Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-606/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Žganecu, odvjetniku u Čakovcu i ovrhovoditelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, Strossmayerov Trg 9, Zagreb, protiv ovršenice DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetnik u Čakovcu, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-254/2022-35 od 15. listopada 2025., 23. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-254/2022-35 od 15. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbacuje se prigovor ovršenice LM o nedostatku pokrića i prijedlog za obustavu postupka, kao nedopušteni.

II. Ovaj ovršni postupak na nekretnini ovršenice se nastavlja.

III. Žalba protiv ovoga rješenja ne odgađa provedbu rješenja.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenica pobija rješenje navodeći da to čini iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i u cijelosti preinači pobijano rješenje te usvoji prijedlog ovršenice za obustavu ovršnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj Hrvatska banka za obnovu i razvitak smatra žalbu ovršenice u cijelosti neosnovanom i predlaže da drugostupanjski sud odbaci žalbu, podredno da ju odbije kao neosnovanu i nastavi s ovršnim postupkom.

3.1. Ovrhovoditelj ŽM nije odgovorio na žalbu ovršenice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako navodi na žalbu podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga sadržajem žalbe ovršenica upućuje isključivo na pogrešnu primjenu odredbe čl. 94. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16-odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ).

6. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog na kojeg se poziva ovršenica jer navodima žalbe nije dovedeno u sumnju stajalište koje je prvostupanjski sud izrazio u toč. 7.-9. obrazloženja, koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi:

„7. Naime, sukladno članku 94. stavku 1. Ovršnog zakona svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. Radi se o tzv. nedostatku pokrića iz prodaje nekretnine u ovršnom postupku.

8. Tako ovršenica nije uopće ovlaštena isticati prigovor nedostatka pokrića.

9. Isti su ovlašteni isticati samo ovrhovoditelji i založni vjerovnici, a u ovom postupku oba ovrhovoditelja predlažu da se postupak ovrhe na nekretnini nastavi.“

7.1. Pobijajući stajalište prvostupanjskog suda ovršenica smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, ali ne argumentira i konkretizira u kojem dijelu činjenično stanje nije potpuno odnosno pravilno utvrđeno.

7.1. Promašena je žalbena tvrdnja ovršenice da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir načelo razmjernosti između visine tražbine i vrijednosti predmetne nekretnine. Naime, prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ-a ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 EUR, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a prema st. 3. alineja prva tog članka, sud će uzeti u obzir okolnost slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbacio prigovor ovršenice o nedostatku pokrića i prijedlog za obustavu postupka, pravilno primjenjujući odredbu čl. 94. st. 1. OZ-a prema kojoj svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. Dakle, u konkretnom postupku riječ je o posve suprotnoj činjeničnoj situaciji u kojoj vrijednost tražbine koja se namiruje svakako nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, jer je sama ovršenica u prijedlogu kojeg je istaknula na ročištu 22. srpnja 2025. i kojeg je prvostupanjski sud odbacio kao nedopušten, tvrdila da je vrijednost nekretnine znatno manja od tražbine ovrhovoditelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

7.3. Zaključno, u smislu odredbe čl. 2. toč. 4. OZ-a izraz „ovršenik“ označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje, dakle taj izraz, izvan svake sumnje, ne označava „svaku osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine“, na koju upućuje sadržaj odredbe čl. 94. st. 1. OZ-a.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

U Varaždinu 23. siječnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek