Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-251/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JH, vl. obrta "[obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1686/2021 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1686/2021 od 15. prosinca 2022. u pobijanom dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.464,61 kuna / 3.114,29 eur[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.983,88 kuna / 1.723,26 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.596,08 kuna / 6.184,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2021. do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.983,88 kuna / 1.723,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja pobijane presude 15. prosinca 2022. do isplate.
2. Protiv dijela citirane presude kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.464,61 kuna / 3.114,29 eur (preko nespornog iznosa od 23.131,47 kuna / 3.070,07 eur do dosuđenog iznosa od 46.596,08 kuna / 6.184,36 eur) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te protiv dijela presude kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.983,88 kuna / 1.723,26 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 46.596,08 kuna / 6.184,36 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi police automobilskog kaska u vezi štetnog događaja od 5. ožujka 2021. u kojem je na tužiteljevom vozilu nastala totalna šteta.
6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke u ugovornom odnosu osiguranja, već je sporan bio nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između oštećenja i štetnog događaja, osnov i visina štete. U ovoj fazi postupka sporna je jedino visina štete.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja, s tuženikom, kao osigurateljem, u korist tuženika, kao osiguranika, zaključio policu osiguranja automobilskog kaska broj:
03- 0000201063 za osobno vozilo Škoda Rapid 1.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], za razdoblje od 14.02.2021. do 14.02.2022. te da su sastavni dio tog ugovora Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila,
- da je 5. ožujka 2021. oko 22,30 sati DH, sin tužitelja, upravljajući vozilom tužitelja lokalnom cestom od mjesta Polača prema mjestu Tinj, sletio s ceste u kojoj prometnoj nesreći je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, a da je pritom vozač DH upravljao vozilom tužitelja uz njegovo dopuštenje čime je otklonjen prigovor tuženika da je vozilom upravljao neovlašten vozač,
- da vozač nakon štetnog događaja nije pozvao policiju, odnosno da nakon nastupa osiguranog slučaja nije osigurao kontrolu svoje eventualne alkoholiziranosti,
- da je vozilo tužitelja pregledano 11. ožujka 2021., zatim da je u Izvidu štete tuženika broj: ST03/2101461 kao datum štete naznačen 5. ožujka 2021., u opisu oštećenja vozila pod rednim brojem 01. do 31. naznačeni su dijelovi za zamjenu, te pod rednim brojem 01. do 03. dijelovi za popravak, te je utvrđeno da je popravak nerentabilan odnosno da je nastupila totalna šteta,
- da je tuženik odbio odštetni zahtjev tužitelja kao neosnovan,
- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića, dipl. ing., u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala totalna (potpuna) šteta, koja svedena na vrijeme izrade nalaza i mišljenja iznosi 51.773,42 kuna, budući da se visina nastale štete na vozilu tužitelja dobije kada se od tržne vrijednosti vozila (79.673,42 kuna) odbije vrijednost ostatka vozila (27.900,00 kuna), a što umanjeno za 50% PDV-a na koji odbitak tužitelj ima pravo sukladno polici osiguranja, iznosi 46.596,08 kuna.
8. Također, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 176. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) utvrdio da vozač u konkretnom slučaju nije bio u obvezi pozvati policiju radi vršenja očevida, dok u pogledu odredbe članka 22. stavka 1. točke 2. a) Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila važećih na dan štetnog događaja kojom je određeno da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, a prema Uvjetima smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola i ako nakon prometne nezgode izbjegne ili se odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) utvrđuje da citirana odredba predstavlja ništetnu ugovornu odredbu budući da sama činjenica da osiguranik nije sam obavio alkotestiranje neposredno nakon prometne nesreće ne može imati za posljedicu oslobađanje osiguratelja na isplatu osigurnine jer primjenom navedene odredbe u konkretnom slučaju dolazi do očite neravnopravnosti ugovornih strana odnosno zlouporabe prava imajući u vidu svrhu sklopljenog ugovora o kasko osiguranju.
9. Na temelju navedenoga te s obzirom da je prometni vještak u svom nalazu i mišljenju visinu osigurnine utvrdio temeljem dokumentacije u spisu i sukladno Uvjetima tuženika za kasko osiguranje motornih vozila te s obzirom da je tužitelj učinio nespornim da je korisnik u sustavu PDV-a te da mu porezno priznati odbitak iznosi 50%, sud prvog stupnja je prihvatio izračun visine štete umanjen za iznos priznatog odbitka PDV-a kao pretporeza, te je utvrdio osnovanom visinu osigurnine u iznosu od 46.596,08 kuna / 6.184,36 eur.
10. Stoga je sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 943. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja na ročištu 4. studenog 2022. te istom dosudio iznos od 46.596,08 kuna / 6.184,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zahtjevu tužitelja tekućom od 1. travnja 2021. do isplate.
11. O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučio je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).
12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.
13. Dalje, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Prema odredbi članka 943. stavka 1. ZOO-a, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
15. Dalje, odredbom članka 24. stavka 1. točke 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, koji čine sastavni dio police osiguranja automobilskog kaska sklopljene između stranaka, propisan je način utvrđivanja osigurnine za slučaj totalne štete, tako da se stvarna nabavna cijena novog vozila na dan utvrđivanja štete umanji za iznos amortizacije, za procijenjeni iznos vrijednosti ostatka vozila te za ugovorenu franšizu, a da se amortizacija utvrđuje prema starosti vozila, prijeđenim kilometrima, tehničkoj zastarjelosti, potražnji za vozilom na tržištu i općem stanju vozila, primjenom odgovarajućih pondera. Gornja granica obveze osiguratelja ne može biti veća od nabavne cijene takvog novog vozila na dan utvrđivanja iznosa štete. Stavkom 2. članka 24. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila propisano je da se iznos naknade materijalne štete osiguranicima - obveznicima poreza na dodanu vrijednost, isplaćuje umanjen za iznos priznatog odbitka PDV-a kao pretporeza.
16. Obzirom da je riječ o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, to se prava i obveze koji nastaju iz takvog osiguranja imaju prosuditi temeljem zaključene police osiguranja kao i uvjeta za kasko osiguranje vozila, temeljem kojeg su stranke i sklopile ugovor o kasko osiguranju vozila.
17. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju pogrešno utvrdio visinu štete jer da je u polici osiguranja automobilskog kaska navedena osnovica za obračun u iznosu od 91.196,86 kuna što da predstavlja vrijednost osiguranog vozila te kojom da je određeno na koji način će se odrediti visina štete. Naime, navedeni iznos predstavlja osnovicu za obračun premije, dok u konkretnom slučaju osnovicu za obračun osigurnine, sukladno odredbi članka 24. stavka 1. točke 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, predstavlja stvarna nabavna cijena novog vozila na dan utvrđivanja štete, kako je to stalni sudski vještak i odredio u svom nalazu i mišljenju, te potvrdio i detaljno objasnio u svom usmenom očitovanju na ročištu 4. studenog 2022. danom u odnosu na prigovor tuženika na navedeni nalaz i mišljenje.
18. Slijedom navedenog, neosnovano se tuženik poziva na odredbu članka 949. stavka 7. ZOO-a kojom je određeno da ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena (ugovorena vrijednost), osigurnina se određuje prema toj vrijednosti, budući da su stranke na drugačiji način ugovorile način utvrđivanja visine naknade, odnosno osigurnine.
19. Naime, iz Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila razvidno je da su stranke ugovorile, kod nastanka totalne štete, da se osigurnina utvrđuje tako da se stvarna nabavna cijena novog vozila na dan utvrđivanja štete umanji za iznos amortizacije, za procijenjeni iznos vrijednosti ostatka vozila te za ugovorenu franšizu, dakle da je za utvrđivanje visine štete odnosno osigurnine odlučujuća nabavna vrijednost nove osigurane stvari na dan utvrđivanja štete, a ne nabavna vrijednost naznačena u polici koja služi za obračun premije osiguranja.
20. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tuženikov dokazni prijedlog za izvođenje novog prometnog vještačenja, budući da je vještak na ročištu održanom 4. studenog 2022. otklonio sve primjedbe tuženika te nije bilo potrebe za izvođenjem novog vještačenja, pri čemu, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 261. ZPP-a. Također, žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada na ročištu održanom 4. studenog 2022. nije dopustio pitanje punomoćnika tuženika postavljeno stalnom sudskom vještaku, i to koliko bi iznosila visina štete kada bi se imala u vidu obvezujuća ponuda ponuđača u iznosu od 43.000,00 kuna, nisu relevantni za donošenje odluke u ovom postupku budući da navedena obvezujuća ponuda ponuđača nije mjerodavna za izračun visine štete.
21. Dalje, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija odluku o troškovima parničnog postupka, treba reći da u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife.
22. Suprotno žalbenom navodu tuženika, pravilno je tužitelju priznata naknada troška sastava podneska od 2. lipnja 2022. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, budući da se i po ocjeni ovoga suda radi o obrazloženom podnesku potrebnom za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Također, pravilno su tužitelju dosuđeni i troškovi vještačenja budući da se isti priznaju u cijelosti stranci koja ih je prethodno snosila ako su bili nužni za vođenje postupka, bez obzira na omjer uspjeha u sporu, te su tužitelju pravilno dosuđeni i troškovi sudskih pristojbi koji se dosuđuju razmjerno uspjehu stranaka u sporu, odnosno u omjeru u kojem je stranka uspjela. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pripada mu naknada troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu u cijelosti.
23. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
24. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
25. Prvostupanjska presuda u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.131,47 kuna / 3.070,07 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 23. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić