Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ob-158/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) BĐ, iz [adresa]. 77, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ZĐ, iz [adresa]. 2C, OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao zakonskih nasljednika ranijeg tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po punomoćnici Rei Jušić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku iz Trogira, radi utvrđenja osnovanosti ranije podnesene tužbe radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-528/21-36 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-528/21-36 od 21. listopada 2025., i sudi:

Utvrđuje se da je tužba tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je podnesena 15. studenoga 2021. kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, a zaprimljena pod poslovnim brojem P Ob-528/21, protiv tuženice ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, bila osnovana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.436,54 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.350,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužba tužitelja NĐ, koja je podnesena 15. studenoga 2021. kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, a zaprimljena pod poslovnim brojem P Ob-528/21, protiv tuženice ĆĐ, radi razvoda braka, bila osnovana (točka I. izreke). Tužitelji su obvezani solidarno naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.350,00 eur (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška parničnog postupka.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika sada pok. NĐ za utvrđenjem da je tužba koju je sada pok. NĐ podnio 15. studenoga 2021. u svojstvu tužitelja, protiv tuženice, radi razvoda braka, bila osnovana.

6. Odlučujući o navedenom zahtjevu tužitelja koji je podnesen u smislu odredbe čl. 380. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ), sud prvog stupnja utvrđuje da su prvobitni tužitelj NĐ i tuženica PĐ, **.**.2005. sklopili brak u [adresa], koji je upisan u Matičnoj knjizi vjenčanih za 2005. pod rednim brojem 00157.

7. Utvrđuje da među strankama nije sporno da bračni drugovi nemaju zajedničke djece, a da su sadašnji tužitelji djeca sada pok. NĐ, koji su pozvani na njegovo nasljedstvo, čime nije sporna aktivna legitimacija tužitelja (čl. 380. ObZ-a). Utvrđuje nespornim i da su bračni drugovi živjeli sami u obiteljskoj zajednici, na adresi u [adresa], te da je tužitelj preminuo u inozemstvu, u ustanovi koja pruža socijalnu uslugu smještaja starim i nemoćnim osobama, tako da u vrijeme podnošenja tužbe, do smrti prvobitnog tužitelja, bračni drugovi nisu stanovali u obiteljskoj zajednici.

8. Za razrješenje ove pravne stvari, sud prvog stupnja drži odlučnim je li između bračnih drugova došlo do teško i trajno poremećenih bračnih odnosa koji bi rezultirali zakonskom pretpostavkom za razvod braka, kako je to propisano odredbom čl. 51. t. 2. ObZ-a.

9. S tim u vezi, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prvog stupnja utvrđuje da je prvobitni tužitelj izdao punomoć ranijem punomoćniku za podnošenje tužbe za razvod braka, u kojoj tužbi se tvrdi da su odnosi bračnih drugova teško i trajno poremećeni, uz želju da sud razvede brak, a kao razlog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa naveo da u situaciji njegove životne dobi (prema podacima iz matične knjige vjenčanih prvobitni tužitelj NĐ je rođen 1944., a tuženica Stana Ivetić 1951. godine) i narušenoga zdravstvenoga stanja, tuženica o istom nije vodila brigu, već da je bio prepušten sam sebi, dok provedeni dokazi ukazuju na sasvim suprotnu situaciju, i to da je tuženica prema svojim sposobnostima, mogućnostima i materijalnoj situaciji pružala posebnu pažnju ranijem tužitelju kao bračnom drugu, a narušene bračne odnose da je skrivio upravo raniji tužitelj svojim nedostojnim i nepriličnim ponašanjem prema tuženici, s time da su tako narušeni odnosi bili samo na njegovoj - tužiteljevoj strani, a nisu bili međusobno narušeni, niti je vidljivo da su bili karakterno takve prirode da nisu bili popravljivi, što da je trajalo i cijelo vrijeme njihove životne zajednice, sagledavajući je od 1991., kako izvanbračne tako i bračne zajednice.

10. Utvrđuje kako je s vremenom, posebno od 2017. pa nadalje, raniji tužitelj, osim što je zbog traume noge bio teže pokretan, zbog čega se trebao služiti pomagalima, svoje opće zdravstveno stanje narušio prekomjernom konzumacijom alkohola, što je prema iskazima gotovo svih svjedoka bilo na granici njegove zloupotrebe, kako to slikovito u opisu konzumiranja alkohola kod ranijeg tužitelja iskazuje svjedok HĐ, da je „ rakiju zalijevao pivom“, s tim da je ovaj svjedok iskazao kako za nabavu alkohola raniji tužitelj nije imao problema jer je raspolagao novcem i imao osobe koje su ga o tome opskrbljivale, o čemu je iskazivao i svjedok SĐ, da ga je raniji tužitelj kontaktirao za nabavku rakije, koju je konzumirao u prekomjernoj količini, tako da je tuženici bilo gotovo nemoguće o svemu se brinuti na neophodan način, prvenstveno o higijeni bračnog druga, koji je prema njenom iskazu i iskazu svjedoka koji su joj pomogli u pridizanju ranijeg tužitelja, bio krupan i težak, posebno uzimajući u obzir ukazanu nesusretljivost istog kod pružanja pomoći, zbog čega je svjedok UĐ i zamolio tuženicu da ga više ne zove za tu svrhu zbog nedoličnog ponašanja ranijeg tužitelja, koji je takvo nedolično ponašanje, psovanje i netrpeljivost iskazivao prema tuženici u vremenu alkoholiziranosti, što je bilo sve češće i dugotrajnije, posebno u posljednjem vremenu prije njegove hospitalizacije.

11. Nadalje, utvrđuje da u situaciji permanentnog lošeg odnosa ranijeg tužitelja prema tuženici što bi se moglo definirati s pozicija verbalnog nasilja, njegovog odbijanja bilo čije pomoći, u situaciji kada su gotovo cijelu godinu bračni drugovi živjeli sami, zbog ekonomske ovisnosti tuženice koja nije imala vlastitih prihoda niti druge imovine, osim ostvarenoga prava stanovanja u obiteljskom domu bračnog druga, tuženica da se nalazila u gotovo bezizlaznoj situaciji, shvaćajući da sama takvu posebnu pomoć i brigu prema bračnom drugu ne može ostvariti, niti je osigurati, posebno zbog njegovog trajnog otpora i odbijanja liječenja, da nije u mogućnosti bez suglasnosti svoga bračnog druga smjestiti ga u odgovarajuću ustanovu, a što nije ni bilo moguće jer mirovina bračnog druga za to nije niti bila dostatna.

12. Utvrđuje da je tuženica ipak pružala onu brigu prema bračnom drugu koju je u zadanim okolnostima mogla samostalno pružiti prema svojim mogućnostima, što je njezin bračni drug konačno i shvaćao, kako se i povjerio određenim svjedocima, što da uvjerljivo proizlazi iz iskaza svjedoka FĐ i SĐ, te zaključuje da nisu usmjerene odlučnoj volji da se brak razvede imaginarne želje ovoga bračnog druga kada je tražio da mu se nađe zamjenska žena, odnosno osoba s kojom bi uspostavio obiteljsku zajednicu umjesto sadašnje supruge, o čemu je iskazivao svjedok KĐ.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da u opisanim okolnostima, kada prvobitni tužitelj zapuštajući svoje zdravlje uslijed prekomjerne konzumacije alkohola koja je prerasla u zloupotrebu alkohola, o sebi nije vodio računa, isti nesumnjivo nije vodio računa ni o svom bračnom drugu, niti se o tome na ikoji način brinuo, osim povremenih izvedenih zaključaka o zamjeni osobe bračnog druga, pri tome sagledavajući samo svoje interese i potrebe bez sagledavanja interesa i potreba drugog bračnog druga, kada je ipak po dogovoru sa sadašnjim tužiteljima, bez konzultacije sa svojim bračnim drugom, ne samo konačno dao pristanak za smještaj u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu, već je svom bračnom drugu uskratio prihode znajući da ih bračni drug nema, te ih preusmjerio za plaćanje svoje socijalne usluge smještaja, dovodeći svog bračnog druga iz ekonomske zavisnosti do ekonomske ugroze, gdje se punih deset mjeseci tuženica morala brinuti o osiguranju vlastite egzistencije pa je tako i bila onemogućena pristupiti ustanovi socijalne skrbi koja je bila udaljena od mjesta njenog prebivališta, za što je tuženica trebala osigurati sredstva barem za prijevoz, ako ne i za smještaj. O navedenom da se raniji tužitelj evidentno nije brinuo, već u tom trenutku neuvjerljivo inzistirajući na razvodu braka, što ranije nije učinio i podnio tužbu za razvod braka kada je već imao želju zamijeniti bračnog druga, ne sagledavajući da je koncept bračne zajednice složeniji i višestruko različit od pukog pružanja medicinske pomoći koju je razvidno raniji tužitelj neodgovorno odbijao do posljednjeg trenutka.

14. Slijedom izloženoga, zaključak je suda prvog stupnja da je bračni drug koji bi trebao biti nezadovoljan bračnim odnosom od strane ranijeg tužitelja, upravo tuženica, koja se kroz višegodišnje složene osobne odnose omalovažavanja, neuvažavanja i nebrige o njenim emocionalnim i drugim potrebama od strane svoga bračnog druga, ipak prema njemu dolično ponašala i pružala mu prema vlastitim mogućnostima i ekonomskim ograničenjima potrebnu pažnju i pomoć, koja je u odnosu na nju od strane njenog bračnog druga izostala, i to barem u mogućnosti iskazivanja povjerenja i uvažavanja što joj je bio u mogućnosti pružiti. Stoga utvrđuje da takva jednostrano nastala situacija ne predstavlja valjani razlog za razvod braka, jer da time bračni odnosi stranaka nisu bili teško i trajno poremećeni.

15. Iz navedenih razloga utvrđuje da se nije ostvarila zakonska pretpostavka iz odredbe čl. 51. t. 2. ObZ-a te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

16. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu iz čl. 366 st. 1. ObZ-a.

17. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

18. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

19. Međutim, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

20. Naime, polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja, koja se žalbenim navodima ni ne dovode u dvojbu, a ovo da je posebno od 2017. pa nadalje, prvobitni tužitelj NĐ je zbog traume noge bio teže pokretan i pri tome se morao služiti pomagalima, ali i da je prekomjernom konzumacijom alkohola koja je bila na granici zloupotrebe dodatno narušio svoje zdravstveno stanje; iskaz svjedoka HĐ koji je slikovito opisao da je prvobitni tužitelj rakiju zalijevao pivom, da za nabavku alkohola nije imao problema jer je raspolagao novcem i imao osobe koje su ga time opskrbljivale, o čemu je iskazivao i svjedok SĐ, kojega je sada pok. NĐ kontaktirao za nabavku rakije i koju je konzumirao u prekomjernoj količini, da je prvobitni tužitelj, iako je bio krupan i težak, te ga zbog toga tuženica nije mogla samostalno podići kada bi uslijed alkoholiziranosti pao na tlo, pri tome odbijao pomoć nedolično se ponašajući, odnosno psujući i iskazujući netrpeljivost, kako prema tuženici, tako i prema svjedoku UĐ kojega je kao susjeda tuženica kontaktirala u dva navrata zamolbom da joj pomogne podići prvobitnog tužitelja kada je ovaj pao, kojom prigodom je imenovani svjedok uočio da je isti bio u vidno alkoholiziranom i neurednom stanju, vrijeđajući pri tome kako tuženicu, tako i ovog svjedoka, evidentno je da su bračni odnosi stranaka bili teško poremećeni.

21. Stoga i prvostupanjski sud utvrđuje da se radilo o situaciji permanentnog lošeg odnosa prvobitnog tužitelja prema tuženici, verbalnom nasilju, odbijanju istog ičije pomoći, da prvobitni tužitelj nije vodio brigu kako o sebi, tako i o tuženici, odnosno sagledavajući samo svoje interese, pa je tako bez konzultacije sa tuženicom tužiteljima dao pristanak za smještaj u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu, te k tome tuženici uskratio prihode, iako je znao da ih ista nema, dovodeći ju u ekonomsku zavisnost i ugrozu, zaključujući da se tuženica tijekom više godina nalazila u složenim osobnom odnosima omalovažavanja, neuvažavanja i nebrige o njezinim emocionalnim i drugim potrebama od strane drugog bračnog druga.

22. U provedenom je postupku utvrđeno i da je Ugovor o smještaju tužitelja u USZ Dom za starija lica "Drinić" u Prijedoru, od 7. rujna 2021. sastavljen na temelju pisane izjave sada pok. CĐ i ovjeren istoga dana od strane javnoga bilježnika Željene Biuk iz [adresa] pod brojem OV-4886/21, a isto tako, da je sada pok. NĐ temeljem izdane punomoći od 7. rujna 2021. ovjerene također kod javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] pod brojem OV-4884/21 opunomoćio svoju kćerku (tužiteljicu) za raspolaganje sa svim novčanim sredstvima kojih je vlasnik po kunskim računima i računima u eurima. S tim u vezi, iskazom svjedokinje DĐ, zaposlenice kod javnog bilježnika Željene Biuk, utvrđeno je da prilikom potpisivanja navedenih dokumenata na strani prvobitnog tužitelja nije bilo sumnje u njegovu sposobnost rasuđivanja i izražavanja volje prilikom potpisivanja izjave o davanju suglasnosti smještaja u odgovarajuću ustanovu socijalne skrbi i punomoći za raspolaganje njegovim bankovnim računima. Tuženica pak tijekom postupka nije isticala sumnju u sposobnost rasuđivanja prvobitnog tužitelja u vrijeme podnošenja predmetne tužbe za razvod braka.

23. Odredbom čl. 51. ObZ-a propisano je da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

24. Narečenim zakonom – ObZ-om nije propisano da bi se prilikom razvoda braka utvrđivala krivnja nekog od bračnih drugova za razvod braka, niti koji bi od bračnih drugova izazvao poremećenost bračnih odnosa, odnosno da bi navedeno bilo od utjecaja na osnovanost tužbe za razvod braka.

25. Stoga, a s obzirom na prethodno opisane okolnosti odnosa bračnih drugova, utvrđenje je ovoga suda su bračni odnosi sada pok. NĐ i ĆĐ NĐ u vrijeme podnošenja predmetne tužbe za razvod braka bili teško i trajno poremećeni te da su se stoga ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 51. t. 2. ObZ-a, odnosno da je tužba za razvod braka prvobitnog tužitelja osnovana.

26. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

27. Tužiteljima je sukladno Tbr. 7. t. 3. Tarife za četiri radnje zastupanja (sastava tužbe, podnesaka od 21. travnja i 29. studenoga 2022. i pristupa ročištu 30. studenoga 2022.) priznata jednokratna naknada u visini od 200 bodova, a za svaku daljnju radnju zastupanja, i to pristup ročištima 3. svibnja 2023., 19. srpnja i 17. listopada 2024., te 22. siječnja, 11. travnja, 3. srpnja i 11. rujna 2025. po 50 bodova, što iznosi ukupno 1.100,00 eura te za zastupanje druge osobe prema Tbr. 40. t. 1. Tarife daljnjih 10%, odnosno 110,00 eura, ukupno 1.210,00 eura. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 2. Tarife u visini od 100,00 bodova, tj. u iznosu od 200,00 eura, te trošak plaćenih pristojbi na presudu i žalbu u iznosima od po 13,27 eura, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 1.436,54 eura. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak svjedoka u iznosu od 500,00 eura, budući da taj trošak nije dokumentiran, pa tako ni da bi tužitelji isplatili trošak koji je prvostupanjski sud raspravnim rješenjima od 22. siječnja 2025. odmjerio svjedokinji ŽĐ u iznosu od 50,00 eura i svjedokinji ČĐ u iznosu od 350,00 eura.

28. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja preinačena i na temelju odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Duško Abramović