REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-67/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Region Radkersburg eGen, Austrija, Bad Radkersburg, Halbenrainer Straße 2, OIB 42678741814, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženih 1. CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Surić & Partneri d.o.o., Zadar, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2877/2023-24 od 21. studenog 2025., dana 23. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2877/2023-24 od 21. studenog 2025. preinačava u pobijanom dijelu - točka I. izreke, na način da isto sada glasi:

„I. Dopušta se tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pripremnog ročišta od dana 19. travnja 2024.

II. Parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja te se ukidaju sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio - rješenje poslovni broj P-

2877/2023-11 od 19. travnja 2025.“

II. Žalba tužitelja izjavljena protiv usvajajućeg dijela točke II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2877/2023-24 od 21. studenog 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje, koji prijedlog je zaprimljen kod suda prvoga stupnja dana 26. travnja 2024. (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.751,25 eur u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi samo sebi, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Osim toga, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući da u tijeku postupka nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke te je posljedično tome došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje: ZPP).

3.1. Tuženici se u svom odgovoru na žalbu tužitelja istoj u cijelosti protive, ističući da je neosnovana i predlažu njeno odbijanje. Potražuju troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Iz stanja predmeta koji je ovom sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi utvrđenim:

- da je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji;

- da je na temelju odredbe članka 291. stavka 4. ZPP prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj P-2877/2023-11 od 19. travnja 2025. o presumiranom povlačenju tužbe tužitelja, obzirom da na pripremno ročište zakazano za taj dan nije pristupio uredno pozvan tužitelj po svom punomoćniku a tuženici, iako uredno pozvani, nisu se htjeli upustiti u raspravljanje već su predložili donošenje rješenja kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu te su zatražili naknadu troškova postupka;

- da je tužitelj, odnosno njegov punomoćnik-odvjetnik, pravovremenim podneskom od 26. travnja 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći u osnovnom da zamjenik punomoćnika tužitelja, odvjetnik Filip Perić, zbog svojih zdravstvenih problema (probavih tegova u vidu povraćanja i proljeva) nije mogao pristupiti na pripremno ročište zakazano za 19. travnja 2024., zbog kojih je tegoba bio i na bolovanju u periodu od 19. do 22. travnja 2024. – tužitelj smatra da se radi o opravdanim razlozima koji su spriječili odvjetnika Filipa Perića da dođe na zakazano pripremno ročište, a svoje tvrdnje opravdava liječničkom potvrdom liječnika opće medicine odvjetnika Filipa Perića, obavijesti o privremenoj nesposobnosti za rad za odvjetnika Filipa Perića, te predlaže da se u svojstvu svjedoka na opravdanost njihovih tvrdnji iz prijedloga saslušaju odvjetnici Filip Perić i Davor Pavić;

- da je potom prvostupanjski sud nakon održanog ročišta (na kojem je proveo dokaz čitanjem materijalne dokumentacije u predmetu te saslušanjem svjedoka odvjetnika Filipa Perića i Davora Pavića) povodom predmetnog prijedloga tužitelja, pobijanim rješenjem kao neosnovan odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog pripremnog ročišta od 19. travnja 2024., uz obrazloženje, u osnovnom, da nemogućnost zamjenika punomoćnika tužitelja da pristupi na pripremno ročište koje je u predmetu bilo zakazano za 19. travnja 2024. zbog zdravstvenih tegoba koje je opisao u svom iskazu (a koje nalaze potvrdu i u medicinskoj dokumentaciji koja prileži predmetu) ne predstavlja opravdan razlog za propuštanje ročišta, već se u predmetnom slučaju radi o pogrešnoj procjeni zamjenika punomoćnika tužitelja da će unatoč prisutnosti zdravstvenih tegoba i više sati prije određenog ročišta ipak moći sam pristupiti na ročište, pa da se stoga radi o predvidivom razlogu koji kao takav ne opravdava tužiteljev prijedlog za povratom u prijašnje stanje, posebno kraj činjenice da zamjenik punomoćnika tužitelja o svom zdravstvenom stanju kritičnoga dana nije pravovremeno obavijestio vježbenika u svom odvjetničkom uredu ili odvjetnike punomoćnike tužitelja u kom društvu je zaposleno 10 odvjetnika i 6 odvjetničkih vježbenika ili barem sud.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti prijedloga tužitelja za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja pripremnog ročišta od dana 19. travnja 2024., a što je imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu procesnopravnih kao materijalnopravnih odredbi.

6.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je predmetno rješenje razumljivo i nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost.

7. Odredbom članka 117. stavka 1. ZPP propisano je ako stranka propusti ročište i rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

7.1. U smislu citirane zakonske odredbe mjerilo za dopuštenost povrata u prijašnje stanje je postojanje opravdanog razloga za propuštanje pristupa na održavano pripremno ročište dana 19. travnja 2024. od strane zamjenika punomoćnika odvjetnika tužitelja i to odvjetnika Filipa Perića. Pritom, po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja, nije odlučno da li je u konkretnom slučaju zamjenik punomoćnika tužitelja kao strana koja je propustila obaviti određenu radnju - pristupiti pripremnom ročištu, bila u mogućnosti obzirom na svoje zdravstveno stanje, obavijestiti svog vježbenika, punomoćnike odvjetnike tužitelja ili sam sud, da neće moći pristupiti na pripremno ročište. Odlučno je kao što je prethodno rečeno, da li je stranka odnosno zamjenik punomoćnika tužitelja pripremno ročište propustio iz opravdanih razloga.

8. Suprotno zaključku suda prvoga stupnja, ocjena je ovoga suda drugoga stupnja, da su zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Perića spriječili opravdani razlozi da dođe ne pripremno ročište koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 19. travnja 2024., a taj opravdani razlog predstavlja njegovo loše zdravstveno stanje uzrokovano probavnim tegobama od kojih boluje, koja bolest svoju potvrdu nalazi u liječničkoj svjedodžbi koja prileži predmetu, obavijesti o privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanje u periodu od 19. do 22. travnja 2024.) te iskazu samoga zamjenika punomoćnika tužitelja, iz kog proizlazi da se njegovo zdravstveno stanje neposredno pred zakazano pripremno ročište (na koje je krenuo) naglo pogoršalo, uslijed čega je potražio liječničku pomoć koja mu je pružana do kasnijih popodnevnih sati (u vidu infuzije), pa upravo zbog svog lošeg zdravstvenog stanja nije pristupio zakazanom ročištu.

8.1. U takvim okolnostima irelevantno je da li je zamjenik punomoćnika tužitelja zbog od jutra prisutnih zdravstvenih tegoba, mogao predvidjeti da u zakazano vrijeme neće moći pristupiti na zakazano ročište, već je relevantno da zbog razvoja svoje bolesti isti nije mogao pristupiti zakazanom pripremnom ročištu i morao je potražiti liječničku pomoć radi njena saniranja, što predstavlja opravdani razlog zbog kog je došlo do propuštanja ročišta od 19. travnja 2024., slijedom čega je pravilnom primjenom procesnopravnog kao materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje valjalo zaključiti da je prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje osnovan, pa mu je valjalo udovoljiti, slijedom čega je po žalbi tužitelja a temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP predmetno rješenje preinačeno u točki I. izreke na način da je odlučeno da se dopušta tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pripremnog ročišta od dana 19. travnja 2024.

8.2. Obzirom je odredbom članka 117. stavka 3. ZPP propisano da kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio, valjalo je ukinuti rješenje koje je donijeto zbog predmetnog propuštanja odnosno presumirao rješenje o povlačenju tužbe, ono od 19. travnja 2024. i to u cijelosti, te odlučiti da se parnica vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja, također sve to temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

9. Tužitelj pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP pobija i odluku o troškovima postupka, kojom je odlučeno pod točkom II. predmetnog rješenja, na način da je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženicima troškove postupka koji su im nastali povodom odluke o prijedlogu za povratom u prijašnje stanje u ukupnom iznosu od 6.751,25 eur.

9.1. Odredom članka 122.a ZPP propisano je da stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.

9.2. Prema odredbi članka 378. stavak 2. ZPP, ako taj Zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

9.3. Slijedom navedenoga, kako se rješenje prvostupanjskog suda o troškovima uzrokovanim povodom prijedloga za povrat, ne može pobijati samostalnom žalbom već onom podnesenom protiv konačne odluke (a to će biti odluka prvostupanjskog suda kojom će odlučiti o tužbenom zahtjevu odnosno tužbi), to je žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (članak 367. stavak 1. u vezi s člankom 358. ZPP).

10. Iako je tužitelj uspio sa svojom žalbom, pozivom na prethodno navedeni članak 122.a ZPP, tužitelju ne pripada trošak žalbenog postupka, pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti.

11. Tuženicima ne pripada trošak odgovora na žalbu tužitelja, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o prijedlogu tužitelja.

U Puli-Pola 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić