potonjeg pravnog prednika tužiteljice vrhu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i okućnica), te naznake izvan knjižnih prava ovdje spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vrt i guvno), sve K. O. [katastarska općina], raspoređeno je kćerkama navedene ostaviteljice ĐL i ŠL, svakoj za po 2/6 dijela, te unucima ML i CL, ovdje tužiteljici, svakom za po 1/6 dijela,
- ĐL, FL, ML i CL, ovdje tužiteljica, dana 16. srpnja 2024. godine zaključili su ugovor o diobi kojim između ostalog utanačuju (članci 2. i 3. ugovora) da je njihova majka i baka TL pok. P u K. O. [katastarska općina] bila i izvan knjižna vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i okućnica), uknjiženih na imenu TLŠ, te ovdje spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vrt i guvno) na Geodetskom snimku mjernika ŽL od dana 17. lipnja 2016. godine prikazanog likom omeđenog slovima „A-B-C-D-A“, a koja prava je TL stekla „nasljeđivanjem“ svog supruga FLŠ, potonji „nasljeđivanjem“ svog strica ĐLŠ, te dijele suvlasničku zajednicu
XIV P-1693/2024
na način da opisana prava stječu ML i CL (tužiteljica) svatko po ½ dijela, a sva ostala vlasnička prava TL stječu ĐL i FL, svaka za po ½ dijela,
- Ugovorom o darovanju od **.**.2024. ML svoj suvlasnički dio vrhu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i okućnica), te ovdje spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vrt i guvno), sve K. O. [katastarska općina], stečen spomenutim ugovorom o diobi, daruje svojoj sestri ovdje tužiteljici CL (OV-4386/2024 javnog bilježnika u [adresa] Alise Kale od 16. srpnja 2024. godine).
17. Uvažavajući propis citiran u točki 14. ovog obrazloženja kojim je određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu na kojoj tužitelj(ica) temelji svoje potraživanje, a kako je nedvojbeno utvrđeno da vlasništvo sporne površine kao posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], formalno nije bilo sastavnicom iskazane imovine, tj. ostavina RL. H, GL i TŠ udove C, svih ovdje označenih pravnim prednicima tužiteljice u stjecanju spornog prava, a cijeneći da očevidom sporne površine utvrđeni artefakti, kameni suhozidovi kojima je utužena površina ograđena i da su tako time jasno određene granice posjedovane površine prema okolnom zemljištu, na spornoj površini nađeno guvno za vršenje žita koje ukazuje na korištenje iste površine u sklopu stambeno – gospodarsko kompleksa (čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i čest. zem. [katastarska čestica], okućnica položeni nasuprot utužene površine), kao i hortikultura, dva izrazito velika i sedamdesetak godina stara stabla bajame i više stabala kostelje, pače, utemeljeno i na suglasnim i vrlo životnim iskazima saslušanih svjedoka (FŠ pok. SL, ĐŠ pok. SL i ĐL pok. C), nesumnjivo je da su navedeni pravni prednici tužiteljice posjedovali spornu površinu, te moguće po samom zakonu, dosjelošću, stekli vlasnička ovlaštenja glede utužene površine, nastavno i da je tužiteljica stekla ta prava na ranije obrazloženi način.
18. Naime, valja naglasiti da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), a predmetna čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], jeste bila izvorno (od osnivanja zemljišnih knjiga) uknjižena kao vlasništvo Općinskog odlomka Konjevrate pripadajućeg političkoj Šibenskoj Općini, nastavno od dana 22. veljače 1950. godine kao Općenarodna imovina, te konačno od dana 09. siječnja 2002. godine kao vlasništvo Republike Hrvatske, ovdje tužene, na kojem se izvanrednom dosjelošću vlasništvo moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja takve nekretnine do dana 06. travnja 1941. godine. Međutim, po ocijeni ovog prvostupanjskog suda iz supstrata izvedenih dokaza nije se sa nedvojbenom sigurnošću moglo utvrditi da su pravni prednici tužiteljice, HŠ pok. H (rođen **.**.1884., umro **.**.1961.) i EŠ pok. P (rođen **.**.1925., umro **.**.2000.), do 06. travnja 1941. godine ispunili vremensku pretpostavku posjedovanja utužene površine, da bi izvanrednom dosjelošću stekli vrhu sporne površine vlasničko ovlaštenje.
XIV P-1693/2024
19. Supstrat izvedenih dokaza implicira zaključak da je HŠ pok. H u dobi od dvadesetak godina, dakle, oko 1904. godine otišao na radu u Ameriku, a nakon povratka zarađenim novcem izgradio obiteljsku kuću (čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) koja je takvom evidentirana u zemljišnim knjigama pred 20. kolovoza 1928. godine, dakle, i da je spomenuti pravni prednik tužiteljice nakon povratka u Hrvatsku formirao stambeno – gospodarski kompleks čija sastavnica je, po ocijeni ovog suda i sporna površina korištena u tom kompleksu kao guvno i vrt, u drugoj polovici dvadesetih godina prošlog stoljeća, što otklanja mogućnost posjedovanja utužene površine do 06. travnja 1941. godine u vremenu dovoljno dugom za stjecanje vlasništva glede iste izvanrednom dosjelošću.
20. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 19. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u točki 18. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.
21. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 20. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP
- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
21.1. Nastavno iznesenom u točki 21. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine
XIV P-1693/2024
odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.
22. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, bilo je od odlučujućeg značaja da su pravni prednici tužiteljice HŠ pok. H i EŠ pok. P posjedovali spornu površinu u razdoblju od, bar, 1928. godine do 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), u razdoblju od preko sedamdeset godina do podnošenja ove tužbe (07. rujna 2024. godine) i da su tako time sukladno odredbama stavka 3. članka 159. ZVDSP-a po samom zakonu, dosjelošću stekli vlasništvo ovdje sporne površine.
23. Važno je ovdje naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za drugačiji zaključak o bonitetu posjeda pravnih prednika tužiteljice vrhu utužene površine nije bilo, pače, ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tužene da bi pravni prednici tužiteljice bili nepošteni posjednici iste površine samo zbog danas postojećeg upisa posjeda čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 348 na imenu treće osobe Grada Šibenika, kakav je upis očito samo formalne naravi nastao slijedom ranije važećeg propisa, odredbi članaka 3., 4. i 6. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Nar. nov. broj: 90/92, 02/93, 58/93, 90/93, 10/94 i 29/94) kojima je bilo određeno da su teritorijalne jedinice nastale na području bivše općine [adresa], pravnog slijednika izvorno upisanog Općinskog odlomka Konjevrate pripadajućeg političkoj Šibenskoj Općini i nastavno općenarodne imovine, Županija šibenska, Općine Skradin, Primošten, Tisno, Vodice, te Grad Šibenik kojem je u opisanoj razdiobi (teritorijalno) pripala predmetna nekretnina.
23.1. Suviše, opisani navod tužene je kontradiktoran sam sebi, jer je ista, pored takvog posjedovnog upisa, koji bi morao biti pravno značajan za tužiteljicu koliko i za tuženu, na temelju prijedloga od 09. siječnja 2002. godine i Obavijesti ureda državne uprave Šibenik zatražila i ishodila otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz ranijih Z. U. [broj ZK uloška], odnosno 670, u novi Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uknjiživši vlasništvo predmetne nekretnine na svoje ime (Republike Hrvatske), čime implicirala „pravnu irelevantnost postojećeg posjedovnog upisa“ na imenu Grada Šibenika, kakav karakter bi isti upis morao imati i za ranije spomenute tužiteljičine pravne prednike.
23.1.2. Pače, pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik, tako i pravni prednici tužiteljice, kroz sve vrijeme dosjelosti smatrao da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova (upis posjeda ne implicira i vlasništvo što je pokazala i tužena uknjižbom svog prava glede predmetne nekretnine 2002. godine), tj. da posjed nije stečen silom (vi), potajno (clam), niti na zamolbu do opoziva (precario), a HŠ pok. H i EŠ pok. P su se prema posjedu sporne površine ponašali upravo kao pošteni posjednici, smatrajući je svojom, pokazujući to jasno i javno, građenjem ogradnog suhozida oko sporne površine, te korištenjem iste površine u okviru svog stambeno – gospodarskog kompleksa kao guvna za vršenje žita i vrta.
XIV P-1693/2024
24. Slijedom obrazloženog, a cijeneći da je pravna prednica tužiteljice TL udova C stekla posjed i na opisani način vlasništvo utužene površine od svog supruga GL pok. P, nastavno i tužiteljica kao jedna od pravnih slijednica iste, postavljeni tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim zato isti prihvaćen i stoga suđeno kao u izreci ove presude.
25. S obzirom da stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.
U Šibeniku, dana 23. siječnja 2026. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Po zapisniku o objavi strankama.
